Povežite se s nama

Vijesti

Društveni dom nekad je bio ‘dnevni boravak’ našeg sela

Prvi televizor nabavljen je 8. ožujka 1962. godine za tadašnjih 100 tisuća dinara, a godinu dana kasnije kupljen je i radio s gramofonom

Objavljeno

na

Društveni domovi po naseljima nekad su bili mjesta sastajanja i druženja mještana. Bili su svojevrsni centri društvenih događanja u svakom mjestu. Tu su se održavale zabave i rađale prve ljubavi, uživalo u televizijskim serijama i filmovima na crno-bijelom ekranu, slušale ploče i učilo plesati. Ovo je priča o jednom takvom domu.

Ideja o izgradnji Društvenog doma u Velikoj Buni rodila se 1957. godine, a njezina realizacija kreće tri godine poslije. Nije bilo lako doći do cigle pa se raskopavaju zapušteni svinjci na području Laza, Mraclina i Okuja, a preostali dio, 2 500 komada Općina Velika Gorica kupila je u Žažini. Materijal je dovezen traktorima OPZ-a Mraclin.

– Dom su zidala dva zidara porijeklom Slavonci koji su radili na crkvi u Kravarskom, nemamo podataka o njihovim imenima, a zidanje je bilo plaćeno po vrlo povoljnoj cijeni. Šljunak potreban za dom dobiven je besplatno od zadruge Mraclin, a vadio se, a gdje drugdje, u okolici Čiča. Krov na domu su radili dečki iz Okuja i posao je trajao osam dana. Kako bi posao normalno išao, Rovišan Stjepan – Pepa cijelo vrijeme bi je s njima, a jelo se svaki dan kod druge kuće – otkrio nam je Zlatko Petrac, tajnik DVD-a Velika Buna.

Foto: Iz arhive Zlatka Petraca

U samom početku bilo je onih koji nisu željeli sudjelovati u izgradnji. Problem je bio u tome što se Velika Buna prostirala se na prilično velikoj površini i imala nekoliko zaselaka. Loši putevi i nedostatak prijevoznih sredstava doveli su do toga da su neki zaseoci razmišljali o nekakvim svojim domovima.

– Dečki iz Pišinskog brega i od Brkića bili su totalno neaktivni što se tiče rada u društvu i oko njega. Kako je u početku nekoliko njih bilo i u osnivačima društva, ali su ga relativno brzo i napustili, tako uopće nisu sudjelovali u gradnji doma. Rekli su da će oni sami sebi napraviti dom – rekao nam je Zlatko.

Unatoč svim problemima, dom je otvoren 1961. godine. Prvi televizor nabavljen je 8. ožujka 1962. godine za tadašnjih 100 tisuća dinara. Ispred crno-bijelog ekrana okupljalo se cijelo selo i uživalo u televizijskom programu. Svoje sjećanje na taj period s nama je podijelio i bračni par Huđber.

– Ljudi su se okupljali, jer tada nitko u selu nije imao televizor u kući. Ljudi bi sjedili na klupama, a Josip Huđber je bio zadužen za paljenje i ‘štelanje’ programa, jer na tim starim televizorima slika se često gubila. Gledali smo sportske prijenose, a najpopularnije su bile televizijske serije Gradić Peyton, Poštanska kočija i Vihor. Sjećam se i da smo uživo pratili i prijenos pogreba pokojnog američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja – prisjetio se Stjepan, koji je tada imao 10-tak godina.

Godinu dana kasnije kupljen je i radio s gramofonom pa su mladi u Velikoj Buni mogli uživati slušajući tadašnje glazbene hitove s vinila. Počele su se organizirati i zabave.

– Okupljali smo se u maloj sali i slušali rock ‘n’ roll. Cijela naša generacija upravo je tu naučila plesati. U društvenim domovima su se organizirale zabave, a svaki vikend neka od društvenih organizacija organizirala je druženje. Mladi su se na tim zabavama upoznavali i družili, tada nije bilo kafića. Ako zabava taj vikend nije bila u Velikoj Buni, bila je u Kozjači, Kravarskom, Šiljakovini ili Maloj Buni. Seoske zabave bile su mjesta okupljanja gdje su se mladi upoznavali, družili i zaljubljivali. Na jednoj takvoj zabavi u Maloj Buni ja sam upoznao moju Vesnu i od tada smo nerazdvojni – dodao je Stjepan.

Foto: Iz arhive Zlatka Petraca

Supruga Vesna prisjetila se kako je to izgledalo u Društvenom domu u Velikoj Mlaki, gdje je živjela prije no što se udala u Veliku Bunu.

– Skoro svaku drugu nedjelju imali smo zabavu. Osim toga, uspjeli smo organizirati i disko, tako da smo cijelo ljeto provodili uz gramofon i uživali u plesnim hitovima. Mladi su se tada znali zabavljati i bez alkohola. Najomiljenija pića bila su nam Nara i Cockta  – ispričala nam je Vesna.

Osim zabava, u domu su se sve do 90-tih godina prošlog stoljeća održavale razne aktivnosti društveno-političkih organizacija. Bilo je tu izložbi ručnih radova i kolača, školskih priredbi i druženja s vojnicima iz obližnje vojarne, sve te manifestacije okupljale su mještane. U periodu od 1985. do 1995. godine tu je bila smještena i trgovina.

U Društvenom domu u Velikoj Buni održale su se raznorazne zabave, ali samo je jedna fešta postala je antologijska. Naime, Veliku Bunu 1984. godine posjetila je momčad njemačkog prvoligaša Borussije iz Dortmunda. Cijelo mjesto potrudilo se oko organizacije večere. Druženje se protegnulo do dugo u noć, a veselo društvo malo se razuzdalo. Prema tvrdnjama svjedoka tog povijesnog događaja za selo,  bilo je tu svega od nekontroliranih i emotivnih ljubavnih izljeva pa do nesretnih nesporazuma koji su završili teškim tjelesnim ozljedama. Kako god, Nijemci su u Veliku Bunu došli zahvaljujući svojoj sumještanki Slavi koja se udala za Harolda, igrača Borussije. Upravo on je zaslužan da je došlo do bratimljenja između domaćeg i njemačkog nogometnog kluba.

-Tri dana bili su naši gosti i spavali su po kućama u selu, a u Maloj Buni odigrana je i prijateljska utakmica. Iduće godine naši dečki otišli su u Dortmund u uzvratni posjet – objasnila nam je Slavica Hostić.

Foto: Iz arhive Zlatka Petraca

Novo vrijeme donijelo je i nove navike. Seoske zabave u potpunosti su iščezle, a domovi se danas uglavnom koriste proslave rođendana i krstitki. Svadbe su se davnih dana preselile u luksuznije restorane i hotele. U posljednje vrijeme mlađa generacija počela se okupljati u Društvenom domu u Velikoj Buni, a nabavili su si i stol za stolni tenis. Nije puno, ali ipak je nekakav pomak. Osim njih, prostor koriste vatrogasci, kao i političke stranke. Manje više riječ je o zatvorenim skupovima, jer je zakonska regulativa poprilično rigorozna prema organizatorima javnih događanja.

– Kako bi organizirali zabavu morate zadovoljavati sanitarne uvijete i imati fiskalnu blagajnu, što udrugama uvelike otežava organizaciju takve vrste manifestacija – otkrio nam je Ivan Grđan, predsjednik DVD-a Velika Buna.

Društveni dom nekad je bio mjesto okupljanja ljudi i središte društvenog života Velike Bune. Gradili su ga i više puta obnavljali sami mještani, ali danas njegov značaj nije ni blizu onome u 60-tim, 70-tim i 80-tim godinama prošlog stoljeća. Njegovu sudbinu dijele mnogi takvi objekti, uz određene izuzetke u naseljima koja imaju bogatu tradiciju društvenog organiziranja. Iako su se potrebe građana vremenom promijenile, trebalo bi pronaći način i osmisliti kako te javne prostore privesti njihovoj prvotnoj namjeni. Jer ne radi se ovdje samo o tradiciji i nostalgiji, već i realnoj mogućnosti da se popravi kvaliteta društvenog života ljudi u manjim sredinama.

 

 

Vijesti

Donatorski koncert „Zlatna snaga“ stiže u Goricu! Romantični evergreeni za vrijedan cilj

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: POUVG/FB

U srijedu, 4. veljače u 19 sati, u Velikoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica održat će se donatorski koncert „Zlatna snaga – večer ljubavi i života“, na kojem će nastupiti sopranistica mr. art. Antonella Malis uz klavirsku pratnju prof. mr. art. Vladimira Babina, u organizaciji Lige protiv raka Zagrebačke županije, kao dio obilježavanja mjeseca posvećenog zdravlju i ljubavi.

Organizator koncerta je Liga protiv raka Zagrebačke županije, uz potporu Veleučilišta Velika Gorica, Turističke zajednice Grada Velike Gorice i Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica. Događaj je ujedno zamišljen kao poklon Gradu Velikoj Gorici, ali i Hrvatskoj ligi za borbu protiv raka koja 2026. obilježava 60 godina djelovanja.

Ulaznice za koncert bit će besplatne, a moći će se preuzeti na blagajni Pučkog otvorenog učilišta nekoliko dana prije događaja. O točnom datumu podjele organizatori će na vrijeme obavijestiti javnost.

Nastavite čitati

Sport

Mali košarkaši, veliki snovi: ‘Ako klinci budu uživali u igri, doći će i rezultat’

Pretkadeti KK Gorice u nedjelju će u dvorani srednjih škola igrati kvalifikacijski turnir za Jedinstvenu kadetsku ligu, u kojoj će sudjelovati 12 najboljih klubova u državi. Protivnici će Hanijevim dečkima biti Cibona i Kvarner…

Objavljeno

na

Nakon što su regularni dio Prve lige Košarkaškog saveza Zagreba završili na četvrtom mjestu, pretkadeti KK Gorice izborili su plasman kvalifikacije za Jedinstvenu pretkadetsku ligu, koja će okupiti 12 najboljih hrvatskih klubova. Regularni dio naši su dječaci završili s omjerom 7-7, a bolji učinak od njih imali su jedino Cedevita (14-0), Novi Zagreb (10-4) i Podsused (10-4).

– Uspjeh je tim veći jer smo u konkurenciji više od 50 klubova, koliko ih ima u ovoj regiji zauzeli četvrto mjesto, pri čemu nam u leđa gledaju jedna Cibona, Dubrava i Samobor. Odrađenim do sad jako sam zadovoljan, jer važno je napomenuti kako tijekom prvog dijela sezone nismo bilo kompletni, što zbog ozljeda, što zbog raznoraznih viroza – kaže trener Hani Istanbuli.

Postignuti rezultat omogućio je našim mladim košarkašima da u razigravanju s Kvarnerom i Cibonom, koja je kvalifikacije izborila odlukom Hrvatskog košarkaškog saveza, izbore i nastup u Jedinstvenoj pretkadetskoj ligi. Kako bi se u tome uspjelo, na kvalifikacijskom turniru kojem je domaćin upravo naš klub, potrebno je zauzeti jedno od prva dva mjesta.

– Spremamo se i radimo. Bila bi velika nagrada za sve nas u klubu da u nastavku sezone igramo protiv najboljih hrvatskih klubova. Pritisak nemamo, neka djeca samo uživaju kao i do sad, i vjerujem da će rezultat doći – ističe Istanbuli.

Kvalifikacijski turnir na rasporedu je u nedjelju, 18. siječnja u Dvorani srednjih škola. Prva utakmica između naših dječaka i KK Cibone na rasporedu je u 12,30 sati, nakon čega u 15.15 igraju Cibona i Kvarner, dok se u posljednjoj utakmici, od 18 sati, sastaju Gorica i Kvarner.

Jedinstvenu pretkadetsku ligu izborit će dva prvoplasirana kluba.

Nastavite čitati

Sport

Generalka bez sedmorice: Mali Štef u prvih 11, desni bek na privremenom radu

Nogometaši Gorice pobijedili su mađarski ZTE iz Zalaegersega 1-0 u posljednjoj pripremnoj utakmici u Umagu. Utakmicu je riješio Elvir Duraković, a kad je završila, preostalo je jedino krenuti na put kući…

Objavljeno

na

Objavio/la

Samo još šest dana ostalo je do početka prve utakmice HNK Gorice u nastavku sezone u HNL-u, pa je ogled s mađarskim ZTE-om iz Zalaegersega poslužio kao generalna proba za taj sudar s Varaždinom u petak. Nije to bila baš potpuno uspjela “generalka”, jer lakše ozljede izbacile su iz konkurencije čak sedmoricu igrača, no dobrih vijesti je duplo više: prva kaže da je Gorica pobijedila Mađare 1-0, a druga da će svi pošteđeni biti spremni za Varaždin.

Nije tako u rosteru bilo Pršira, Trontelja, Vrzića, Perića, Pavičića, Josića i Pelka, a od ostatka igrača trener Mario Carević posložio je ono što se moglo posložiti. Matijaš je bio između vratnica, a ispred njega poredali su se Čabraja, Leš, Filipović i, u ulozi desnoga beka – Ognjen Bakić! Obilato Carević koristi svestranost simpatičnog Crnogorca, bio mu je dosad i veznjak u nekoliko uloga, i jedno i drugo krilo, a sad je završio i na boku.

Sredinu terena držali su ovom prilikom Kavelj i Pozo, dok su iza najisturenijeg Čuića bili Fiolić i – mladi Stjepan Kučiš. Ako tražimo igrače koji su profitirali od ovih priprema, unaprijedili svoj status u ovih deset dana u Umagu, to bi mogao biti upravo 19-godišnji Kučiš, dijete kluba, domaći dečko, jedan od onih koji predstavljaju najbolji mogući primjer kako bi to trebalo izgledati u životu i radu “ponosa grada”…

Gorica je u posljednjih 90 pripremnih minuta odigrala dobru utakmicu, pokazala da je spremna za izazove koji slijedi, a potez odluke povukao je Elvir Duraković u 33. minuti. Bila je to lijepa, tečna akcija, koju je Bakić, desni bek na privremenom radu, zaključio asistencijom, a Duraković realizacijom na drugoj stativi.

Gorica je tako ciklus od tri utakmice zaključila drugom pobjedom, a to je definitivno dobar put prema izgradnji dovoljne količine samopouzdanja. U prvoj umaškoj utakmici Goričani su remizirali s Koperom (1-1), u drugoj su pobijedili Radomlje (2-0), da bi malo prije nego što su sjeli u autobus koji je vozio kući odradili posao i protiv ZTE-a.

Uslijedit će samo kratki predah, jer vremena više nema puno, pa će već od ponedjeljka kreće završni “glanc” za krešendo s Varaždinom u petak od 16 sati…

Nastavite čitati

promet

Malo je falilo! Zbog poledice vozilo odletjelo u jarak

Nailaskom na poledicu, vozilo je zanijelo i okrenulo u suprotan smjer vožnje.

Objavljeno

na

Opreza nikad dosta! Kako nam javlja čitateljica, vozačicu koja je oko 10 sati išla iz smjera Ščitarjeva prema Domovinskom mostu, kod križanja s cestom iz Lazine Čičke, neugodno je iznenadila poledica na kolniku zbog koje je izgubila nadzor nad vozilom. 

Nailaskom na poledicu, vozilo je zanijelo, okrenulo u suprotan smjer vožnje i odbacilo u jarak.  Srećom, vozačica nije ozlijeđena, kao ni njezin sinčić koji je bio putnik u vozilu, ali su doživjeli šok. 

Sreća u nesreći bila je što u tom trenutku nisu prolazila druga vozila s kojima bi vozilo moglo doći u kontakt. 

Zato – polako u prometu, bez obzira na uvjete na cestama! 

Nastavite čitati

Sport

Pančo abdicirao! Završio uspješnu eru u Samoboru, a Mraclin traži trenera…

Marko Pancirov više nije trener Samobora, nakon više od dvije godine završio je ovu epizodu svog nogometnog puta, a objava koja će zainteresirati mnoge klubove stigla je u noćnim satima

Objavljeno

na

Objavio/la

Objava je stigla debelo nakon ponoći, u nju je usadio sav literarni talent kojeg posjeduje, a ključni dio obraćanja Marka Pancirova sadržan je u tri riječi i jedan znak interpunkcije: “Odlazim iz Samobora!”

Mandat u samoborskom klubu protegnuo se na više od dvije godine, u tom je razdoblju Pančo vodio i juniore, i seniore, čak i jedne i druge istovremeno, a uspjesi su se nizali. Seniori su otišli u viši rang i u njemu se etablirali kao ozbiljan faktor u borbi za najviše pozicije. I to s velikim dijelom mladih domaćih igrača, koji su dolazili iz juniorske momčadi, koja je također rasla i napredovala, zaključno s plasmanom u juniorski HNL!

S početkom 2026. godine, nakon svega toga, došao je trenutak za kraj.

“Kaže se da su trenerovi koferi uvijek spremni za put… Moji su navukli puno prašine i došlo je vrijeme da ih očistim i pripremim za odlazak na drugu destinaciju!”, započeo je Pančo svoju objavu na društvenim mrežama.

“Došao sam na mala vrata, a danas, kada odlazim, vjerujem da ostavljam nešto iza sebe! Trenirao sam odlične igrače, surađivao sam sa vrhunskim znalcima u stožeru i ovim putem svima zahvaljujem na prekrasno provedenom vremenu! Hvala Upravi što su vidjeli nešto u meni i dali mi priliku da se dokažem. O tome koliko sam iskoristio priliku neka sude drugi. Odlazim bogatiji za nova iskustva, poznanstva i prijateljstva i biti ću sretan ako su ljudi koji vole Samobor primjetili kod mene samo voljni moment činiti ovaj sportski kolektiv boljim!”, dodao je i zaključio:

“Jedan portal je prije nekoliko mjeseci objavio tekst u čijem je naslovu pisalo “Pancho, princ samoborski…” Princ je upravo abdicirao, no bez obzira na abdikaciju, uvijek ću osjećati pripadnost Samoboru i ponos što sam duži period stolovao u značajnom klubu bogate tradicije!”

Marko Pancirov, dakle, ide dalje. Nije progovorio o razlozima odlaska, možda jednog dana i hoće, ali zasad je važno jedino da je Pančo ponovno na tržištu. Željan rada, novog dokazivanja, spreman za ozbiljne izazove… Takvog trenera mnogi bi poželjeli na svojoj klupi, a nije nemoguće da neki od njih i reagira na ovu vijest iz Samobora.

Među njima su, jasno, i klubovi iz našega kraja, pogotovo s obzirom na to da su neki od njih trenutačno bez trenera… Takvom opisu odgovara NK Mraclin, koji je u potrazi za nasljednikom Saše Sabljaka, i nije nemoguće da će i Pančo biti jedan od kandidata. Na Grabi je već radio, hipotetski ne zvuči to kao loša opcija ni za njega ni za klub, kao što ne zvuči ludo ni nagađati u tom smjeru..

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno