‘Dosta je bilo inozemstva, drugo dijete me vratilo kući i dovelo u Goricu’
Petar Babić je prije osam godina igrao Euroligu sa Zagrebom, zajedno s Mulaomerovićem, Simonom, Kasunom i mladim Darijem Šarićem, a ovog ljeta, s navršene 34 godine, pojačao je košarkaše Gorice. Trener Josip Sesar dobio je igrača kojeg je želio…
Pobjeda protiv Krke, kao i utakmice koje smo odigrali na našem rođendanskom turniru, pokazuju nam da imamo pravo nadati se uspješnoj sezoni. Međutim, moram reći i da naš roster još nije zatvoreno, želimo potpisati još dva ili tri nova igrača, u najmanju ruku jednog beka i jednu ‘peticu’, rekao je predsjednik KK Gorice Duško Radović nakon što je njegova momčad u finalu turnira povodom 50 godina kluba pobijedila Zadar.
Trener Josip Sesar, koji u goričkom klubu ima ulogu “menadžera engleskog tipa”, čovjeka koji se bavi terenom, ali i dovođenjem igrača. Uz pomoć direktora Ljube Prgometa, još prošle sezone njegova igrača, ali Sesar je taj koji daje završnu ocjenu. Tako će biti i u ovom slučaju, a objava odrađenog posla trebala bi stići u danima pred nama, kad ćemo saznati tko su ta dvojica ili trojica… Zasad se zna samo da su došla tri nova igrača. Krilo Karlo Lebo će pomoći u svojoj ulozi, centar Ivan Vraneš već je pokazao da će biti veliko pojačanje, a u bekovsku liniju stiglo je iskustvo. I to u liku 34-godišnjeg Petra Babića, igrača kojeg ljubitelji košarke najbolje pamte iz dana kad je nosio dres KK Zagreba, u to vrijeme prvaka države i euroligaša…
– Dobio sam poziv od Sekija (trener Josip Sesar, op. a.), pitao me jesam li zainteresiran i odgovorio sam potvrdno. Zašto? Zato što sam čuo kako se prošle godine ovdje dobro radilo, a vidio sam i da su dečki odigrali odličnu sezonu. Također, jedan od glavnih razloga je i to što će žena opet roditi, čekamo drugo dijete pa mi je bilo važno ostati u Zagrebu, uz obitelj. No jako mi je važno i to što ljudi ovdje vjeruju u mene – objasnio je uvodno Babić kako se u srednjim tridesetima našao u dresu Gorice.
Upravo je to, godina proizvodne, u kombinaciji s povjerenjem koje je osjetio, bilo ključni okidač.
– Ljudi često misle da su sportaši u tridesetima već za odbaciti, zato ne želim propustiti ovakvu šansu, doći u sredinu u kojoj se ovako dobro radi. Želim pokazati da imam još puno toga za dati na parketu – ambiciozan je Pero.
Pero Babić (lijevo) u društvu preostala dva gorička pojačanja, Karla Lebe i Ivana Vraneša
Naravno da smo se zajednički išli sjetiti najblistavije epizode u karijeri, sezone 2011./12., kad je sa Zagrebom igrao Euroligu, u momčadi u kojoj su mu suigrači bili Damir Mulaomerović, Kruno Simon, Mario Kasun, NBA-jevac TJ Ford, u to vrijeme iznimno mladi Dario Šarić, pa onda i aktualni suigrač iz Gorice Ante Mašić…
– Uh, to su bila previdna vremena, sjajna generacija, velike utakmice… Sjajno je bilo to proživjeti, dijeliti svlačionicu sa svim tim sjajnim igračima – kazao je Babić pa nastavio priču o svojoj karijeri:
– Poslije toga sam otišao u inozemstvo, šest godina proveo sam vani, prošao Rumunjsku, Slovačku, Austriju, Švicarsku… Ostala su lijepa sjećanja, a bile su to i dobre lige. Ljudi kod nas možda toga nisu svjesni, ali sve te države jako su napredovale u košarkaškom smislu.
Kad treba odabrati gdje mu je bilo najbolje, a gdje možda najlošije, odmah će povući ručnu.
– Ne mogu reći da mi je negdje bilo loše. Jako sam uživao u Bratislavi, pa poslije u Austriji, u Welsu, gdje sam upoznao puno jako dobrih ljudi… Ma uživao sam zapravo u svakoj od tih sezona, uvijek davao svoj maksimum na parketu, a to su ljudi i znali cijeniti – istaknuo je Babić.
Nakon svih tih putovanja po svijetu, mijenjanja klubova i država, skrasio se u Velikoj Gorici. Uz mnoga poznata lica, u okruženju u kojemu mu je lako osjećati se kao doma.
– Više, manje znam sve ove dečke. S nekima sam igrao u istim klubovima, igrao sam i protiv nekih, neke sam gledao dok su još bili klinci… Posljednjih godina pokazalo se da sve što se ovdje radi ima glavu i rep, što je nama igračima najvažnije. Vrlo često to nije slučaj, pogotovo vani, kad si stranac. To je onda borba, svatko za sebe, a ovdje sam već od početka shvatio kako je sve isplanirano i dobro organizirano – zadovoljan je Babić.
Zadovoljan će valjda njime biti i trener Sesar, koji ga je već godinama pokušavao “uloviti”. No svaki je put nekako ispao preskup, s previše drugih opcija, s drugim prioritetima.
– Da, bili smo Sesar i ja prije u kontaktu, ali većinom sam prihvaćao inozemne ponude, koje su bile puno više financijski isplative. Bio sam u toj fazi, stvarao sam obitelj i u tim trenucima novac mi je bio prioritet. Ne kažem da sad nije važan, ali osjećaj je ipak nekako drukčiji. Kako imaš neko iskustvo, shvatiš da je važno i biti uz dobrog trenera. Čovjek je imao vrhunsku igračku karijeri, bio je jedan od najboljih igrača u Europi, a budući da znam i kako razmišlja kao trener, znao sam da dolazim u sredinu koja je dobra za mene. Tu nisam mogao promašiti – siguran je Pero, koji će u Gorici uskočiti u tenisice Karla Mikšića.
Uz njega, organizacijom igre bavit će se i Borna Kapusta, a tu su još i Majcunić, Petrović, Vučić, Lebo, Mašić, Mazalin, Papac, Vraneš… I još, kažu, dva-tri nova igrača. Zvuči prilično dobro, perspektivno pri pogledu prema naprijed.
– Kad imaš dobro organiziranu momčad, kad se dobro radi, uvijek se to i vrati. Gorici se upravo zato i vratilo prošle sezone, jer vjerujem da je Gorica pokazatelj kamo bi hrvatska košarka trebala ići. To me najviše i privuklo. Samo s dobrim radom možemo napraviti rezultat. Unaprijed prognozirati neke rezultate ne želim, to nikad nije zahvalno, da se ne bih opekao. Mogu samo poželjeti da bude što bolje. Ako je ikako moguće, uspješnije od prošle sezone – sa željom je završio Pero Babić.
Babić (broj 24) bio je dugogodišnja želja trenera Gorice Josipa Sesara, konačno je došao nakon šest godina u inozemstvu
Prošle sezone, podsjetimo samo, košarkaši Gorice završili su kao šesti u prvenstvu, a igrali su i polufinale Kupa Hrvatske. Dakle, bolje od toga značilo bi još jednu sezonu koja bi se mogla nazvati najuspješnijom u povijesti velikogoričke košarke. I bilo bi u skladu s onim što je predsjednik kluba Duško Radović najavio na rođendanskoj Svečanoj akademiji:
– Imamo ambiciju veliki prošlosezonski rezultat potvrditi i ambiciozno jurišati prema vrhu hrvatske košarke. Mnogi će reći kako je lako obećati, ali vas uvjeravam kako ćemo ustrajati u realizaciji zacrtanih projekata i da ćemo se u budućnosti okititi jednim od trofeja!
Tjedan dana nakonn slavljeničkog turnira Goričani su proveli u dvorani, posvetili se treninzima i uigravanju, a što su u svemu tome uspjeli napraviti moći će se vidjeti već ove subote od 17 sati u Domžalama, gdje Gorica igra protiv slovenskog prvoligaša Hopsi Polzele.
Gorica dobra i – poražena! Bakrar u devetesetoj za nezasluženi posrtaj…
Nogometaši Gorice poraženi su 2-1 od Dinama na svom stadionu, u utakmici u kojoj su bili i za nijansu bolja momčad. Nažalost po Goričane, Dinamo je iskoristio sve svoje (polu)prilike
Ohrabrena s dvije uzastopne pobjede, mirna zbog osiguravanja ostanka i motivirana eventualnom borbom za Europu, Gorica je na svom stadionu dočekala novoga prvaka. Dinamo je tjedan dana ranije proslavio novu titulu, trener Kovačević napravio je neke rotacije, a Goričani su iskoristili moment i odigrali jako dobru utakmicu. Međutim, uzalud im sve, jer bio je ovo dan kad je Dinamo pokazao što znači imati individualnu kvalitetu.
Gorica je krenula u najjačoj mogućoj postavi, u kojoj je bio i dvojbeni Ante Erceg, a sami početak ponudio je nogometni vatromet. Prve dvije prilike, naime, pretvorene su u golove, počevši od pete minute, kad je Ärber Hoxha podsjetio na onog Hoxhu iz jesenskog dijela prvenstva. Išao je jedan na jedan s Tronteljem, taman je došao pomoći i Pozo, ali Albanac je provukao loptu negdje između njih i naciljao suprotni kut, neuhvatljivo za Davora Matijaša na golu Gorice.
Brzo su odgovorili i Goričani, već u 12. minuti, i to nakon kornera. Lopta je otišla prema drugoj vratnici, efektno ju je prema sredini vratio Ante Kavelj, a tamo je iz prve reagirao Jurica Pršir. Nekoliko sekundi svi su se na stadionu pogledavali, jer Jura nije zatresao mrežu, ali pomoćni sudac odmah je signalizirao da je lopta prešla gol-liniju. I da je rezultat 1-1, da je kapetan Pršir zabio svoj sedmi gol ove sezone. Uz tri asistencije…
A onda je, nakon takvog otvaranja, uslijedilo zatišje. Pravo, istinsko nogometno zatišje, u kojem se utakmica pretvorila u borbu na sredini terena, a prilike su – nestale. Imao je Kavelj dobru priliku u 24. minuti, a prvi sljedeći pokušaj zabilježen je u 75. minuti, kad je solidno pucao Topić s druge strane. Pravih šansi tako nije bilo sve do 89. minute i jako dobre prilike za Goricu. Vrzić je donio loptu u opasnu zonu, Pavičić dospio u veliku priliku, ali Livaković je odbio, nakon čega ni Epailly nije uspio naciljati okvir gola.
Kazna je stigla već u sljedećem napadu. Dinama nije bilo nigdje gotovo 85 minuta, ali na isteku devedesete Monsef Bakrar je opalio s 25 metara, a “žabica” koju je uputio prevarila je Davora Matijaša, koji baš i nije imao svoj dan. Dvaput su “modri” ozbiljnije zapucali na njegov gol, dvaput je išao po loptu u mrežu…
Imala je Gorica još jednu lijepu mogućnost u trećoj minuti nadoknade, Vrzić je pucao sekundu nakon dvojbene situacije u kaznenom prostoru Dinama, ali ništa ni od toga. Ni od penala na Pozu, ni od gola Vrzića, čiji udarac je efektno zaustavio Livaković. I sav trud, sve dobro što je napravljeno, palo je u vodu.
– Bili smo jako dobri od prve do zadnje minute, iako smo izgubili utakmicu. A nismo je zaslužili izgubili. Imali prije drugog primljenoga gola dvije dobre situacije za vodstvo, ali tako se okrene… I na kraju izgubiš utakmicu u kojoj si stvarno bio dobar, ja bih rekao i za nijansu bolji od protivnika, ali to je Dinamo, koji kazni svaki raskorak, svaku lošiju reakciju pretvaraju u gol – analizirao je trener Mario Carević, uz dodatak:
– Visoko smo pritiskali, pogotovo dok je Erceg bio u igri, tražili smo nekakve situacije za gol… Sve u svemu, stvarno dobra utakmica, čestitke mojim igračima, ali izgubili smo je…
Borba za Europu ovim je porazom praktički završena, no trebalo bi biti dovoljno motiva i za preostala tri kola. U sljedećem kolu Goričani će gostovati kod Slaven Belupa, zatim će odraditi zadnju domaću utakmicu protiv Osijeka, pa sezonu završiti gostovanjem kod Rijeke na Rujevici.
Dinamo opet u Turopolju: ‘Znamo tko je s druge strane, ali možemo iznenaditi’
Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati dočekuju Dinamo, novog prvaka države koji će pokušati doći do treće uzastopne pobjede u Velikoj Gorici. Međutim, i Gorica ima svoje želje, planove i ambicije…
Tjedan dana nakon što je Gorica i matematički osigurala ostanak u ligi, a Dinamo i matematički osigurao novi naslov prvaka države, na našem stadion sudarit će se upravo Gorica i Dinamo. U ovih nepunih osam sezona, otkad je Gorica u najvišem rangu, igrali su naši nogometaši protiv Dinama utakmice raznih vrsta, pa čak i manje rezultatski važne od ove. Naime, iako je prvi cilj ostvaren, u goričkom taboru sve do samoga kraja neće odustati i od viših ciljeva poput, recimo, borbe za Europu. Četvrta Rijeka, naime, bježi pet bodova, a do kraja ih je još 12 u igri…
– Svi dobro znamo tko je i što je Dinamo, ali ja vjerujem u svoju momčad. Dinamo će sigurno doći maksimalno ozbiljan i siguran sam da “modri” žele pobjedu, a mi moramo biti spremni da će oni dominirati i svjesni smo da ćemo biti manje u posjedu nego inače – rekao je trener Mario Carević u najavi ovoga ogleda.
Svjestan je, naravno, da će se njegova momčad morati prilagođavati protivniku, jer nema druge u situacijama kad je sa suprotne strane najbolja momčad u državi. Međutim, recept postoji, još ga “samo” treba provesti u djelo.
– Morat ćemo se dobro braniti i trčati tranziciju. Budemo li u svom najboljem izdanju, nadam se da možemo iznenaditi – kazao je Carević, koji ni ovoga puta vjerojatno neće moći računati na sve igrače u svom rosteru.
– Kao i uvijek, ima ozljeda. Erceg vjerojatno neće moći konkurirati, ali vidjet ćemo još što će se događati do utakmice. Nadam se da će svi ostali biti spremni i jedva čekamo utakmicu – zaključio je Carević.
Njegov kolega i imenjak Kovačević dobro pamti posljednji posjet Turopolju, koji se dogodio ne tako davno.
– Zadnja utakmica u Kupu koju smo igrali, bila je jako zanimljiva. Svaku našu slabost Gorica je iskoristila i to ovoga puta moramo spriječiti. Vjerujem da ćemo to i napraviti i da ćemo biti pravi. Po meni čak oni imaju malo bodova koliko kvalitetno igraju. I tako je nekako cijele ove sezone. Što tiče gostovanja tamo, u zadnje dvije utakmice smo ih pobijedili, tako da se nadamo da će tako biti i ovog puta. Imaju iskusnu momčad, posebno tu veznu liniju, kolega Carević je to posložio dobro. Tu su Pozo, Pršir, Pavičić… Sigurno nam neće biti lako, ali mi gledamo samo sebe – kazao je Kovačević.
Hrvački klub Velika Gorica 1991 ove će sezone ispisati važnu stranicu svoje povijesti, prvi put će nastupiti u 1. Hrvatskoj hrvačkoj ligi (1. HHL). U elitni rang natjecanja ulaze i seniorska i juniorska ekipa, čime klub iz Velike Gorice potvrđuje rast i kontinuitet rada u posljednjim godinama.
Ulazak u najviši razred hrvatskog hrvanja u klubu su odlučili obilježiti i predstavljanjem nove natjecateljske opreme. Kako navode iz HK Velika Gorica 1991, novi dresovi zadržavaju prepoznatljive klupske boje i identitet, ali donose modernije dizajnerske detalje koji simboliziraju ambicije s kojima klub ulazi među najbolje u državi. Novi dizajn možete pogledati ovdje.
“Ovo je rezultat zajedničkog truda, a sezona pred nama je tek početak”, poručili su iz Kluba.
Mraclin je dobro otvorio susret i već u 2. minuti imao veliku priliku preko Kaurina, ali gostujući vratar Đurđek sjajno reagira. Kobre ubrzo kažnjavaju promašaj – Husnjak u 3. minuti preciznim udarcem donosi vodstvo 0:1. Domaći su do kraja prvog dijela imali još nekoliko izglednih prilika za izjednačenje, no nisu bili dovoljno učinkoviti.
U nastavku utakmice dominiraju gosti – Čakarun u 57. minuti povećava na 0:2, a Kelava u 73. minuti praktički rješava pitanje pobjednika pogotkom za 0:3.
Mraclin je do počasnog pogotka stigao u samoj završnici kada Hajduk koristi asistenciju Marjanovića za konačnih 1:3.
Kobre su zasluženo slavile, dok Mraclin nakon loših proljetnih igara mora što prije uhvatiti bolju formu jer pogled na ljestvicu ne ostavlja mnogo prostora za mir.
IV. NL SREDIŠTE ZAGRB – B , 24. kolo
MRACLIN – KOBRE SAMOBOR 1:3
Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Matija Ptičar (Repušnica). Pomoćnice: Kristina Borojević i Veronika Muraja.
MRACLIN: Matejčić, Marjanović, Smolković (od 46. Tokić), J. Domitrović, Rajić, Đurašić (od 72. Jančić), Brdek, Matić, Krilić, Kaurin (od 46. Hajduk), I. Kos. Trener: Marko Pancirov.
KOBRE SAMOBOR: Đurđek, Brakus, Ašanin, Husjak (od 74. Kerman), Golubić, Čakarun, Mihaljević (od 80. Čučić), Makarun (od 67. Houdek), Kelava, Bašić, Kesić. Trener: Željko Štulec.
Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’
Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…
Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.
U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.
“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.
Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.