Dinamo došao i prošao: Pet razloga zašto ćemo pamtiti nezaslužen poraz…
Suđenje koje je izazivalo negodovanje, ozljeda “njihovog” koji je do jučer bio “naš”, propuštene šanse, publika koja se brani šutnjom i nezasluženi proklizavanje na tablici… Sve to obilježilo je jedan poraz koji je, prije svega, nezaslužen
Miješale su se emocije nakon 90 minuta nogometa na Gradskom stadionu ove nedjelje. S jedne strane, teško možeš bilo kome zamjeriti što je protivnik poput Dinama odnio bodove, a s druge ostaje velika doza žaljenja, čak i gorčine zbog svega što je propušteno. Iz ovih ili onih razloga. Nogometaši Gorice su, to je konačna istina, napravili sve što je u njihovoj moći da naprave iznenađenje, da zaustave europski Dinamo, ali za velike, najveće pobjede mora se poklopiti puno toga. Puno toga što se ove nedjelje, nažalost, nije poklopilo.
A kad su se svjetla pozornice ugasila, kad je spušten zastor na jednu ovako značajnu sportsku predstavu, ostalo je samo zbrojiti dojmove. I, recimo, u pet točaka izdvojiti sve što je ostalo nakon ovih 1-2, nezasluženog poraza kojim su Goričani zaključili jednu fazu prvenstva. Sad slijedi pauza zbog reprezentacije, koja će trajati sve do 29. ožujka, kad Gorica gostuje u Gradskom vrtu kod Osijeka.
DETALJ PRVI – Triput blizu, ali nikad bliže
Prvi ovosezonski ogled Gorice i Dinama, odigran također na našem stadionu, riješio je Dani Olmo. Imala je i Gorica svojih šansi, ali ostao je dojam da je ipak bila daleko od iznenađenja, od boda ili sva tri… Kad se igralo u Maksimiru, u drugom pokušaju, gol odluke potpisao je Mario Šitum, a Gorica je imala još bolje šanse. I prečku, i zicere, i još nekoliko izvrsnih šansi, što znači da je i žaljenje za propuštenim bilo veće. Iako, nitko se nije previše uzrujavao, jer ipak je to Dinamo, momčad koju trener Jakirović naziva “svemirskim brodom za sve ostale u HNL-u…”
Treći pokušaj nije donio i treću sreću, ali zato jest još jedan korak prema ugrožavanju najbolje momčadi u državi. Gorica je imala više udaraca na gol, više šansi, u drugom poluvremenu je doslovno dominirala protiv momčadi koja je lakoćom “sredila” Rijeku i Osijek, ali opet je Lovrić pogodio stativu, opet je nedostajalo malo sreće, da se jedna lopta odbije tamo gdje se mora odbiti… Svjesni su i u modrom taboru da su se provukli ovoga puta, svjesni su i u Gorici koliko su bili blizu, ali ishod je opet isti, Dinamo je i treći put minimalno slavio. Šteta, velika šteta, ali i jako dobar razlog da u goričkoj svlačionici još malo naraste samopouzdanje i vjera u vlastite mogućnosti.
DETALJ DRUGI – Penal, penal, penal… Previše penala!
Pregledom televizijskih snimki mnogi su došli do zaključka da su “sva tri penala mogla biti dosuđena, ali…” Onaj prvi, kad je Mario Marina “zakačio” Komnena Andrića, nije sporan, kao ni ono očigledno povlačenje Marina Leovca, koji je srušio Lukasza Zwolinskog u šesnaestercu, no o trećem bi se dalo razgovarati. I postaviti jedno logično pitanje – bi li sudac Strukan sudio takav penal i da se takva situacija dogodila u Dinamu šesnaestercu? Ovako na prvu, dojam je da ne bi, da je duel Čagalja i Gavranovića bio jedan od onih iz domene slobodne sudačke procjene. Koja obično ode na stranu većih i moćnijih, kao što je otišla i ovoga puta. Ni sam sudac kao da nije bio siguran što učiniti u toj situaciji, reagirao je neobično, prvo Čagiju dao žuti, a tek onda pokazao na bijelu točku, izazvao je time i solidnu galamu s tribina, negodovanja, pa čak i smijeh…
Nisu u Gorici željeli o tome previše govoriti, potencirati tu temu, ali bilo je jasno po govoru tijela da nisu zadovoljni. Spominjala se i ruka Amera Gojaka na centru uoči prvoga penala za Dinamo, ali i to je jedna od stvari za koje, recimo, zadnji vezni Gorice dobije žuti, a zadnji vezni Dinama priliku da odradi akciju do kraja… Tako to ide u nogometu. Nažalost. Često su u Gorici ove sezone imali zamjerke na kriterij koji suci imaju prema njima, kriterij koji jasno govori “vi ste novi u ligi, naviknite se”, pa svaka ovakva utakmica donese novu dozu nezadovoljstva. Malo su toga sudačke odluke donijele Gorici ove sezone, puno više su joj odnijele, no iz ove kože se očito ne može. Osim respekta protivnika, kojeg su Goričani definitivno zaslužili, treba zaslužiti i respekt sudaca. A to, očito, ide malo teže.
DETALJ TREĆI – Nesretni Beli na mjestu sreće…
Srdačno se pozdravio s dojučerašnjim suigračima, posebno s trenerom Jakirovićem, a onda je Iyayi Atiemwen pokazao zašto toliko nedostaje Gorici. Dvaput je sjajno prošao, napravio solidan nered u obrani Gorice, između ostalog i “zakuhao” onu šansu Gojaka, jedinu pravu i izrazitu koju je Dinamo imao ove nedjelje. Takav igrač bi nedostajao i puno boljim momčadima od Gorice, bez obzira na to što naša momčad i bez njega izgleda jako dobro, što trenutačno igra možda i svoj najbolji nogomet ove sezone.
A da povratak na mjesto sreće ne bude osobito sretan, pobrinuo se gorički bek Musa Muhammed. Reći će i Beli poslije “dobro me pogodio moj prijatelj”, jedva se oslanjao na tu ozlijeđenu lijevu nogu nakon utakmice, no čini se kako se ipak ne radi o ozbiljnijoj ozljedi. Ostao je Beli u svlačionici na poluvremenu, nema dvojbe da je i to jedan od razloga što se Gorica u drugom dijelu bitno lakše branila, što je imala puno manje problema na desnoj strani, gdje je Atiemwena zamijenio Mario Šitum. Paklen igrač, koji će biti sve bolji što duže bude u Dinamo, i lijepe uspomene na vrijeme kad je Nigerijac radio dar-mar u protivničkim obranama kao igrač Gorice…
DETALJ ČETVRTI – Tribine rekordno pune, ali publika – kazališna!
Službene brojke kažu da je na utakmici bilo 4257 gledatelja, što je ovosezonski rekord kad je gorički stadionu u pitanju, ali zvučna kulisa govorila je da na cijeloj toj zapadnoj tribini nema – nikoga. Gotovo je nevjerojatno da se na mjestu na kojem je više od četiri tisuće ljudi može najnormalnije razgovarati, čak i šaptom ako to poželiš, jer tišina je bila zapanjujuća. Poseban je ovo grad, prepun ljudi koje kao da ništa ne može uznemiriti, izazvati emociju, barem da zaplješću, zagalame, čak ni žamora nema… Ljudi sjede, šute i gledaju utakmicu. Ma koliko se Šljakeri i Goog Boysi trudili povesti navijanje, priča ostaje ista. Šuti i gledaj.
Kad je dosuđen penal za Dinamo, onaj tko je u tom trenutku okrenuo glavu, nije mogao zaključiti da se dogodilo nešto posebno. Tišina. Završi poluvrijeme, sudac označi kraj, i opet isto. Tišina. Ljudi šutke ustanu sa svojih mjesta, šutke odu protegnuti noge, šutke se vrate na svoje mjesto… Da nije bilo suca Strukana i nekih njegovih odluka i reakcija, i u nastavku bi tišina bila prekinuta samo u trenutku kad je Lovrić zabio gol iz penala. Ovako se mogao čuti poneki povik s tribina, malo negodovanja, ali i to utihne već za sekundu, dvije ili tri. Da je huk s tribina jači, da se malo više “pogura” igrače, sasvim sigurno bi i efekt na terenu bio drukčiji. Ali dobro, valjda će i to doći s vremenom, s utakmicama, s pobjedama…
DETALJ PETI – Gorica više nije u Top 5
Cijelo ovo proljeće, izuzme li se podbačaj u Koprivnici, Gorica igra dobro, vrlo dobro ili odlično. Skuplja bodove, od pobjeda na Rujevici i Puli, doma protiv Rudeša, pa bod na Poljudu… Međutim, unatoč tome se nakon poraza od Dinama dogodio pad. Nakon što je Lokomotiva pobijedila Slaven Belupo, i Hajduk je uzeo tri boda protiv Rudeša, pa je Gorica “skliznula” na šesto mjesto. Broj četiri na tablici, onaj koji vodi u europska natjecanja, i dalje nije daleko, “lokosi” su tri boda ispred, a Hajduk dva, no ostaje činjenica da je Gorica nakon sedam mjeseci ispala iz Top 5. U trenutku kad, rekosmo već, igra možda i najbolji nogomet u sezoni.
Nije to, naravno, razlog za paniku, daleko od toga, kao što nitko ne bi očajavao ni ako Gorica na koncu ne uspije izboriti izlazak u Europu, ali valja i to zabilježiti. I, možda, postaviti kao izazov, kao važan cilj, povratak u gornju polovicu tablice. OK, ostanak u ligi i dalje je “sveti cilj”, nitko u klubu neće poletjeti previsoko i otići u nerealne sfere, ali sasvim je jasno da Gorica može igrati sa svima, da može pobijediti svakoga, pa tako i taj kobni Dinamo. I tako se treba postavljati svakog vikenda, u svakoj utakmici, kao što Jakirovi momci to najčešće i rade. Pa kako završi… Plan je ionako odavno debelo prebačen.
Bod u generalki za Dinamo: Kurilovec preko Mača do Maksimira
Nogometaši Kurilovca odigrali su 1-1 na gostovanju kod Gaj Mača i osvojenim bodom otvorili prvenstveno proljeće. Međutim, najvažnije je ipak bilo da se nitko ne ozljedi, budući da slijedi ono što slijedi…
Ok, odrađeno je i to. Nogometaši Kurilovca otvorili su nogometno proljeće prvenstvenim dvobojem na gostovanju kod Gaj Mača, u utakmici u kojoj je bilo važno pokazati tko si i što si, ali i – ne ozlijediti se. Jer, koliko god su dečki sportaši, koliko god je svaka utakmica važna, ovo je situacija u kojoj dolazi utakmica koja je ipak malo važnija od ostalih. Zapravo, malo je reći da je malo važnija…
U nedjeljno prijepodne u Zagorju tako je Kurilovec odradio generalnu probu za Dinamo, odigravši pritom 1-1 s uvijek neugodnim domaćinom, iako ni pobjeda nije bila daleko. Točnije, bila je na nekoliko minuta udaljenosti, budući da je domaći sastav izjednačio iz penala u 87. minuti. I tako poništio vodstvo koje je Kurilovčanima donio Luka Sedlaček golom u 29. minuti.
Bio je to deseti gol u sezoni prvog strijelca lige, igrača koji će i ove srijede biti jedna od glavnih uzdanica Kurilovca u utakmici za povijest. Bila je to, kažu, utakmica s velikim brojem prilika na obje strane, u kojima su bodovi mogli otići i na jednu i na drugu stranu, pa je valjda i najpoštenije da je završilo podjelom bodova. Kad smo već kod poštenja, šteta što se ova utakmica nije odigrala dan ili dva ranije, ali domaćin je tražio svoju šansu i na taj način…
Najvažnije od svega, važnije i od toga boda, nitko se nije ozlijedio! Ionako su Kurilovčani imali dovoljno muka s ozljedama ove sezone, imaju ih i sad, jer Selman i Chikwado nisu još spremni, nema ni Mije Šarića… Ovi koji su tu zagrijali su motore, odigrali jednu pravu natjecateljsku utakmicu i vjerovat ćemo da spremni dočekuju izazov svih izazova na Maksimiru.
Šušur je sve veći, srijeda je sve bliže, iščekivanje je ušlo u posljednju fazu… Nakon Mača, baš je lijepo čekati Maksimir.
Zakon braće: Treneri Matej i Dominik bratski podijelili bodove
Rukometaši Gorice odigrali su 27-27 s Dugim Selom u utakmici koja je bila malo drukčija od drugih: na klupi Gorice sjedio je Matej Mišković, a trener gostiju bio je njegov brat Dominik…
Legenda kaže da je Acu Petrovića, u to vrijeme igrača Cibone, na vratima sobe njegova brata Dražena, u to doba igrača Šibenke, stajala poruka: “Igračima Cibone ulaz zabranjen!” Tako se, eto, ponašao veliki hrvatski košarkaš uoči okršaja s rođenim bratom, a te smo se povijesne crtice sjetili i ove subote poslijepodne…
Trener rukometaša Gorice Matej Mišković, naime, sa svojim je igračima u našoj Gradskoj dvorani dočekao županijske rivale iz Dugoga Sela, na čijoj klupi je sjedio – Dominik Mišković! Matejev rođeni brat, čovjek koji je dva tjedna ranije, prateći pobjedu Gorice protiv Nexea, davao savjete igračima Gorice s tribina, želeći pomoći bratu, sad je bio protivnik. Simpatična situacija, izazovna za obojicu, a na kraju cijele priče utakmica je završila – podjelom bodova! Bratskom podjelom bodova.
Matej je mogao biti zadovoljniji nakon prvih 20-ak minuta, jer Gorica je imala pet golova viška, dominirala i izgledala kao momčad koja zna što hoće. Međutim, stiglo je tad i pet žutih minuta, u tih pet minuta Dugo Selo je napravilo seriju 5-0 i vratilo se u potpuni egal, s kojim se otišlo i na predah.
U nastavku su gosti pokazivali više, preuzeli vodstvo, otišli na tri razlike, da bi se Gorica vratila već na 16-16. Tu je negdje krenuo ritam u kojem je Dugo Selo imalo minimalnu prednost, a to je trajalo sve do same završnice, kad je Gorica došla do prednosti 26-24. S dva vezana gola Ante Kaleba opet smo na početku, a Gorica slavi 25 sekundi prije kraja, jer Andro Lopac pogodio je za 27-26. Nažalost, bilo je to dovoljno vremena da Dugo Selo izjednači, i to preko Tomislava Severca 12 sekundi prije kraja.
Završilo je tako podjelom bodova u sjajnoj rukometnoj predstavi, u kojoj Gorica nije uspjela do kraja iskoristiti jako dobru večer golmana Marina Sorića (15 obrana). Po sedam golova zabili su Marko Karaula i Andro Lopac, koji je gađao 7/7, a s druge strane bolji od ostalih bili su Marin Tomšić sa sedam i Ante Kaleb sa šest golova.
U sljedećem kolu Gorica je opet domaćin, u naš grad stiže Trogir.
Slobodnjak, greška, korner, penal… Gorica ostala praznih ruku u Maksimiru
Nogometaši Gorice poraženi su 4-2 od Dinama u Maksimiru, uz golove Trontelja i Ercega. Kod Dinama je dvaput zabijao Beljo, po jedanput Stojković i Soldo, a čak tri gola Goričani su primili iz prekida…
Sve je, realno, bilo riješeno u nepunih 17 minuta. Gorica je na Maksimir došla s planom, imao je trener Carević ideju kako bi se eventualno moglo parirati najboljoj momčadi u državi, ali uzalud svi planovi kad primiš dva gola još i prije nego što se utakmica stigla rasplamsati… A Gorici se ovoga puta dogodilo upravo to, a u takvim je okolnostima postalo jako teško gajiti optimizam da će se ovdje nešto uspjeti izvući.
Carević je u utakmicu krenuo bez iznenađenja u sastavu, s Prširom i Pavičićem iza leđa Nigerijca Sulea, ali napad je logično bio u drugom planu. A tamo gdje je bilo zaista važno, ispred svoga gola, nije se događalo ono što se mora događati želiš li imati šansu u utakmici poput ove. Za početak, ne bi smio primati jeftine golove, a upravo to se dogodilo nakon slobodnjaka u sedmoj minuti, kad je Dinamo u vodstvo doveo Dion Drena Beljo.
Deset minuta poslije vodstvo je povisio sve Luka Stojković, ponovno udarcem sa distance, iako ne toliko atraktivnim kao kod Genka. Tu se dogodila još jedna stvar koja se u ovakvim utakmicama ne bi smjela događati, a to je individualna pogreška u opasnoj zoni… Upali su tako Goričani u ozbiljnu rezultatsku dubiozu, pa su se u toj fazi krenuli formirati i određene strepnje po pitanju konačnog ishoda. Dinamo u posljednje vrijeme melje u HNL-u, Istra i Varaždin pali su sa po 4-0, a u tom smjeru sve je vodilo i nakon drugog Dinamova gola ove nedjelje.
Međutim, Goričani nisu ustuknuli. Stvarali su probleme Dinamu svojim izlascima prema naprijed, da bi u 36. minuti jedna akcija prema naprijed i upalila. Bruno Bogojević, veliko pojačanje za Goricu, pobjegao je po lijevoj strani, pa pronašao Žana Trontelja na daljoj stativi. Slovenac se morao samo nakloniti i sa metra loptu ugurati u gol, čime je ponovio ono što je učinio na Maksimiru jesenas, jer bio je strijelac i u onih povijesnih 2-1 u prvoj polovici sezone.
I u nastavak je Gorica izašla odlučno, s planom, tražeći svoj komadić prostora, da bi sve palo u vodu u 56. minuti. I to iz situacije koja se, pogađate, ne bi smjela događati želite li šansu protiv Dinama na Maksimiru. Stojković je ubacio iz kornera, na vrh peterca došao je Marko Soldo i glavom pogodio za novi gol bivšem klubu. Zabio je i nedavno na Gradskom stadionu, zabio je i ovoga puta. Još jedanput zabio je i Beljo, u 73. minuti već je bilo 4-1, i to nakon što je uz pomoć VAR-a sudac Bel pokazao na bijelu točku. Lopta je pogodila Filipovića u ruku, Beljo je bio siguran.
Kolosalnu priliku imao je u 86. minuti Ante Erceg, opet nakon ubacivanja Trontelja, no bila je to jubilarna pedeseta (?!) velika šansa koju je Gorica propustila! U toj statističkoj kategoriji Gorica je vodeća u cijeloj ligi, stvorila je čak 66 velikih prilika, i iz te perspektive nevjerojatno je da je Gorica tek osma momčad na tablici. Da je bilo malo više preciznosti, mirnoće u završnici, mogao je bodovni saldo biti puno veći, kao što bi i šansa Gorice da zakomplicira stvari u Maksimiru bila puno veća da je Erceg uspio zabiti.
Zabio je dobri stari Erca u 89. minuti, iz penala, nakon što je u kaznenom prostoru Dinama srušen mladi i sve bolji Stjepan Kučiš, da je to bilo za 4-3, bila bi to zabavna sudačka nadoknada… Ovako, Gorica je morala čestitati Dinamu, koji je ovom pobjedom odjurio na sedam bodova viška u odnosu na drugoplasirani Hajduk uoči velikog derbija. Točnije, uoči ogleda s Kurilovcem u srijedu, pa onda velikog derbija!
Gorica, s druge strane, ostaje na svojih 26 bodova, šest više nego što imaju Vukovar i Osijek na dnu tablice. Puno je još do kraja, 12 utakmica, a to je trećina prvenstva…
U devetom, ujedno i pretposljednjem kolu treće sezone Turopoljske lige trail trčanja (TLTT), održanom proteklog vikenda, nastupilo je nešto više od 60 natjecatelja.
Na dugoj stazi u muškoj konkurenciji, najbrži je bio Filip Gršić (34:29). Odmah iza njega, drugo mjesto osvojio je Slavko Parlov (36:12), dok je treći kroz cilj prošao Kruno Štriga s vremenom 36:25. U ženskoj konkurenciji slavila je Jasna Mikulić (43:50), ispred Jasminke Zvonar (44:35) i Sanje Đapić Štriga (46:24).
Pobjednik kratke staze od 4,3 kilometra kod muškaraca bio je Josip Martinović s vremenom 19:51, dok je među ženama najbrža bila Vedrana Janjić, koja je dionicu završila za 24:37. Drugo i treće mjesto kod muškaraca pripalo je Tiboru Jakopoviću (21:40) i Mariju Sečenju (22:25), a kod žena Željki Kaurić (26:13) i Ivani Novak (28:19). Detaljne rezulate možete pogledati ovdje.
Sljedeća utrka na rasporedu je 7. ožujka, što je ujedno i finale sezone.
U osmini finala Kupa NSVG Polet iz Buševca je upisao minimalnu, ali vrijednu pobjedu protiv nižerangiranog Posavca. Na svom Zvrniku, pred stotinjak gledatelja, Polet (Premier NSZŽ) je svladao Posavec (1. JŽNL) rezultatom 1:0. Domaćin, kojeg vodi trener Josip Rožić, do pogotka odluke stigao je već u 5. minuti susreta. Raković je preciznom okomitom loptom izbacio obranu gostiju, a Pavo Galović sigurno je realizirao situaciju jedan na jedan protiv vratara Strnića.
Iako je rani pogodak usmjerio susret, utakmica je do kraja ostala vrlo sadržajna i otvorena. Obje momčadi igrale su napadački, prilika nije nedostajalo na obje strane, no obrane i vratari bili su na visini zadatka pa se rezultat više nije mijenjao.
POLET (B): Halilić, Šečić (od 86. Rajković), Dolački (od 53. Karaula), Stuparić, Kaurin, Galović, Šestak, Raković (od 68. Jušić), Golubić (od 46. Matković), Ivkić, Roginić (od 45. Dejanović). Trener: Josip Rožić.
POSAVEC: Strnić, Musolli (od 75. Bondi), T. Jakovljević (od 58. M. Breščaković), Skrbin, Sudar (od 58. Žugaj), Milatović, Dianežević, Delač (od 75. Vrban), Ćuća (od 46. Sever), Žilić (od 58. M. Jakovljević), Lihtar. Trener: Nino Matković.
Sportprije 4 dana
Sportprije 1 dan
Zanimljivostiprije 5 dana
Kulturaprije 5 dana