‘Dosta je bilo inozemstva, drugo dijete me vratilo kući i dovelo u Goricu’
Petar Babić je prije osam godina igrao Euroligu sa Zagrebom, zajedno s Mulaomerovićem, Simonom, Kasunom i mladim Darijem Šarićem, a ovog ljeta, s navršene 34 godine, pojačao je košarkaše Gorice. Trener Josip Sesar dobio je igrača kojeg je želio…
Pobjeda protiv Krke, kao i utakmice koje smo odigrali na našem rođendanskom turniru, pokazuju nam da imamo pravo nadati se uspješnoj sezoni. Međutim, moram reći i da naš roster još nije zatvoreno, želimo potpisati još dva ili tri nova igrača, u najmanju ruku jednog beka i jednu ‘peticu’, rekao je predsjednik KK Gorice Duško Radović nakon što je njegova momčad u finalu turnira povodom 50 godina kluba pobijedila Zadar.
Trener Josip Sesar, koji u goričkom klubu ima ulogu “menadžera engleskog tipa”, čovjeka koji se bavi terenom, ali i dovođenjem igrača. Uz pomoć direktora Ljube Prgometa, još prošle sezone njegova igrača, ali Sesar je taj koji daje završnu ocjenu. Tako će biti i u ovom slučaju, a objava odrađenog posla trebala bi stići u danima pred nama, kad ćemo saznati tko su ta dvojica ili trojica… Zasad se zna samo da su došla tri nova igrača. Krilo Karlo Lebo će pomoći u svojoj ulozi, centar Ivan Vraneš već je pokazao da će biti veliko pojačanje, a u bekovsku liniju stiglo je iskustvo. I to u liku 34-godišnjeg Petra Babića, igrača kojeg ljubitelji košarke najbolje pamte iz dana kad je nosio dres KK Zagreba, u to vrijeme prvaka države i euroligaša…
– Dobio sam poziv od Sekija (trener Josip Sesar, op. a.), pitao me jesam li zainteresiran i odgovorio sam potvrdno. Zašto? Zato što sam čuo kako se prošle godine ovdje dobro radilo, a vidio sam i da su dečki odigrali odličnu sezonu. Također, jedan od glavnih razloga je i to što će žena opet roditi, čekamo drugo dijete pa mi je bilo važno ostati u Zagrebu, uz obitelj. No jako mi je važno i to što ljudi ovdje vjeruju u mene – objasnio je uvodno Babić kako se u srednjim tridesetima našao u dresu Gorice.
Upravo je to, godina proizvodne, u kombinaciji s povjerenjem koje je osjetio, bilo ključni okidač.
– Ljudi često misle da su sportaši u tridesetima već za odbaciti, zato ne želim propustiti ovakvu šansu, doći u sredinu u kojoj se ovako dobro radi. Želim pokazati da imam još puno toga za dati na parketu – ambiciozan je Pero.
Pero Babić (lijevo) u društvu preostala dva gorička pojačanja, Karla Lebe i Ivana Vraneša
Naravno da smo se zajednički išli sjetiti najblistavije epizode u karijeri, sezone 2011./12., kad je sa Zagrebom igrao Euroligu, u momčadi u kojoj su mu suigrači bili Damir Mulaomerović, Kruno Simon, Mario Kasun, NBA-jevac TJ Ford, u to vrijeme iznimno mladi Dario Šarić, pa onda i aktualni suigrač iz Gorice Ante Mašić…
– Uh, to su bila previdna vremena, sjajna generacija, velike utakmice… Sjajno je bilo to proživjeti, dijeliti svlačionicu sa svim tim sjajnim igračima – kazao je Babić pa nastavio priču o svojoj karijeri:
– Poslije toga sam otišao u inozemstvo, šest godina proveo sam vani, prošao Rumunjsku, Slovačku, Austriju, Švicarsku… Ostala su lijepa sjećanja, a bile su to i dobre lige. Ljudi kod nas možda toga nisu svjesni, ali sve te države jako su napredovale u košarkaškom smislu.
Kad treba odabrati gdje mu je bilo najbolje, a gdje možda najlošije, odmah će povući ručnu.
– Ne mogu reći da mi je negdje bilo loše. Jako sam uživao u Bratislavi, pa poslije u Austriji, u Welsu, gdje sam upoznao puno jako dobrih ljudi… Ma uživao sam zapravo u svakoj od tih sezona, uvijek davao svoj maksimum na parketu, a to su ljudi i znali cijeniti – istaknuo je Babić.
Nakon svih tih putovanja po svijetu, mijenjanja klubova i država, skrasio se u Velikoj Gorici. Uz mnoga poznata lica, u okruženju u kojemu mu je lako osjećati se kao doma.
– Više, manje znam sve ove dečke. S nekima sam igrao u istim klubovima, igrao sam i protiv nekih, neke sam gledao dok su još bili klinci… Posljednjih godina pokazalo se da sve što se ovdje radi ima glavu i rep, što je nama igračima najvažnije. Vrlo često to nije slučaj, pogotovo vani, kad si stranac. To je onda borba, svatko za sebe, a ovdje sam već od početka shvatio kako je sve isplanirano i dobro organizirano – zadovoljan je Babić.
Zadovoljan će valjda njime biti i trener Sesar, koji ga je već godinama pokušavao “uloviti”. No svaki je put nekako ispao preskup, s previše drugih opcija, s drugim prioritetima.
– Da, bili smo Sesar i ja prije u kontaktu, ali većinom sam prihvaćao inozemne ponude, koje su bile puno više financijski isplative. Bio sam u toj fazi, stvarao sam obitelj i u tim trenucima novac mi je bio prioritet. Ne kažem da sad nije važan, ali osjećaj je ipak nekako drukčiji. Kako imaš neko iskustvo, shvatiš da je važno i biti uz dobrog trenera. Čovjek je imao vrhunsku igračku karijeri, bio je jedan od najboljih igrača u Europi, a budući da znam i kako razmišlja kao trener, znao sam da dolazim u sredinu koja je dobra za mene. Tu nisam mogao promašiti – siguran je Pero, koji će u Gorici uskočiti u tenisice Karla Mikšića.
Uz njega, organizacijom igre bavit će se i Borna Kapusta, a tu su još i Majcunić, Petrović, Vučić, Lebo, Mašić, Mazalin, Papac, Vraneš… I još, kažu, dva-tri nova igrača. Zvuči prilično dobro, perspektivno pri pogledu prema naprijed.
– Kad imaš dobro organiziranu momčad, kad se dobro radi, uvijek se to i vrati. Gorici se upravo zato i vratilo prošle sezone, jer vjerujem da je Gorica pokazatelj kamo bi hrvatska košarka trebala ići. To me najviše i privuklo. Samo s dobrim radom možemo napraviti rezultat. Unaprijed prognozirati neke rezultate ne želim, to nikad nije zahvalno, da se ne bih opekao. Mogu samo poželjeti da bude što bolje. Ako je ikako moguće, uspješnije od prošle sezone – sa željom je završio Pero Babić.
Babić (broj 24) bio je dugogodišnja želja trenera Gorice Josipa Sesara, konačno je došao nakon šest godina u inozemstvu
Prošle sezone, podsjetimo samo, košarkaši Gorice završili su kao šesti u prvenstvu, a igrali su i polufinale Kupa Hrvatske. Dakle, bolje od toga značilo bi još jednu sezonu koja bi se mogla nazvati najuspješnijom u povijesti velikogoričke košarke. I bilo bi u skladu s onim što je predsjednik kluba Duško Radović najavio na rođendanskoj Svečanoj akademiji:
– Imamo ambiciju veliki prošlosezonski rezultat potvrditi i ambiciozno jurišati prema vrhu hrvatske košarke. Mnogi će reći kako je lako obećati, ali vas uvjeravam kako ćemo ustrajati u realizaciji zacrtanih projekata i da ćemo se u budućnosti okititi jednim od trofeja!
Tjedan dana nakonn slavljeničkog turnira Goričani su proveli u dvorani, posvetili se treninzima i uigravanju, a što su u svemu tome uspjeli napraviti moći će se vidjeti već ove subote od 17 sati u Domžalama, gdje Gorica igra protiv slovenskog prvoligaša Hopsi Polzele.
Sportsko-lirske poslanice sa Udarnika ovih se dana pretvaraju u često i rado viđenu pojavu. Pera su naoštrena u Kurilovcu, rečenice su se redale same od sebe nakon ždrijeba četvrtfinala Kupa, a ponovilo se to i nakon definitivnog rastanka s nogometnom 2025. godinom. Na Udarniku se okupila cijela klupska obitelj, a dojmovi su sažeti u novi nadahnuti literarni uradak iz kurilovečke radionice.
Ako je nekome promaknuo tekst objavljen na klupskim društvenim mrežama, evo ga u cjelosti:
“Bilo je to u petak, srećom ne 13. već 12. prosinca, dakle dan uoči 30.-tog rođendana drage nam turopoljske metropole, koji je tijekom dana obilježen na prigodnoj i lijepo uprizorenoj svečanoj akademiji u ispunjenoj dvorani POU-a.
Na drugoj strani grada, u jugoistočnom predgrađu znanom kao GČ Kurilovec, u predvečerje se ispunila i napunila sala sportskog doma u kojem stoluje i kraljuje najveći mali seoski klub na svijetu – NK Kurilovec. Razme se da je bil red kraj još jedne sportske godine, koja si je zahvaljujući plasmanu u četvrtzavršnicu CRO cupa i “vjerovaliiline” rano proljetnom ogledu sa velikim Dinamom, htjela to ili ne, priskrbila epitet – povijesne, obilježiti i proslaviti na prigodan i dostojan način. A ljepše prigode za to nema od tradicionalnog klupskog božićnog domjenka…
Uvodno događanje u domjenak bila je, sad već tradicionalna tekma između svih trenera kluba, starija garda kontra mladih jazavaca, rezultat nebitan i unapred poznat…u korist garde. I ne treba čuditi da je odmah posle tekme, sala, na čijem je kraju dominirala prekrasna, lijepo nakinđana i šarenim žaruljicama osvijetljena srebrna Majetićeva jelka, za čas bila puna ko šipak. Seniorski stručni stožer, igrači seniorske momčadi, treneri NŠM-i, članovi IO i NO, djelatne osobe… Suma sumarum 60-ak duša vjernih, privrženih i odanih kurilovečkom nogometnom jučer, danas i sutra.
Već se na ulasku u samu salu dalo naslutiti i namirisati da bi to mogla biti i posebna i čarobna noć, bez obzira kaj je miris Filinog lovačkog gulaša preplavio ne samo salu već i cijeli okoliš SRC-a Udarnik. Uvertira u sam domjenak bile su prigodne, tople i radosne božićne pjesme, a početak je označio, razme se, prigodni govor gospona precednika. Iako naš Dražen, zna se, baš i nema neke Periklove govorničke navike, ovaj se put ipak potrudil i održal lepi, nadahnuti, topli i, kaj je najvažnije, radosni i optimistički govor.
Ni traga muke koju zapraf svi skup preživljavamo u tom našem, u isto vreme dragom i jeb… klubu, ni reči o besparice, dugovanjima i svim nedaćama kaj iz toga proizlaze. Zato bravo za našeg precednika, drago nam je da je osjećaju osobnog ponosa kaj je precednik našeg kluba dal prednost nad svim sivim mislima i brigama, koje je ipak ostavil ispod tepiha.
Ako je precednik zaslužil “bravo” za svoj govor, fakat ne znam kaj su onda zaslužili igrači seniorske momčadi za scenarij kojim su nas sve redom ne samo iznenadili nego i oduševili i razgalili nam dušu. Prvo su si međusobno podijelili skromne i prigodne poklone jer su još početkom tjedna izvukli brojeve na temelju kojih se znalo tko kome kupuje poklon: darivatelj je bio poznat, ali daroprimac nije znao tko je njegov darivatelj!? Pa je ubrzo nastal pravi urnebes od mnoštva nadahnutih i baš prigodnih poklona koji su u sebi skrivali i određene poruke, među kojima su dominirale one pune humora, lake ironije i zdrave mladenačke zajebancije, tipične za mlade ljude dobre volje i zdravog duha.
Poklona nisu bili lišeni ni svi članovi stručnog stožera, uključivo i gospodina Olića, našeg popularnog “mentalista”, koji je proteklih mjeseci bio jedna od najspominjanijih osoba u sportskom miljeu zavičajnog nam Turopolja. Kulminacija je uslijedila kad su igrači ispred bora “prisilno” izveli našu “evergreen” šankericu Zdenku i bračni par Mihalić, Katu i Bašu, te im uručili prigodne poklone i kuvertirane božićnice kako bi im iskreno zahvalili na njihovom odricanju u bespogovornom ispunjavanju svih njihovih igračkih zahtjeva, kako uoči, tako i poslije treninga i utakmica.
Lica ovo troje “dobitnika”, koja nisu mogla sakriti osjećaj ugodnog i dragog iznenađenja, bila su najbolji dokaz da su dečki fakat pogodili u sridu, a mi im za sve viđeno i doživljeno te večeri, od srca zahvaljujemo i skidamo i kapu i šešir. Uključivo i činjenicu da nitko od njih ni jednom jedinom riječi nije spomenuo naknade, zaostatke, dugovanja… A ima ih Bogeku fala prilično, pa je i to dokaz da taj dragi Božić ima svoju posebnu moć.
Treba li posebno naglašavati da smo svi potom uživali u Filinom gulašu, Katinim i Barinim kolačima i dobroj kapljici za koju te večeri nije bilo ograničenja. Složna pjesma bila je logičan nastavak svega, Fićo je preuzeo DJ palicu, a Kolegić sve raspametio svojim vokalnim i plesnim izvedbama… I tako je bilo sve do ponoći kada smo dočekali i pozdravili Svetu Luciju i kada su se igrači povukli… da bi svi zajedno otišli na svoj unaprijed planirani tulum, bez obzira na maglovitu kasno jesensku noć. E, to se zove momčad, to se zove klapa i družina. Bilo gdje i bilo kad, uvijek zajedno i skupa.
Dečki, još jednom skidamo šešir, sretni i zadovoljni što vas – imamo! Sretni što svi zajedno još uvijek činimo – veliku i složnu obitelj i što nam je ta obitelj sveta i uvijek i iznova od – posebnog značaja i “interesa”…!!!
Guštajući cijelu tu večer u svemu viđenom i doživljenom, što je nerijetko izazivalo one trnce kada vam se vlastita koža naježi od sreće i zadovoljstva, promatrao sam neizmjernu energiju, volju i sveprisutnost jednog čovjeka, Senada Harambašića. Nek mi nitko ne zamjeri, ali uistinu sam ga opet i ponovo i po tko zna koji put doživio kao – anđela čuvara ove momčadi. I ovoga kluba!!!
Rukometni klub Zagorica organizira 5.rukometni turnir u nekoliko uzrasnih kategorija za djevojčice i dječake.
Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Termini od 27. do 29. prosinca 2025. u Gradskoj sportskoj dvorani Velika Gorica rezervirani su za uzrasne skupine dječaka U-13, U-15 i U-17., u vremenu od 09 do 20 sati.
Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Drugi dio turnira bit će održan u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici od 02. do 04. siječnja 2026. godine. Djevojčice će se natjecati u kategorijama U-12, U-14 i U-16, natjecanje je programirano u vremenu od 09 do 20 sati.
Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Završni dani turnira predviđeni su za polufinalne susrete i finale te dodjelu pojedinačnih i ekipnih nagrada.
Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Maraton klub Velika Gorica zaključio je sezonu HACL lige s dva naslova prvaka u U23 kategoriji, koje su osvojili Petar Petrić i Brigita Grčić, dok su rezultati ostvareni kroz sezonu pokazali da klub sustavnim radom gradi konkurentnu bazu za seniorsku atletiku.
Petar Petrić bio je najuspješniji u muškoj U23 konkurenciji, a pritom je sezonu završio i među 15 najboljih u ukupnom poretku lige. Takav plasman smješta ga uz bok znatno iskusnijim natjecateljima i potvrđuje njegov iskorak prema seniorskoj razini.
U ženskoj konkurenciji U23, Brigita Grčić uvjerljivo je osvojila naslov prvakinje. Tijekom sezone nametnula se konstantnim nastupima i potvrdila status jedne od nositeljica budućih rezultata kluba.
Zapažen trag ostavio je i Ivan Barišić, koji je u kategoriji M35 zauzeo četvrto mjesto, iako je zbog zdravstvenih problema veći dio sezone bio izvan natjecanja. Njegov plasman u ukupnom poretku HACL lige dodatno naglašava vrijednost tog rezultata.
“Ovi rezultati jasno pokazuju da AK Maraton Velika Gorica ide u pravom smjeru. Želja i cilj kluba je povratak u sam vrh HACL lige, a temelji za to su iznimno čvrsti – klub danas broji preko 100 djece i mladih sportaša te je jedan od rijetkih klubova koji sustavno rade sve atletske discipline: bacanja, skokove, sprint, stadionsku i vanstadionsku atletiku”, poručili su iz kluba.
Svjetski uspjesi sportaša jedan su od najvećih promotora Zagrebačke županije. U svaku medalju utkana je često i nadljudska snaga, nepokolebljiv sportski duh i odricanja koja zaslužuju poštovanje.
Uspjeh svakog sportaša, uspjeh je i Zagrebačke županije, koja nagrađuje svaki sportski trijumf.
Tako je, u ime Zagrebačke županije, zamjenik župana Ervin Kolarec prigodno nagradio dvostrukog svjetskog prvaka u trapu Josipa Glasnovića i našu Velikogoričku parastolnotenisačicu Mirjanu Lučić, koja je nedavno osvojila europsku broncu.
Jaskanac Glasnović, član Streljačkog kluba „Josip Glasnović TEAM“, u listopadu je na Svjetskom prvenstvu u Ateni osvojio „duplo zlato“ – u pojedinačnoj i momčadskoj konkurenciji.
-Dugo sam čekao ovu medalju i sad sam osvojio sve medalje koje sam želio – svjetsku, europsku, olimpijsku i svjetski rekord 125/125. Mi smo jako dobra trap ekipa, Giovanni, Ante i ja, a iduće godine imamo svjetsko prvenstvo na kojem se dijele kvote za Olimpijske igre u Los Angelesu – najavio je Josip uz nadu da će otići na svoje četvrte Igre.
Mirjana Lučić, stolnotenisačica iz goričkog Uspona, u konkurenciji mješovitih parova s Bornom Zohilom na Europskom prvenstvu osoba s invaliditetom održanom krajem studenoga u Švedskoj, osvojila je brončanu medalju.
-Borna i ja igramo fenomenalno i trenutačno smo prvi par svijeta tako da malo osjećam i gorčinu jer mislim da smo zaslužili zlato – rekla je Mirjana i dodala da je ipak beskrajno sretna jer su pripreme bile jako teške, a ovu medalju je čekala deset godina.
Županija dugi niz godina nagrađuje uspješne sportaše, a u proračunu za iduću godinu osigurana su značajno veća sredstva za sport općenito – rekao je Kolarec.
-Naši sportaši i parasportaši postižu sjajne rezultate i na domaćim i na međunarodnim natjecanjima, i zaslužuju apsolutnu podršku. Da ju zaista imaju u Zagrebačkoj županiji potvrđuje i tek doneseni Proračun za 2026. godinu u kojem je za sport izdvojeno više od 2 milijuna eura – podsjetio je.
Samo ove godine naši su sportaši donijeli čak tri medalje s vrhunskih natjecanja u Zagrebačku županiju, rekao je predsjednik županijskog Parasportskog saveza Darko Matić.
-Ovo je bila naša brončana godina u kojoj su s vrhunskih natjecanja sportaši donijeli čak tri medalje u Zagrebačku županiju, a posebno sam sretan jer Županija prepoznaje uspjehe sportaša i u idućoj je godini za parasport izdvojila 25 posto više sredstava – naglasio je Matić.
Svaki euro uložen u sport vraća se stostruko – poručio je predsjednik županijske Zajednice športskih udruga i saveza Vladimir Bregović i pohvalio činjenicu da sportaši koji stasaju u Zagrebačkoj županiji i ostaju tu u županiji, postižu svoje najbolje rezultate, poput Mirjane i Josipa.
*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.
U subotu, 20. prosinca, s početkom u 17 sati, na Ključić Brdu održat će se noćno kolo Turopoljske lige trail trčanja (TLTT), koje ujedno predstavlja peto i posljednje ovosezonsko izdanje lige, u organizaciji Atletskog kluba Turopolje. Start i cilj utrke bit će na Izletištu Ključić Brdo, a sudionike očekuju staze poznate s dnevnih kola, ovaj put u noćnom ambijentu.
Riječ je o jedinom kolu lige koje se trči po mraku, zbog čega je sudionicima preporučena koristiti lampu, neovisno radi li se o čeonoj, ručnoj ili nekoj drugoj varijanti, pod uvjetom da osvjetljava stazu. Organizatori su najavili da će staze, uz standardne oznake, biti dodatno obilježene reflektirajućim markerima kako bi orijentacija bila jasna i u noćnim uvjetima.
Nakon utrke predviđeno je druženje u restoranu izletišta, čime će se simbolično zaključiti ovogodišnja trkačka sezona prije pauze do sredine siječnja. Sve detalje o utrci, kao i link za prijavu možete naći na službenoj web stranici kluba.