Gradska organizacija HSS-a Velike Gorice u svom priopćenju upozorila je odgovorne na problem mještana Lijevih Štefanki. Kako kažu, ljudi su prisiljeni pješačiti kilometrima do prve autobusne stanice, a oni sretniji do Žužić Brda voze se u traktorskim prikolicama. Priopćenje prenosimo u cijelosti. 

“Ukidanje autobusne linije Lijevi Štefanki – Velika Gorica izazvalo je veliko nezadovoljstvo među mještanima ovog naselja smještenog uz lijevu obalu Kupe. Ljudi su prisiljeni pješačiti kilometrima do prve autobusne stanice, a oni sretniji do Žužić Brda voze se u traktorskim prikolicama. Vrijeme kao da se vratilo unazad.

Mještane Lijevih Štefanki posjetio je i s njima porazgovarao čelnik goričkih HSS-ovaca Štefan Stanešić. Podržao je njihove zahtjeve i pozvao sve odgovorne da učine sve što je u njihovoj moći da se što prije pronađe rješenje za ovaj problem, a naročito načelnika Općine Pokupsko Božidara Škrinjarića i župana Zagrebačke županije Stjepana Kožića.

‘Moj otac je rođen u ovom mjestu smještenom uz prekrasnu Kupu i osobno sam jako vezan uz Lijeve Štefanke te suosjećam s mještanima koji su se našli u ovom problemu ni krivi ni dužni.  Za vrijeme rata bilo je 10 do 12 autobusnih linija dnevno, a mjesto se nalazilo na prvoj crti obrane Hrvatske i grada Zagreba. Nakon 27 godina ovo mjesto ostalo je bez autobusne linije, što je sramotno’, istaknuo je Štefan Stanešić, predsjednik Gradske organizacije HSS-a Velika Gorica.

Zbog nedostatka radnih mjesta i propale poljoprivrede ovaj kraj izrazito je izložen depopulaciji, a ovakvi potezi samo pospješuju ionako lošu i zabrinjavajuću situaciju. Stočarstvo po kojem je nekad ovaj prostor bio poznat zamrlo je. Nekad je svako domaćinstvo u štali imalo i do desetak grla stoke, ali to je sada samo povijest.

Loša prometna povezanost i nedostatak razvojne vizije potiču mlade ljude na odlazak iz ruralnih krajeva. Poražavajuće je to što se obitelji razdvajaju, roditelji su prisiljeni svoju djecu upisivati u učeničke domove. Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja ili fakulteta rijetki se vraćaju u svoj kraj pa područja prepuna prirodnih ljepota polako ali sigurno ostaju bez svojih žitelja.”