Kultura

Drugo ‘Buđenje’ razbudilo talent malih goričkih glazbenih virtuoza

Na drugom natjecanju Umjetničke škole Franjo Lučić pod nazivom “Buđenje” dodijeljene 82 prve nagrade, 49 drugih, 24 treće i 32 priznanja. Mladi talentirani glazbenici natjecali su se u sedam kategorija, a glavna nagrada otišla je trubaču Stefanu Gjorgievu

Objavljeno

prije 7 godina

23. svibnja 2019.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Drugo školsko natjecanje “Buđenje” održalo se od 13. do 15. svibnja 2019. u Umjetničkoj školi Franje Lučića. Natjecanje se održavalo u sedam disciplina: Gudači (violina, violončelo, kontrabas), Gitara i tambura, Puhači (truba, flauta, rog, saksofon, oboa, klarinet), Pjevači, Harmonika, Solfeggio i Komorni sastavi.

Natjecatelji su za svoje izvedbe ocjenjivani od komisija i rangirani u prvu, drugu i treću nagradu te u priznanja.

– Ovogodišnje natjecanje je, na moju veliku radost, brojalo čak 206 natjecatelja, što je impozantna brojka! Dodijeljene su 82 prve nagrade, 49 drugih, 24 treće i 32 priznanja. Kao organizatorica i idejna začetnica cijelog projekta, iznimno sam ponosna i sretna, budući da smo sve ovo zaista odradili na jednoj izvrsnoj razini. Uostalom, takve sam komentare dobila i od učenika, roditelja i kolega. Natjecanje je zapravo motivacijskog karaktera za sve naše učenike, tako da sam presretna zbog broja prijavljenih – istaknula je Iva Šorša iz Umjetničke škole Franjo Lučić.

– Posebnost našeg natjecanja je u tome što svake godine imamo skladanu zadanu kompoziciju upravo za naše natjecanje. Prošle godine to je bio Boogie, a ove Cimmeria, obje skladane od strane Marina Rabadana. Ovogodišnja kompozicija je toliko posebna i pozitivno dočekana da je izvođena i u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski od Zagrebačke filharmonije. Na kraju natjecanja kompozitor, koji je ujedno i stalni član svih naših komisija, odabire najbolje izvedbe u svim kategorijama i ti natjecatelji osvajaju posebnu nagradu za najbolje izvedbe zadane kompozicije – pojasila je koncept Šorša.

Ove godine nagrađeni su ovi mladi glazbenici:

1. kategorija
Gita Kozina – violončelo
(profesorica Terezija Krčelić Rabadan)

2. kategorija
Niko Grgurev – saksofon
(profesor Marko Malivuk Jovanović)

3. kategorija
Stefan Gjorgiev – truba
(profesor Tomislav Špoljar)

4. kategorija
Lora Likan Kelentrić – flauta
(profesorica Antonija Jurin)

5. najbolja pjevačka izvedba
Marija Vujević
(profesorica Zrinka Posavec)

Po završetku natjecanja svi prvo-prvonagrađeni natjecatelji iz svih disciplina i kategorija nastupaju u dvorani Galženica i natječu se za Grand prix, glavnu nagradu cijeloga natjecanja, nakon čega se bira najbolji od najboljih.

– To je ujedno i najposjećeniji koncert tijekom cijele koncertne godine naše škole, a svakako i najkvalitetniji, zbog izvedbi koje su vrhunske i odabrane od naših stručnih komisija. Ove godine Grand prix je bio 21. svibnja, te su posjetitelji i komisija mogli poslušati zaista kvalitetne i divne izvedbe naših najuspješnijih natjecatelja, a to su redom:

1. Kvartet “Glissando”
(Jakob Stančić, violina, 3.sr, Nika Kozina, violina, 5.o., Josip Veselić, viola, 4.sr. i Julijana Matković, violončelo, 4.sr)
*A.Piazzolla: Oblivion
Nastavnik: Zinka Holy Marijan, prof.

2. Niki Galeković , 2.o., gitara
*P.Nuttall: On The Prairie
Nastavnik: Krunoslava Krpan, prof.

3. Lora Likan Kelentrić, 4.sr., flauta
*A. Piazzolla: Tango etida, br.3
Nastavnik: Antonija Jurin, prof.

4. Nika Kozina, 5.o., violina
*E.Severn: Polish Dance
Nastavnik: Zinka Holy Marijan, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša, prof.

5. Marija Vujević, 1.sr., pjevanje
*W. A. Mozart: Vio che sapete, arija Cherubina iz opere Figarov pir
Nastavnik: Zrinka Posavec, prof.
Klavirska suradnja: Krešimir Starčević, prof.

6.Tibor Rajtarić, 4.o.,truba
*W.A.Mozart: Koncert No.2 in Es KV 417, IIIst. Rondo-Allegro
Nastavnik: Tomislav Špoljar, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša, prof.

7. Gita Kozina, 1.o., violončelo
*N. Baklanova: Mazurka
Nastavnik: Terezija Krčelić Rabadan, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša, prof.

8. Karlo Karas, 4.o., tambura
*F. Schubert: Glazbeni trenutak br. 3
Nastavnik: Matija Moslavac, prof.
Klavirska suradnja: Matija Moslavac, prof.

9. Karla Brcković, 1.o., flauta
*R. Schumann: Melodie
Nastavnik: Ivančica Ivko, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša, prof.

10. Jan Váňa, 2.o., harmonika
*J. Derbenko: Praščići i sivi vuk
Nastavnik: Igor Jugec, prof.

11. Jakob Stančić, 3.sr., violina
*P.de Sarasate: Zigeunerweisen, op.20
Nastavnik: Zinka Holy Marijan, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša, prof.

12. Marko Štuban, 1.pr., pjevanje
*C. Monteverdi: Lasciatemi morire
Nastavnik: Adrijana Pintar Madić, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša, prof.

13. Trio FLAUTA (Petra Vujnović, 5.o., Gabrijela Lovrić, 5.o. i Leda Krvavica, 5. o.)
*L.von Call: Trio u e-molu
Nastavnik: Antonija Jurin, prof.

14. Lea Butina, 4.o., violončelo
*M. Rabadan: Cimmeria
Nastavnik: Terezija Krčelić Rabadan, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša, prof.

15. Stefan Gjorgiev, 2.o., truba
*J.B.Arban: Varijacije na temu “Karneval u Veneciji”
Nastavnik: Tomislav Špoljar, prof.
Klavirska suradnja: Iva Šorša,prof.

Uz glasanje svih članova komisije, njih čak 17, odlučeno je da je po najvećem broju bodova apsolutni pobjednik našeg natjecanja ove godine Stefan Gjorgiev.

– Želja mi je bila uključiti i publiku, dati da svojim glasovima oni odluče tko je po njima najbolji, tako da je po broju glasova publike nagradu dobio opet naš mladi i talentirani trubač Stefan Gjorgiev! – kaže Iva Šorša.

Uz navedene nagrade, treba nadodati da je Stefan osvojio i zlato u disciplini solfeggio-Laureat (maksimalan broj bodova), zlato u svojoj kategoriji kod puhača (prva-prva nagrada) i posebnu nagradu za najbolju izvedbu zadane kompozicije u III. kategoriji.

– Od srca čestitam Stefanu, te njegovom profesoru Tomislavu Špoljaru i profesorici solfeggia Paulini Kelavi Vidović. Još jednu nagradu moramo istaknuti, a to je naša Mirjam Moguš, koja je u svojoj kategoriji solffegia također osvojila Laureat! Čestitam Mirjam te njenoj profesorici Ani Šedlbauer – naglasila je Šorša i dodala:

– Natjecanje je prošlo u prekrasnom ozračju. Vidjeti djecu koja su sretna, koja uživaju u glazbi, bodre jedni druge, složni su te na kraju za svoj trud dobiju diplome, medalje i pehare koji su uspomena za cijeli njihov život… To je meni najveći uspjeh i potvrda da sam uspjela u namjeri da napravim motivacijsko natjecanje za sve naše učenike koji žele pokazati što znaju! Zahvaljujem svim našim natjecateljima, njihovim profesorima, klavirskim suradnicima, ravnatelju na podršci, publici koja nas je bodrila, Marinu Rabadanu na kompozicijama koje za nas prekrasno sklada. I nadam se da se iduće godine družimo u još većem broju, da će naše Buđenje trajati još dugi niz godina!

CityLIGHTS

INTERVJU Margareta Biškupić Čurla: Od peglanja nošnji do ravnateljice

Od folklora i studija etnologije do vođenja Muzeja Turopolja, njezin rad svjedoči o kontinuitetu interesa za baštinu i kulturu te o odgovornosti koju nosi čuvanje identiteta lokalne zajednice.

Objavljeno

prije 2 dana

19. svibnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Malo je onih koji već u mladosti pronađu poziv kojem će ostati vjerni cijeli život. Upravo je takav put Margarete Biškupić Čurla, koja je na čelo Muzeja Turopolja došla sa samo 26 godina, nakon što je još kao djevojčica kroz folklor razvila ljubav prema tradiciji, narodnoj nošnji i baštini.

Od volontiranja u Etnografskom muzeju i terenskog rada među starim škrinjama i tavanima, do muzejske pedagoginje i naposljetku ravnateljice, njezin profesionalni put obilježila je jasna predanost struci. Povodom Međunarodnog dana muzeja razgovarali smo o muzejskoj djelatnosti, očuvanju baštine i izazovima koje donosi vođenje jedne od najvažnijih kulturnih ustanova Turopolja.

Recite nam Margareta, kako se zapravo postaje kustosica u muzeju?

– U principu, proces kreće upisom, odnosno završetkom fakulteta. To mogu biti razno razni smjerovi na fakultetu, ovisno o kakvom se muzeju radi. Svaki muzej traži specifičnu struku bilo da je riječ o prirodoslovnom, povijesnom ili etnografskom muzeju. Zatim, kada počnete raditi u muzeju i baviti se muzejskom strukom, nakon godinu dana morate pristupiti stručnom ispitu za kustosa.

Što na tom stručnom ispitu morate sve znati?

– Morate znati Ustav, morate znati spektar zakonodavnih stvari poput zakona o muzejima, o zaštiti spomenika kulture, o čuvanju kulturne baštine, razne pravilnike, o pohrani muzejske građe. Zatim, položiti stručne predmete vezane za samu muzejsku znanost. Netko tko je završio Prirodoslovni fakultet i zapošljava se u Prirodoslovnom muzeju, nije u svom obrazovanju prošao muzeološke predmete pa je i to potrebno naučiti.

Kada ste znali da želite biti kustosica i muzeologinja?

– Teško pitanje. Nisam znala zapravo do završetka fakulteta. Kad sam upisala fakultet, upisala sam etnologiju zato što sam silno voljela folklor i narodnu nošnju. Bavila sam se folklorom od četvrtog razreda osnovne škole i prema tome sam odabrala fakultet. Na moj odabir, majka mi je rekla da ću s time umrijet od gladi i jedino što ću moć raditi je peglanje nošnji. Igrom slučaja, nakon fakulteta, zaposlila sam se u Ministarstvu kulture i medija. To mi se baš nije dopalo jer je posao bio dosta administrativan. Međutim, kao studentica, volontirala u Etnografskom muzeju i u muzeju Turopolja što je u konačnici, nakon godinu dana, rezultiralo mojim zaposlenjem u muzeju Turopolja i to je bila ljubav koja traje sad već skoro 27 godina.

Pričajmo malo o kustosima, koji je vaš primarni zadatak?

– Kustosi prvenstveno prikupljaju predmete za svoju zbirku, a onda rade na njihovoj obradi. Predmet se evidentira, opisuje, saznaje se što je više moguće podataka o njemu i odlučuje se da li će taj predmet ići na restauraciju. Kasnije se taj predmet dovodi u priču sa svim ostalim predmetima i sa svim onim nematerijalnim oko njega kako taj isti predmet ne bi bio izdvojen iz konteksta. Na taj način, on će nam dati kontekst povijesti prošlosti kako bi u konačnici sve imalo nekog smisla te da možemo rekonstruirati prošli život koji ćemo čuvati za buduće generacije. U suvremenoj muzeologiji, pažnja se posvetila upravo nematerijalnoj kulturnoj baštini jer je ona puno krhkija od ove materijalne.

Što spada pod nematerijalnu baštinu?

– To su vještine znanja, od toga znamo li heklati pa do toga znamo li pjevati. To su narodne priče, bajke, mitologija, sve ono što ne možete materijalno primiti u ruke. Taj sadržaj je izuzetno bitan. Posljednjih 15 godina, svjetska muzeologija, raspravlja o tome koji je ispravan način očuvanja nematerijalne kulturne baštine. Na primjer, proslava Jurjeva je nematerijalna kulturna baština koja se nekada slavila na potpuno drugačiji način nego što se to obilježava danas. I tako se postavlja pitanje, koji je ispravan način očuvanja Jurjeva? Onoga nekada ili ovoga danas.

Kada smo se već dotakli našeg Turopolja, kako Vi, kao ravnateljica muzeja Turopolja, možete reći koliko se promijenio život u našem kraju?

– Velika Gorica, ako govorimo o našem lokalnom području, startala je kao malo selo, kao sajmeno područje. Danas smo mi šesti grad po veličini i jedna smo urbana sredina. Na primjer, nekada su narodne nošnje u Turopolju krenule iz obitelji, iz kuće, iz materijala koji su im bili dostupni i koji su uspijevali na ovome području. Ovdje su uspijevali lan i konoplja. U konačnici, najveća razlika između prošlosti i sadašnjosti je upravo to iskorištavanje onoga što nam je područje na kojem živimo dalo. Kod narodnih nošnji su to biljke koje su se uzgajale i uspijevale na ovom području, kod graditeljstva je to materijal koji nam je bio dostupan u prirodi, a u ovom slučaju to je hrast. Zato i imamo jako puno drvenih kuća jer je Turopolje bilo prirodno bogato hrastovim šumama. Tako da se u prošlosti lokalno bogatstvo prirode maksimalno iskorištavalo. Danas to više ne možete. Cijeli svijet je postao toliko mali i sve nam je toliko dostupno da više ne možete pojedine stvari lokalizirati.

Recite nam nešto više o samom muzeju Turopolja i njegovoj višestoljetnoj povijesti.

– Muzej Turopolja je stvarno jedan povijesni raritet. Kada sam ja došla raditi u muzej još 2001. godine, tada je on bio jedna zgrada, zgrada koju svi poznamo kao muzej Turopolja, zgrada Plemenite općine turopoljske. Ta poveznica Plemenite općine s Velikom Goricom i muzejom danas je neraskidiva. Zgradu je sagradila Plemenita općina turopoljska 1765. godine. Nastala je kao centralna administrativna zgrada Plemenite općine turopoljske. Tu su se čuvali arhivi, održavali sastanci, postojao je unutar zgrade i kafić i tako je bilo dok 1960. godine ta ista zgrada nije postala muzej. Tada je jedna sitna, ali dinamitna žena, Višnja Huzjak, preuzela funkciju ravnateljice muzeja kojoj možemo biti zahvalni što danas uopće imamo tako bogatu zbirku i muzej. Danas smo na više lokacija. Imamo etno kuću U Ščitarjevu, zavičajnu zbirku Vukomeričkih gorica na Ključić brdu, partnerstvo s obitelji koji su vlasnici Kurije Modić-Bedeković. U međuvremenu, uspjeli smo dobiti sredstva europskih fondova i izgraditi novi Interpretacijski centar muzeja Turopolja.

Krenuli ste u cjelovitu obnovu muzeja od potresa, kako to ide?

– Iskoristit ću priliku pa prvenstveno pojasniti da Interpretacijski centar nije izložbeni prostor. On ima multifunkcionalnu dvoranu više za izvan izložbene djelatnosti koje muzej radi poput predavanja, promocija i radionica. S druge strane, stara muzejska zgrada, nakon obnove, postat će isključivo izložbeni prostor. U prizemlju će biti proširena izložbena dvorana koja će se mijenjati na godišnjoj razini. Vjerujem da će obnova biti gotova kroz nešto više od godine dana, računam negdje sredinom 2027. godine da će biti gotova.

Imate li najdražu stvar koju volite vidjeti u muzeju, koja vas uvijek nekako razveseli ili koja vam je posebna?

– Silno volim moju tekstilnu zbirku. To su predmeti za proizvodnju platna od kuhinjskih krpa, ručnika, stolnjaka, jastučnica pa do narodnih nošnji. To je sve staro preko sto godina, odnosno, onoliko koliko se etnografija čuva.

Možete li nam reći kako se održavaju narodne nošnje?

– Kada su u izložbi narodne nošnje, uzmete praško pa malo prođete po njima. To moramo paziti jer se ne smije puno dirati. Ono što je najveći problem je što ih zapravo ne bi smjeli prati zato što nošnje mogu pustiti boju. Zato se mi javimo gospodinu Tomislavu Miličeviću iz folklornog ansambla „Turopolje“ i kažemo: „Tomica pliz pomozi“. Imamo sreće da imamo njega u Velikoj Gorici koji je vrhunski stručnjak. On možda nije formalno obrazovan kao etnolog, ali mislim da je jedan od najvećih etnologa koji Hrvatska ima po pitanju tekstila.

Koliko je muzej Turopolja bitan za identitet našeg Turopolja, Velike Gorice i na kraju krajeva Zagrebačke županije i grada Zagreba?

– Mislim da je jako bitan. Nekako, ta naša povijesti, kultura i kulturna baština nose naš identitet i zapravo civilizacijsku razinu razvoja koju imamo. Mi u njemu zapravo čuvamo tu našu stvarno vrijednu, važnu, super bogatu prošlost. Općenito, Hrvatska ima jako izražen kulturni identitet, ali toliko silno različit na tako malom geografskom području da je to nevjerojatno. To nosi cijelu životnu priču naroda. Kao što smo spomenuli, svijet je sve manji, sve nam je dostupno i nikada nije bilo bitnije čuvati osobni identitet.

Što zapravo znači Plemenita općina, Plemenitaška obitelj?

– Danas, ako ćemo gledati u nekom formalnom smislu, plemstvo nema neku vrijednost jer nema razlike. Nekada je to imalo jako velike značaje u smislu poreznih olakšica. Da se ne bi krivo shvatilo, oni su se borili u razno raznim ratovima gdje su zadužili kraljeve i na temelju toga su dobili svoje povelje i povlastice. Ono što je u cijeloj toj priči fantastično jest da su oni te povlastice jako dobro iskoristili podignuvši cijeli kraj na jednu višu razinu. Izgradili su zgradu muzeja Turopolja, Stari grad Lukavec, izgradili su cijeli centar Velike Gorice i sve one niske kuće oko današnje Općine i muzeja Turopolja. To je sve njihova zasluga i samim time, ostavili su neizbrisiv trag bez kojeg Velika ne bi bila ono što je danas.

Možemo li reći da je cijeli grad Velika Gorica muzej Turopolja?

– Grad Velika Gorica priča svoju priču. Cijeli naš kraj, ima toliko toga za pokazati, za vidjeti. Sve naše tradicijske drvene gradnje, kurije koje još danas postoje, zatim drvene kapelice.. cijela regija je vrlo, vrlo bogata takvim primjercima.

Što biste još, osim Muzeja Turopolja, preporučili građanima za posjetiti?

– Imamo Perunfest, manifestaciju koja se bavi slavenskom mitologijom, narodnim pričama i predajama. Zatim, KUD Novo Čiče jako radi na promociji etnologije i napravili su prostor za dječje izlete kojim potiču kulturu i pomažu turističkom sektoru da nije samo riječ o zaradi novca već o podizanju kulturne svijesti među najmlađima.

Imate li nešto za kraj dodati?

– Iskoristit ću ovu priliku pa spomenuti ljude s kojima radim. Oni su mi najdraži dio našeg Muzeja. Mi smo zaista jedan kolektiv koji je obiteljski organiziran. Svi smo se upoznali u Muzeju i nismo se međusobno odabrali, ali smo jako tolerantni jedni prema drugima. Svi volimo svoj posao, a najviše volimo surađivati sa svima u Gorici, od škola do turističke zajednice.

Priča Margarete Biškupić Čurla pokazuje kako se profesionalni put može oblikovati iz ranih interesa i ustrajnosti, ali i koliko je važno ostati vjeran vlastitoj struci unatoč različitim skretanjima na tom putu. Od folklora i studija etnologije do vođenja Muzeja Turopolja, njezin rad svjedoči o kontinuitetu interesa za baštinu i kulturu te o odgovornosti koju nosi čuvanje identiteta lokalne zajednice.

Nastavite čitati

Kultura

FOTO Otvorena skupna izložba ”Novi motivi” članova Udruge ULIKUMVG

Objavljeno

prije 5 dana

16. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Skupna izložba ”Novi motivi” članova Udruge ULIKUMVG-a otvorena je jučer (petak, 15.05.2026., 18 sati) u Galeriji Trumbetaš Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica.