ktc
Povežite se s nama

Vijesti

Društveni dom nekad je bio ‘dnevni boravak’ našeg sela

Prvi televizor nabavljen je 8. ožujka 1962. godine za tadašnjih 100 tisuća dinara, a godinu dana kasnije kupljen je i radio s gramofonom

Objavljeno

na

Društveni domovi po naseljima nekad su bili mjesta sastajanja i druženja mještana. Bili su svojevrsni centri društvenih događanja u svakom mjestu. Tu su se održavale zabave i rađale prve ljubavi, uživalo u televizijskim serijama i filmovima na crno-bijelom ekranu, slušale ploče i učilo plesati. Ovo je priča o jednom takvom domu.

Ideja o izgradnji Društvenog doma u Velikoj Buni rodila se 1957. godine, a njezina realizacija kreće tri godine poslije. Nije bilo lako doći do cigle pa se raskopavaju zapušteni svinjci na području Laza, Mraclina i Okuja, a preostali dio, 2 500 komada Općina Velika Gorica kupila je u Žažini. Materijal je dovezen traktorima OPZ-a Mraclin.

– Dom su zidala dva zidara porijeklom Slavonci koji su radili na crkvi u Kravarskom, nemamo podataka o njihovim imenima, a zidanje je bilo plaćeno po vrlo povoljnoj cijeni. Šljunak potreban za dom dobiven je besplatno od zadruge Mraclin, a vadio se, a gdje drugdje, u okolici Čiča. Krov na domu su radili dečki iz Okuja i posao je trajao osam dana. Kako bi posao normalno išao, Rovišan Stjepan – Pepa cijelo vrijeme bi je s njima, a jelo se svaki dan kod druge kuće – otkrio nam je Zlatko Petrac, tajnik DVD-a Velika Buna.

Foto: Iz arhive Zlatka Petraca

U samom početku bilo je onih koji nisu željeli sudjelovati u izgradnji. Problem je bio u tome što se Velika Buna prostirala se na prilično velikoj površini i imala nekoliko zaselaka. Loši putevi i nedostatak prijevoznih sredstava doveli su do toga da su neki zaseoci razmišljali o nekakvim svojim domovima.

– Dečki iz Pišinskog brega i od Brkića bili su totalno neaktivni što se tiče rada u društvu i oko njega. Kako je u početku nekoliko njih bilo i u osnivačima društva, ali su ga relativno brzo i napustili, tako uopće nisu sudjelovali u gradnji doma. Rekli su da će oni sami sebi napraviti dom – rekao nam je Zlatko.

Unatoč svim problemima, dom je otvoren 1961. godine. Prvi televizor nabavljen je 8. ožujka 1962. godine za tadašnjih 100 tisuća dinara. Ispred crno-bijelog ekrana okupljalo se cijelo selo i uživalo u televizijskom programu. Svoje sjećanje na taj period s nama je podijelio i bračni par Huđber.

– Ljudi su se okupljali, jer tada nitko u selu nije imao televizor u kući. Ljudi bi sjedili na klupama, a Josip Huđber je bio zadužen za paljenje i ‘štelanje’ programa, jer na tim starim televizorima slika se često gubila. Gledali smo sportske prijenose, a najpopularnije su bile televizijske serije Gradić Peyton, Poštanska kočija i Vihor. Sjećam se i da smo uživo pratili i prijenos pogreba pokojnog američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja – prisjetio se Stjepan, koji je tada imao 10-tak godina.

Godinu dana kasnije kupljen je i radio s gramofonom pa su mladi u Velikoj Buni mogli uživati slušajući tadašnje glazbene hitove s vinila. Počele su se organizirati i zabave.

– Okupljali smo se u maloj sali i slušali rock ‘n’ roll. Cijela naša generacija upravo je tu naučila plesati. U društvenim domovima su se organizirale zabave, a svaki vikend neka od društvenih organizacija organizirala je druženje. Mladi su se na tim zabavama upoznavali i družili, tada nije bilo kafića. Ako zabava taj vikend nije bila u Velikoj Buni, bila je u Kozjači, Kravarskom, Šiljakovini ili Maloj Buni. Seoske zabave bile su mjesta okupljanja gdje su se mladi upoznavali, družili i zaljubljivali. Na jednoj takvoj zabavi u Maloj Buni ja sam upoznao moju Vesnu i od tada smo nerazdvojni – dodao je Stjepan.

Foto: Iz arhive Zlatka Petraca

Supruga Vesna prisjetila se kako je to izgledalo u Društvenom domu u Velikoj Mlaki, gdje je živjela prije no što se udala u Veliku Bunu.

– Skoro svaku drugu nedjelju imali smo zabavu. Osim toga, uspjeli smo organizirati i disko, tako da smo cijelo ljeto provodili uz gramofon i uživali u plesnim hitovima. Mladi su se tada znali zabavljati i bez alkohola. Najomiljenija pića bila su nam Nara i Cockta  – ispričala nam je Vesna.

Osim zabava, u domu su se sve do 90-tih godina prošlog stoljeća održavale razne aktivnosti društveno-političkih organizacija. Bilo je tu izložbi ručnih radova i kolača, školskih priredbi i druženja s vojnicima iz obližnje vojarne, sve te manifestacije okupljale su mještane. U periodu od 1985. do 1995. godine tu je bila smještena i trgovina.

U Društvenom domu u Velikoj Buni održale su se raznorazne zabave, ali samo je jedna fešta postala je antologijska. Naime, Veliku Bunu 1984. godine posjetila je momčad njemačkog prvoligaša Borussije iz Dortmunda. Cijelo mjesto potrudilo se oko organizacije večere. Druženje se protegnulo do dugo u noć, a veselo društvo malo se razuzdalo. Prema tvrdnjama svjedoka tog povijesnog događaja za selo,  bilo je tu svega od nekontroliranih i emotivnih ljubavnih izljeva pa do nesretnih nesporazuma koji su završili teškim tjelesnim ozljedama. Kako god, Nijemci su u Veliku Bunu došli zahvaljujući svojoj sumještanki Slavi koja se udala za Harolda, igrača Borussije. Upravo on je zaslužan da je došlo do bratimljenja između domaćeg i njemačkog nogometnog kluba.

-Tri dana bili su naši gosti i spavali su po kućama u selu, a u Maloj Buni odigrana je i prijateljska utakmica. Iduće godine naši dečki otišli su u Dortmund u uzvratni posjet – objasnila nam je Slavica Hostić.

Foto: Iz arhive Zlatka Petraca

Novo vrijeme donijelo je i nove navike. Seoske zabave u potpunosti su iščezle, a domovi se danas uglavnom koriste proslave rođendana i krstitki. Svadbe su se davnih dana preselile u luksuznije restorane i hotele. U posljednje vrijeme mlađa generacija počela se okupljati u Društvenom domu u Velikoj Buni, a nabavili su si i stol za stolni tenis. Nije puno, ali ipak je nekakav pomak. Osim njih, prostor koriste vatrogasci, kao i političke stranke. Manje više riječ je o zatvorenim skupovima, jer je zakonska regulativa poprilično rigorozna prema organizatorima javnih događanja.

– Kako bi organizirali zabavu morate zadovoljavati sanitarne uvijete i imati fiskalnu blagajnu, što udrugama uvelike otežava organizaciju takve vrste manifestacija – otkrio nam je Ivan Grđan, predsjednik DVD-a Velika Buna.

Društveni dom nekad je bio mjesto okupljanja ljudi i središte društvenog života Velike Bune. Gradili su ga i više puta obnavljali sami mještani, ali danas njegov značaj nije ni blizu onome u 60-tim, 70-tim i 80-tim godinama prošlog stoljeća. Njegovu sudbinu dijele mnogi takvi objekti, uz određene izuzetke u naseljima koja imaju bogatu tradiciju društvenog organiziranja. Iako su se potrebe građana vremenom promijenile, trebalo bi pronaći način i osmisliti kako te javne prostore privesti njihovoj prvotnoj namjeni. Jer ne radi se ovdje samo o tradiciji i nostalgiji, već i realnoj mogućnosti da se popravi kvaliteta društvenog života ljudi u manjim sredinama.

 

 

Sport

Drama sa sretnim završetkom: Gorica šokirala Sesvete i ostala u borbi za kup!

Rukometaši Gorice odigrali su 33-33 u gostima kod Sesveta u četvrtfinalu Kupa Hrvatske, nakon čega je odluka morala pasti kroz sedmerce. Sesvećani su pogriješili jedanput, a to je Goričanima bilo dovoljno za veliki trijumf!

Objavljeno

na

Objavio/la

Nije situacija izgledala idealno u srijedu poslijepodne, u trenucima kad su rukometaši Gorice krenuli na kratak put do Jelkovca, gdje su ih u četvrtfinalu Kupa Hrvatske čekale favorizirane Sesvete. Iza njih bila su tri vezana poraza, uključujući i onaj posljednji, na gostovanju kod Dugog Sela, koji je možda i bio poziv na buđenje. Srećom, to buđenje dogodilo se već u prvoj sljedećoj utakmici, u 60 i nešto minuta s posebnom težinom.

Ulog je, naime, bio plasman na završni turnir Kupa, na kojem su Sesvećani svakako isplanirali biti, budući da su već nekoliko godina treća snaga hrvatskoga klupskog rukometa, odmah do Zagreba i Nexea. Međutim, i Goričani žele biti što bliže vrhu, u tom smislu Sesvete su uvijek poseban izazov, a bilo je tako i ovoga puta.

U utakmicu su igrači Mateja Miškovića ušli s golemom željom i motivom, s energijom na koju Sesvete u prvom poluvremenu nisu imale odgovor. Bilo je tako u prvih 30 minuta u nekoliko navrata i šest golova prednosti u korist Gorice, koja je do odmora sačuvala solidan kapital od četiri gola. Međutim, odmah je bilo jasno da protiv ovakvog suparnika, pred gotovo tisuću gledatelja u dvorani u Jelkovcu, neće biti nimalo jednostavno sačuvati tu prednost.

Momčad koju vodi Igor Vori sve je pokušavala u nastavku da se vrati u egal, a u tome su sredinom nastavka i uspjeli, kad su prišli na samo gol zaostatka. Opet se nije dala Gorica, u posljednjih desetak minuta naši su rukometaši ušli sa četiri gola viška, no posao je i tu bio daleko od završenog. U samom finišu zabio je prvo Lulić, a potom i Baković, kojem je Sorić obranio sedmerac, no lopta mu se odbila u ruke i pogodio je za 33-33. Imala je Gorica i zadnji napad za pobjedu, no domaći vratar obranio je pokušaj Marka Karaule.

Odluka je tako morala pasti nakon izvođenja sedmeraca, a tu je drama dosegla svoj vrhunac. Dumenčić, Ivanišević i Tomić zabili su u prve tri serije za Sesvete, a za Goricu su precizni bili Ceković, Grubišić i Karaula. Ključni trenutak tako je ispao pokušaj bivšeg igrača Gorice Mateja Svržnjaka, koji je naciljao stativu i ponudio veliku priliku svojoj bivšoj momčadi. Pogodio je nakon njega mladi Goričanin Lucas Pitt, pogodio je i Baković za Sesvete, pa je loptu odluke uzeo Andro Lopac. Uzeo i zabio za Final Four!

Goričani su, naravno, vrlo emotivno proslavili ovaj uspjeh, jer ugurali su se u elitno društvo u ovom natjecanju, zajedno sa Zagrebom i Nexeom, ali i drugoligašem Ribolom Kaštela. Marin Sorić u ovu je pobjedu ugradio 14 obrana, uključujući i četiri sedmerca, po sedam komada zabili su Karaula i Grubišić, pet Lopac, po četiri Mlakar i Komljenović…

I sad je preostalo jedino nadati se sreći u ždrijebu. Festival hrvatskog rukometa u Poreču traje od 18. do 24. svibnja, a idealno bi bilo da Gorica u polufinalu izvuče Kaštelane. Na završnici Kupa bila je Gorica i prošle sezone, ali u finalu ni lani, a ni u davnom prvom pokušaju, zasad nije uspjela doći.

Vrijeme je.

Nastavite čitati

Vijesti

400 novih radnih mjesta u MORH-u – evo tko se sve može prijaviti

Ugovor traje dvije godine, a prijave su moguće i online

Objavljeno

na

Objavio/la

Knin: U skolpu vojne vježbe Velebit 18 demonstrirana provedba napadnih operacija 13.10.2018., Knin - Vojna vjezba Velebit 18 - Zdruzena snaga glavni je obucni dogadjaj Oruzanih snaga RH u 2018 godini. Rijec je o zdruzenoj intergranskoj vjezbi svih sastavnica Oruzanih snaga RH - kopnenih, pomorskih, zracnih snaga, specijalnih snaga te cyber snaga, a ujedno je i najslozenija vjezba Hrvatske vojske do sada u neprekidnom trajanju od 72 sata. NA vojnom poligon Crvena zemlja pripadnici 3. mehanizirane bojne "Pauci" Gardijske mehanizirane brigade u vjezbi s bojevim gađanjem demonstrirali su provedbu napadnih operacija. Na vjezbi je bilo angazirano preko deset borbenih oklopnih vozila Patria te razna topnicka i protuoklopna sredstva. Photo: Hrvoje Jelavic/PIXSELL

Ministarstvo obrane RH objavilo je javni natječaj za prijam 400 vojnika i mornara u djelatnu vojnu službu na ugovor od dvije godine, a početak službe predviđen je 1. lipnja 2026.

Novi pripadnici Oružanih snaga raspoređivat će se prema potrebama službe u više gradova, među kojima su i Velika Gorica, Zagreb, Split, Pula, Karlovac, Varaždin, Knin, Petrinja, Gospić, Bjelovar, Našice, Benkovac i Zemunik Donji. Probni rad traje šest mjeseci.

Prijaviti se mogu osobe oba spola koje ispunjavaju uvjete iz Zakona, a među ključnima su najmanje završena srednja škola (ili osnovna uz obvezu završetka srednje škole tijekom prvog ugovora), dobna granica od 30 godina do kraja 2026. te završen program dragovoljnog ili temeljnog vojnog osposobljavanja.

Uz prijavu je potrebno priložiti dokaz o hrvatskom državljanstvu, rodni list, dokaz o obrazovanju i potvrdu da se protiv kandidata ne vodi kazneni postupak (ne stariju od šest mjeseci). Prijava je moguća i putem e-prijavnice na službenim stranicama MORH-a, a više informacija možete saznati ovdje.

Nastavite čitati

Sport

Pobjeda za mir i spokoj: Sjajni Pozo režirao, Gorica otišla na plus 11!

Nogometaši Gorice pobijedili su Vukovar na Gradskom vrtu 2-1, uz golove Žana Trontelja i Ante Ercega, ali i uz novu fenomenalnu partiju Ikera Poza, koji je imao prste u oba gola za važnu pobjedu

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon nekoliko teških dana, jer slaba partija protiv Lokomotive imala je svoje posljedice unutar planete HNK Gorice, na red je došlo vrlo važno gostovanje kod Vukovara na osječkom Gradskom vrtu. Bila je to utakmica uoči koje nije bilo razloga za dramatiziranje, ali svjesni su bili u goričkoj ekspediciji da bi eventualni poraz doveo do bitno kompliciranije situacije u završnici sezone. I zato su Goričani napravili sve da se to ne dogodi…

Bolje su u ovu utakmicu krenuli Vukovarci, imali su i jedan solidan pokušaj, ali nakon toga je stvar u svoje ruke preuzela Gorica. Podigla se cijela momčad nakon tog uvoda, ali režiserska palica pripala je poslovično izvrsnom Ikeru Pozu. Španjolac je u posljednjih desetak dana imao problema s ozljedom, malo se usput i odmorio, a kad se vratio, zablistao je punim sjajem. Pa je, za početak, u 19. minuti fenomenalno proigrao Žana Trontelja, koji je snažnim udarcem u bliži kut “probio” domaćega golmana Marina Bulata.

I nakon vodećega gola Gorica je držala stvari pod kontrolom, bila bolja momčad, mogla i povećati svoju prednost, no umjesto toga se dogodilo ono što se zna događati kad je naš klub u pitanju… Nepodnošljiva je lakoća dosuđivanja neobičnih penala protiv Gorice, a u tu kategoriju spada i ono što se dogodilo u sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena.

Jakov Filipović išao je na loptu glavom, Enis Shaabani nogom, igrač Vukovara došao je do lopte milisekundu prije braniča Gorice, nakon čega je došlo do sudara, što sudac Mateo Erceg na prvu nije smatrao problematičnim. Međutim, u VAR sobi su procijenili da je ovo “clear and obvious” situacija (?!?!), pa su pozvali Ercega da pogleda što se dogodilo. A on je pogledao, pa krenuo prvo kapetanu Prširu objašnjavati zašto će pokazati na bijelu točku prije nego što je to i učinio. Pomalo bizarno, ali Jakov Puljić nije mario, zabio je za 1-1, rezultat s kojim se otišlo na poluvrijeme.

Na otvaranju nastavka, u 54. minuti, Domagoj Pavičić naciljao je stativu, Gorica je i dalje izgledala kao bolja momčad na terenu, a potvrda je stigla u 66. minuti. I opet je u glavnoj ulozi Iker Pozo, koji je ušao u kazneni prostor, fintom prevario braniča Vlasenka, a zatim dobio po nogama. Ovoga puta penal je bio čist, školski, nedvojben, a Ante Erceg bio je siguran realizator za 2-1.

Do kraja Gorica praktički ništa nije dozvolila Vukovaru, imao je domaćin jednu nešto opasniju priliku, ali tri boda zapravo nisu dolazila pod ozbiljan znak pitanja. Gorica je sačuvala svoju prednost i uzela tri boda s kojima se ponovno odvojila na 11 bodova više od posljednjeg Vukovara. Pet kola prije kraja to bi po svim mogućim parametrima moralo biti dovoljno za ostanak u ligi, što je od početka i osnovni cilj, a već u sljedećem kolu moglo bi to biti i matematički riješeno.

Gorica će, naime, na svom terenu dočekati Istru 1961, dok će Vukovarci u goste kod Slaven Belupa. Dođe li Gorica do pobjede, a Vukovar istovremeno ne uspije pobijediti, nestat će i posljednje, čak i teoretske dvojbe. Gorica će, sad to možemo konstatirati, biti u elitnom razredu i devetu sezonu zaredom!

– Jako bitna utakmica za nas jer da smo je izgubili Vukovar bi nam se približio na pet bodova zaostatka, što je scenarij koji smo htjeli izbjeći. Ujedno smo i odgovorili na prošlu utakmicu i poraz od Lokomotive, te pokazali da imamo karakter i mentalitet. Kontrolirali smo utakmicu u prvom dijelu, mogli otići i na 2-0 preko Pršira, ali ipak nas je poremetio taj kazneni udarac i izjednačenje na kraju – rekao je trener Gorice Mario Carević i dodao:

– U drugom poluvremenu opet smo poveli, a težili smo kreaciji i kombinatorici, kao i kada smo nakon lijepe akcije postigli prvi gol preko Žana Trontelja. Ogroman je bio ulog i ponosan sam kako su moji igrači odigrali. Liga je takva da te dvije pobjede u nizu mogu dovesti u borbu za četvrto ili peto mjesto, iako će tek završna tablica reći gdje smo. Učinit ćemo sve da u sljedećem kolu svladamo doma i Istru.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Mališani iz Lojtrice zasadili drvo i obilježili Dan planeta Zemlje

Samo zajedničkim snagama možemo graditi ljepšu i zeleniju budućnost!

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: VG Čistoća

Sadnjom drveta u dvorištu dječjeg vrtića Lojtrica u Velikoj Mlaki obilježen je Dan planeta Zemlje, uz sudjelovanje djece, odgojitelja te djelatnika VG Čistoće i VG Komunalca.

U opuštenoj i edukativnoj atmosferi najmlađi su, uz podršku komunalnih službi, aktivno sudjelovali u sadnji, čime su na simboličan način dali doprinos očuvanju okoliša. Ovakve aktivnosti imaju važnu ulogu u razvijanju svijesti o prirodi i odgovornom ponašanju već od najranije dobi.

Tijekom susreta naglasak je stavljen na zajedništvo i važnost konkretnih poteza u zaštiti okoliša, a posađeno drvo ostaje kao trajni podsjetnik na tu poruku.

“Hvala svim mališanima i odgojiteljima na suradnji i prekrasnom druženju. Jer samo zajedničkim snagama možemo graditi ljepšu i zeleniju budućnost!”, poručili su iz VG Čistoće.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

SDP u Velikoj Gorici izabrao novo vodstvo

Klub gradskih vijećnika SDP-a ističe se kao najaktivniji u Gradskom vijeću, s najviše vijećničkih pitanja, rasprava i konkretnih prijedloga usmjerenih ka poboljšanju kvalitete života.

Objavljeno

na

Ivana Mlinar ostaje na čelu velikogoričkog SDP-a nakon što je jednoglasno dobila povjerenje članstva za novi četverogodišnji mandat.

Unutarstranački izbori u Gradskoj organizaciji SDP-a Velika Gorica provedeni su u sklopu šireg izbornog ciklusa koji se tijekom travnja održava u svim lokalnim organizacijama stranke u Hrvatskoj. Lokalni proces zaključen je jučer, kada je održana konstituirajuća sjednica Gradskog odbora te izabran tajnik.

 Uz Mlinar kao predsjednicu, funkcije potpredsjednika preuzeli su Ivo Jelušić i Sanja Barišić.

Istodobno je definiran i sastav Gradskog odbora, u koji su izabrani Marinko Popović, Ivanka Pantović, Berislav Župetić, Krešimir Šafranko, Ivan Oškera, Anamaria Ričko, Sanja Jurković Draganić, Mirna Smajić Mlađenović, Ivančica Kovaček, Dorijan Barišić i Petra Pajtak. Organizacijski dio dodatno je zaokružen izborom Branimira Mikšića za tajnika, također jednoglasnom odlukom.

Velikogorička organizacija imat će i svoje predstavnike na županijskoj razini. U Županijski odbor Zagrebačke županije delegirani su Ivana Mlinar, Branimir Mikšić, Ivan Oškera i Anamaria Ričko.

Obraćajući se nakon izbora, predsjednica Mlinar naglasila je kontinuitet političkog djelovanja i aktivnu ulogu stranke na lokalnoj razini:

„Gradska organizacija ustrajno nastavlja svoj put najproaktivnije političke organizacije. Klub gradskih vijećnika SDP-a ističe se kao najaktivniji u Gradskom vijeću, s najviše vijećničkih pitanja, rasprava i konkretnih prijedloga usmjerenih ka poboljšanju kvalitete života, povećanju transparentnosti i otvorenosti rada gradske uprave. Isto se može reći i za gradske četvrti i mjesne odbore, gdje naši pouzdani i angažirani vijećnici reagiraju na svaku nepravilnost i nastoje osigurati napredak i boljitak u svim segmentima života svojih lokalnih zajednica.“

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno