Dinamo došao i prošao: Pet razloga zašto ćemo pamtiti nezaslužen poraz…
Suđenje koje je izazivalo negodovanje, ozljeda “njihovog” koji je do jučer bio “naš”, propuštene šanse, publika koja se brani šutnjom i nezasluženi proklizavanje na tablici… Sve to obilježilo je jedan poraz koji je, prije svega, nezaslužen
Miješale su se emocije nakon 90 minuta nogometa na Gradskom stadionu ove nedjelje. S jedne strane, teško možeš bilo kome zamjeriti što je protivnik poput Dinama odnio bodove, a s druge ostaje velika doza žaljenja, čak i gorčine zbog svega što je propušteno. Iz ovih ili onih razloga. Nogometaši Gorice su, to je konačna istina, napravili sve što je u njihovoj moći da naprave iznenađenje, da zaustave europski Dinamo, ali za velike, najveće pobjede mora se poklopiti puno toga. Puno toga što se ove nedjelje, nažalost, nije poklopilo.
A kad su se svjetla pozornice ugasila, kad je spušten zastor na jednu ovako značajnu sportsku predstavu, ostalo je samo zbrojiti dojmove. I, recimo, u pet točaka izdvojiti sve što je ostalo nakon ovih 1-2, nezasluženog poraza kojim su Goričani zaključili jednu fazu prvenstva. Sad slijedi pauza zbog reprezentacije, koja će trajati sve do 29. ožujka, kad Gorica gostuje u Gradskom vrtu kod Osijeka.
DETALJ PRVI – Triput blizu, ali nikad bliže
Prvi ovosezonski ogled Gorice i Dinama, odigran također na našem stadionu, riješio je Dani Olmo. Imala je i Gorica svojih šansi, ali ostao je dojam da je ipak bila daleko od iznenađenja, od boda ili sva tri… Kad se igralo u Maksimiru, u drugom pokušaju, gol odluke potpisao je Mario Šitum, a Gorica je imala još bolje šanse. I prečku, i zicere, i još nekoliko izvrsnih šansi, što znači da je i žaljenje za propuštenim bilo veće. Iako, nitko se nije previše uzrujavao, jer ipak je to Dinamo, momčad koju trener Jakirović naziva “svemirskim brodom za sve ostale u HNL-u…”
Treći pokušaj nije donio i treću sreću, ali zato jest još jedan korak prema ugrožavanju najbolje momčadi u državi. Gorica je imala više udaraca na gol, više šansi, u drugom poluvremenu je doslovno dominirala protiv momčadi koja je lakoćom “sredila” Rijeku i Osijek, ali opet je Lovrić pogodio stativu, opet je nedostajalo malo sreće, da se jedna lopta odbije tamo gdje se mora odbiti… Svjesni su i u modrom taboru da su se provukli ovoga puta, svjesni su i u Gorici koliko su bili blizu, ali ishod je opet isti, Dinamo je i treći put minimalno slavio. Šteta, velika šteta, ali i jako dobar razlog da u goričkoj svlačionici još malo naraste samopouzdanje i vjera u vlastite mogućnosti.
DETALJ DRUGI – Penal, penal, penal… Previše penala!
Pregledom televizijskih snimki mnogi su došli do zaključka da su “sva tri penala mogla biti dosuđena, ali…” Onaj prvi, kad je Mario Marina “zakačio” Komnena Andrića, nije sporan, kao ni ono očigledno povlačenje Marina Leovca, koji je srušio Lukasza Zwolinskog u šesnaestercu, no o trećem bi se dalo razgovarati. I postaviti jedno logično pitanje – bi li sudac Strukan sudio takav penal i da se takva situacija dogodila u Dinamu šesnaestercu? Ovako na prvu, dojam je da ne bi, da je duel Čagalja i Gavranovića bio jedan od onih iz domene slobodne sudačke procjene. Koja obično ode na stranu većih i moćnijih, kao što je otišla i ovoga puta. Ni sam sudac kao da nije bio siguran što učiniti u toj situaciji, reagirao je neobično, prvo Čagiju dao žuti, a tek onda pokazao na bijelu točku, izazvao je time i solidnu galamu s tribina, negodovanja, pa čak i smijeh…
Nisu u Gorici željeli o tome previše govoriti, potencirati tu temu, ali bilo je jasno po govoru tijela da nisu zadovoljni. Spominjala se i ruka Amera Gojaka na centru uoči prvoga penala za Dinamo, ali i to je jedna od stvari za koje, recimo, zadnji vezni Gorice dobije žuti, a zadnji vezni Dinama priliku da odradi akciju do kraja… Tako to ide u nogometu. Nažalost. Često su u Gorici ove sezone imali zamjerke na kriterij koji suci imaju prema njima, kriterij koji jasno govori “vi ste novi u ligi, naviknite se”, pa svaka ovakva utakmica donese novu dozu nezadovoljstva. Malo su toga sudačke odluke donijele Gorici ove sezone, puno više su joj odnijele, no iz ove kože se očito ne može. Osim respekta protivnika, kojeg su Goričani definitivno zaslužili, treba zaslužiti i respekt sudaca. A to, očito, ide malo teže.
DETALJ TREĆI – Nesretni Beli na mjestu sreće…
Srdačno se pozdravio s dojučerašnjim suigračima, posebno s trenerom Jakirovićem, a onda je Iyayi Atiemwen pokazao zašto toliko nedostaje Gorici. Dvaput je sjajno prošao, napravio solidan nered u obrani Gorice, između ostalog i “zakuhao” onu šansu Gojaka, jedinu pravu i izrazitu koju je Dinamo imao ove nedjelje. Takav igrač bi nedostajao i puno boljim momčadima od Gorice, bez obzira na to što naša momčad i bez njega izgleda jako dobro, što trenutačno igra možda i svoj najbolji nogomet ove sezone.
A da povratak na mjesto sreće ne bude osobito sretan, pobrinuo se gorički bek Musa Muhammed. Reći će i Beli poslije “dobro me pogodio moj prijatelj”, jedva se oslanjao na tu ozlijeđenu lijevu nogu nakon utakmice, no čini se kako se ipak ne radi o ozbiljnijoj ozljedi. Ostao je Beli u svlačionici na poluvremenu, nema dvojbe da je i to jedan od razloga što se Gorica u drugom dijelu bitno lakše branila, što je imala puno manje problema na desnoj strani, gdje je Atiemwena zamijenio Mario Šitum. Paklen igrač, koji će biti sve bolji što duže bude u Dinamo, i lijepe uspomene na vrijeme kad je Nigerijac radio dar-mar u protivničkim obranama kao igrač Gorice…
DETALJ ČETVRTI – Tribine rekordno pune, ali publika – kazališna!
Službene brojke kažu da je na utakmici bilo 4257 gledatelja, što je ovosezonski rekord kad je gorički stadionu u pitanju, ali zvučna kulisa govorila je da na cijeloj toj zapadnoj tribini nema – nikoga. Gotovo je nevjerojatno da se na mjestu na kojem je više od četiri tisuće ljudi može najnormalnije razgovarati, čak i šaptom ako to poželiš, jer tišina je bila zapanjujuća. Poseban je ovo grad, prepun ljudi koje kao da ništa ne može uznemiriti, izazvati emociju, barem da zaplješću, zagalame, čak ni žamora nema… Ljudi sjede, šute i gledaju utakmicu. Ma koliko se Šljakeri i Goog Boysi trudili povesti navijanje, priča ostaje ista. Šuti i gledaj.
Kad je dosuđen penal za Dinamo, onaj tko je u tom trenutku okrenuo glavu, nije mogao zaključiti da se dogodilo nešto posebno. Tišina. Završi poluvrijeme, sudac označi kraj, i opet isto. Tišina. Ljudi šutke ustanu sa svojih mjesta, šutke odu protegnuti noge, šutke se vrate na svoje mjesto… Da nije bilo suca Strukana i nekih njegovih odluka i reakcija, i u nastavku bi tišina bila prekinuta samo u trenutku kad je Lovrić zabio gol iz penala. Ovako se mogao čuti poneki povik s tribina, malo negodovanja, ali i to utihne već za sekundu, dvije ili tri. Da je huk s tribina jači, da se malo više “pogura” igrače, sasvim sigurno bi i efekt na terenu bio drukčiji. Ali dobro, valjda će i to doći s vremenom, s utakmicama, s pobjedama…
DETALJ PETI – Gorica više nije u Top 5
Cijelo ovo proljeće, izuzme li se podbačaj u Koprivnici, Gorica igra dobro, vrlo dobro ili odlično. Skuplja bodove, od pobjeda na Rujevici i Puli, doma protiv Rudeša, pa bod na Poljudu… Međutim, unatoč tome se nakon poraza od Dinama dogodio pad. Nakon što je Lokomotiva pobijedila Slaven Belupo, i Hajduk je uzeo tri boda protiv Rudeša, pa je Gorica “skliznula” na šesto mjesto. Broj četiri na tablici, onaj koji vodi u europska natjecanja, i dalje nije daleko, “lokosi” su tri boda ispred, a Hajduk dva, no ostaje činjenica da je Gorica nakon sedam mjeseci ispala iz Top 5. U trenutku kad, rekosmo već, igra možda i najbolji nogomet u sezoni.
Nije to, naravno, razlog za paniku, daleko od toga, kao što nitko ne bi očajavao ni ako Gorica na koncu ne uspije izboriti izlazak u Europu, ali valja i to zabilježiti. I, možda, postaviti kao izazov, kao važan cilj, povratak u gornju polovicu tablice. OK, ostanak u ligi i dalje je “sveti cilj”, nitko u klubu neće poletjeti previsoko i otići u nerealne sfere, ali sasvim je jasno da Gorica može igrati sa svima, da može pobijediti svakoga, pa tako i taj kobni Dinamo. I tako se treba postavljati svakog vikenda, u svakoj utakmici, kao što Jakirovi momci to najčešće i rade. Pa kako završi… Plan je ionako odavno debelo prebačen.
Gol za 54 sekunde, crveni u dvije minute i spašavanje boda za kraj jeseni
Nogometaši Gorice odigrali su 1-1 s Interom iz Zaprešića na svom stadionu u 19. kolu HT Prve lige, u utakmici prepunoj obrata. Povela je Gorica u prvom napadu, Musa dobio crveni u zadnjoj minuti prvog dijela, a onda je krenulo spašavanje…
Počelo je bajkovito, upućivalo na jednu ugodnu nogometnu večer u Velikoj Gorici, onda se zakompliciralo, pa se tražilo način kako spasiti živu glavu… Tako se nekako, u jednoj rečenici, može sažeti posljednjih 90 minuta koje su nogometaši Gorice odigrali ove jeseni. Inter je četvrti put u sklopu HT Prve lige došao na Gradski stadion, i četvrti put je ostao neporažen. Pri čemu, treba pošteno priznati, može više žaliti za sva tri boda nakon svega.
Nisu se oni najvjerniji gledatelji, njih 689 kojima nije smetala ni kiša ni hladnoća ove zimske večeri, uspjeli ni smjestiti na svoja mjesta, a već je Gorica vodila. Igrala se 54. sekunda utakmica kad je Lukasz Zwolinski topovskim udarcem zaključio akciju u kojoj su mu sve pripremili Dario Čanađija i Jiloan Hamad. Prvi je pronašao drugoga u sredini, a Iračanin je poslao ono što se zove “ključni pas” za Poljaka, koji je probušio golmana Mladena Matkovića, odmah na početku njegova jubilarnog, 200. nastupa u HNL-u.
– Eh, da mi je jednom doživjeti da mi povedemo… – kroz uzdah je znao govoriti trener Sergej Jakirović u trenucima kad su se redale utakmice u kojima je Gorica morala stizati i prestizati protivnike.
Ovo je bilo baš ono što je želio, a sve nakon toga pretvorilo se u ogledni primjer onoga što se zove kontrola utakmice. Gorica je čvrsto stajala otraga, malo toga dopuštala protivniku, a prema naprijed je prijetila kudikamo opasnije nego Inter. Ne prečesto, više su to bile poluprilike nego prilike, uz izuzetak one Zwolinskog u završnici prvog dijela. S druge strane nije bilo prave opasnosti, nekompletni Inter djelovao je prilično jalovo, a možda baš zato sve je više rasla nervoza. Koja je kulminirala jako loše po Goricu…
U 43. minuti Musa Muhamed prvi je put po nogama opalio mladog Josipa Mitrovića, sudac Fran Jović odmah mu je pokazao žuti karton, a ista radnja, s istim protagonistima, ponovljena je već dvije minute poslije. Musa gazi na kopačku igrača Intera, Jović dotrčava, vadi žuti, a zatim i crveni karton… I onda još rasprave, malo naguravanja, Musina potraga za objašnjenjem i, kao ishod svega skupa, totalna komplikacija.
Patrik Periša ušao je već od prve sekunde nastavka, asistent Hamad ostao je u svlačionici, pa se dalje nastavilo “11 na 10”. I sve se potpuno promijenilo. S igračem manje stigla je i sasvim drukčija, puno povučenija Gorica, pa je došao red na Kristijana Kahlinu. Kapetan je držao svoju momčad u vodstvu s dvije fenomenalne interverncije u prvih nekoliko minuta nastavka, no pritisak brojčano nadmoćnijeg Intera nije se stišavao ni nakon toga.
Jakirović je iz igre povukao Kristijana Lovrića, uveo Hrvoja Babeca, tražio rješenja, a na kraju – primio gol. Izbio je Krešo Krizmanić jednu loptu iz šesnaesterca, otišla je visoko, u svijeću, na nju je skočio Frano Mlinar i glavom je poslao za Borislava Tsoneva. Periša je zakasnio s izlaskom, Bugarin je ostao sam i tu čak ni Kahlina ništa nije mogao. Igrala se u tom trenutku 69. minuti i perspektiva definitivno nije izgledala dobro.
Ušao je i Matija Dvorneković, zamijenio Justina Mathieua u pokušaju da donese energiju, svježinu, ali dominacija gostiju se nastavila, sve do šoka koji je stigao teškom ozljedom Interova igrača Williama Tchuamenija i njegova izlaska u 79. minuti, samo koju minutu nakon što je ušao u igru… Noga je zaplesala i s terena su ga iznijeli na nosilima.
Razbudila se malo Gorica u toj završnici, nešto je uspjela i odigrati prema naprijed, ali daleko je to bilo od prvog odgovora na Interovog igrača više. Morao je tako još jedanput spašavati Kahlina, još jednom čudesnom obranom udarca Gordana Barića u 87. minuti. Tek na ulasku u sudačku nadoknadu Gorica je prvi put uspjela ozbiljnije zaprijetiti, no nakon toga je trebalo još “preživjeti” sudačku nadoknadu od četiri minute.
Uspjela je u tome Gorica, sačuvala taj jedan bod, s kojim na kraju treba biti zadovoljan. Prije utakmice ponuđeni remi nitko u Gorici ne bi prihvatio, ali nakon svega viđenog može se reći samo – dobro je… Jesen je Gorica tako okončala s 29 bodova iz 19 utakmica, slijedi vrijeme za analize, kratki predah, prijelazni rok i pripreme, a akcija opet kreće prvog vikenda u veljači.
12.12.2019. Velika Gorica. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gradsko natjecanje Školskih sportskih društava (ŠSD) srednjih škola Grada Velike Gorice u odbojci za djevojke održano je danas u dvorani Srednjih škola, a organizator natjecanja bila je Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina (Krešimir Lušić, prof.). Natjecala su se tri ŠSD-a: ŠSD Bumbar (Ekonomska škola Velika Gorica, voditeljica Ana Tihi Prajdić, prof.), ŠSD GVG (Gimnazija Velika Gorica, voditelj Gordan Polan, prof.) i ŠSD Zrakoplovac (Zrakoplovna tehnička škola Rudolfa Perešina, voditelj Krešimir Lušić).
12.12.2019. Velika Gorica. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. ŠSD Zrakoplovac. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turnir je odigran po jednostrukom bod sustavu (3 međusobna duela), a utakmice su igrane na dva dobivena seta. Sudila je Aleksandra Lipić, sutkinja iz Udruge sudaca Zagrebačkog odbojkaškog saveza. Sve tri ekipe nagrađene su medaljama.
12.12.2019. Velika Gorica. Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za djevojke. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Pobjednik današnjeg natjecanja riješen je u prvom susretu kada su cure iz Gimnazije u tri seta nadigrale ekonomistice i tako obranile prošlogodišnji naslov. Djevojke ŠSD GVG kvalificirale su se na županijsko natjecanje.
Galerija fotografija
Gradsko natjecanje srednjih škola u odbojci za učenice
Košarkaška geografija: Gospić iz Zadra došao u Goricu prije Splita!
Dva dana prije domaćeg ogleda sa Splitom, koji će se u subotu u 17.30 sati igrati pred kamerama HTV-a, košarkaši Gorice dobili su veliko pojačanje. Nakon rastanka s Ivanom Vranešom, igrač Gorice postao je Zadranin Ante Gospić (29), bivši igrač Cibone…
U iščekivanju utakmice protiv Splita, prve domaće naših košarkaša koja će biti u izravnom prijenosu na nacionalnoj televiziji (subota, 17.30 sati, HTV2!), dogodila se jedna promjena u kadru. Igrač Gorice više nije Ivan Vraneš, 23-godišnji Zadranin, 206 centimetara visoki centar, koji će karijeru nastaviti u Šibenci. S druge strane, dres Gorice navukao je Ante Gospić, 29-godišnjak, visok 203 centimetra, u prvom dijelu sezone igrač Škrljeva.
– Da, eto, nakon što smo se sporazumno rastali s Ivanom Vranešom, gledali smo tržište, imali smo nekoliko opcija, ali čim se pojavila opcija s Gospićem, više nije bilo dvojbe. Brzo smo se sve dogovorili, ostat će s nama do kraja ove sezone, a onda ćemo opet sjesti za stol – rekao je trener Josip Sesar, koji je sam birao i dogovarao dolazak velikog pojačanja.
Doista, Ante Gospić morao bi imati taj status, jer riječ je o igraču koji je tijekom karijere bio član Cibone, ali i Zaboka, Osijeka, danskog Horsensa i španjolskog Logrona. Rođeni je Zadranin, a Gorici bi trebao donijeti puno.
– Donosi nam energiju, a riječ je i o igraču koji prepoznaje igru. Uvjeren sam da će ‘klinknuti’ sa svlačionicom, jer ima sposobnosti i karakter koji su nam potrebni. Timski je igrač, a to kod nas u Gorici ono što je ključno – kaže Sesar.
Vraneš je sa sobom odnio 8,1 koš i 4,1 skok u prosjeku, a Gospić donio 15,6 koševa i 5,1 skok. Matematika, dakle, kaže da bi momčad trebala biti još bolja, da je dovoljno dobra da joj dodatna pojačanja nisu potrebna.
– Ne, neće više biti promjena u momčadi. To je to, dobro smo popunjeni, a ovom prilikom zahvaljujem upravi što je riješila i ovu situaciju s Gospićem. Trebat će Anti neko vrijeme da polovi akcije, uklopi se u naš sustav, a morat ćemo raditi i neke promjene u načinu igre, ali vjerujem da će sve to brzo sjesti na svoje mjesto. Igrat će već u subotu protiv Splita, pokušat ćemo ga što prije uklopiti – istaknuo je Sesar i dodao:
Najvažnije je da nas zaobiđu ozljede, što dosad baš i nije bio slučaj. Povratnici u sastav trenirali su smanjenim intenzitetom ovih dana, Petrović nam je pod virozom i upitan je za Split, ali vidjet ćemo sve još do subote…
Plakati za utakmicu su po cijelom gradu, ljudima iz kluba važno je da što više ljudi dođe u dvoranu u subotu u 17.30 sati, da kulisa koja iz Velike Gorice kroz objektive kamera odlazi u cijelu Hrvatsku bude što ljepša, a podrška Gorici što snažnija.
– S druge strane nam je sigurno momčad za respekt, klub koji je bivši trostruki prvak Europe i nadam se da će nas Goričani doći podržati u velikom broju, većem nego u našoj posljednjoj utakmici – naglasio je Sesar očito, činjenicu da košarkaši, s obzirom na ono što pokazuju, zaslužuju puno više publike na tribinama.
Split je pobijedio Goricu na Gripama u prvom kolu ove sezone, no puno se toga promijenilo od tad. Gorica je u međuvremenu nanizala sedam pobjeda pa spojila dva poraza u derbijima, pa u uvertiri Splitu lakoćom sredila Dubravu (95-60). Splićani, pak, dolaze u Veliku Goricu u delikatnom trenutku, jer bit će to tek druga utakmica novom treneru Ivici Skelinu, bivšem hrvatskom izborniku.
– Oni imaju svoje probleme, promijenili su trenera, otpustili neke igrače, tako da će ih biti jako teško skautirati. Ali dobro, već večeras igraju protiv Širokog pa ćemo iz te utakmice pokušati izvući nešto. Mi ćemo se postaviti hrabro i muški, nadam se pred punim tribinama, i pokušati to dobiti – zaključio je Sesar.
Vijestiprije 4 dana
Sportprije 2 dana
Kulturaprije 4 dana
Gospodarstvoprije 3 dana
HOTNEWSprije 1 dan
CityLIGHTSprije 3 dana
Obrazovanjeprije 2 dana
Crna kronikaprije 1 dan