Povežite se s nama

Vijesti

Društveni dom nekad je bio ‘dnevni boravak’ našeg sela

Prvi televizor nabavljen je 8. ožujka 1962. godine za tadašnjih 100 tisuća dinara, a godinu dana kasnije kupljen je i radio s gramofonom

Objavljeno

na

Društveni domovi po naseljima nekad su bili mjesta sastajanja i druženja mještana. Bili su svojevrsni centri društvenih događanja u svakom mjestu. Tu su se održavale zabave i rađale prve ljubavi, uživalo u televizijskim serijama i filmovima na crno-bijelom ekranu, slušale ploče i učilo plesati. Ovo je priča o jednom takvom domu.

Ideja o izgradnji Društvenog doma u Velikoj Buni rodila se 1957. godine, a njezina realizacija kreće tri godine poslije. Nije bilo lako doći do cigle pa se raskopavaju zapušteni svinjci na području Laza, Mraclina i Okuja, a preostali dio, 2 500 komada Općina Velika Gorica kupila je u Žažini. Materijal je dovezen traktorima OPZ-a Mraclin.

– Dom su zidala dva zidara porijeklom Slavonci koji su radili na crkvi u Kravarskom, nemamo podataka o njihovim imenima, a zidanje je bilo plaćeno po vrlo povoljnoj cijeni. Šljunak potreban za dom dobiven je besplatno od zadruge Mraclin, a vadio se, a gdje drugdje, u okolici Čiča. Krov na domu su radili dečki iz Okuja i posao je trajao osam dana. Kako bi posao normalno išao, Rovišan Stjepan – Pepa cijelo vrijeme bi je s njima, a jelo se svaki dan kod druge kuće – otkrio nam je Zlatko Petrac, tajnik DVD-a Velika Buna.

Foto: Iz arhive Zlatka Petraca

U samom početku bilo je onih koji nisu željeli sudjelovati u izgradnji. Problem je bio u tome što se Velika Buna prostirala se na prilično velikoj površini i imala nekoliko zaselaka. Loši putevi i nedostatak prijevoznih sredstava doveli su do toga da su neki zaseoci razmišljali o nekakvim svojim domovima.

– Dečki iz Pišinskog brega i od Brkića bili su totalno neaktivni što se tiče rada u društvu i oko njega. Kako je u početku nekoliko njih bilo i u osnivačima društva, ali su ga relativno brzo i napustili, tako uopće nisu sudjelovali u gradnji doma. Rekli su da će oni sami sebi napraviti dom – rekao nam je Zlatko.

Unatoč svim problemima, dom je otvoren 1961. godine. Prvi televizor nabavljen je 8. ožujka 1962. godine za tadašnjih 100 tisuća dinara. Ispred crno-bijelog ekrana okupljalo se cijelo selo i uživalo u televizijskom programu. Svoje sjećanje na taj period s nama je podijelio i bračni par Huđber.

– Ljudi su se okupljali, jer tada nitko u selu nije imao televizor u kući. Ljudi bi sjedili na klupama, a Josip Huđber je bio zadužen za paljenje i ‘štelanje’ programa, jer na tim starim televizorima slika se često gubila. Gledali smo sportske prijenose, a najpopularnije su bile televizijske serije Gradić Peyton, Poštanska kočija i Vihor. Sjećam se i da smo uživo pratili i prijenos pogreba pokojnog američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja – prisjetio se Stjepan, koji je tada imao 10-tak godina.

Godinu dana kasnije kupljen je i radio s gramofonom pa su mladi u Velikoj Buni mogli uživati slušajući tadašnje glazbene hitove s vinila. Počele su se organizirati i zabave.

– Okupljali smo se u maloj sali i slušali rock ‘n’ roll. Cijela naša generacija upravo je tu naučila plesati. U društvenim domovima su se organizirale zabave, a svaki vikend neka od društvenih organizacija organizirala je druženje. Mladi su se na tim zabavama upoznavali i družili, tada nije bilo kafića. Ako zabava taj vikend nije bila u Velikoj Buni, bila je u Kozjači, Kravarskom, Šiljakovini ili Maloj Buni. Seoske zabave bile su mjesta okupljanja gdje su se mladi upoznavali, družili i zaljubljivali. Na jednoj takvoj zabavi u Maloj Buni ja sam upoznao moju Vesnu i od tada smo nerazdvojni – dodao je Stjepan.

Foto: Iz arhive Zlatka Petraca

Supruga Vesna prisjetila se kako je to izgledalo u Društvenom domu u Velikoj Mlaki, gdje je živjela prije no što se udala u Veliku Bunu.

– Skoro svaku drugu nedjelju imali smo zabavu. Osim toga, uspjeli smo organizirati i disko, tako da smo cijelo ljeto provodili uz gramofon i uživali u plesnim hitovima. Mladi su se tada znali zabavljati i bez alkohola. Najomiljenija pića bila su nam Nara i Cockta  – ispričala nam je Vesna.

Osim zabava, u domu su se sve do 90-tih godina prošlog stoljeća održavale razne aktivnosti društveno-političkih organizacija. Bilo je tu izložbi ručnih radova i kolača, školskih priredbi i druženja s vojnicima iz obližnje vojarne, sve te manifestacije okupljale su mještane. U periodu od 1985. do 1995. godine tu je bila smještena i trgovina.

U Društvenom domu u Velikoj Buni održale su se raznorazne zabave, ali samo je jedna fešta postala je antologijska. Naime, Veliku Bunu 1984. godine posjetila je momčad njemačkog prvoligaša Borussije iz Dortmunda. Cijelo mjesto potrudilo se oko organizacije večere. Druženje se protegnulo do dugo u noć, a veselo društvo malo se razuzdalo. Prema tvrdnjama svjedoka tog povijesnog događaja za selo,  bilo je tu svega od nekontroliranih i emotivnih ljubavnih izljeva pa do nesretnih nesporazuma koji su završili teškim tjelesnim ozljedama. Kako god, Nijemci su u Veliku Bunu došli zahvaljujući svojoj sumještanki Slavi koja se udala za Harolda, igrača Borussije. Upravo on je zaslužan da je došlo do bratimljenja između domaćeg i njemačkog nogometnog kluba.

-Tri dana bili su naši gosti i spavali su po kućama u selu, a u Maloj Buni odigrana je i prijateljska utakmica. Iduće godine naši dečki otišli su u Dortmund u uzvratni posjet – objasnila nam je Slavica Hostić.

Foto: Iz arhive Zlatka Petraca

Novo vrijeme donijelo je i nove navike. Seoske zabave u potpunosti su iščezle, a domovi se danas uglavnom koriste proslave rođendana i krstitki. Svadbe su se davnih dana preselile u luksuznije restorane i hotele. U posljednje vrijeme mlađa generacija počela se okupljati u Društvenom domu u Velikoj Buni, a nabavili su si i stol za stolni tenis. Nije puno, ali ipak je nekakav pomak. Osim njih, prostor koriste vatrogasci, kao i političke stranke. Manje više riječ je o zatvorenim skupovima, jer je zakonska regulativa poprilično rigorozna prema organizatorima javnih događanja.

– Kako bi organizirali zabavu morate zadovoljavati sanitarne uvijete i imati fiskalnu blagajnu, što udrugama uvelike otežava organizaciju takve vrste manifestacija – otkrio nam je Ivan Grđan, predsjednik DVD-a Velika Buna.

Društveni dom nekad je bio mjesto okupljanja ljudi i središte društvenog života Velike Bune. Gradili su ga i više puta obnavljali sami mještani, ali danas njegov značaj nije ni blizu onome u 60-tim, 70-tim i 80-tim godinama prošlog stoljeća. Njegovu sudbinu dijele mnogi takvi objekti, uz određene izuzetke u naseljima koja imaju bogatu tradiciju društvenog organiziranja. Iako su se potrebe građana vremenom promijenile, trebalo bi pronaći način i osmisliti kako te javne prostore privesti njihovoj prvotnoj namjeni. Jer ne radi se ovdje samo o tradiciji i nostalgiji, već i realnoj mogućnosti da se popravi kvaliteta društvenog života ljudi u manjim sredinama.

 

 

Sport

Težak poraz, da li i koban?! Goričanin uništio Goričane u Čakovcu…

Rukometaši Gorice poraženi su 38-35 u gostima kod Čakovca, nakon čega više ne ovise samo o sebi u borbi za plasman u Ligu za prvaka. U posljednja dva kola imaju dva teška zadatka, a navijat će i za Rude, odnosno Umag…

Objavljeno

na

Objavio/la

U ovih 60 minuta stat će cijela sezona, i naša i njihova!

Tim je riječima, na prvu dramatičnim, ali sasvim logičnim, gostovanje u Čakovcu najavio trener rukometaša Gorice Matej Mišković. Znali smo da će biti teško, znali smo da će Gorica morati odigrati spektakulanu utakmicu, znali smo da će Gorica morati pobijediti ako želi u Ligu za prvaka. Teško je i bilo, utakmica koju je Gorica odigrala može se opisati kao dobra, ali pobijedila Gorica – nije.

I sve će, kako se čini, biti isto kao lani…

Da stvar bude još gora, u ključnoj utakmici sezone Goričane je “uneredio” Velikogoričanin Lucian Bura. Bivši igrač Gorice, ponajbolji “pjeskaš” svijeta, blistao je u ovoj utakmici, utrpao nevjerojatnih 15 golova iz 18 pokušaja i odgurnuo naše rukometaše iz zone koja vodi u Ligu za prvaka. Tamo gdje su Matej Mišković i njegovi igrači toliko silno željeli biti…

Iako,

Gorica je imala otvaranje utakmicie iz snova. Gosti iz Turopolja u prvih su sedam minuta susreta napravili niz od pomalo nevjerojatnih 7-1, a takvu su prednost držali sve do polovice prvog poluvremena, kad su Čakovčani “oživjeli”. U 20. minuti Čakovec tako prvi put dolazi na minus tri (11-14), a u 26. minuti stigli su na samo pogodak zaostatka (14-15). No, do isteka prvih 30 minuta Gorica uspijeva napraviti novi niz i na odmor naši rukometaši odlaze s prednošću 20-17.

Nažalost, kako je Gorica ušla u prvo, tako je Čakovec ušao u drugo poluvrijeme. Otvorili su domaćini nastavak sa četiri uzastopna gola i preuzeli vodstvo, nošeni glasnom podrškom s tribina, a nakon toga naši se rukometaši više nisu uspjeli iščupati iz minusa. Igrali su dobru utakmicu, pokazivali i hrabrost i odlučnost, ali jednostavno nije bilo rješenja za sve što je nudio Čakovec. Točnije, za sve što je nudio čudesni Lucian Bura. Tko će kome…

Bilo je nekoliko puta i “iks”, vraćali su se Goričani u egal, no na kraju su morali čestitati protivniku. I shvatiti da su propustili veliku, ogromnu priliku da ostvare cilj. Unatoč 11 golova Marka Grubišića iz 13 pokušaja, unatoč sedam golova Marka Karaule i šest Andre Lopca. Nije bilo dovoljno za više od poraza u utakmici koju će neutralni promatrači opisati kao odličnu, a mi kao frustrirajuću…

U posljednja dva kola Lige A Gorica će dočekati Bjelin Spačvu pa gostovati kod Trogira, koji ima tri boda više. Sad će Goričani morati svim silama navijati za Umag i Rudar, koji u sljedećem kolu dočekuju Čakovec i Trogir, nadati se da rivali tu mogu izgubiti bodove, ali još je važnije da sami odrade svoj dio posla.

Nažalost, više ne ovise samo o sebi…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Loš petak u Prečkom: Kurilovec ostao bez bodova pod reflektorima

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-0 na gostovanju kod Prečkog, u neobičnom terminu, a neobična je bila i napadačka sterilnost umorne i u velikoj mjeri istrošene momčadi s Udarnika. Za kraj slijedi jeseni još gostovanje kod Tigra

Objavljeno

na

Objavio/la

U neobičnom terminu, u petak od 19 sati, na terenu s umjetnom travom, sudarili su se nogometaši Prečkog i Kurilovca. Točno 17 Kurilovčana bilo je na raspolaganju treneru Senadu Harambašiću, ovoga puta nedovoljno raspoloženih 17 igrača… Domaći sastav objeručke je zgrabio ponuđeno i došao do svoje pete pobjede ove jeseni. Kurilovec je, s druge strane, doživio svoj peti poraz.

Bila je to utakmica ravnopravnih protivnika, u kojoj je svatko imao svoje situacije, pri čemu su nešto bolje i ozbiljnije bile one pred vratima kurilovečke “jedinice” Leona Išeka. Pogodio je u prvom poluvremenu domaćin jednu prečku, imao i još jednu veliku priliku, dok su gosti s Udarnika bili malo sramežljiviji nego inače, očito iscrpljeni od zahtjevne i sadržajne jeseni iza njih. Nije pomogla ni pauza od dva tjedna od prošle utakmice, ovo jednostavno nije bio taj dan.

Potvrdilo se to već na otvaranju nastavka, kad je Prečko došlo do prednosti. Dino Madunić izmaknuo je pozornosti obrane Kurilovca u toj 46. minuti, prvoj u nastavku, i drugo poluvrijeme počelo je po najgorem mogućem scenariju trenera Harambašića. Trebalo je nakon toga pronaći snage za povratak u utakmicu, no takvo nešto uporno se nije događalo.

S prvim promjenama Senad je čekao sve do 69. minute, kad je David Pršir zamijenio Dominika Furmeka, no samo tri minute poslije utakmica je riješena. Innocent Ezechukwu Ejiofor, 24-godišnji Nigerijac u domaćim redovima, postigao je svoj prvi gol ove jeseni i time otklonio sve dvojbe po pitanju pobjednika.

Odmah je reagirao trener Harambašić sa čak četiri promjene, uveo je Cindrića, Rakovića, Turkalja i Tomašića umjesto Novaka, Sedlačeka, Bolješića i Matea Pršira, iskoristivši time sve svoje raspoložive igrače s klupe, no pokazalo se uzaludnim. Nisu uspjeli Kurilovčani ni ublažiti poraz, odnosno zakomplicirati utakmicu, a kamoli nešto više i značajnije od toga.

Dobro je u svemu ovome to što su dečki kurilovečki imali slobodan vikend, subota i nedjelja bila je “prazna” od nogometa, a moglo bi to pomoći i da se glave malo isprazne. I da se skupi dovoljno energije za odraditi posljednju utakmicu jeseni na pravi način. Sljedećeg vikenda slijedi novo gostovanje, ovoga puta kod Cice Grlića i njegovog Tigra u Svetoj Nedelji, a nakon toga uslijedit će zimski rasput.

Dobro će im doći svima zajedno, jer proljeće će ponovno biti puno izazova…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Vijesti

Gotova rekonstrukcija Jelačićeve, od ponedjeljka normalizacija prometa

Nakon više mjeseci radova, Jelačićeva ulica u Kurilovcu opet se otvara, a putnici se vraćaju na svoja uobičajena stajališta.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Gorica.hr

Ulica bana Josipa Jelačića u Kurilovcu ponovno se otvara za promet u ponedjeljak, 1. prosinca, nakon dovršetka rekonstrukcije gotovo 1,3 kilometra prometnice između Ulice Slavka Kolara i Kolodvorske ulice. Otvaranjem završavaju višemjesečni radovi na jednoj od najvećih infrastrukturnih investicija u tom dijelu grada, a promet će se normalizirati za sve vozače i putnike.

Radovi su obuhvatili uređenje nove pješačke i biciklističke staze te sustava oborinske odvodnje, što će stanovnicima olakšati svakodnevno kretanje. S otvaranjem ceste vraćaju se i autobusi na svoje uobičajene rute, a putnici će ponovno moći koristiti sva stajališta na obnovljenoj dionici.

Također, autobusne linije koje su koristile alternativne pravce zbog radova, sada se vraćaju na staru trasu, a radi se o sljedećim linijama:

  • Linija 1 (Autobusni kolodvor – Terminal)
  • Linija 3 (Željeznički kolodvor – Meridijan 16)
  • Linija 4 (Velika Gorica – Velika Buna)
  • Linija 5 (Velika Gorica – Kozjača)

Nastavite čitati

HOTNEWS

VIDEO Advent u Gorici: Čarolija za cijelu obitelj

Kadrovi s Adventa koji će vas “nagovoriti” na šetnju srcem grada…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nije što je naš, al’ je Advent u Gorici najljepši!

Pogledajte u videu goričku adventsku čaroliju:

Nastavite čitati

Vijesti

Zaklada Ana Rukavina kreće u 20. akciju “Želim život – Evo kako građani mogu pomoći

Zaklada poziva građane da se uključe u kampanju koja je dosad pomogla spašavanju više od dvjestotinjak života.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Zaklada Ana Rukavina

Humanitarna akcija “Želim život” Zaklade Ana Rukavina ove se godine održava dvadeseti put, a traje od 1. do 31. prosinca 2025. Građani diljem Hrvatske mogu pomoći pozivom na broj 060 9000 ili donacijama putem KEKS Pay aplikacije, a središnji događaj bit će veliki koncert 17. prosinca na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Cilj akcije je prikupljanje sredstava za stručno usavršavanje liječnika i daljnje širenje Hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica.

Ova zaklada već 19 godina radi na jačanju hematološkog sustava u Hrvatskoj, a njezin rad proizašao je iz pisma Ane Rukavine i njezine rečenice “želim život”. Danas Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica broji 68.375 potencijalnih darivatelja, od čega je 67.075 tipizirano. Do sada je nadu za spas života dobilo 207 oboljelih.

U sklopu humanitarne akcije do danas je održano 19 koncerata “Želim život” te 12 Koncerata za život sa Zagrebačkom filharmonijom. Ovogodišnji koncert ponovno će okupiti poznata glazbena imena, među kojima su Tajči, Magazin, Luka Nižetić, Vigor, Maja Šuput, Plavi orkestar, Alka Vuica, Vatra, Matija Cvek, Prljavo kazalište, Franka Batelić i Psihomodo Pop.

Zaklada ističe i konkretne rezultate ostvarenih donacija. U 2025. godini osigurano je 79.950,64 eura za opremu Banke krvotvornih matičnih stanica u Kliničkoj bolnici Merkur, koja provodi postupke transplantacije od 1993. godine. Također, izdvojeno je 114.258,22 eura za stručno usavršavanje četvero mladih liječnika u centrima izvrsnosti u Europi.

Dvadeseta akcija “Želim život” još je jedna prilika da građani podrže širenje registra darivatelja i obrazovanje stručnjaka koji liječe oboljele od leukemije, limfoma i drugih hematoloških bolesti. Svaki poziv i svaka donacija izravno doprinose sustavu koji spašava živote i snažno utječe na kvalitetu liječenja u Hrvatskoj.

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno