Poveži se s nama

Sport

Dinamo Hidrel preokrenuo 0:3 u 5:3!

Objavljeno

Ljepoticu minule nedjelje 15. travnja 2018. odigrali su u Novom Čiču Dinamo Hidrel i Vatrogasac iz Kobilića u okviru 21. kola prvenstva 1. ŽNL istok.

Foto: David Jolić / cityportal.hr

 

Gosti su u 39. minuti imali vodstvo od tri gola razlike a onda su dinamovci do kraja zabili pet komada za sigurnu pobjedu i diobu vodeće pozicije na ljestvici sa Slogom iz Križa.

 

 

REZULTATI UTAKMICA KLUBOVA NSVG ODIGRANIH U NEDJELJU 15. TRAVNJA 2018.:

JŽNL 21. KOLO

15. travnja 2018. 10:00 Lomnica LOMNICA-TOP 1:2
15. travnja 2018. 16:30 Velika Gorica HNK GORICA II-RAKOVEC 1:0
15. travnja 2018. 16:30 Laduč LADUČ-LUKAVEC 1:3

1. ŽNL istok 21. KOLO

15. travnja 2018. 16:30 Obrezina MLADOST-BUNA 2:2
15. travnja 2018. 16:30 Gornja Lomnica MEŠTRICA-OBOROVO 74 1:0
15. travnja 2018. 16:30 Novo Čiče DINAMO HIDREL-VATROGASAC 5:3
15. travnja 2018. 16:30 Dubrava Vrbovečka DUBRAVA-MRACLIN 2:0
15. travnja 2018. 16:30 Kuče TUROPOLJAC-SAVA (SH) 3:1

Sport

Sasvim posebna desetka: Broj druge boje, pozicija druga, a on – nikad bolji!

Ne sjećam se kad sam zadnji put zabio gol, a kamoli dva, šali se Matija Dvorneković nakon što je odigrao čudesnih 45 minuta protiv Krškog. Na novoj poziciji, s brojem u posebnim bojama na leđima…

Objavljeno

on

Pamtimo ga kao klinca kojem su predviđali veliku karijeru, sjećamo se i kako je izgledao svaki put kad bi se s neke od inozemnih destinacija (Rusija, Albanija, Island…) vraćao kući, u svoju Goricu. Gledali smo ga kao napadača, kao krilo, bio je i lijevo, i desno… Međutim, nikad nismo vidjeli Matiju Dvornekovića u ovako dobrom izdanju kao u srijedu protiv Krškog! Dva gola, još nekoliko opasnih akcija, sudjelovanje u igri, defenziva… Odradio je sve, igrao kao preporođen, bio čak i vrlo blizu hat-tricka, a sve to za samo 45 minuta na terenu.

– Kako sam zabijao? Kod prvoga gola mali Šroler je probio s desne strane, ubacio u sredinu i ja sam lijevom nogom samo loptu pospremio u mrežu. Drugi gol je bio centaršut s lijeve strane, opet Šroki, negdje oko penala sam je iz voleja ‘poklopio’. Onako, kao Zizou u finalu Lige prvaka, ha, ha, ha… – govorio je zadovoljni Matija nakon 5-1 protiv slovenskog prvoligaša.

Kao da se baš odlučio izdvojiti u ovoj utakmici, čovjek zvan Nindža istrčao je na teren i s jednom modnom inovacijom. Gorica je bila u crnim dresovima, s bijelim slovima prezimena i bijelim brojevima na leđima. Svi osim Matije Dvornekovića. On je bio u crnom dresu s crvenim brojem 10! I zato ga je logično bilo pitati što on sad tu glumi, zašto ne može biti kao svi drugi…

– Ha, ha, ha, evo ispričat ću vam sve… Bio je i moj broj bijele boje, ali čim sam uzeo dres u svlačionici, vidio sam da se taj bijeli broj može otrgnuti, da se odlijepio, a ispod je bio crveni broj. Kako mi je ‘lamatao’ komad tog bijelog broja, skinuo sam ga skroz, a onda mi je bilo glupo da je jedan broj bijeli, a drugi crveni. Pa sam skinuo i drugi. I na kraju je prezime ostalo bijelo, a broj crveni. Eto, to je priča, a za sve ostale detalje morate se obratiti gospodinu iz Alpasa – sa smiješkom je govorio Nindža.

Kontaktirali smo i “gospodina iz Alpasa”, ime mu je Kristijan Japec, a on nam je objasnio o čemu je riječ.

– Na početku sezone stavili smo crvene brojeve na crne dresove, no brzo smo shvatili da se u televizijskom prijenosu u toj boji ne vidi najbolje. Preko njih smo prelijepili bijele, koji su se na ovoj garnituri s vremenom počeli odljepljivati. Ali dobro, ovo su dresovi za prijateljske utakmice, nema šanse da se takvo nešto dogodi kad krene prvenstvo – objasnio je Japec.

I tako je ostala priča o “crvenoj desetki”. I o igraču koji je na pragu 30. rođendana postao – desetka! Ona prava, kakvu znamo iz prošlosti, kad su se brojevi na dresu dijelili po pozicijama u momčadi. Desetka je uvijek bila polušpica, ofenzivni vezni, plemeniti igrač koji dolazi pred gol iz drugoga plana… Baš onako kako je to Dvorneković radio ovog poslijepodneva. Cijelu jesen proveo je na desnom krilu, a sad je u sredini, puno s loptom, puno više u igri…

– Da, već drugu utakmicu zaredom igram na poziciji polušpice i mogu reći da sam dosta zadovoljan učinkom. Izboren penal na Kajzerici, pa dva gola protiv Krškog, uz još nekoliko šansi i polušansi. Stalno sam u završnici i čak mi je lakše igrati ovu poziciju nego krilo. Puno manje se trošim u fazi obrane, zato me i više ima u šesnaestercu, blizu golu – kazao je Nindža i dodao:

– Nikad nisam to igrao, uglavnom sam bio špica, u ovoj ulozi vrlo rijetko. Trener Jakir me sad prvi put vidi tu negdje. Nadam se da je i on zadovoljan, ja osobno jesam i nadam se da ću nastaviti s dobrim igrama na toj poziciji.

Zadovoljan je i trener, kako ne bi bio…

– Pokušavamo unijeti neke promjene, isprobati neke stvari, zato i služe prijateljske utakmice. Mislim da on može to igrati, ima dobru odgovornu igru, a iz drugog plana može napraviti puno štete protivniku. Bitno je da je pokazao da je efikasan, jer ipak se igra za golove, oni su najvažniji – rekao je trener Sergej Jakirović.

Točnije, bio je efikasan kao što već dugo nije bilo. Još točnije…

– Kad sam zadnji put zabio dva gola? Uh, ne znam ni kad sam zabio jedan, ha, ha, ha – nasmijao se skromno Nindža pa se ipak sjetio:

– Kad malo razmislim, mislim da je to isto bilo za Goricu, i to u Dugopolju, u drugoj ligi, 2015. Zabio sam i iz igre i iz penala. Eto, i dalje to pamtim.

 

Zapamtit će i ove pripreme, prve zimske prvoligaške s klubom u kojem je odrastao. Ambicije su velike, atmosfera odlična, radi se kvalitetno…

– Već polako prolazi drugi tjedan priprema, hvala Bogu što neće trajati dugo, jer sad već ulazimo u završnu fazu. U subotu imamo tu utakmicu s Aluminijem, nakon koje ćemo lagano smanjivati intenzitet i kreću pripreme za Rijeku. Marin (kondicijski trener Ivančić, op. a.) malo nas je izmrcvario, ali dobro, tako i mora biti u ovoj fazi. No nismo ni imali puno odmora, tako da smo praktički spremni došli na pripreme – analizira Dvorneković, koji se polako navikava i na donedavno nezamislive situacije.

Igrači Gorice su, naime, sve više prepoznati po gradu, pogotovo oni domaći, među koje spada i Matija. Pa se tako sve češće događa da mu se javljaju navijači, ljudi koje ne poznaje. Ukratko, velika promjena.

– Je, je, promijenilo se dosta toga… Dosta rano sam otišao iz Gorice, bio sam u inozemstvu šest, sedam godina i ljudi su znali za mene u nogometnim krugovima, znali su tko je Dvorneković. Međutim, uz ovo što se događalo nakon ulaska u prvu ligu sve je otišlo na neku drugu razinu. Valjda to tako ide, tek kad si u svom klubu i svom gradu ljudi te malo bolje upoznaju. Ili možda prije nije bilo takve euforije oko nogometa… – kazao je Nindža pa podijelio s nama nekoliko situacija koje svjedoče o tome:

– Šećem Konzumom i odjednom čujem čovjeka koji tamo pere pod, sjedi na onom vozilu i viče: ‘Ajmo Nindža, držim fige za subotu!’ Ja se okrećem, gledam s kime priča, je li možda na mobitelu… Kad ono govori meni. Pa dođem na tehnički, stariji gospodin drži moje papire i kaže: ‘Dvorneković, a? Gorica, jel? Ajde, samo naprijed, uz vas smo’. Ima još primjera, to su samo neki…

Kažu priče da čak i tete u vrtiću, u koji idu njegova dva sina, potpuno drukčije gledaju na dečka kojeg su znale i ranije, da se zbog njega posebno prati Gorica.

– Ma da, tete u vrtiću su me znale i prije, budući da moja mama radi u vrtiću, ali mislim daod ove sezone doslovno cijeli vrtić u Kurilovečkoj, u koji idu moji klinci, prati Goricu. Nema tete koja ne spomene da će ili muž ili ona doći na utakmicu, a to mi jako lijepo, drago mi je to čuti – ističe Nindža.

I na kraju je ostalo samo predvidjeti kakvu će Goricu tete, njihovi muževi, ali i svi ostali navijači gledati na proljeće.

– Mislim da ćemo sigurno biti bolji. I dalje smo na okupu, nadam se da će tako i ostati. Skupa smo već šest mjeseci, što nije mala stvar, puno bolje se poznajemo, znamo i što šef traži od nas… Kažem, siguran sam da će biti puno lakše i bolje, da će Gorica biti bolja nego jesenas! – završio je Nindža.

Neka tako i bude. Puno bolja Gorica s nikad boljim Dvornekovićem u ulozi “cenera”. Treba samo provjeriti je li moguće da i dalje igra s brojem u drukčijim bojama, očito je to dobitna kombinacija…

 

Nastavi čitati

Sport

Gorica bacila ‘petardu’ na Krško: Nindža i prijatelji zabili pet komada

Nogometaši Gorice pobijedili su 5-1 slovenskog prvoligaša Krško u odličnoj partiji, u kojoj je prvo ime bio razigrani Matija Dvorneković, asistirao mu je Martin Šroler, zabio je i Dinko Matošević…

Objavljeno

on

Na golu Kahlina, u obrani Muhammed, Čagalj, Jovičić i Čabraja, u sredini Maloča i Marina, gore desno Šroler, u sredini Dvorneković, lijevo Atiemwen, a u vrhu napada Zwolinski… U takvom je izdanju Gorica istrčala protiv slovenskog prvoligaša Krškog, posljednjeplasirane momčadi na tablici tamošnjeg prvenstva. Ovo je društvo odigralo prvih 45 minuta na igralištu s umjetnom travom na našem stadionu, da bi u nastavku priliku dobilo čak 13 novih igrača. Ukupno njih 24 za pet komada u mreži gostiju.

Seriju je u 17. minuti otvorio Lukasz Zwolinski, u mrežu je proslijedio loptu koju mu je s desnog boka poslao u ovoj utakmici odlični Musa Muhammed. Već minutu potom bilo je 2-0, a ovoga puta glavni protagonisti bili su domaći dečki – Martin Šroler je lijepo prošao, poslao loptu u sredinu i strijelcu Matiji Dvornekoviću nije bilo teško ugurati je u mrežu.

Ista kombinacija radila je i u 30. minuti. U ovom slučaju Šroler je bio na lijevoj strani, ubacio u sredinu, a tamo je opet bio Dvorneković, popularni Nindža. Potegnuo je iz voleja i jako lijepo pogodio za 3-0. Imao je Dvorneković još nekoliko lijepih poteza, stalno opasan po golu… Na novoj je poziciji, odmah iza napadača, više ne uz desnu aut liniju, a to mu očito puno bolje odgovara. Više igrača treba istaknuti iz ove odlične predstave, bilo ih je puno raspoloženih, ali Nindža kao polušpica bio je prvo ime susreta.

– Pokušavamo, kombiniramo, za to i služe pripreme. Vjerujem da on to može odigrati – rekao je zadovoljni trener Sergej Jakirović, koji je nakon prvih 45 minuta na teren poslao potpuno novu jedanaestoricu.

U nastavak su tako krenuli golman Veriga, desni bek Mchedlishvili, stoperi Oboabona i Moro, lijevi bek Krizmanić, dva zadnja vezna Zenko i Žutić, trojka ispred njih u sastavu Matošević – Miya – Ramzy te Senegalac Cherif Ndiaye kao isturena špica. Prvi su zabili Slovenci, ali gol im je poništen zbog zaleđa, pa je umjesto toga u 59. minuti Ndiaye, koji je i dalje na probi, pogodio za 4-0. Lijepo se otarasio braniča, ušao u šesnaesterac i mirno pogodio za ogromnu prednost Gorice.

I ostalo je tako sve do same završnice, kad su Slovenci konačno uspjeli doći do gola Gorice. Smanjili su rezultat na 4-1 u 83. minuti, pa je Goričanima ostalo “popraviti dojam” nakon primljenoga gola. Učinili su to preko Dinka Matoševića, koji je u 89. minuti pobjegao obrani, zaobišao golmana i mirno poslao loptu u praznu mrežu. Budući da i njega smatramo domaćim igrače, jer godinama je već u Gorici, ispada da je ovo bila utakmica za domaće dečke. Od Šrolera i Dvornekovića sve do Matoševića… Iako, cijela je momčad zaslužila sve pohvale.

– Izgledali smo bolje nego u remiju s Lokomotivom, ali ima to veze i s terenom, jer danas smo igrali doma, na umjetnoj travi, kao i sa snagom protivnika, Krško ipak nije razina ‘lokosa’ – svjestan je trener Jakirović.

– Dečki su ispoštovali plan koji smo imali prije utakmice. Posljednjih dana na treninzima više radimo na taktici, to se i vidi na terenu, a uspjeli smo se i dobro rastrčati, razigrati. I pobijedili smo, prvi put nakon Rudeša još 9. studenog, što je jako važno. I zato moram biti zadovoljan – dodao je strateg Gorice.

Već u subotu slijedi nova pripremna utakmica, u 14.30 sati počinje ogled s Aluminijem, još jednim slovenskim prvoligašem. S tom razlikom što je Aluminij treća momčad prvenstva, a Krško deseta…

Nastavi čitati

Sport

U spomen na oca goričke odbojke: ‘Naš Deda bio je poseban, sanjar i dobričina’

HOK Gorica organizira treći memorijalni turnir “Antun Azenić Deda”, u spomen na nezaboravnog tvorca Azene, čovjeka koji je udario temelje jednog sporta u našem gradu

Objavljeno

on

Priča o Antunu Azeniću, legendarnom Dedi, priča je o ljubavi, o strasti, o životu posvećenom sportu kroz koji su odrastale brojne djevojčice u ovome gradu. Deda, otac bivše reprezentativke Snježane, udane Ušić, krajem 90-ih je osnovao Azenu, doveo u klub proslavljenog trenera Vladimira Jankovića Bracu i krenuo raditi s djevojčicama. Vrlo brzo su se plodovi toga rada i vidjeli, Azena je odjurila prema vrhu i ugrabila poziciju drugog najboljeg kluba u Hrvatskoj, odmah do u to vrijeme nedodirljive Mladosti. Uz njegovu unuku Sennu Ušić, tu slavnu generaciju činile su i Diana Reščić, Ines Rendulić, Bernarda Buđa, Una Bogović, Petra Burić, Katarina Brnada… Ta ekipa je u godinama koje su slijedile igrala finale prvenstva i Kupa, a dio te generacije okrunio se i kadetskih zlatom na EP-u u dresu reprezentacije.

Danas je Azena, nažalost, na niskim granama. Godinama je propadala i urušavala se, a pokušaji da se klub slavne prošlosti spasi traju i dalje. Nažalost, u ovoj fazi Azena, primjerice, nema mlađekadetsku ekipu koja bi sudjelovala na memorijalu koji nosi ime osnivača kluba. I koji organizira ekipa iz HOK Gorice, kluba kojeg vode bivše igračice Azene. Katarina Brnada danas se preziva Ćosić, Diana Reščić postala je Breko, ali ni nakon toliko godina nisu popustile emocije prema Dedi.

– On je bio izuzetan, osebujan čovjek. Imao je vrlo interesantan karakter, ali bio je velika dobričina, sanjar, čovjek koji je jako puno dao sportu u Velikoj Gorici. Kad smo mi bili djeca, on i njegova supruga, baka Marija, bili su na gotovo svim treninzima, a to dovoljno govori koliko je volio odbojku i koliko se davao u sve to. Baš zato smo Diana i ja prije tri godine i pokrenule inicijativu da napravimo jedan ovakav turnir, da se i na taj način prisjetimo čovjeka kojeg bez ikakvih dvojbi možemo nazvati ocem velikogoričke odbojke – kaže Katarina Ćosić u iščekivanju trećeg izdanja njihova memorijalnog turnira.

– Deda je uvijek posebnu pažnju posvećivao mlađim dobnim kategorijama, puno je ulagao u razvoj mladih odbojkašica, i zato smo napravili turnir za mlađe kadetkinje. Voljeli bismo da na njemu nastupa i Azena, ali ona nažalost nema tu ekipu u svom omladinskom pogonu. Nadamo se da će se to uskoro promijeniti – istaknula je Katarina, koja se veseli i susretu sa prijateljicama iz sportskih dana.

– Osim što se odigra turnir, sjajno je i što se na jednome mjestu uspijemo okupiti sve mi koje smo odrastale kroz Dedinu Azenu. Ima nas na svim stranama, pa je ovo jedinstvena prilika da se malo vidimo, družimo…

Marija Azenić na prošlogodišnjem turniru, u društvu Brace Jankovića, Katarine Ćosić, Diane Breko, unuke Senne… Foto: David Jolić/cityportal.hr

U četvrtak, 23. siječnja, obilježit ćemo 14. obljetnicu Dedine smrti, a turnir će se igrati tri dana poslije. Osim HOK Gorice, na njemu će nastupati i zagrebački klubovi Mladost, Olimpik, Medveščak i Dinamo, kao i ŽOK Vrbovec. Imena preostalih dviju ekipe bit će poznata kroz dan ili dva, čim stigne konačna potvrda. Zasad je poznato samo da će se, uz bivše igračice i mlade nade, te nedjelje u Gradskoj sportskoj dvorani okupiti i brojna velika trenerska imena, ljudi iz svijeta hrvatskog i velikogoričkog sporta, prijatelji kluba, ljubitelji odbojke… Sve u svemu, sportski festival kakav čovjek poput Dede i zaslužuje.

Prošle godine nagrade je dodijelila baka Marija, Dedina supruga, a prve godine to je učinila njegova kći Snježana. Nažalost, ni ona više nije s nama, Snješka je preminula u proljeće prošle godine i ostavila iza sebe sasvim dovoljno razloga da se jednog dana napraviti turnir i njoj u čast.

 

Nastavi čitati

Reporter 378 - 20.12.2018.

Facebook

Izdvojeno