Poveži se s nama

Sport

Dinamo došao i prošao: Pet razloga zašto ćemo pamtiti nezaslužen poraz…

Suđenje koje je izazivalo negodovanje, ozljeda “njihovog” koji je do jučer bio “naš”, propuštene šanse, publika koja se brani šutnjom i nezasluženi proklizavanje na tablici… Sve to obilježilo je jedan poraz koji je, prije svega, nezaslužen

Objavljeno

Miješale su se emocije nakon 90 minuta nogometa na Gradskom stadionu ove nedjelje. S jedne strane, teško možeš bilo kome zamjeriti što je protivnik poput Dinama odnio bodove, a s druge ostaje velika doza žaljenja, čak i gorčine zbog svega što je propušteno. Iz ovih ili onih razloga. Nogometaši Gorice su, to je konačna istina, napravili sve što je u njihovoj moći da naprave iznenađenje, da zaustave europski Dinamo, ali za velike, najveće pobjede mora se poklopiti puno toga. Puno toga što se ove nedjelje, nažalost, nije poklopilo.

A kad su se svjetla pozornice ugasila, kad je spušten zastor na jednu ovako značajnu sportsku predstavu, ostalo je samo zbrojiti dojmove. I, recimo, u pet točaka izdvojiti sve što je ostalo nakon ovih 1-2, nezasluženog poraza kojim su Goričani zaključili jednu fazu prvenstva. Sad slijedi pauza zbog reprezentacije, koja će trajati sve do 29. ožujka, kad Gorica gostuje u Gradskom vrtu kod Osijeka.

DETALJ PRVI – Triput blizu, ali nikad bliže

Prvi ovosezonski ogled Gorice i Dinama, odigran također na našem stadionu, riješio je Dani Olmo. Imala je i Gorica svojih šansi, ali ostao je dojam da je ipak bila daleko od iznenađenja, od boda ili sva tri… Kad se igralo u Maksimiru, u drugom pokušaju, gol odluke potpisao je Mario Šitum, a Gorica je imala još bolje šanse. I prečku, i zicere, i još nekoliko izvrsnih šansi, što znači da je i žaljenje za propuštenim bilo veće. Iako, nitko se nije previše uzrujavao, jer ipak je to Dinamo, momčad koju trener Jakirović naziva “svemirskim brodom za sve ostale u HNL-u…”

Treći pokušaj nije donio i treću sreću, ali zato jest još jedan korak prema ugrožavanju najbolje momčadi u državi. Gorica je imala više udaraca na gol, više šansi, u drugom poluvremenu je doslovno dominirala protiv momčadi koja je lakoćom “sredila” Rijeku i Osijek, ali opet je Lovrić pogodio stativu, opet je nedostajalo malo sreće, da se jedna lopta odbije tamo gdje se mora odbiti… Svjesni su i u modrom taboru da su se provukli ovoga puta, svjesni su i u Gorici koliko su bili blizu, ali ishod je opet isti, Dinamo je i treći put minimalno slavio. Šteta, velika šteta, ali i jako dobar razlog da u goričkoj svlačionici još malo naraste samopouzdanje i vjera u vlastite mogućnosti.

DETALJ DRUGI – Penal, penal, penal… Previše penala!

Pregledom televizijskih snimki mnogi su došli do zaključka da su “sva tri penala mogla biti dosuđena, ali…” Onaj prvi, kad je Mario Marina “zakačio” Komnena Andrića, nije sporan, kao ni ono očigledno povlačenje Marina Leovca, koji je srušio Lukasza Zwolinskog u šesnaestercu, no o trećem bi se dalo razgovarati. I postaviti jedno logično pitanje – bi li sudac Strukan sudio takav penal i da se takva situacija dogodila u Dinamu šesnaestercu? Ovako na prvu, dojam je da ne bi, da je duel Čagalja i Gavranovića bio jedan od onih iz domene slobodne sudačke procjene. Koja obično ode na stranu većih i moćnijih, kao što je otišla i ovoga puta. Ni sam sudac kao da nije bio siguran što učiniti u toj situaciji, reagirao je neobično, prvo Čagiju dao žuti, a tek onda pokazao na bijelu točku, izazvao je time i solidnu galamu s tribina, negodovanja, pa čak i smijeh…

Nisu u Gorici željeli o tome previše govoriti, potencirati tu temu, ali bilo je jasno po govoru tijela da nisu zadovoljni. Spominjala se i ruka Amera Gojaka na centru uoči prvoga penala za Dinamo, ali i to je jedna od stvari za koje, recimo, zadnji vezni Gorice dobije žuti, a zadnji vezni Dinama priliku da odradi akciju do kraja… Tako to ide u nogometu. Nažalost. Često su u Gorici ove sezone imali zamjerke na kriterij koji suci imaju prema njima, kriterij koji jasno govori “vi ste novi u ligi, naviknite se”, pa svaka ovakva utakmica donese novu dozu nezadovoljstva. Malo su toga sudačke odluke donijele Gorici ove sezone, puno više su joj odnijele, no iz ove kože se očito ne može. Osim respekta protivnika, kojeg su Goričani definitivno zaslužili, treba zaslužiti i respekt sudaca. A to, očito, ide malo teže.

DETALJ TREĆI – Nesretni Beli na mjestu sreće…

Srdačno se pozdravio s dojučerašnjim suigračima, posebno s trenerom Jakirovićem, a onda je Iyayi Atiemwen pokazao zašto toliko nedostaje Gorici. Dvaput je sjajno prošao, napravio solidan nered u obrani Gorice, između ostalog i “zakuhao” onu šansu Gojaka, jedinu pravu i izrazitu koju je Dinamo imao ove nedjelje. Takav igrač bi nedostajao i puno boljim momčadima od Gorice, bez obzira na to što naša momčad i bez njega izgleda jako dobro, što trenutačno igra možda i svoj najbolji nogomet ove sezone.

A da povratak na mjesto sreće ne bude osobito sretan, pobrinuo se gorički bek Musa Muhammed. Reći će i Beli poslije “dobro me pogodio moj prijatelj”, jedva se oslanjao na tu ozlijeđenu lijevu nogu nakon utakmice, no čini se kako se ipak ne radi o ozbiljnijoj ozljedi. Ostao je Beli u svlačionici na poluvremenu, nema dvojbe da je i to jedan od razloga što se Gorica u drugom dijelu bitno lakše branila, što je imala puno manje problema na desnoj strani, gdje je Atiemwena zamijenio Mario Šitum. Paklen igrač, koji će biti sve bolji što duže bude u Dinamo, i lijepe uspomene na vrijeme kad je Nigerijac radio dar-mar u protivničkim obranama kao igrač Gorice…

DETALJ ČETVRTI – Tribine rekordno pune, ali publika – kazališna!

Službene brojke kažu da je na utakmici bilo 4257 gledatelja, što je ovosezonski rekord kad je gorički stadionu u pitanju, ali zvučna kulisa govorila je da na cijeloj toj zapadnoj tribini nema – nikoga. Gotovo je nevjerojatno da se na mjestu na kojem je više od četiri tisuće ljudi može najnormalnije razgovarati, čak i šaptom ako to poželiš, jer tišina je bila zapanjujuća. Poseban je ovo grad, prepun ljudi koje kao da ništa ne može uznemiriti, izazvati emociju, barem da zaplješću, zagalame, čak ni žamora nema… Ljudi sjede, šute i gledaju utakmicu. Ma koliko se Šljakeri i Goog Boysi trudili povesti navijanje, priča ostaje ista. Šuti i gledaj.

Kad je dosuđen penal za Dinamo, onaj tko je u tom trenutku okrenuo glavu, nije mogao zaključiti da se dogodilo nešto posebno. Tišina. Završi poluvrijeme, sudac označi kraj, i opet isto. Tišina. Ljudi šutke ustanu sa svojih mjesta, šutke odu protegnuti noge, šutke se vrate na svoje mjesto… Da nije bilo suca Strukana i nekih njegovih odluka i reakcija, i u nastavku bi tišina bila prekinuta samo u trenutku kad je Lovrić zabio gol iz penala. Ovako se mogao čuti poneki povik s tribina, malo negodovanja, ali i to utihne već za sekundu, dvije ili tri. Da je huk s tribina jači, da se malo više “pogura” igrače, sasvim sigurno bi i efekt na terenu bio drukčiji. Ali dobro, valjda će i to doći s vremenom, s utakmicama, s pobjedama…

DETALJ PETI – Gorica više nije u Top 5

Cijelo ovo proljeće, izuzme li se podbačaj u Koprivnici, Gorica igra dobro, vrlo dobro ili odlično. Skuplja bodove, od pobjeda na Rujevici i Puli, doma protiv Rudeša, pa bod na Poljudu… Međutim, unatoč tome se nakon poraza od Dinama dogodio pad. Nakon što je Lokomotiva pobijedila Slaven Belupo, i Hajduk je uzeo tri boda protiv Rudeša, pa je Gorica “skliznula” na šesto mjesto. Broj četiri na tablici, onaj koji vodi u europska natjecanja, i dalje nije daleko, “lokosi” su tri boda ispred, a Hajduk dva, no ostaje činjenica da je Gorica nakon sedam mjeseci ispala iz Top 5. U trenutku kad, rekosmo već, igra možda i najbolji nogomet u sezoni.

Nije to, naravno, razlog za paniku, daleko od toga, kao što nitko ne bi očajavao ni ako Gorica na koncu ne uspije izboriti izlazak u Europu, ali valja i to zabilježiti. I, možda, postaviti kao izazov, kao važan cilj, povratak u gornju polovicu tablice. OK, ostanak u ligi i dalje je “sveti cilj”, nitko u klubu neće poletjeti previsoko i otići u nerealne sfere, ali sasvim je jasno da Gorica može igrati sa svima, da može pobijediti svakoga, pa tako i taj kobni Dinamo. I tako se treba postavljati svakog vikenda, u svakoj utakmici, kao što Jakirovi momci to najčešće i rade. Pa kako završi… Plan je ionako odavno debelo prebačen.

 

Sport

Nogometna fešta ‘made in VG’ u finalu: ‘Ispalo je baš nekako filmski…’

S mislima na ogled s Istrom 1961 u nedjelju, s nekoliko juniora u sastavu, HNK Gorica nije uspjela uzeti Kup NSZŽ-a, koji je otišao bratskom klubu iz Kurilovca. Junak je golman Kurilovca, tragičar branič Gorice, a posebnu posvetu ima trener pobjednika…

Objavljeno

on

Nije ljudima iz Gorice najbolje sjeo poraz u finalu županijskoga Kupa od Kurilovca nakon penala (2-2, 7-6), nikad nije ugodno izgubiti utakmicu, pogotovo kad je s druge strane trećeligaš, ali na kraju dana zapravo je bilo puno više razloga za zadovoljstvo. Susrele su se dvije najbolje turopoljske momčadi, na obje strane predstavila se cijela plejada domaćih mladih igrača, domaća je bila i sudačka postava, pa još kad su se upalili reflektori… I rasplet je bio uzbudljiv, neizvjestan, dramatičan, a sve skupa stvorilo je sliku u koju se idealno uklapa pljesak i za jedne i za druge.

– Uh, baš je na kraju ispalo, onako, nekako filmski… – uzdahnuo je Perica Vidak, trener pod ugovorom s Goricom i sa zadatkom da u filijali iz Kurilovca stvara igrače za Goricu.

– Dugo Gorica i Kurilovec, odnosno nekad Radnik i Udarnik, nisu odigrali utakmicu s rezultatskim značajem, a ovoga puta zaista je sve bilo jako lijepo. Lijep ambijent, lijep broj gledatelja na tribinama, pri čemu me veseli što su ljudi pljeskali i jednima i drugima, utakmica bez nepotrebnih tenzija… Kažem, lijepa utakmica, lijepa za gledati, a našim dečkima nakon svega ostaje jedan veliki motiv za dalje, da još više vjerujemo u ono što radimo, u to da smo na dobrom putu – dodao je ponosni Vidak, koji je porukom na svom profilu na Facebooku trofej posvetio pokojnom ocu:

“Pošto je prvi pravi seniorski trofej… Stari, za tebe je!”

Lijepa je bila akcija za vodeći gol Kurilovca, u kojoj su kombinirali i iskombinirali Spudić i Slunjski, dečki koji su dio priprema prošli s Goricom, lijepi su bili i golovi domaćina, Cherifov naklon glavom i Lovrićeva “specijalka” s lijeve strane šesnaesterca, a posebno lijep bio je gol Marina Matoša za izjednačenje s 20-ak metara. A uz to je bilo i još šansi na obje strane, lijepih proigravanja i odigravanja.

– Je, utakmica je obostrano bila dosta otvorena, s puno šansi i s jedne i s druge strane, i mislim da su gledatelji tu najviše profitirali. Nažalost po nas, dečki iz Kurilovca su na kraju bili sretniji u tom ruletu jedanaesteraca i zasluženo su osvojili Kup – priznao je Goričanin Matija Špičić, dečko iz Mičevca koji je u drugom poluvremenu nosio kapetansku traku, što je još jedan domaći detalj u ovoj lijepoj nogometnoj priči.

– U svakom slučaju, bio je ovo jedan lijep događaj. Znali smo da Kurilovec ima mlade, potentne, vrlo nezgodne igrače, koje i mi u klubu većinom dobro poznajemo. Iz ovog su podneblja, mnogi od njih prošli su i kroz našu svlačionicu, a svoju kvalitetu pokazali su i ovoga puta, dokazavši da mogu parirati i nama prvoligašima. Iskreno, u ovoj se utakmici nije vidjela prevelika razlika, teško je bilo reći tko je prvoligaš, a tko trećeligaš – opet će iskreno Špičić.

U prvom poluvremenu za Goricu je debitirao Jiloan Hamad, u drugom Dario Čanađija, a uz Cherifa i Lovrića, tu su bili još i Marina, Mathieu, Babec… U prvih 11 startao je stoper Ćosić, dečko iz juniorske momčad, a u nastavku su ušli još i Zorica, Kaurin, Krznarić… Ulaskom goričkih juniora značajno je olakšan posao Kurilovcu, no namjerno da to neće baciti preveliku sjenu na veličinu uspjeha našeg trećeligaša.

– Ja bih čak rekao da je Gorica u prvom poluvremenu bila u jako dobrom sastavu. I, ruku na srce, dok su bili u tom jačem sastavu imali su i dominaciju, pogađali prečke, imali šanse, ali kasnije smo se mi malo prilagodili, oni su ušli u rotacije i to smo iskoristili. Mislim da smo mogli čak i u regularnom dijelu sve riješiti, s obzirom na to da smo imali četiri, pet izrazitih šansi, no treba priznati i da je Bogović sjajno obranio Lovrićevu šansu. Kad se podvuče crta, mislim da je ovo zaslužena pobjeda Kurilovca – rekao je kurilovečki strateg Vidak.

Izvođenje jedanaesteraca teklo je bez pogreške sve do desetog izvođača. Sve do udarca Nemanje Ljubisavljevića i obrane 20-godišnjeg golmana Kurilovca Luke Bogovića, koji je ulogom junaka obilježio svoj službeni debi za novu momčad, u koju je stigao iz Vinogradara.

– Da, ovo je moj prvi službeni nastup za Kurilovec i jako sam sretan i ponosan na sebe, ali i na cijelu momčad. Čestitam svim svojim suigračima, ali i Gorici, koja je također bila odlična, ali eto, ovoga puta odlučili su jedanaesterci – skromno je kazao Bogović i dodao:

– Ovo nam je samo dodatni motiv, podstrek da i dalje naporno radimo. I u prvenstvu želimo pobjeđivati, bez obzira na ime suparnika, važan nam je samo naš napredak.

Kako se čini, riječ je o vrlo dobrom mladom golmanu, dečku koji je dva penala imao “na ruci” prije nego što je Ljubisavljevića pretvorio u tragičara. Svaki trenutak te serije Bogović je intenzivno proživljavao…

– Gledam zadnji korak igrača i prema tome biram na koju ću stranu ići – otkrio je Bogović.

– Prvi penal sam ostao na sredini, drugi sam pročitao, ali mi je lopta pobjegla. Sudac me upozorio da sam kod tog udarca izašao s crte, što je zabranjeno, pa sam bio malo nesiguran u sljedećem udarcu, ali kod petog sam rekao: ‘Ok, ovog moram obraniti!’ I to je bilo to – sa širokim smiješkom zaključio je Bogović.

Gorica se sad okreće utakmici protiv Istre 1961 u nedjelju, zbog koje je u drugi ili treći plan i bacila ovo finale županijskoga Kupa, jer svi prvenstveni izazovi su teški i zahtjevni, a Kurilovec će dan prije, u subotu u 17.30 sati, započeti svoju novu trećeligašku kampanju. Na ŠRC-u Udarnik u prvom kolu gostuju Ponikve.

– Ambicija je kao i prošle godine. Rezultatski nemamo imperativ, želimo prije svega izbaciti još nekoliko mladih igrača, jer i ovoga puta smo predstavili nekoliko njih od 18 godina. Želimo ih isprofilirati, pri čemu ćemo u svaku utakmicu ulaziti i sa željom da pobijedimo. Svjesni smo da smo jako uspješnim drugim dijelom prošle sezone, ali i igrama u pripremnom periodu, poslali svima poruku koliko smo dobri i kvalitetni, zbog čega će nas sigurno protivnici drukčije gledati. Ali to je super za nas, morat ćemo iz tekme u tekme pokazivati sve više, tražiti neka nova rješenja, što je za ove dečke fenomenalna stvar. Međutim, prije svega se držimo onoga da je trening važniji od utakmice, da tekma dođe kao nagrada na kraju tjedna. Moramo još zapeti, jako puno raditi i bit će sve ok – uvjeren je trener Vidak.

Nastavi čitati

Sport

Nema finala bez penala: Kurilovec uzeo županijski kup protiv Gorice!

Nogometaši Kurilovca osvojili su Kup Nogometnog saveza Zagrebačke županije nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca u sudaru s Goricom. Nakon 2-2 u regularnih 90 minuta, svi su zabijali s bijele točke, sve po posljednjeg, desetog udarca

Objavljeno

on

Toliko je toga bilo nekako šarmantno, nogometno romantično, predivno lokalnog, bilo u utakmici koja je odigrana u srijedu poslijepodne na Gradskom stadionu. Na terenu su se sudarile dvije verzije uspješne velikogoričke nogometne priče – s jedne strane Gorica, sve moćniji prvoligaš, pun igrača visoke klase sa svih strana svijeta, a s druge Kurilovec, sve uspješniji trećeligaš, pun mladih, domaćih, turopoljskih igrača. Sudar dva različita svijeta, ali i dva prijateljska, praktički bratska kluba, sve to pod svjetlima reflektora… Pa kad još dodamo i da je sudac Ivan Antunović dečko iz Velike Gorice, jednako kao i njegov pomoćnik Ivan Mihalj, kao i četvrti sudac Nikola Meić, kao i delegat Tomislav Lukšić. Jedini “gost” u ovoj goričkoj priči bio je drugi pomoćnik Dominik Benković, sudac iz Zaprešića…

Imalo se što vidjeti i na terenu. Što se Gorice tiče, vidjeli smo nastup juniora Antonija Ćosića od prve minute, vidjeli smo i druge domaće klince, Josipa Ivana Zoricu, Ivana Čepu, Marka Krznarića, Ivana Kaurina… Vidjeli smo i švedskog Iračanina Jiloana Hamada u svom debiju, od 46. minute debitirao je i Dario Čanađija, a ono najvažnije napravili su igrači koji u nedjelju, nažalost, zbog kartona neće imati pravo nastupa protiv Istre 1961. “Pocrvenjeli” Cherif Ndiaye zabio je prvi gol na nabacivanje “požutjelog” Kristijana Lovrića, da bi drugi gol Lovrić spakirao sam. U svom stilu, na svoj način, šutom desnicom s lijeve strane šesnaesterca, neuhvatljivo za golmana Kurilovca Luku Bogovića.

 

Što se Kurilovca tiče, vidjeli smo, prije svega, iznenađujuće vodstvo. Igrala se 27. minuta kad su obranu Gorice izigrala dvojica igrača koji su donedavno bili u – Gorici. Juraj Spudić i Maks Slunjski prošli su dio priprema s prvoligašem, pa se na kraju ipak vratili u Kurilovec. Ovoga puta je Spudić prošao po desnoj strani i dao na vrh peterca za Slunjskog, koji je mirno poslao loptu iza leđa golmana Ivana Čovića. Kratko je trajalo kurilovečko slavlje, već tri minute poslije Cherif je glavom pogodio nakon Lovrićeva slobodnjaka, no vidjelo se na mladim igračima trenera Perice Vidaka da uživaju u trenutku… Skočili su i njihovi navijači, poveselili se, no već deset minuta poslije vodila je Gorica.

Što se same igre tiče, igrači Kurilovca napravili su do kraja utakmice još podosta problema prvoligašu “prošaranom” igračima iz juniorske momčadi. Prazan gol promašio je Matej Kelava, izvrsnu šansu propustio je i Luka Sedlaček, a ni to nije bilo sve od posla kojeg je imao golman Čović. Sjajno je u nekoliko situacija reagirao i kurilovečki golman Bogović, uključujući i najčišćih mogućih “jedan na jedan” s Lovrićem u 76. minuti, no prvi su do gola ipak došli uporniji i angažiraniji gosti. Samo dvije minute nakon Lovrićeva promašaja, iskusni veznjak Kurilovca Marin Matoš opalio je s 20-ak metara i sjajno pogodio rašlje za novo izjednačenje, za 2-2.

Imao je Kurilovec lijepu priliku i u sučevoj nadoknadi, Petar Lucijan Čurek slabo je pucao, a to je značilo i da će pitanje pobjednika županijskoga Kupa odlučiti jedanaesterci. Nakon nekoliko trenutaka predaha, loptu je prvi uzeo kapetan Kurilovca Mislav Čunčić i mirno je pospremio u mrežu. Za Goricu je seriju otvorio Cherif Ndiaye, također miran i siguran. Nije pogriješio ni Matej Kelava za Kurilovec, a za 4-4 pogodio je Hrvoje Babec, iako je golman Bogović bio blizu, vrlo blizu…

Luka Sedlaček je vratio Kurilovčane u vodstvo, a Bogović je opet bio blizu i kod udarca Darija Čanađije. Kod 5-5 loptu je uzeo Marin Matoš, vratio Kurilovec u prednost, a za Goricu je sljedeći na red došao Matija Špičić. S kapetanskom trakom oko ruke i on je rutinski pogodio, opet vratio stvari na “nulu”. Siguran je bio i Luka Mandura za Kurilovec, a tragičar je u posljednjem udarcu ispao Nemanja Ljubisavljević. Luka Bogović se bacio, pogodio stranu i donio Kurilovčanima veliku pobjedu.

Nastavi čitati

Sport

Nogometna “bitka za grad”: Kurilovec kod Gorice u finalu kupa

Nogometaši Gorice i Kurilovca u srijedu od 18 sati počinju svoj ogled u finalu Kupa Nogometnog saveza zagrebačke županije, u kojem će trener Gorice Jakirović priliku dati novim igračima i nekolicini juniora, a trener Kurilovca Vidak odraditi “generalku”…

Objavljeno

on

Tri dana nakon što se Gorica vratila iz Splita, tri dana prije nego što će Kurilovec otvoriti novu trećeligašku sezonu, na Gradskom stadionu će se sudariti dva najbolja turopoljska kluba. Prvoligaš protiv trećeligaša, stariji brat protiv mlađega, prijatelji i kolege Jakirović i Vidak jedan protiv drugoga…

– Iskreno, fokusirani smo prije svega na utakmicu protiv Istre 1961 u nedjelju, sva naša pažnja usmjerena je na taj ogled, a utakmica protiv Kurilovca nam baš i nije idealno sjela u ovom trenutku. Nema nas previše, nedostaje nam širine u kadru, moramo pažljivo dozirati minutažu, ali zato smo iz juniora povukli petoricu igrača, kojima namjeravam dati priliku – rekao je trener Gorice Sergej Jakirović.

U nekim se pričama spominje “sastav jači nego što je bio protiv Hajduka”, budući da će zaigrati i Lovrić, i Cherif, koji zbog kartona propuštaju Istru, i novi igrači Hamad i Čanađija, i Marina, i Špičić, i Mathieu… U svakom slučaju, neće biti lako Kurilovčanima u ogledu s respektabilnim prvoligašem.

– Ovu utakmicu doživljavamo kao nagradu dečkima za sve što su napravili prošle sezone, ali i kao priliku da se dokazujemo, da vidimo gdje smo. U utakmicama protiv drugoligaša dokazali smo da se s njima možemo nositi (pobjeda 3-0 protiv Sesveta i poraz 2-5 od Dinama II, op. a.), a ovo će biti još viša razina, još kvalitetniji protivnik. Nema nervoze, idemo odraditi najbolju moguću utakmicu i vidjeti što će nam to donijeti. Svi se veselimo prilici da odigramo jedan ovakav susret protiv Gorice – kaže trener Kurilovca Perica Vidak.

Poznata je priča kako je ovdje zapravo riječ o bratskim klubovima, da Gorica svoje mlade igrače šalje na razvoj u Kurilovec, zbog čega se tu ne bi trebale očekivati prevelike tenzije, kakve su nekad, barem na trenutke, postojale između tadašnjih Radnika i Udarnika. Jedni će pokušati što bezbolnije odraditi obavezu koja je upala u tjednu, drugi će priliku iskoristiti da pokažu što i koliko mogu, a kako će sve skupa završiti, čak i nije toliko ključno. Naime, samim ulaskom u finale i jedni i drugi su osigurali plasman u Kup Hrvatske, što je bio osnovni cilj. Svi drugi u ovom su trenutku vezani za prvenstvena natjecanja.

– Gorica je i ove sezone pokazala da je izuzetno ozbiljna momčad, potvrdila sve dobro što je pokazala prošle sezone, tako da vjerujem da će trener Jakirović i njegovi igrači uspjeti u ostvarivanju ciljeva koji su postavljeni pred njih. Od ovog vikenda krećemo i mi sa svojim prvenstvom, čekaju nas Ponikve na startu, no ne bojim se da će nam ova utakmica protiv Gorice bilo što poremetiti. Da, čeka nas moćan protivnik, moji igrači vjerojatno će se željeti dokazati i više nego u nekim drugim utakmicama, ali imam punu svlačionicu karakternih igrača i uvjeren sam da ćemo obje utakmice odraditi na visokoj razini – kazao je Vidak.

Utakmica između Gorice i Kurilovca počinje u 18 sati na Gradskom stadionu, bit će to idealna uvertira za Dinamo i Rosenborg. Vrijeme je prekrasno, kao idealan plan zvuči odlazak na lokalni derbi poslijepodne, pa na Maksimir navečer… Ili pred TV, sasvim svejedno. Nogometna srijeda počinje.

Nastavi čitati

Reporter 384 - 25.07.2019.

Facebook

Izdvojeno