Poveži se s nama

Sport

Dobri čovjek Larry

Nakon što su propale sve kombinacije koje su gurale Kristijana Kahlinu prema inozemstvu, drugi golman Laurentiu Branescu odlučio je napustiti Goricu. Svoju sreću potražit će negdje drugdje, a u Gorici će ostati velika prazina…

Objavljeno

Jedan Rumunj unutra, drugi Rumunj van… Tako nekako to izgleda ovih dana u HNK Gorici. Došao je dugo iščekivani Ronaldo Deaconu, plemeniti vezni od kojeg se očekuje da bude veliko pojačanje, a otišao je Laurentiu Branescu, momak koji je ove jeseni kao rezervni golman čuvao leđa nedodirljivom Kristijanu Kahlini. Ne bi taj njegov odlazak možda bio toliko značajan, jer Larry nije upisao niti jedan službeni nastup za Goricu otkad je došao, ali baš zato je ova njegova priča toliko neobična. Zato što vjerojatno nikad nigdje nitko nije toliko žalio zbog odlaska rezervnoga golmana koji uopće nije branio. Zato što je Larry – ljudina!

– Di si, brate – kratka je rečenica koju smo toliko puta čuli od ovog nemoguće simpatičnog Rumunja, s prilično dobrim hrvatskim izgovorom, obavezno sa smiješkom.

Laurentiu Branescu, naš Larry, došao je u Goricu ovog ljeta kao golman velikog Juventusa, onog pravog, iz Torina. Došao je, pretpostavljalo se, kao veliko pojačanje, kao čovjek koji će “jedinicu” ukrasti Kahlini, kao zvijezda… A onda je Kale krenuo braniti kao lud, malo po malo gradio status najboljega golmana prvoligaške jeseni. I Branescu je morao čekati. Kao što je i čekao. Šutke, strpljivo, s razumijevanjem. Najblaže rečeno.

U svijetu profesionalnog sporta, znate, ima puno zavisti, ljubomore, želje za samoisticanjem, čak i “podmetanja klipova” zbog vlastite koristi… Za Larryja su sve to strani pojmovi.

– O Branescuu stvarno mogu govoriti samo pohvalno. Od toga da diže atmosferu u svlačionici, što nije lako kad si drugi golman, do toga da je stalno pozitivan, da ni u jednom trenutku ne osjećam bilo kakvu zavist ili ljubomoru. Stvarno, sve pohvale za njega, jako je dobro odgojen dečko i zahvaljujem mu za svu podršku. Prije svake utakmice mi da i neki savjet, sugestiju… Jako dobro surađujemo – govorio je jesenas Kristijan Kahlina o svom kolegi.

A kad prvi golman tako govori, sasvim je jasno da je drugi golman poseban tip. Vrijeme je prolazilo, utakmice su se nizale, Larry je uporno sjedio na klupi, ali ništa se na ovu temu nije mijenjalo. Kahlina je branio sjajno, Branescu mu davao podršku. I širio pozitivu. Toliku da je kompletna momčad vrlo emotivno doživjela njegov odlazak.

“Sretno, prijatelju! Velika podrška i fantastična osoba.”

Tim se riječima od Branescua oprostio Kahlina, a to će zapravo i najbolje opisati momka koji na najbolji mogući način utjelovljuje onu frazu “dobri duh svlačionice”. On je to doista i bio. I ne samo svlačionice, djelovao je Larry i puno šire. Jedan detalj to će najbolje opisati…

Kad bi Larryju plaća sjela na račun – a sjedala je lijepa lova, budući da ga je cijelo vrijeme plaćao Juventus, iz kojeg je došao na posudbu – “modus operandi” uvijek je bio isti. Dođe u klub, potraži čistačice, oružare, fizioterapeute… I svakome “gurne” par stotina kuna! Njemu ne znači previše, a znao je koliko će takva gesta razveseliti ljude koji ne zarađuju kao igrači… I tako svaki put, iz mjeseca u mjesec. Nije morao kupovati ljubav, svi su ga zavoljeli praktički čim je došao, čim su ga upoznali, ali Branescu je bio uporan. Optimizam, dobrota i velikodušnost kao način života? Da, tako je nekako to izgledalo.

Uostalom, čovjek ima školu za mlade golmane u Rumunjskoj, njegovi treneri rade s njima, na početku programa dočeka ih kompletna golmanska oprema, treniraju individualno… A sve to ih košta – nula kuna. Odnosno, nula rumunskih leija. Potpuno besplatno, jer to je Larryjev način da vrati dug zajednici. Majstor.

Doveo je ove zime u Veliku Goricu i zaručnicu, simpatičnu djevojku valjda pola metra nižu od njega, djelovao je kao da planira ostati ovdje još dugo, dugo. Udomaćio se, sprijateljio sa suigračima, ali i sa svima ostalima u klubu i oko njega. Pa je tako s vrijednim oružarom Pevecom imao jednu rutinu, zajedničku ljubav…

– Pevi, let’s go buncek! – povikao bi Larry, a Pevec bi se odmah krenuo organizirati kako god je znao da Rumunja odvede na njemu omiljeni buncek.

– Imamo mi to i u Rumunjskoj, ali u usporedbi s buncekom u Hrvatskoj, naš rumunjski je obično s*anje. Jednako kao što vi ovdje nemate pojma što je prava sarma. Rumunjska sarma je neusporedivo bolja od ove vaše – objašnjavao je Larry nedavno, dok smo sjedili uz kavu baš kod Peveca, u onom malom kafiću na stadionu.

Otišao je i u Medulin, vjerovao da će njegovo vrijeme doći, da će Kahlina realizirati taj najavljivani transfer u Francusku, ali na kraju je sve propalo. I Branescu je odlučio da je vrijeme za odlazak. Došao je na posudbu kako bi branio, a nije branio… I zato je logično da krene dalje. U Juventus je došao kao tinejdžer, kao velika nada, ali naravno da je bilo teško probiti se uz Buffona i društvo. Na posudbi u Dinamu iz Bukurešta branio je sjajno, stigla je i ponuda Anderlechta teška dva milijuna eura, ali Juve je to odlučio odbiti, željeli su više za tako dobroga golmana. A onda se Larry teško ozlijedio, morao na operaciju i sve je krenulo ispočetka.

I sad će krenuti opet. S navršene 24 godine ostavio je goričku epizodu iza sebe, ostavio je dubok trag, i otišao svojim putem. Sretno ti bilo, Larry, dobri čovječe…

Sport

Momčad za regiju: Kapusta i Mazalin ostaju, vratio se “leteći” Baković

Marko Baković, skočni i atraktivni centar, ljubitelj aley-oopova, nakon jedne sezone na Islandu vraća se u dresu KK Gorice. Nije odolio zovu ABA lige 2, u kojoj će igrati s nekim suigračima iz pretprošle sezone, ali i s nekim potpuno novim licima

Objavljeno

on

Košarkaši Gorice privremeno su se rastali nakon nešto više od mjesec dana povratničkih, post-korona treninga, a sad je pred njima odmor sve do drugog tjedna u kolovozu. Odmor za igrače, naravno, svi ostali segmenti kluba u ovim su trenucima u velikim “radovima”, budući da treba složiti cijelu organizacijsku konstrukciju za novu sezonu, ali prije sve treba složiti momčad. Zasad ide u dobrom smjeru, sve su jasniji obrisi, očekuje se, najbolje momčadi koju je velikogorička košarka ikad imala.

Počelo je dolaskom bek Mate Kalajžića iz Splita, igrača koji je ne tako davno bio i na širem popisu reprezentacije, a bude li zdrav u kontinuitetu, trebao bi to biti i jedan od ključnih igrača u Sesarovoj koncepciji. Ništa manje važnu ulogu imat će u njoj i Borna Kapusta, dugogodišnji prvi playmaker Gorice, te Lovro Mazalin, koji se u rukama trenera Sesara preporodio, oživio svoju karijeru.

– Da, produžili smo ugovore sa Mazalinom i Kapustom, a u odnosu na prošlu sezonu napustili su nas Papac, Babić, Petrović i Miković. Trenutačno smo u pregovorima s još tri, četiri igrača, a među njima i jednim centrom – otkrio je direktor Gorice Ljubo Prgomet prije nekoliko dana.

Od utorka je poznato i tko je taj centar s kojim se pregovara, s obzirom na to da su pregovori uspješno okončani. U dresu Gorice tako će ponovno igrati Marko Baković, 205 cm visoki, 27-godišnji centar iz Tomislavgrada, koji je već igrao u Gorici, da bi prošlu sezonu odradio na Islandu. Sad se Baković vraća, a s njim se vraća i doza atraktivnosti, budući da je riječ o vrlo skočnom igraču, sjajnom zakucavaču, pravom “letaču” koji voli i aley-oopove…

Baković je prošao omladinsku školu Cedevite, a zatim je igrao za Đuro Đaković iz Slavonskog Broda, za Čapljina Lastu, riječki Kvarner Rijeka i zagrebački VERN. Najbolju košarku karijere igrao je upravo u Gorici, a prošle sezona na Islandu brojke su bile prilično dobre – 13,9 koševa i 9,7 skokova po utakmici.

Ostat će u Gorici i Ivan Majcunić i Ante Mašić, njegovim odlaskom u Nizozemsku propala je ideja s dovođenjem Damjana Rudeža, ali igrača zainteresiranih za dolazak u Goricu, za igranje ABA lige 2, sasvim je dovoljno. Ostatak momčadi slagat će se s možda još ponekim igračem iz prošle sezone, budući da se tek čeka rasplet situacije oko Mislava Brzoje i Ivana Vučića, a bit će i još pravih, velikih pojačanja. Novi igrači bit će gotovo u pravilu mladi i, kako se ono kaže, razvojni, a po dosadašnjem izgledu momčadi jasno je da se traži još jedan “combo” bek, po jedno nisko i visoko krilo, te jedan centar.

– Slagat ćemo momčad s 12 igrača, ne više od toga, a cilj je biti stabilan u regionalnom natjecanju i konkurentan svima na domaćim parketima – kaže trener Josip Sesar.

Prema svemu sudeći, čeka nas jedna jako zanimljiva košarkaška sezona u našem gradu…

Nastavi čitati

Sport

Opet na terenu točno mjesec dana nakon dvostrukog puknuća vilice!

Paulius Golubickas nastradao je u Koprivnici 6. lipnja, a na prvom treningu nakon oporavka pojavio se 6. srpnja. Mladi litavski vezni igrač dva tjedna je mirovao, zatim počeo trenirati, a i dalje radi smanjenim intenzitetom. Ali barem sve lakše jede…

Objavljeno

on

Na treningu nogometaša Gorice u ponedjeljak poslijepodne, dva dana nakon remija s Istrom 1961 na Aldo Drosini (2-2), punom snagom radili su oni koji su dobili manju minutažu ili nisu uopće igrali, prvotimci su radili smanjenim intenzitetom, a među njih se smjestio i jedan plavokosi mladić sa širokim osmijehom na licu. Paulius Golubickas (20) vratio se iz Litve, ponovno trenira!

U utakmici protiv Slaven Belupa 6. lipnja, prvoj nakon korone, nakon samo šest minuta igre, Paulius se sudario s domaćim braničem Tomislavom Božićem i završio na travnjaku. Dijagnoza je zvučala grozno, jer vilica je pukla na dva mjesta, ali mladi veznjak Gorice od prvog trenutka je bio maksimalno pozitivan. Oporavljao se doma, u svojoj Litvi, a točno mjesec dana kasnije opet trči velikogoričkim travnjacima.

– Presretan sam što sam opet ovdje. Prošlo je mjesec dana od operacije, naravno da sam sretan što opet treniram. Doduše, ne punom snagom, zasad sam više na biciklu i u teretani, idem korak po korak i nadam se da ću se vratiti na teren što prije to bude moguće. Kažu doktori da oporavak teče i bolje od očekivanja, oduševljen sam što je tako, ali i dalje moram biti oprezan, nastaviti kao i do sad – rekao je Golubickas, koji je odmah nakon operacije potpisao ugovor s HNK Goricom.

Uspio je, kaže, iskoristiti vrijeme bez nogometa na najbolji mogući način.

– U prvo vrijeme sam imao mali godišnji odmor, jer dva tjedna nakon operacije ništa nisam radio, nikakve treninge. Iskoristio sam to da provedem vrijeme s obitelji i prijateljima, gledao sam utakmice litvanske lige, pratio kako igra Gorica… Nakon ta dva tjedna polako sam počeo i trenirati, tako da je vrijeme nekako prošlo – priča Paulius.

Nakon operacije vilice bilo je potrebno neko vrijeme da bi se mogao normalno hraniti.

– U početku je bilo teško, mogao sam jesti samo usitnjenu hranu, jogurte i smoothieje, ali sad je puno bolje. Mogu već jesti i normalnu hranu, po mogućnosti što mekšu i u manjim komadićima, no važno je da se mogu normalno najesti. Izgubio sam i poneki kilogram, ne znam je li to dobro ili loše, ali znam da se osjećam dobro – kaže Paulius.

I dalje malkice otežano govori, ali raspriča se kad se spomene povratak u momčad, trenutak kad više neće biti samo gledatelj.

– Bilo je u razdoblju iza nas dobrih utakmica, bilo je i nekih koje nisu bile toliko dobre u smislu rezultata, ali mogu reći da sam jako sretan zbog onoga što vidim u samoj igri naše momčadi. I naravno da jedva čekam da se vratim, da mogu pomoći suigračima. Nije mi bilo lako gledati ih, poželiš uskočiti u televizor, ali ipak mi je lakše kad vidim da igraju dobro – rekao je Golubickas i zaključio:

– Nadam se da ću biti potpuno spreman za početak sljedeće sezone. Želim dočekati kratke pripreme između dva prvenstva u stanju da mogu sve normalno odrađivati sa suigračima. I, naravno, zaigrati već od prvoga kola sljedeće sezone. To je moja želja, ali teško je u ovom trenutku reći hoće li biti baš tako. Možda će to ići i brže, možda i malo sporije, znam samo da ću napraviti sve da se vratim što prije.

Nastavi čitati

Najave

FOTO 6.Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića u Poljani Čičkoj

Objavljeno

on

06.07.2020. Velika Gorica. 6. Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr (Arhiva 2018.)

Udruga za sport i rekreaciju Frajer (USR Frajer) iz Poljane Čičke organizira 6. Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića, koji će biti održan na mjesnom travnatom igralištu, u subotu, 11. srpnja 2020. godine, početak najvjerojatnije u 09 sati. Organizator je objavio pojedinosti vezane za predstojeći turnir:

06.07.2020. Velika Gorica. 6. Memorijalni malonogometni turnir Nikole Gmižića. Foto: David Jolić/cityportal.hr (Arhiva 2018.)

Rok za prijavu je 10.07.2020. do 12 sati, izvlačenje parova je u 13 sati; – maksimalan broj ekipa je 16; – kotizacija 500 kuna (osiguran ručak za sudionike turnira); – igra se po sistemu 5+1, lopta br.5; – trajanje utakmica je 2×10 min ili 2×12 min. (ovisno o broju prijavljenih ekipa); – pauze u poluvremenu i između utakmica 5 min.; – nagrade: 1.mjesto 50% od uplate, 2.mjesto 30% od uplate i 3. mjesto 20% od uplate.

Prijave na mob. 091/5698-359.

Nakon završetka turnira slijedi velika zabava uz Exotic band!

Napomena: Sudionici turnira i posjetitelji dužni su pridržavati se važećih epidemioloških mjera odnosno preporuka.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno