Povežite se s nama

Vijesti

Društveni dom nekad je bio ‘dnevni boravak’ našeg sela

Prvi televizor nabavljen je 8. ožujka 1962. godine za tadašnjih 100 tisuća dinara, a godinu dana kasnije kupljen je i radio s gramofonom

Objavljeno

na

Društveni domovi po naseljima nekad su bili mjesta sastajanja i druženja mještana. Bili su svojevrsni centri društvenih događanja u svakom mjestu. Tu su se održavale zabave i rađale prve ljubavi, uživalo u televizijskim serijama i filmovima na crno-bijelom ekranu, slušale ploče i učilo plesati. Ovo je priča o jednom takvom domu.

Ideja o izgradnji Društvenog doma u Velikoj Buni rodila se 1957. godine, a njezina realizacija kreće tri godine poslije. Nije bilo lako doći do cigle pa se raskopavaju zapušteni svinjci na području Laza, Mraclina i Okuja, a preostali dio, 2 500 komada Općina Velika Gorica kupila je u Žažini. Materijal je dovezen traktorima OPZ-a Mraclin.

– Dom su zidala dva zidara porijeklom Slavonci koji su radili na crkvi u Kravarskom, nemamo podataka o njihovim imenima, a zidanje je bilo plaćeno po vrlo povoljnoj cijeni. Šljunak potreban za dom dobiven je besplatno od zadruge Mraclin, a vadio se, a gdje drugdje, u okolici Čiča. Krov na domu su radili dečki iz Okuja i posao je trajao osam dana. Kako bi posao normalno išao, Rovišan Stjepan – Pepa cijelo vrijeme bi je s njima, a jelo se svaki dan kod druge kuće – otkrio nam je Zlatko Petrac, tajnik DVD-a Velika Buna.

Foto: Iz arhive Zlatka Petraca

U samom početku bilo je onih koji nisu željeli sudjelovati u izgradnji. Problem je bio u tome što se Velika Buna prostirala se na prilično velikoj površini i imala nekoliko zaselaka. Loši putevi i nedostatak prijevoznih sredstava doveli su do toga da su neki zaseoci razmišljali o nekakvim svojim domovima.

– Dečki iz Pišinskog brega i od Brkića bili su totalno neaktivni što se tiče rada u društvu i oko njega. Kako je u početku nekoliko njih bilo i u osnivačima društva, ali su ga relativno brzo i napustili, tako uopće nisu sudjelovali u gradnji doma. Rekli su da će oni sami sebi napraviti dom – rekao nam je Zlatko.

Unatoč svim problemima, dom je otvoren 1961. godine. Prvi televizor nabavljen je 8. ožujka 1962. godine za tadašnjih 100 tisuća dinara. Ispred crno-bijelog ekrana okupljalo se cijelo selo i uživalo u televizijskom programu. Svoje sjećanje na taj period s nama je podijelio i bračni par Huđber.

– Ljudi su se okupljali, jer tada nitko u selu nije imao televizor u kući. Ljudi bi sjedili na klupama, a Josip Huđber je bio zadužen za paljenje i ‘štelanje’ programa, jer na tim starim televizorima slika se često gubila. Gledali smo sportske prijenose, a najpopularnije su bile televizijske serije Gradić Peyton, Poštanska kočija i Vihor. Sjećam se i da smo uživo pratili i prijenos pogreba pokojnog američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja – prisjetio se Stjepan, koji je tada imao 10-tak godina.

Godinu dana kasnije kupljen je i radio s gramofonom pa su mladi u Velikoj Buni mogli uživati slušajući tadašnje glazbene hitove s vinila. Počele su se organizirati i zabave.

– Okupljali smo se u maloj sali i slušali rock ‘n’ roll. Cijela naša generacija upravo je tu naučila plesati. U društvenim domovima su se organizirale zabave, a svaki vikend neka od društvenih organizacija organizirala je druženje. Mladi su se na tim zabavama upoznavali i družili, tada nije bilo kafića. Ako zabava taj vikend nije bila u Velikoj Buni, bila je u Kozjači, Kravarskom, Šiljakovini ili Maloj Buni. Seoske zabave bile su mjesta okupljanja gdje su se mladi upoznavali, družili i zaljubljivali. Na jednoj takvoj zabavi u Maloj Buni ja sam upoznao moju Vesnu i od tada smo nerazdvojni – dodao je Stjepan.

Foto: Iz arhive Zlatka Petraca

Supruga Vesna prisjetila se kako je to izgledalo u Društvenom domu u Velikoj Mlaki, gdje je živjela prije no što se udala u Veliku Bunu.

– Skoro svaku drugu nedjelju imali smo zabavu. Osim toga, uspjeli smo organizirati i disko, tako da smo cijelo ljeto provodili uz gramofon i uživali u plesnim hitovima. Mladi su se tada znali zabavljati i bez alkohola. Najomiljenija pića bila su nam Nara i Cockta  – ispričala nam je Vesna.

Osim zabava, u domu su se sve do 90-tih godina prošlog stoljeća održavale razne aktivnosti društveno-političkih organizacija. Bilo je tu izložbi ručnih radova i kolača, školskih priredbi i druženja s vojnicima iz obližnje vojarne, sve te manifestacije okupljale su mještane. U periodu od 1985. do 1995. godine tu je bila smještena i trgovina.

U Društvenom domu u Velikoj Buni održale su se raznorazne zabave, ali samo je jedna fešta postala je antologijska. Naime, Veliku Bunu 1984. godine posjetila je momčad njemačkog prvoligaša Borussije iz Dortmunda. Cijelo mjesto potrudilo se oko organizacije večere. Druženje se protegnulo do dugo u noć, a veselo društvo malo se razuzdalo. Prema tvrdnjama svjedoka tog povijesnog događaja za selo,  bilo je tu svega od nekontroliranih i emotivnih ljubavnih izljeva pa do nesretnih nesporazuma koji su završili teškim tjelesnim ozljedama. Kako god, Nijemci su u Veliku Bunu došli zahvaljujući svojoj sumještanki Slavi koja se udala za Harolda, igrača Borussije. Upravo on je zaslužan da je došlo do bratimljenja između domaćeg i njemačkog nogometnog kluba.

-Tri dana bili su naši gosti i spavali su po kućama u selu, a u Maloj Buni odigrana je i prijateljska utakmica. Iduće godine naši dečki otišli su u Dortmund u uzvratni posjet – objasnila nam je Slavica Hostić.

Foto: Iz arhive Zlatka Petraca

Novo vrijeme donijelo je i nove navike. Seoske zabave u potpunosti su iščezle, a domovi se danas uglavnom koriste proslave rođendana i krstitki. Svadbe su se davnih dana preselile u luksuznije restorane i hotele. U posljednje vrijeme mlađa generacija počela se okupljati u Društvenom domu u Velikoj Buni, a nabavili su si i stol za stolni tenis. Nije puno, ali ipak je nekakav pomak. Osim njih, prostor koriste vatrogasci, kao i političke stranke. Manje više riječ je o zatvorenim skupovima, jer je zakonska regulativa poprilično rigorozna prema organizatorima javnih događanja.

– Kako bi organizirali zabavu morate zadovoljavati sanitarne uvijete i imati fiskalnu blagajnu, što udrugama uvelike otežava organizaciju takve vrste manifestacija – otkrio nam je Ivan Grđan, predsjednik DVD-a Velika Buna.

Društveni dom nekad je bio mjesto okupljanja ljudi i središte društvenog života Velike Bune. Gradili su ga i više puta obnavljali sami mještani, ali danas njegov značaj nije ni blizu onome u 60-tim, 70-tim i 80-tim godinama prošlog stoljeća. Njegovu sudbinu dijele mnogi takvi objekti, uz određene izuzetke u naseljima koja imaju bogatu tradiciju društvenog organiziranja. Iako su se potrebe građana vremenom promijenile, trebalo bi pronaći način i osmisliti kako te javne prostore privesti njihovoj prvotnoj namjeni. Jer ne radi se ovdje samo o tradiciji i nostalgiji, već i realnoj mogućnosti da se popravi kvaliteta društvenog života ljudi u manjim sredinama.

 

 

HOTNEWS

Dodijeljena javna priznanja – Povelju za životno djelo dobili Josip Zidar postumno, te Ivan Rožić

Svojim doprinosom ostavili su značajan trag u razvoju Velike Gorice.

Objavljeno

na

Na svečanoj sjednici Gradskog vijeća povodom Dana Grada dodijeljena su javna priznanja ovogodišnjim laureatima koji su svojim doprinosom ostavili značajan trag u razvoju grada. Nagrada Grada Velike Gorice s likom Franje Lučića dodijeljena je Aleksi Bjelišu prof. emer. dr.sc. i akademiku Ratku Cvetniću, Stjepanu Kovačeviću postumno, Dubravki Veliki i Veri Šebrek. 

Nagradu Krčka vrata dobila je Štefa Kos, a Nagradu Grada Velike Gorice s likom Nikole Škrlca Lomničkog dobio je Marijan Plodinec dok je Nagrada Zlatna turopoljska podgutnica pripala Ljiljani Haidar Diab. 

Dodijeljene su i tri Nagrade Turopoljsko srce i to: Miroslavu Grahovcu, Josipi Nuić i Slobodanu Mišćeviću Mići. 

Poveljom grada za životno djelo nagrađeni su Josip Zidar postumno, te Ivan Rožić. 

– Kada se dobiva ovako visoko priznanje čovjek si nehotice postavlja pitanje je li on baš ta osoba i čime je on baš to zaslužio. Iskreno govoreći, sve što sam u svojem poslovnom životu radio sam po vlastitom izboru i zadovoljstvu. Ako je rezultat moga rada zaslužio ovako visoko priznanje onda me to ispunjava posebnim ponosom. Drago mi je da se ovo priznanje dodjeljuje u godini kada slavimo 800. obljetnicu Plemenite općine turopoljske čijoj sam afirmaciji posljednjih godina posvetio najviše vremena – rekao je Rožić, koji je cijeli život posvetio je društvenom, kulturnom i prosvjetnom radu te očuvanju tradicijskih vrijednosti Turopolja.    

 FOTO galerija/Sanjin Vrbanus:

Nastavite čitati

HOTNEWS

Gorica slavi 30. rođendan – Plenković: Suradnja s Goricom je sjajna

“Imate jednu krasnu atmosferu u kojoj demografski trendovi djeluju”

Objavljeno

na

Svečanom akademijom u velikoj dvorani Pučkog otvorenog učilišta Grad Velika Gorica obilježio je Dan grada i 30. godišnjicu od kada je dobio status grada. 

U svojem je govoru predsjednik Gradskog vijeća Grada Velike Gorice Darko Bekić osvrnuo se na ustrojavanje Grada prije 30 godina i prvo Gradsko vijeće koje je donosilo odluke, no i podsjetio da je Velika Gorica grad s puno dužom tradicijom, budući da Plemenita opčina turopoljska ove godine obilježava 800 godina postojanja. 

– 2025. godina, po nekoliko događaja je bila posebna godina za naš grad. Održali su se lokalni izbori, u mnogo čemu možda najzanimljiviji jer je to bio praznih demokracije u našem gradu – podsjetio je Bekić. 

Brojnim uzvanicima u uvodnom obraćanju dobrodošlicu u metropolu i srce Turopolja, u najpoželjniji grad za život u Republici Hrvatskoj, zaželio je gradonačelnik Krešimir Ačkar. 

-Ali to nije slučajnost. Zato što je to produkt rada Velikogoričanki i Velikogoričana koji su gradili i radili ovaj grad po mjeri čovjeka da bi on bio danas upravo onakav kakav jest i da bi se ponosili s njime na ovaj način. Hvala svima koji su prije 30 godina preuzeli inicijativu da Velika Gorica postane grad, koji su sudjelovali u njegovu ustrojavanju. Želim zahvaliti svim organizacijama, dječjim vrtićima, osnovnim školama, našim učiteljicama, nastavnicima, profesorima, koji su odgojili generacije naših Velikogoričana, našim komunalnim djelatnicima, od čistača ulice do predsjednika uprave koji su uređivali i čistili, našoj policiji, civilnoj zaštiti kao i onima koje danas nagrađujemo priznanjima, jer upravo vi simbolizirate sve ono što Gorica jest -identitet, duh, zajedništvo, plemenitost – rekao je gradonačelnik i posebno zahvalio Vladi Republike Hrvatske i premijeru Andreju Plenkoviću na realizaciji zajedničkih projekata. 

-Naša suradnja je sjajna. Grad se izvrsno razvija i sjećam se svoje srednjoškolske dobi kada sam igrao košarku, u Gorici je bio nogometni klub Radnik a u Kurilovcu Udarnik, a vi ovdje toliko radite kao da se Gorica i Kurilovec zovu Udarnik i Radnik – našalio se premijer u obraćanju i dobio veliki aplauz prisutnih. 

Nadalje, pohvalio je Grad po pitanju praćenja reformi, brojnih logističkih projekata, poduzetničkim centrima, brojnim obrazovnim projektima te obećao daljnju otporu Vlade.  

– Gorica ima jednu krasnu atmosferu u kojoj demografski trendovi djeluju i nije ni čudo da ste nedavno u Šibeniku dobili potvrdu najpoželjnijeg grada za život – rekao je Plenković. 

U ime Zagrebačke županije čestitke u povodu Dana grada uputio je zamjenik župana Ervin Kolarec, također Velikogoričanin. 

-Zagrebačka županija daje snažnu podršku na svim projektima na području grada, kako što je nedavno završeni projekt Regionalnog centra kompetentnosti u strukovnom obrazovanju vrijedan 15,5 milijuna eura, zatim financijska pomoć nakon potresa za obnovu objekata vrijedna 6,5 milijuna eura. Sada dajemo podršku za izgradnju Centra za starije osobe u Velikoj Gorici gdje ćemo izdvojiti 6 milijuna eura proračunskih sredstava, kreće i energetska obnova Doma zdravlja, a sufinancirat ćemo i novu školsku sportsku dvoranu za buduću školu u Kurilovcu – najavio je Kolarec. 

Tradicionalno, svečanost koje bila prilika za uručivanje javnih priznanja zaslužnim Velikogoričanima i Velikogoričankama

FOTO galerija/Sanjin Vrbanus:

 

Nastavite čitati

Sport

Gorica na Opus Areni: ‘Možda su u krizi, ali su i jako kvalitetni…’

Nogometaši Gorice u subotu u 15 sati igraju utakmicu 18. kola SuperSport HNL-a u gostima kod Osijeka, trenutačno pretposljednje momčadi lige. Vraća se Pršir, a cilj je biti što sličniji Istri iz prošlog vikenda…

Objavljeno

na

Objavio/la

Dan uoči gostovanja na osječkoj Opus Areni nogometaši Gorice odradili su jutarnji trening, pa se potrpali u autobus koji vozi prema istoku. U Osijeku će ih u subotu od 15 sati dočekati Željko Sopić i njegova razbijena vojska, momčad koja je prošlog vikenda doživjela teški debakl u porazu 5-1 od Istre 1961. Sopa tako i dalje čeka svoju prvu pobjedu na klupi Osijeka, koji nikoga nije pobijedio još od 28. rujna i gostovanja u – Velikoj Gorici.

– Ja sam potpuno svjestan iz situacije, ali da ću analizirati pred medijima svoje igrače, nažalost, neću. Ja nisam niti trener, niti čovjek koji će prljavo rublje iznijeti u javnost. Ono što ja imam reći svojim igračima, ja im kažem direktno u oči u četiri zida. Neću ništa stavljati u celofan. Kada se borite za opstanak, trebaju vam ratnici, kada se borite za prvaka, treba vam ekstra kvaliteta. Kad se borite za opstanak, karakter vam je najvažniji. Na putu smo neke stvari izgubili. Od prvog dana kad sam došao, kao što pričam s vama, tako i sa ljudima na etaži iznad, pričam hrvatski jezik vrlo razgovjetno, rekao sam što nama nedostaje i zašto smo tu gdje jesmo. Kada se izgubi utakmica, uvijek je kriv trener. Ja nikad neću ići protiv svojih igrača, ja sam izabrao tih 11 koji su igrali protiv Istre – rekao je Sopić u najavi utakmice s Goricom, koje se spletom okolnosti praktički uopće nije dotaknuo.

Osim u ovom dijelu:

– Potpuno sam siguran da tih 11 koji će istrčati protiv Gorice da će izgledati bolje nego protiv Istre i da će napraviti sve da Osijeku donesu tri boda.

U tome će Sopića i Osječane pokušati spriječiti Mario Carević i naši Goričani, koji su unatoč dva vezana poraza u neusporedivo boljoj poziciji. I pronalaze razloge za optimizam unatoč porazu od Slaven Belupa prošloga petka.

– Već po običaju, imali smo stvarno dobar tjedan, momci jako dobro treniraju. Nažalost, izgubili smo tu posljednju utakmicu, ali zadovoljan sam načinom na koji smo odigrali i mislim da će nas, nastavimo li tako, i rezultat pomaziti – rekao je trener Mario Carević i dodao:

– Manje-više svi bi trebali biti u kadru, jer imamo opet nekih problemčića s ozljedama, ali mislim da će u konačnici svi biti spremni.

To znači da će se vratiti i kapetan Jurica Pršir, koji je zbog bolesti preskočio Koprivnicu, a sad će povesti momčad po drugu uzastopnu pobjedu na Opus Areni. Kaosu u Osijeku unatoč, nema nikakve dvojbe da Goričane čeka jako težak ispit…

– Činjenica je da imaju problema, da nisu u dobroj formi, ali kad gledam tu momčad pojedinačno, to je stvarno skup odličnih igrača, pojedinaca. I ne zaslužuju kvalitetom biti tu gdje jesu, to je jasno. Upravo zato jako smo oprezni, analizirali smo ih i mogu reći da su odlični u presingu, imaju odlične prekide… Imamo ideju na koji način ćemo se pokušati nametnuti, doći u poziciju da imamo što za reći, ali prije svega ćemo morati biti jako oprezni i iskontrolirati taj njihov presing, dugi aut i kornere – kaže trener Carević, koji nije želio nagađati o mogućim promjenama u postavi Osijeka.

– Neki su im se igrači vratili iz ozljede, počeli su igrati… Vidjet ćemo na koji način će kolega Sopić izaći, ali mi smo spremni na sve – zaključio je Carević.

Što se goričkih prvih 11 tiče, velikih iznenađenja ne bi trebalo biti, dvojba bi mogla biti samo Duraković ili Vrzić, što će reći da bi Gorica mogla izgledati ovako nekako:

Matijaš – Perić, Filipović, Leš, Čabraja – Pozo, Kavelj – Trontelj, Pršir, Vrzić – Čuić

Nastavite čitati

HOTNEWS

Brežani uče poduzetništvo i čine dobra djela!

Od proizvodnje do prodaje – učenici iz Kravarskog predstavili svoje sapune, čajeve, kreme i ukrase.

Objavljeno

na

Objavio/la

Učenici OŠ Slavka Kolara iz Kravarskog danas su na svojem štandu u sklopu blagdanskog „Petka na Gorice“ na našem adventu, došli pokazati što su izradile njihove vrijedne ručice u sklopu Erasmus akreditacije koju su dobili prošle godine a koja im pomaže u radu i obrazovanju učenika.

-Naša Erasmus akreditacija je vezana za zeleno poduzetništvo. To je ono što radimo preko naše školske učeničke zadruge „Brežan“, gdje ih učimo kako od materijala koje imaju u svojoj okolini izraditi različite stvari; od prirodne kozmetike kao što su sapuni i nevenova krema pa do ukrasnih dekorativnih predmeta, recimo prigodno – božićnih – ispričala nam je učiteljica Anastazija Komljenović i dodala kako njihova učenička zadruga ima više od 50 učenika u 7 sekcija, a konkretno ovaj Božić, napravili su humanitarnu prodaju rukotvorina, pa će sva donacija ići za jednog njihovog učenika koji je u težoj socijalnoj situaciji.

-Po simboličnim cijenama nudimo recimo mješavinu čajeva, mi smo je prozvali zimski čaj od 50 grama, mogu kupiti lavandu koja raste u našoj školskom vrtu, različite božićne ukrase, imamo i dječje radove nastale u područnim školama Kozjača i Donji Hruševec, zatim imamo sapunčiće koje djeca rade uz pomoć, pa nevenovu kremu… Ono što je meni recimo posebno drago upravo su ovi anđeli, to je kompletno ručni rad, od lana, slame, makrame konca i mislim da je veliki trud uložen, čime ih želimo učiti kako proizvesti proizvod, kako ga prodati i kako ga prezentirati na neki način – naglasila je Komljenović.

Foto: Marija Vrbanus

A u stvaranju ove božićne čarolije na Petku na Gorice sudjelovalo je 30 učenika od 3. do 8. razreda, desetak učitelja i desetak roditelja, uz veliku podršku ravnatelja škole koji ih prati u svim projektima.

Nastavite čitati

Vijesti

FOTO Razgledali smo nove e-VGbuseve

Od siječnja na goričkim ulicama!

Objavljeno

na

Objavio/la

Velika Gorica od siječnja 2026. uvodi električne autobuse u svakodnevni gradski prijevoz, a danas smo ih otišli razgledati na parkiralištu pored Muzeja Turopolja, gdje je do sutra organizirano predstavljanje i prezentacija njihovih mogućnosti. 

Inače, u promet kreće pet električnih autobusa marke VDL Citea SLF 120 Electric – dvoosovinskih, niskopodnih vozila u potpunosti prilagođenih osobama s invaliditetom.

Svaki autobus ima kapacitet od 92 putnika, opremljen je USB utičnicama, uređajima za validaciju čipova i karata, te audio-vizualnim sustavom za najavu stanica. Baterija snage 180 kW omogućuje doseg od oko 150 kilometara, što ove autobuse čini idealnima za redovan rad na gradskim linijama i doprinosi smanjenju emisija u urbanom okruženju. 

FOTO galerija:

FOTO: Marija Vrbanus

 

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno