Dinamo došao i prošao: Pet razloga zašto ćemo pamtiti nezaslužen poraz…
Suđenje koje je izazivalo negodovanje, ozljeda “njihovog” koji je do jučer bio “naš”, propuštene šanse, publika koja se brani šutnjom i nezasluženi proklizavanje na tablici… Sve to obilježilo je jedan poraz koji je, prije svega, nezaslužen
Miješale su se emocije nakon 90 minuta nogometa na Gradskom stadionu ove nedjelje. S jedne strane, teško možeš bilo kome zamjeriti što je protivnik poput Dinama odnio bodove, a s druge ostaje velika doza žaljenja, čak i gorčine zbog svega što je propušteno. Iz ovih ili onih razloga. Nogometaši Gorice su, to je konačna istina, napravili sve što je u njihovoj moći da naprave iznenađenje, da zaustave europski Dinamo, ali za velike, najveće pobjede mora se poklopiti puno toga. Puno toga što se ove nedjelje, nažalost, nije poklopilo.
A kad su se svjetla pozornice ugasila, kad je spušten zastor na jednu ovako značajnu sportsku predstavu, ostalo je samo zbrojiti dojmove. I, recimo, u pet točaka izdvojiti sve što je ostalo nakon ovih 1-2, nezasluženog poraza kojim su Goričani zaključili jednu fazu prvenstva. Sad slijedi pauza zbog reprezentacije, koja će trajati sve do 29. ožujka, kad Gorica gostuje u Gradskom vrtu kod Osijeka.
DETALJ PRVI – Triput blizu, ali nikad bliže
Prvi ovosezonski ogled Gorice i Dinama, odigran također na našem stadionu, riješio je Dani Olmo. Imala je i Gorica svojih šansi, ali ostao je dojam da je ipak bila daleko od iznenađenja, od boda ili sva tri… Kad se igralo u Maksimiru, u drugom pokušaju, gol odluke potpisao je Mario Šitum, a Gorica je imala još bolje šanse. I prečku, i zicere, i još nekoliko izvrsnih šansi, što znači da je i žaljenje za propuštenim bilo veće. Iako, nitko se nije previše uzrujavao, jer ipak je to Dinamo, momčad koju trener Jakirović naziva “svemirskim brodom za sve ostale u HNL-u…”
Treći pokušaj nije donio i treću sreću, ali zato jest još jedan korak prema ugrožavanju najbolje momčadi u državi. Gorica je imala više udaraca na gol, više šansi, u drugom poluvremenu je doslovno dominirala protiv momčadi koja je lakoćom “sredila” Rijeku i Osijek, ali opet je Lovrić pogodio stativu, opet je nedostajalo malo sreće, da se jedna lopta odbije tamo gdje se mora odbiti… Svjesni su i u modrom taboru da su se provukli ovoga puta, svjesni su i u Gorici koliko su bili blizu, ali ishod je opet isti, Dinamo je i treći put minimalno slavio. Šteta, velika šteta, ali i jako dobar razlog da u goričkoj svlačionici još malo naraste samopouzdanje i vjera u vlastite mogućnosti.
DETALJ DRUGI – Penal, penal, penal… Previše penala!
Pregledom televizijskih snimki mnogi su došli do zaključka da su “sva tri penala mogla biti dosuđena, ali…” Onaj prvi, kad je Mario Marina “zakačio” Komnena Andrića, nije sporan, kao ni ono očigledno povlačenje Marina Leovca, koji je srušio Lukasza Zwolinskog u šesnaestercu, no o trećem bi se dalo razgovarati. I postaviti jedno logično pitanje – bi li sudac Strukan sudio takav penal i da se takva situacija dogodila u Dinamu šesnaestercu? Ovako na prvu, dojam je da ne bi, da je duel Čagalja i Gavranovića bio jedan od onih iz domene slobodne sudačke procjene. Koja obično ode na stranu većih i moćnijih, kao što je otišla i ovoga puta. Ni sam sudac kao da nije bio siguran što učiniti u toj situaciji, reagirao je neobično, prvo Čagiju dao žuti, a tek onda pokazao na bijelu točku, izazvao je time i solidnu galamu s tribina, negodovanja, pa čak i smijeh…
Nisu u Gorici željeli o tome previše govoriti, potencirati tu temu, ali bilo je jasno po govoru tijela da nisu zadovoljni. Spominjala se i ruka Amera Gojaka na centru uoči prvoga penala za Dinamo, ali i to je jedna od stvari za koje, recimo, zadnji vezni Gorice dobije žuti, a zadnji vezni Dinama priliku da odradi akciju do kraja… Tako to ide u nogometu. Nažalost. Često su u Gorici ove sezone imali zamjerke na kriterij koji suci imaju prema njima, kriterij koji jasno govori “vi ste novi u ligi, naviknite se”, pa svaka ovakva utakmica donese novu dozu nezadovoljstva. Malo su toga sudačke odluke donijele Gorici ove sezone, puno više su joj odnijele, no iz ove kože se očito ne može. Osim respekta protivnika, kojeg su Goričani definitivno zaslužili, treba zaslužiti i respekt sudaca. A to, očito, ide malo teže.
DETALJ TREĆI – Nesretni Beli na mjestu sreće…
Srdačno se pozdravio s dojučerašnjim suigračima, posebno s trenerom Jakirovićem, a onda je Iyayi Atiemwen pokazao zašto toliko nedostaje Gorici. Dvaput je sjajno prošao, napravio solidan nered u obrani Gorice, između ostalog i “zakuhao” onu šansu Gojaka, jedinu pravu i izrazitu koju je Dinamo imao ove nedjelje. Takav igrač bi nedostajao i puno boljim momčadima od Gorice, bez obzira na to što naša momčad i bez njega izgleda jako dobro, što trenutačno igra možda i svoj najbolji nogomet ove sezone.
A da povratak na mjesto sreće ne bude osobito sretan, pobrinuo se gorički bek Musa Muhammed. Reći će i Beli poslije “dobro me pogodio moj prijatelj”, jedva se oslanjao na tu ozlijeđenu lijevu nogu nakon utakmice, no čini se kako se ipak ne radi o ozbiljnijoj ozljedi. Ostao je Beli u svlačionici na poluvremenu, nema dvojbe da je i to jedan od razloga što se Gorica u drugom dijelu bitno lakše branila, što je imala puno manje problema na desnoj strani, gdje je Atiemwena zamijenio Mario Šitum. Paklen igrač, koji će biti sve bolji što duže bude u Dinamo, i lijepe uspomene na vrijeme kad je Nigerijac radio dar-mar u protivničkim obranama kao igrač Gorice…
DETALJ ČETVRTI – Tribine rekordno pune, ali publika – kazališna!
Službene brojke kažu da je na utakmici bilo 4257 gledatelja, što je ovosezonski rekord kad je gorički stadionu u pitanju, ali zvučna kulisa govorila je da na cijeloj toj zapadnoj tribini nema – nikoga. Gotovo je nevjerojatno da se na mjestu na kojem je više od četiri tisuće ljudi može najnormalnije razgovarati, čak i šaptom ako to poželiš, jer tišina je bila zapanjujuća. Poseban je ovo grad, prepun ljudi koje kao da ništa ne može uznemiriti, izazvati emociju, barem da zaplješću, zagalame, čak ni žamora nema… Ljudi sjede, šute i gledaju utakmicu. Ma koliko se Šljakeri i Goog Boysi trudili povesti navijanje, priča ostaje ista. Šuti i gledaj.
Kad je dosuđen penal za Dinamo, onaj tko je u tom trenutku okrenuo glavu, nije mogao zaključiti da se dogodilo nešto posebno. Tišina. Završi poluvrijeme, sudac označi kraj, i opet isto. Tišina. Ljudi šutke ustanu sa svojih mjesta, šutke odu protegnuti noge, šutke se vrate na svoje mjesto… Da nije bilo suca Strukana i nekih njegovih odluka i reakcija, i u nastavku bi tišina bila prekinuta samo u trenutku kad je Lovrić zabio gol iz penala. Ovako se mogao čuti poneki povik s tribina, malo negodovanja, ali i to utihne već za sekundu, dvije ili tri. Da je huk s tribina jači, da se malo više “pogura” igrače, sasvim sigurno bi i efekt na terenu bio drukčiji. Ali dobro, valjda će i to doći s vremenom, s utakmicama, s pobjedama…
DETALJ PETI – Gorica više nije u Top 5
Cijelo ovo proljeće, izuzme li se podbačaj u Koprivnici, Gorica igra dobro, vrlo dobro ili odlično. Skuplja bodove, od pobjeda na Rujevici i Puli, doma protiv Rudeša, pa bod na Poljudu… Međutim, unatoč tome se nakon poraza od Dinama dogodio pad. Nakon što je Lokomotiva pobijedila Slaven Belupo, i Hajduk je uzeo tri boda protiv Rudeša, pa je Gorica “skliznula” na šesto mjesto. Broj četiri na tablici, onaj koji vodi u europska natjecanja, i dalje nije daleko, “lokosi” su tri boda ispred, a Hajduk dva, no ostaje činjenica da je Gorica nakon sedam mjeseci ispala iz Top 5. U trenutku kad, rekosmo već, igra možda i najbolji nogomet u sezoni.
Nije to, naravno, razlog za paniku, daleko od toga, kao što nitko ne bi očajavao ni ako Gorica na koncu ne uspije izboriti izlazak u Europu, ali valja i to zabilježiti. I, možda, postaviti kao izazov, kao važan cilj, povratak u gornju polovicu tablice. OK, ostanak u ligi i dalje je “sveti cilj”, nitko u klubu neće poletjeti previsoko i otići u nerealne sfere, ali sasvim je jasno da Gorica može igrati sa svima, da može pobijediti svakoga, pa tako i taj kobni Dinamo. I tako se treba postavljati svakog vikenda, u svakoj utakmici, kao što Jakirovi momci to najčešće i rade. Pa kako završi… Plan je ionako odavno debelo prebačen.
Atletski klub Turopolje jučer je imao predstavnike na dvije potpuno različite utrke, od trail staza Cresa do piste nekadašnje vojne baze Željava u Lici.
Na Cresu je održan Griffon Trail, gdje su Toni i Kristina Terzić trčali utrku Piccolo Griffon dugu osam kilometara, s oko 200 metara elevacije. Toni Terzić kroz cilj je prošao za 55 minuta i 39 sekundi, što mu je donijelo 23. mjesto, dok je Kristina Terzić s vremenom 1:02:15 zauzela sedmo mjesto ukupno. Uz to, osvojila je i prvo mjesto u kategoriji Ž50.
U isto vrijeme u Lici je održan Željava Airbase polumaraton, utrka koja se trči na prostoru nekadašnjeg vojnog aerodroma, uz mogućnost izbora više dionica.
Na polumaratonu su nastupili Ivica Prpa, Ivan Rečić i Valerija Prpa. Ivica Prpa istrčao je vrijeme 1:41:04 i završio na 23. mjestu u muškoj konkurenciji, dok je Ivan Rečić s rezultatom 1:47:16 zauzeo 30. mjesto. Valerija Prpa ostvarila je novi osobni rekord, 2:13:11 i time završila na 18. mjestu među ženama.
Na utrci na 10 kilometara nastupila je Severina Prpa, koja je dionicu završila za 1:11:05 te zauzela 51. mjesto u ženskoj konkurenciji.
Posavec vodeći klub Jedinstvene 1. ŽNL i budući premier ligaš s osam golova protiv znatno oslabljene momčadi Turupolja potvrdio je superiornost u ovom rangu natjecanja. Strijelci su bili Leon Badrić (3), Petar Milatović (2), Leo Sever, Filip Musolli i Matija Breščaković.
Turopolje, 02.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-25.kolo: NK Turopolje – NK Posavec 0:8. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopolje, 02.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-25.kolo: NK Turopolje – NK Posavec 0:8. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Klub iz Općine Orle pet kola prije kraja prvenstva ima 16 bodova više od drugoplasiranog Rakovca (utakmica manje odigrana) i matematički je osigurao prvo mjesto te plasman u viši rang natjecanja – Premier ligu Nogometnog saveza Zagrebačke županije.
Turopolje, 02.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-25.kolo: NK Turopolje – NK Posavec 0:8. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopolje, 02.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-25.kolo: NK Turopolje – NK Posavec 0:8. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Turopolje (25 8 6 11 41:43 30) je s 30 bodova na 10. mjestu u trenutačnom poretku, a Posavec (25 20 4 1 73:14 64) je sa 64 boda nedostižan na prvom mjestu.
Gorica dobra i – poražena! Bakrar u devetesetoj za nezasluženi posrtaj…
Nogometaši Gorice poraženi su 2-1 od Dinama na svom stadionu, u utakmici u kojoj su bili i za nijansu bolja momčad. Nažalost po Goričane, Dinamo je iskoristio sve svoje (polu)prilike
Ohrabrena s dvije uzastopne pobjede, mirna zbog osiguravanja ostanka i motivirana eventualnom borbom za Europu, Gorica je na svom stadionu dočekala novoga prvaka. Dinamo je tjedan dana ranije proslavio novu titulu, trener Kovačević napravio je neke rotacije, a Goričani su iskoristili moment i odigrali jako dobru utakmicu. Međutim, uzalud im sve, jer bio je ovo dan kad je Dinamo pokazao što znači imati individualnu kvalitetu.
Gorica je krenula u najjačoj mogućoj postavi, u kojoj je bio i dvojbeni Ante Erceg, a sami početak ponudio je nogometni vatromet. Prve dvije prilike, naime, pretvorene su u golove, počevši od pete minute, kad je Ärber Hoxha podsjetio na onog Hoxhu iz jesenskog dijela prvenstva. Išao je jedan na jedan s Tronteljem, taman je došao pomoći i Pozo, ali Albanac je provukao loptu negdje između njih i naciljao suprotni kut, neuhvatljivo za Davora Matijaša na golu Gorice.
Brzo su odgovorili i Goričani, već u 12. minuti, i to nakon kornera. Lopta je otišla prema drugoj vratnici, efektno ju je prema sredini vratio Ante Kavelj, a tamo je iz prve reagirao Jurica Pršir. Nekoliko sekundi svi su se na stadionu pogledavali, jer Jura nije zatresao mrežu, ali pomoćni sudac odmah je signalizirao da je lopta prešla gol-liniju. I da je rezultat 1-1, da je kapetan Pršir zabio svoj sedmi gol ove sezone. Uz tri asistencije…
A onda je, nakon takvog otvaranja, uslijedilo zatišje. Pravo, istinsko nogometno zatišje, u kojem se utakmica pretvorila u borbu na sredini terena, a prilike su – nestale. Imao je Kavelj dobru priliku u 24. minuti, a prvi sljedeći pokušaj zabilježen je u 75. minuti, kad je solidno pucao Topić s druge strane. Pravih šansi tako nije bilo sve do 89. minute i jako dobre prilike za Goricu. Vrzić je donio loptu u opasnu zonu, Pavičić dospio u veliku priliku, ali Livaković je odbio, nakon čega ni Epailly nije uspio naciljati okvir gola.
Kazna je stigla već u sljedećem napadu. Dinama nije bilo nigdje gotovo 85 minuta, ali na isteku devedesete Monsef Bakrar je opalio s 25 metara, a “žabica” koju je uputio prevarila je Davora Matijaša, koji baš i nije imao svoj dan. Dvaput su “modri” ozbiljnije zapucali na njegov gol, dvaput je išao po loptu u mrežu…
Imala je Gorica još jednu lijepu mogućnost u trećoj minuti nadoknade, Vrzić je pucao sekundu nakon dvojbene situacije u kaznenom prostoru Dinama, ali ništa ni od toga. Ni od penala na Pozu, ni od gola Vrzića, čiji udarac je efektno zaustavio Livaković. I sav trud, sve dobro što je napravljeno, palo je u vodu.
– Bili smo jako dobri od prve do zadnje minute, iako smo izgubili utakmicu. A nismo je zaslužili izgubili. Imali prije drugog primljenoga gola dvije dobre situacije za vodstvo, ali tako se okrene… I na kraju izgubiš utakmicu u kojoj si stvarno bio dobar, ja bih rekao i za nijansu bolji od protivnika, ali to je Dinamo, koji kazni svaki raskorak, svaku lošiju reakciju pretvaraju u gol – analizirao je trener Mario Carević, uz dodatak:
– Visoko smo pritiskali, pogotovo dok je Erceg bio u igri, tražili smo nekakve situacije za gol… Sve u svemu, stvarno dobra utakmica, čestitke mojim igračima, ali izgubili smo je…
Borba za Europu ovim je porazom praktički završena, no trebalo bi biti dovoljno motiva i za preostala tri kola. U sljedećem kolu Goričani će gostovati kod Slaven Belupa, zatim će odraditi zadnju domaću utakmicu protiv Osijeka, pa sezonu završiti gostovanjem kod Rijeke na Rujevici.
Dinamo opet u Turopolju: ‘Znamo tko je s druge strane, ali možemo iznenaditi’
Nogometaši Gorice u subotu od 16 sati dočekuju Dinamo, novog prvaka države koji će pokušati doći do treće uzastopne pobjede u Velikoj Gorici. Međutim, i Gorica ima svoje želje, planove i ambicije…
Tjedan dana nakon što je Gorica i matematički osigurala ostanak u ligi, a Dinamo i matematički osigurao novi naslov prvaka države, na našem stadion sudarit će se upravo Gorica i Dinamo. U ovih nepunih osam sezona, otkad je Gorica u najvišem rangu, igrali su naši nogometaši protiv Dinama utakmice raznih vrsta, pa čak i manje rezultatski važne od ove. Naime, iako je prvi cilj ostvaren, u goričkom taboru sve do samoga kraja neće odustati i od viših ciljeva poput, recimo, borbe za Europu. Četvrta Rijeka, naime, bježi pet bodova, a do kraja ih je još 12 u igri…
– Svi dobro znamo tko je i što je Dinamo, ali ja vjerujem u svoju momčad. Dinamo će sigurno doći maksimalno ozbiljan i siguran sam da “modri” žele pobjedu, a mi moramo biti spremni da će oni dominirati i svjesni smo da ćemo biti manje u posjedu nego inače – rekao je trener Mario Carević u najavi ovoga ogleda.
Svjestan je, naravno, da će se njegova momčad morati prilagođavati protivniku, jer nema druge u situacijama kad je sa suprotne strane najbolja momčad u državi. Međutim, recept postoji, još ga “samo” treba provesti u djelo.
– Morat ćemo se dobro braniti i trčati tranziciju. Budemo li u svom najboljem izdanju, nadam se da možemo iznenaditi – kazao je Carević, koji ni ovoga puta vjerojatno neće moći računati na sve igrače u svom rosteru.
– Kao i uvijek, ima ozljeda. Erceg vjerojatno neće moći konkurirati, ali vidjet ćemo još što će se događati do utakmice. Nadam se da će svi ostali biti spremni i jedva čekamo utakmicu – zaključio je Carević.
Njegov kolega i imenjak Kovačević dobro pamti posljednji posjet Turopolju, koji se dogodio ne tako davno.
– Zadnja utakmica u Kupu koju smo igrali, bila je jako zanimljiva. Svaku našu slabost Gorica je iskoristila i to ovoga puta moramo spriječiti. Vjerujem da ćemo to i napraviti i da ćemo biti pravi. Po meni čak oni imaju malo bodova koliko kvalitetno igraju. I tako je nekako cijele ove sezone. Što tiče gostovanja tamo, u zadnje dvije utakmice smo ih pobijedili, tako da se nadamo da će tako biti i ovog puta. Imaju iskusnu momčad, posebno tu veznu liniju, kolega Carević je to posložio dobro. Tu su Pozo, Pršir, Pavičić… Sigurno nam neće biti lako, ali mi gledamo samo sebe – kazao je Kovačević.
Hrvački klub Velika Gorica 1991 ove će sezone ispisati važnu stranicu svoje povijesti, prvi put će nastupiti u 1. Hrvatskoj hrvačkoj ligi (1. HHL). U elitni rang natjecanja ulaze i seniorska i juniorska ekipa, čime klub iz Velike Gorice potvrđuje rast i kontinuitet rada u posljednjim godinama.
Ulazak u najviši razred hrvatskog hrvanja u klubu su odlučili obilježiti i predstavljanjem nove natjecateljske opreme. Kako navode iz HK Velika Gorica 1991, novi dresovi zadržavaju prepoznatljive klupske boje i identitet, ali donose modernije dizajnerske detalje koji simboliziraju ambicije s kojima klub ulazi među najbolje u državi. Novi dizajn možete pogledati ovdje.
“Ovo je rezultat zajedničkog truda, a sezona pred nama je tek početak”, poručili su iz Kluba.
Kulturaprije 6 dana
Sportprije 5 dana
Zanimljivostiprije 2 dana
CityLIGHTSprije 6 dana