Dinamo došao i prošao: Pet razloga zašto ćemo pamtiti nezaslužen poraz…
Suđenje koje je izazivalo negodovanje, ozljeda “njihovog” koji je do jučer bio “naš”, propuštene šanse, publika koja se brani šutnjom i nezasluženi proklizavanje na tablici… Sve to obilježilo je jedan poraz koji je, prije svega, nezaslužen
Miješale su se emocije nakon 90 minuta nogometa na Gradskom stadionu ove nedjelje. S jedne strane, teško možeš bilo kome zamjeriti što je protivnik poput Dinama odnio bodove, a s druge ostaje velika doza žaljenja, čak i gorčine zbog svega što je propušteno. Iz ovih ili onih razloga. Nogometaši Gorice su, to je konačna istina, napravili sve što je u njihovoj moći da naprave iznenađenje, da zaustave europski Dinamo, ali za velike, najveće pobjede mora se poklopiti puno toga. Puno toga što se ove nedjelje, nažalost, nije poklopilo.
A kad su se svjetla pozornice ugasila, kad je spušten zastor na jednu ovako značajnu sportsku predstavu, ostalo je samo zbrojiti dojmove. I, recimo, u pet točaka izdvojiti sve što je ostalo nakon ovih 1-2, nezasluženog poraza kojim su Goričani zaključili jednu fazu prvenstva. Sad slijedi pauza zbog reprezentacije, koja će trajati sve do 29. ožujka, kad Gorica gostuje u Gradskom vrtu kod Osijeka.
DETALJ PRVI – Triput blizu, ali nikad bliže
Prvi ovosezonski ogled Gorice i Dinama, odigran također na našem stadionu, riješio je Dani Olmo. Imala je i Gorica svojih šansi, ali ostao je dojam da je ipak bila daleko od iznenađenja, od boda ili sva tri… Kad se igralo u Maksimiru, u drugom pokušaju, gol odluke potpisao je Mario Šitum, a Gorica je imala još bolje šanse. I prečku, i zicere, i još nekoliko izvrsnih šansi, što znači da je i žaljenje za propuštenim bilo veće. Iako, nitko se nije previše uzrujavao, jer ipak je to Dinamo, momčad koju trener Jakirović naziva “svemirskim brodom za sve ostale u HNL-u…”
Treći pokušaj nije donio i treću sreću, ali zato jest još jedan korak prema ugrožavanju najbolje momčadi u državi. Gorica je imala više udaraca na gol, više šansi, u drugom poluvremenu je doslovno dominirala protiv momčadi koja je lakoćom “sredila” Rijeku i Osijek, ali opet je Lovrić pogodio stativu, opet je nedostajalo malo sreće, da se jedna lopta odbije tamo gdje se mora odbiti… Svjesni su i u modrom taboru da su se provukli ovoga puta, svjesni su i u Gorici koliko su bili blizu, ali ishod je opet isti, Dinamo je i treći put minimalno slavio. Šteta, velika šteta, ali i jako dobar razlog da u goričkoj svlačionici još malo naraste samopouzdanje i vjera u vlastite mogućnosti.
DETALJ DRUGI – Penal, penal, penal… Previše penala!
Pregledom televizijskih snimki mnogi su došli do zaključka da su “sva tri penala mogla biti dosuđena, ali…” Onaj prvi, kad je Mario Marina “zakačio” Komnena Andrića, nije sporan, kao ni ono očigledno povlačenje Marina Leovca, koji je srušio Lukasza Zwolinskog u šesnaestercu, no o trećem bi se dalo razgovarati. I postaviti jedno logično pitanje – bi li sudac Strukan sudio takav penal i da se takva situacija dogodila u Dinamu šesnaestercu? Ovako na prvu, dojam je da ne bi, da je duel Čagalja i Gavranovića bio jedan od onih iz domene slobodne sudačke procjene. Koja obično ode na stranu većih i moćnijih, kao što je otišla i ovoga puta. Ni sam sudac kao da nije bio siguran što učiniti u toj situaciji, reagirao je neobično, prvo Čagiju dao žuti, a tek onda pokazao na bijelu točku, izazvao je time i solidnu galamu s tribina, negodovanja, pa čak i smijeh…
Nisu u Gorici željeli o tome previše govoriti, potencirati tu temu, ali bilo je jasno po govoru tijela da nisu zadovoljni. Spominjala se i ruka Amera Gojaka na centru uoči prvoga penala za Dinamo, ali i to je jedna od stvari za koje, recimo, zadnji vezni Gorice dobije žuti, a zadnji vezni Dinama priliku da odradi akciju do kraja… Tako to ide u nogometu. Nažalost. Često su u Gorici ove sezone imali zamjerke na kriterij koji suci imaju prema njima, kriterij koji jasno govori “vi ste novi u ligi, naviknite se”, pa svaka ovakva utakmica donese novu dozu nezadovoljstva. Malo su toga sudačke odluke donijele Gorici ove sezone, puno više su joj odnijele, no iz ove kože se očito ne može. Osim respekta protivnika, kojeg su Goričani definitivno zaslužili, treba zaslužiti i respekt sudaca. A to, očito, ide malo teže.
DETALJ TREĆI – Nesretni Beli na mjestu sreće…
Srdačno se pozdravio s dojučerašnjim suigračima, posebno s trenerom Jakirovićem, a onda je Iyayi Atiemwen pokazao zašto toliko nedostaje Gorici. Dvaput je sjajno prošao, napravio solidan nered u obrani Gorice, između ostalog i “zakuhao” onu šansu Gojaka, jedinu pravu i izrazitu koju je Dinamo imao ove nedjelje. Takav igrač bi nedostajao i puno boljim momčadima od Gorice, bez obzira na to što naša momčad i bez njega izgleda jako dobro, što trenutačno igra možda i svoj najbolji nogomet ove sezone.
A da povratak na mjesto sreće ne bude osobito sretan, pobrinuo se gorički bek Musa Muhammed. Reći će i Beli poslije “dobro me pogodio moj prijatelj”, jedva se oslanjao na tu ozlijeđenu lijevu nogu nakon utakmice, no čini se kako se ipak ne radi o ozbiljnijoj ozljedi. Ostao je Beli u svlačionici na poluvremenu, nema dvojbe da je i to jedan od razloga što se Gorica u drugom dijelu bitno lakše branila, što je imala puno manje problema na desnoj strani, gdje je Atiemwena zamijenio Mario Šitum. Paklen igrač, koji će biti sve bolji što duže bude u Dinamo, i lijepe uspomene na vrijeme kad je Nigerijac radio dar-mar u protivničkim obranama kao igrač Gorice…
DETALJ ČETVRTI – Tribine rekordno pune, ali publika – kazališna!
Službene brojke kažu da je na utakmici bilo 4257 gledatelja, što je ovosezonski rekord kad je gorički stadionu u pitanju, ali zvučna kulisa govorila je da na cijeloj toj zapadnoj tribini nema – nikoga. Gotovo je nevjerojatno da se na mjestu na kojem je više od četiri tisuće ljudi može najnormalnije razgovarati, čak i šaptom ako to poželiš, jer tišina je bila zapanjujuća. Poseban je ovo grad, prepun ljudi koje kao da ništa ne može uznemiriti, izazvati emociju, barem da zaplješću, zagalame, čak ni žamora nema… Ljudi sjede, šute i gledaju utakmicu. Ma koliko se Šljakeri i Goog Boysi trudili povesti navijanje, priča ostaje ista. Šuti i gledaj.
Kad je dosuđen penal za Dinamo, onaj tko je u tom trenutku okrenuo glavu, nije mogao zaključiti da se dogodilo nešto posebno. Tišina. Završi poluvrijeme, sudac označi kraj, i opet isto. Tišina. Ljudi šutke ustanu sa svojih mjesta, šutke odu protegnuti noge, šutke se vrate na svoje mjesto… Da nije bilo suca Strukana i nekih njegovih odluka i reakcija, i u nastavku bi tišina bila prekinuta samo u trenutku kad je Lovrić zabio gol iz penala. Ovako se mogao čuti poneki povik s tribina, malo negodovanja, ali i to utihne već za sekundu, dvije ili tri. Da je huk s tribina jači, da se malo više “pogura” igrače, sasvim sigurno bi i efekt na terenu bio drukčiji. Ali dobro, valjda će i to doći s vremenom, s utakmicama, s pobjedama…
DETALJ PETI – Gorica više nije u Top 5
Cijelo ovo proljeće, izuzme li se podbačaj u Koprivnici, Gorica igra dobro, vrlo dobro ili odlično. Skuplja bodove, od pobjeda na Rujevici i Puli, doma protiv Rudeša, pa bod na Poljudu… Međutim, unatoč tome se nakon poraza od Dinama dogodio pad. Nakon što je Lokomotiva pobijedila Slaven Belupo, i Hajduk je uzeo tri boda protiv Rudeša, pa je Gorica “skliznula” na šesto mjesto. Broj četiri na tablici, onaj koji vodi u europska natjecanja, i dalje nije daleko, “lokosi” su tri boda ispred, a Hajduk dva, no ostaje činjenica da je Gorica nakon sedam mjeseci ispala iz Top 5. U trenutku kad, rekosmo već, igra možda i najbolji nogomet u sezoni.
Nije to, naravno, razlog za paniku, daleko od toga, kao što nitko ne bi očajavao ni ako Gorica na koncu ne uspije izboriti izlazak u Europu, ali valja i to zabilježiti. I, možda, postaviti kao izazov, kao važan cilj, povratak u gornju polovicu tablice. OK, ostanak u ligi i dalje je “sveti cilj”, nitko u klubu neće poletjeti previsoko i otići u nerealne sfere, ali sasvim je jasno da Gorica može igrati sa svima, da može pobijediti svakoga, pa tako i taj kobni Dinamo. I tako se treba postavljati svakog vikenda, u svakoj utakmici, kao što Jakirovi momci to najčešće i rade. Pa kako završi… Plan je ionako odavno debelo prebačen.
Kup Hrvatske u šahu za žene odigran je u Varaždinskim Toplicama (Hotel Bernarda), od 11. do 13. srpnja 2025. Bilo je prijavljeno 7 ekipa, a prema sastavu ekipa favoritkinje za osvajanje pobjedničkog pehara bili su ŠK Amater (Strizivojna), ŠK Polet (Buševec) i ŠD Sisak. Ove tri ekipe su prošle godine u 1.Hrvatskoj ligi bile plasirane na drugo, treće i četvrto mjesto.
Varaždinske Toplice, 11.-13.07.2025. Kup Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Polet je protiv oba konkurenta za prvo mjesto odigrao neodlučeno (1.5:1.5), u susretu s Karlovcem pobijedio 2.5:0.5, a maksimalne pobjede (3:0) zabilježio je u mečevima sa Sesvetama odnosno Varaždinom. Polet i Sisak imali su na kraju jednak broj meč bodova, ali Polet je bio bolji po dodatnim kriterijima i osvojio pobjednički pehar.
Varaždinske Toplice, 11.-13.07.2025. Kup Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Za Polet su igrale: Ena Cvitan (3 pobjede, 2 remija), Mirjana Medić (3 pobjede, remi i poraz), Petra Kejžar (4 pobjede i poraz).
Varaždinske Toplice, 11.-13.07.2025. Kup Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet
Bilješka:
Tie Break1: Matchpoints (2 for wins, 1 for Draws, 0 for Losses)
Tie Break2: points (game-points)
Tie Break3: Olympiad-Sonneborn-Berger-Tie-Break without lowest result (Khanty-Mansiysk
FOTO Radovi napreduju, stari travnjak nestao, novi je u pripremi…
Prva faza radova je odrađena, na mjestu dugovječnog travnjaka sada je “gola” površina po kojoj će se još kopati prije nego što je prekrije nova, vrhunska prirodna trava…
Kad su radovi na promjeni travnjaka na glavnom terenu Gradskog stadiona konačno krenuli, više nemaju zašto stajati! Svaki dan je važan u ovom procesu, zbog kojega će nogometaši Gorice gostovati u prvih šest kola nove sezone, a to se vidi i u praksi. Dosad je potpuno uklonjen stari travnjak, koji je služio goričkom nogometu još od Univerzijade 1987. godine, a krenule su i pripreme za sve ono što slijedi.
Bit će tu ozbiljnoga kopanja, budući da se radi sustav grijanja terena u zimskim mjesecima, tu je još i cijeli niz detalja uključenih u radove ovakve vrste, nakon kojih će slijediti oni završni, odnosno samo postavljanje travnjaka. Prekrasna zelena prirodna trava trebala bi na trenutačno “golo” igralište doći do 20. kolovoza, kad je predviđen završetak radova.
Nakon toga će novi travnjak “odležati” cijelih mjesec dana, bit će to dovoljno vremena da se primi za podlogu na odgovarajući način i da bude idealan za utakmicu sedmoga kola, 20. ili 21. rujna, kad u grad dolazi Slaven Belupo.
Nakon što su uspješno dovršile prošlu sezonu, duboko u lipnju osiguravši ostanak u ligi, nogometašice Gorice otišle su na predah. Neke od njih iskoristile su to i kako bi se prijavile na izbor za Miss sporta, neke su odmarale, neke igrale mali nogomet… I sve će, nema dvojbe, spremne doći na prvu prozivku trenera Marka Biljana. Na kojoj će se pojaviti i neka nova lica.
Prva nova igračica je Siščanka Anja Miočinović, ofenzivka koja je za Goricu igrala u prvoj prvoligaškoj sezoni, 2023./24. I prije i poslije te sezone nastupala je za matični Frankopan, klub iz Siska koji igra drugu ligu. Anja je prošle sezone u 14 nastupa postigla devet golova i njezin povratak u poznato okruženje svakako će biti dobitak za Goricu.
“Fazu napada pojačavamo sa mladom bivšom reprezentativkom U-17 i U-19. Sigurni smo da će se Anja odlično uklopiti i doprinijeti rastu naše ekipe”, objavili su iz kluba.
Magenta liga, najviši rang hrvatskog ženskog nogometa, kreće neobično kasno, tek početkom rujna, pa ima još dovoljno vremena za dovođenje još ponekog pojačanja. Budući da je ambicija napraviti korak naprijed, odnosno odmaknuti se od borbe za ostanak, očekuju se i takva pojačanja, pa ne iznenađuju neslužbene informacije da se razgovora i s nekim hrvatskim reprezentativkama…
Bude li doista tako, uspije li vodstvo kluba osnažiti ekipu, bit će to dobra vijest za novog trenera Marka Biljana. Studiozno se priprema za povratak u ženski nogomet, upoznaje ekipu i čeka pojačanja u skladu s ambicijama. Za početak, dobio je Anju Miočinović, a još prije nje i pomoćnog trenera.
“Našoj ekipi pridružio se Marko Vrdoljak, novi kondicijski, ujedno pomoćni trener, koji će zasigurno naše cure fizički pripremiti da budu izdržljive, brze, pune snage i bez ozljeda. Dobro došao u ekipu, treneru!”, objavljeno je iz kluba.
Ljetni rastanci i sljedeći koraci: Pajo i Doki ostali u HNL-u, Krizma i dalje čeka
Od dvadesetak igrača koji su napustili HNK Goricu ovog ljeta, njih više od polovica zasad nema novi klub. Neki su na probama, neki čekaju i kalkuliraju, a neki već igraju europske utakmice…
Znalo se od prvog dana ljetne nogometne sezone da će biti prometno u svlačionici Gorice. Budući da je klub napustilo gotovo 20 igrača, što je nezabilježeno u novijoj povijesti HNL-a, bilo je jasno da će dolazaka morati biti u barem približnom broju… To se polako i događa, sedam igrača već je došlo, neki su na probi, neki u razgovorima i pregovorima, a čak ni trener Carević nema problem reći da “moramo dovesti još par igrača”.
U prvom redu tu misli na stoperske pozicije, jer plan je igrati s trojicom otraga, a u ovom trenutku ima u kadru “dva i pol stopera”. Uz Leša i Perića tu je još samo mladi Zvonimir Josić, koji stiže iz juniora, a to znači da su potrebna još – tri stopera! I neke druge pozicije će se dodatno pojačavati, ali o tome više sljedećih dana i tjedana…
Istovremeno s dolascima, pratimo jednim okom i sve one silne igrače koji su otišli. I bilježimo gdje se tko od njih smjestio, koju su postaju izabrali za sljedeću u svojim karijerama. Posljednji u nizu to pitanje je riješio Adrion Pajaziti, novi igrač splitskog Hajduka. Pajo je bio pravi ljetni hit, kažu da su ga željeli i Rijeka, i Olimpija, i još neki klubovi, ali odabrao je doći na Poljud, gdje će u čast Ivanu Rakitiću nositi dres s brojem 4.
Na korak od Hajduka bio je i Ivan Banić, barem je sve tako govorilo, no Bane se na kraju smjestio u Sarajevu, kod Zorana Zekića. A kad već u Rijeci nisu uspjeli dovesti Pajazitija, doveli su Merveila Ndockyta, koji je tako pronašao i svoju treću destinaciju u HNL-u.
Novi klub pronašao je i Martin Šlogar, koji je potpisao za Kazincbarcikai, novog mađarskog prvoligaša, a tom nizu onih koji su riješili svoju budućnost možemo dodati i Božidara Radoševića i Marija Maloču, koji su iz Gorice otišli tijekom prošle sezone. Radošević je novi golman trećeligaša Solina, a Maloča ima ugovor s Hajdukom, no budući da je propala opcija s B momčadi, pitanje je što će biti s tim…
U svoje klubove nakon posudbi vratili su se Slavko Bralić i Gregor Sikošek, u Celje odnosno Maribor, u rumunjski Cluj vratio se Anton Krešić, u engleski Stoke City Nikola Jojić, a u njemački Bochum Agon Elezi. Za pretpostaviti je da će Jojić opet negdje na posudbu, dok bi Elezi mogao ponovno biti Banićev suigrač, budući da ga “škica” Sarajevo.
Posebna priča je Vito Čaić, kojeg su u Gorici željeli zadržati, budući da je riječ o Velikogoričaninu, a u matičnom Dinamu teško se može u ovom trenutku nametnuti za poziciju, no Čaić je želio neku vrstu novog iskoraka. Kako govore zasad nepotvrđene informacije, taj će iskorak tražiti u dresu novog prvoligaša Vukovara…
Svi ostali s liste ljetnih goričkih odlazaka i dalje su bez kluba. Dolazi i sredina srpnja, a njih osmorica i dalje čekaju. Najveće iznenađenje u toj priči je to što Krešimir Krizmanić i dalje nije pronašao novu destinaciju, ali nema nikakve dvojbe da igrač te kvalitete ima neke opcije. I da, prema svemu sudeći, čeka hoće li se otvoriti nešto bolje od onoga što se trenutačno nudi…
Za angažman u austrijskom drugoligašu Austriji Klagenfurt, klubu u vlasništvu Šibenikova gazde Željka Karajice, čiji je novi sportski direktor Mario Brkljača, bore se Mario Matković i Sekou Sagna. Matković je s momčadi od početka priprema, realno je očekivati da će potpisati za klub koji je prošle sezone ispao iz najvišeg razreda austrijskog nogometa.
Nekakve informacije još dopiru samo u vezi Dina Štigleca, koji navodno ima ponudu trećeligaša Mladosti iz Ždralova, dok se o novim destinacijama Valentina Majstorovića, Marka Kolara, Matea Bašića i Matthewa Steenvoordena ne zna praktički ništa. Steen trenira u jednom kampu u Nizozemskoj i traži angažman u domovini, ostala trojica traže ga – bilo gdje. Sretno im bilo…
Utakmicama 04. kola nastavljena je 5.Malonogometna liga VG Sjever na igralištu u SRC Udarnik u Kurilovcu.
Kurilovec, 12.07.2025. 5.MNL VG Sjever-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kurilovec, 12.07.2025. 5.MNL VG Sjever-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Šćitarjevo i Kurilovec su u derbiju odigrali bez pobjednika, vodstvo za Šćitarjevo u prvom poluvremenu postigao je Adis Smajić, u drugom poluvremenu izjednačio je Leon Klasnić.
Kurilovec, 12.07.2025. 5.MNL VG Sjever-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kurilovec, 12.07.2025. 5.MNL VG Sjever-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kurilovec, 12.07.2025. 5.MNL VG Sjever-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Obrezina je u dramatičnoj završnici nakon 1:1 iskoristila dvije kardinalne pogreške suparnika i postigla dva pogotka u jednoj minuti za 3:1, u zadnjim sekundama Pleso je smanjilo na 3:2.
Kurilovec, 12.07.2025. 5.MNL VG Sjever-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kurilovec, 12.07.2025. 5.MNL VG Sjever-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Domaćin MNE Kurilovac se iznova pokazao kao odličan organizator ne samo malonogometnog natjecanja, nego i ostalih pratećih sadržaja.
Kurilovec, 12.07.2025. 5.MNL VG Sjever-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kurilovec, 12.07.2025. 5.MNL VG Sjever-04.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nastavak natjecanja 5.MNL VG Sjever je utakmicama 5. kola na Plesu, u subotu, 19.07.2025.
Galerija fotografija
envira-gallery id=”238415″]
5.Malonogometna liga VG Sjever 2025., 04. kolo
Rezultati 04. kola (Kurilovec, subota, 12.07.2025.): Kurilovec – Šćitarjevo 1:1 (L.Klasnić/A.Smajić), Petrovina – Kosnica 4:1, Obrezina – Pleso 3:2, Velika Mlaka – Mičevec 1:0, Rakarje – Gradići 2:0.