Sport

Druženje s Turopoljcem: Imamo obiteljsku atmosferu i – žensku ekipu

Nogometaši Turopoljca iz Kuča završili su prvenstvenu jesen na drugome mjestu, a na odmor odlaze s velikim planovima i ambicijama. Ispričali su nam više o tome…

Objavljeno

prije 7 godina

1. prosinca 2018.

Objavio/la

Mato Paviša

Vidimo se večeras u ‘Petici’, u Vukovini. I dovedi nekoga iz Uprave!

Takav je bio dogovor s Ivicom Burićem, trenerom Turopoljca iz Kuča, a on se okružio igračima – kapetanom Vjekom Lučićem, Danijelom Zagorcem, Ivanom Šestokom, Ivanom Balenovićem, Dankom Čunčićem, Almirom Sejdinovićem, Filipom Đuksijem i djevojkom mu prekrasnom Darijom. Da, bio je tu i dopredsjednik Turopoljca Danijel Antolčić, kao i suradnik mu Vinko Lučić. Svakako, društvo za pet i vrijeme predviđeno za novosti iz jesenskog doprvaka 1. županijske lige, istočne skupine, prohujalo je kao vihor.

Strateg Burić započeo je priču…

– Sumnjam da imate dovoljno prostora za sve što bih želio kazati. U Turopoljcu je fantastična atmosfera zahvaljujući najprije igračima, zatim složnoj mladoj Upravi, a onda i mještanima Kuča, koji maksimalno podržavaju i vole svoj klub. U momčadi je obiteljska atmosfera, kao što i sami vidite, i velika je šteta što nam je na nekim utakmicama sreča okrenula leđa. Učinak u prvenstvu je deset pobjeda, dva remija i tri poraza, što je donjelo 32 boda, uz gol-razliku 52:19 – govorio je Burić i nastavio:

– Najefikasniji smo u ligi, drugi je Ban Jelačić sa 44 postignuta pogotka, a nakon lidera Naftaša iz Ivanić Grada, koji zimuje sa četiri boda više od nas, najmanje smo primili.

Međutim, bilo je i nekih kikseva.

– Od tri poraza, samo nas je Vatrogasac iz Kobilića u Kuču nadigrao (1:2) i mi im čestitamo. Protiv Jelačića iz Vukovine (0:1) bilo je ravnopravno, no oni su zabili, a mi nismo. Posebna priča je utakmica kontra Meštrice (0:1). Pošteno smo se ispromašivali, nisu nam suđena dva očita kaznena udarca, a njima jest u 90. minuti, penal koji po nama nije postojao. I odoše bodovi. U Kloštar Ivaniću (1:1) bili smo također dominantni i bolji, poništen nam je i regularan pogodak, za što imamo i snimku. Ako gore spomenutom dodamo i derbi posljednjeg kola u Ivanić Gradu (1:1), gdje smo bili nekopletni, daleko bolji, imali vrhunsko suđenje Igora Pajača, vodili, imali zicer Milatovića za 0:2 a ubrzo zatim primili gol u 90. minuti, onda nije čudo što zaostajemo za jesenskim prvakom četiri dostižna boda – mišljenje je Ivice Burića.

Predočio je i popis igrača koji su jesenas igrali i strijelce: M. Zagorac. I. Zagorac, Petrović, Hrženjak, Šestok, Matek, Đuksi, Milatović, J. Jambrešić, Čaić, Vukadin, Bušić, Anđelić, Šejić, Markulin, Balenović, S. Rak, V. Lučić, Kapović, F. Čunčić, Šoić, Paradžik, Grgić, Cavrić, Fabijanči. Zabijali su Filip Matek (15 puta), Petar Milatović (11), Vjeko Lučić (8), Ivan Šestok (4), Matija Čaić (4), Josip Hrženjak (3), Jurica Jambrešić (2), Ivan Balenović, Filip Đuksi, Marko Paradžik i Andreas Šeić te jedan autogol.

– Nikoga ne bih posebno izdvajao, jer smo se iskazali kao kolektiv, ali moram ipak spomenuti Ivana Šestoka, koji je dobri duh momčadi i dirigent u igri, ali i nakon utakmice.

Imao je Burić i jednu molbu na kraju.

– Pozdravljam javno prijatelja i kolegu, trenera Odre Davora Gudičeka – zaključio je strateg Turopoljca, uz poruku potpisnika ovih redaka:

– A dobro, Burke, neka ti bude, da Davor nije pravi čovjek i sportaš, ovo ti ne bi prošlo, ha, ha, ha…

Nakon Burića, riječ je dobio dopredsjednik Danijel Antolčić.

– Cilj nam je prvo mjesto i plasman u peti rang. Znam da se ta želja provlači već nekoliko sezona, ali mislim da je konačno došlo vrijeme da uspijemo. Što se tiče infrastrukture, uvjeti su izvrsni, mjesto Kuče diše s klubom, Uprava je složna, vrijedna i ambiciozna. Tu su aktualni predsjednik Nenad Lučić, zatim Danijel Antolčić, Tomislav Jankeš, Igor Tačković, Stjepan Fabijančić, Danijel Zagorac, Hrvoje Čunčić, Dražen Čaić, Franjo Berković… I svi su servis momčadi. Nastojim da dečkima ništa ne nedostaje što je u našoj moći. Za primjer, na neke utakmice vani organiziramo put autobusom koji je obično pun jer idu i navijači. Na pomoćni teren postavili smo nove reflektore, dečke nakon utakmica počastimo što bolje možemo i znamo. U siječnu 2019. planiramo sjednicu Skupštine, koja bi mogla biti i izborna jer ambicioznih ljudi nikad dosta – pomalo zagonetan bio je dopredsjednik Antolčić, a onda je otkrio zanimljivost.

– Uz uobičajenu mladež, oformili smo i žensku momčad. Za sada imamo 18 djevojčica ili cura od 14 do 18 godina koje trenira Stjepan Trputec. Na proljeće želimo organizirati i test utakmice pa će biti vrlo zanimljivo. Inače, Števa Trputec trenira i naše juniore, Pero Milatović vodi starije pionire, Almir Sejdinović limače i Vjeko Lučić prstiče – otkrio je na kraju Antolčić.

Bilo je na skupu još mnogo priče o djelovanju Turopoljca, ali nešto se mora(lo) i zaobići. Kao za primjer, kad je bačena bodlja da Dinamo Hidrel iz susjednog Novog Čiča planira vratiti svoje odbjegle sinove, jer u Turopoljcu igraju Đuksi, Balenović i Vukadin, a Fabrizio Hrkovac u Jelačiću. Što se tiče ovih u Turopoljcu, dojam je da od povratka “nebu niš”. U Kuču je izgleda idila, a i borba za prijestolje 1. ŽNL istok intrigantna je za sve. Kaj se pak dopisnika Cityportala iz Novog Čiča tiče, “ne bi se šteli mešati”. Mora se razmišljati o budućnosti, trebat će opet nekaj pisati za jedne i druge, kaj ne? U prosincu Hidrel ima Skupštinu, a tamo kao predsjednica drma “čelična lady” Ivana Cesarec. Opreza nikad dosta…

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.