Poveži se s nama

Sport

Derbi za Grad: Udarnik protiv Gorice kao povod za pune nove tribine!

Rukometašice Udarnika i Gorice u subotu u 15.30 sati igraju prvi gradski derbi nakon četiri godine. Nekad su tribine na ovim utakmicama bile pune, navijači podijeljeni u dva tabora, a i ovoga puta će tribine biti spremne za nešto slično. Dođite, pogledajte…

Objavljeno

Nekad je to znao biti spektakl. Kad bi se sudarale rukometašice Gorice i Udarnika, često je znalo biti puno tenzija, još više ljudi na tribinama, ishodi bi bili neizvjesni i dramatični… U subotu u 15.30 sati, nakon četiri godine bez gradskog ženskog rukometnog derbija, Gorica i Udarnik ponovno će ići jedne na druge. Ovoga puta bez nepotrebnih tenzija.

– O tom derbiju sam puno čuo, ali sad prvi put u njemu i sudjelujem. U klubu sam godinu i pol, tek se moram upoznati s tim rivalitetom, ali u ovom trenutku za mene je to ipak samo jedna od utakmica. Nema potrebe dizati bilo kakve tenzije, reći ću samo da se nadam da će derbi otići na našu stranu. Živimo u zdravom sportskom okruženju u našem gradu i imamo samo sportsku želju dobiti utakmicu, sve ostalo je manje važno – kaže sportski direktor Udarnika Srđan Vučičević.

Takve utakmice, kakve su nekad bile, igrala je i aktualna tajnica i trenerica u Udarniku Martina Vugrinović.

– Želimo dobiti utakmicu, kao i svaku drugu, jer u svakoj se ove sezone želimo postaviti kao favoriti, što i jesmo. Ovaj derbi malo je drukčiji nego neki u prošlosti, jer u ovom trenutku nemamo previše domaćih cura, iz Gorice, ni mi ni oni, zato i nema toliko tenzija. Međutim, iskreno se nadam da će i ove cure doživjeti što je to igrati ovakav derbi, pred puno publike – kaže Martina pa se sjećanjima vraća u prošlost, na te čuvene derbije:

– Često se događalo da ove utakmice napune tribine, dolazili su gledati čak i oni koji nemaju veze s rukometom, a to znači da je bio i poseban užitak igrati. Hoće li se to ponoviti ne znam, iskreno sam i skeptična, jer nije to više ono što je bilo nekad.

Četiri posljednje sezone Udarnik je bio drugoligaš, Gorica se u međuvremenu borila za goli život, za opstanak kluba, za njegovo očuvanje. I možda će se tek jednoga dana ponoviti ono što je događalo nekad.

– Ne znam koliko ljudi stane u ‘bakarić’, ali sjećam se jednog derbija… Izašle smo na zagrijavanje, a već je pola tribina bilo puno. Pola sata prije utakmice! Do početka utakmice cijeli onaj gornji dio bio je potpuno pun. I na zadnje dvije naše utakmice, prije našeg ulaska u drugu ligu, u Gradskoj dvorani tribine su također bile pune. Kažem, na tu utakmicu bi dolazili svi, iz nogometa, košarke, odbojke… Svima je bilo zanimljivo vidjeti što će se tu dogoditi. Bile su to dobre ekipe, pamtim da se u ta zadnja dva naša derbija igrao stvarno dobar rukomet. I meni je, kao igračici, bilo zaista lijepo igrati utakmice treće lige pred punim tribinama. Voljela bih da i ove naše cure, pogotovo mlađe kadetkinje, to dožive. Iako, u zadnje vrijeme češće se događa da se tribine napune na kadetskoj ligi nego na trećoj seniorskoj – govori Martina Vugrinović.

Udarnik je trenutačno prvi u trećoj ligi, s jedinim ciljem da se već iduće sezone vrati u drugu.

– Lani smo ispali iz druge lige i ove godine odlučili smo pomladiti momčad. Možda smo malo zakasnili s tim, ali nije svako zlo za zlo… Imamo mladu ekipu, željnu pobjedama, na njima gradimo budućnost. U ženskom rukometu nema velikog novca, ne možemo kupovati igračice sa strane i rad s mladima zapravo je jedini pravi put. Dobro smo krenuli, radimo dobre stvari, cure napreduju, a nadam se da će tako i nastaviti. I da ćemo kroz par godina imati vrhunsku ekipu, koja će biti u stanju napasti i prvu ligu. Samo prvak ove sezone ide u ligu više, a mi računamo da nam se smije dogoditi jedan ili dva kiksa tijekom sezone – kaže sportski direktor Vučičević.

S druge strane, Gorica je na sredini tablice, s jednom pobjedom, jednim remijem i dva poraza, ali i s uvjetima koji trenutačno ne nude previše opcija da klub naraste do razmjera koje u ŽRK Gorici žele. I zato su i očekivanja skromna.

– Očekujemo fair play igru i utakmicu bez tenzija. Eto, to je sve što očekujemo – kaže Lukrecija Čurek, igračica, ponekad trenerica, a često i još puno toga u Gorici.

– Nekad je to stvarno bilo puno drukčije, tribine su doista znale biti pune, pola ih je navijalo za Udarnik, pola za Goricu… Teško je očekivati da će se u ovom trenutku tako nešto ponoviti, no mi idemo dati sve od sebe – kaže Lukrecija, koja kao prava sportašica ne želi unaprijed “položiti oružje”.

– Udarnik je favorit? Tako govori tablica, ali naravno da im nećemo priznati da su bolje dok to ne dokažu na terenu. Mi ćemo se boriti, pokušati sve, pa kako bude!

Uvjeti za rad u Gorici nisu idealni, trenira se uglavnom na pola dvorane, u kasnim terminima, mnoge cure rade i studiraju, teško ih je okupljati na treninzima… I zato će i trener Gorice povući “ručnu” kad je riječ o ambicijama.

– Zaista ne očekujemo previše, s obzirom na uvjete, na sve okolnosti koje nas prate, tako da zapravo tražim samo da cure daju sve od sebe i odigraju maksimalno. Možemo mi i izgubiti utakmicu, nije u tome ključ, puno mi je važnije da se pošteno oznojimo, da damo sve što možemo, pa kako završi, završi… – kaže trener Zoran Pašić.

Kulise su spremne, upravo će gradski ženski rukometni derbi biti prva utakmica koja će se igrati u Gradskoj sportskoj dvorani nakon postavljanja novih tribina. Bit će, u to smo sigurni, borbenosti i požrtvovnosti, bit će puno želje s obje strane, a najvažnije je zapravo da fair-playa. U što, naravno, nitko ne sumnja. Utakmica, dakle, počinje u 15.30 sati, novi je to početak goričkog ženskog rukometa i bilo bi lijepo da dođe što više ljudi. Zbog nekih novih djevojaka, zbog novih tribina, zbog rukometa, zbog sporta…

Sport

Još malo pa kreće: Top 5 razloga za optimizam nakon “petice” Varaždinu!

Nogometaši Gorice u subotu (18 sati) gostovanjem u Koprivnici otvaraju nastavak prekinutog prvenstva, uoči kojega uvijek samokritični trener Dambrauskas ipak ima dovoljno razloga za zadovoljstvo, jednako kao i navijači Gorice…

Objavljeno

on

I treća pripremna utakmica je iza nogometaša Gorice, ostat će zapisano da je u prvim nogometnim okršajima nakon korone odigran remi s Istrom 1961 (2-2), da je u Maksimiru pao Dinamo (3-2), ali i da je u “generalnoj probi” nastradao Varaždin (5-1) na domaćem terenu. Svakom od igrača trener Valdas Dambrauskas dao je šansu, opipao bilo izvan terena i otprilike vidio što i koliko mogu na terenu, a na temelju svega toga donosit će i odluke kad prvenstvo ponovno krene, od subote u Koprivnici pa na dalje.

Prvi koraci su četiri rastanka, budući da članovi Gorice istekom ugovora više nisu Martin Maloča i Patrik Periša, kao ni dvojac koji je ove sezone bio na posudbama, Antonio Bakula (HD) i Igor Blagojević (BSK). Svima njima ugovori su istekli 31. svibnja i već su razdužili stvari i krenuli dalje, drukčijim nogometnim smjerom. Jednake ugovore imali su i Michal Maslowski, Ivan Čović i Maks Juraj Ćelić, no oni su ih i produžili, zasad do kraja tekuće sezone, za ovih posljednjih deset kola.

Gorica je protiv Dinama i Varaždina pokazala puno toga dobroga u igri… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Uz ove, Gorica će u tom nastavku prvenstva ponuditi još neke promjene, u prvom redu što se načina igre tiče. Zasad sve skupa djeluje toliko dobro da trener Dambrauskas čak na trenutke mora i smirivati euforiju, njegove ideje igrači su usvojili jako dobro, tako ih i provode na terenu, zbog čega litavski strateg na goričkoj klupi svakako ima razloga za zadovoljstvo. Nikad Valdas neće biti do kraja zadovoljan, riječ je o treneru koji je perfekcionist, iznimno posvećen detaljima, pa će tako ispaliti:

– Dosad su igrači usvojili između 25 i 30 posto onoga što ja želim!

Ako je doista tako, čovjek se ima razloga veseliti trenutku kad stvar dođe blizu sto posto… Kako bilo, i u ovom trenutku ima povoda za optimizam, pogotovo nakon ove “petice” Varaždinu, a mi ćemo ih prigodno odabrati, naravno, pet.

1) LOPTA U NOGAMA, KONTROLA U IGRI
Nećemo inzistirati na posjedu lopte, to nam nije ključno, ali u tom segmentu svakako ima prostora za napredak, govorio je trener Dambrauskas u trenucima kad je momčad tek počinjala trenirati zajedno. I nije otkrio ništa posebno novo, jer i statistika je govorila da Gorica ima najmanji posjed lopte u HNL-u, a već prve tri pripremne utakmice govore da je pomak značajan. Dambrauskasova Gorica je strpljiva, napadi se grade s puno dodavanja, lopta kruži okolo, traži se prostor… Uz posjed je tako došla i impresivna kontrola zbivanja na terenu, s vrlo rijetkim trenucima u kojima dolazi do “pucanja” formacije i gubitka kompaktnosti. A kad je tako, protivnik jako teško stvara situacije pred goričkim golom.

2) SVATKO BOLJI PO MALO, ZAJEDNO – PUNO
Pravi pokazatelj, naravno, bit će jedino i isključivo prave, službene utakmice, ali sudeći po ove tri provjere, dojam je kako je korona mnogima čak i dobro došla. Imali su priliku za individualni rad, ali i za usvajanje zahtjeva novog trenera, a kad se tome doda i želja za igrom i natjecanjem nakon ove stanke, dolazi do kombinacije koja je zaista velikom dijelu igrača donijela individualni iskorak. Jiloan Hamad dosad u dresi Gorice nije izgledao ni izbliza ovako dobro, Paulius Golubickas napravio je ogroman iskorak u samo nekoliko mjeseci od dolaska, Hrvoje Babec pretvorio se u čovjeka koji daje ritam goričkoj igri, Ognjen Mudrinski nametnuo se kao vrlo ozbiljna opcija, sve sigurniji je i Krešo Krizmanić, bolje i čvršće djeluju Marijan Čabraja i Musa Muhamed, u vrlo dobrom izdanju su svi stoperi… I tako dalje, i tako dalje. Ostane li tako, ako svatko pojedinačno nastavi davati za nijansu više nego dosad, momčad će dobiti – jako puno.

Cherif Ndiaye zabio je po jedan gol na svakoj od tri prijateljske utakmice… Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica

3) TKO SE JOŠ SJEĆA PROBLEMA S EFIKASNOŠĆU?
U trenutku kad je bivši trener Sergej Jakirović otišao, Gorica je bila u velikoj i bolnoj seriji utakmica bez postignutoga gola. Sve je manje prostora ostajalo za Kristijana Lovrića, što je dovelo do silnih muka u igri prema naprijed, ali danas se čini da to više nije slučaj. Dvaput je Gorica zabila Istri (Cherif i Ćelić), čak triput Dinamu (Suk, Cherif i Golubickas), i to uz promašen penal, a Varaždinu su zabijala četiri različita strijelca (Cherif, Golubickas, Lovrić i Dvorneković), uz još jedan autogol. Deset komada u tri utakmice zvuči kao jako dobar učinak, a zna li se da je uz to Gorica imala i još cijeli niz lijepih prilika, jasno je da muka s efikasnošću više nema. Neka tako ostane i u prvenstvu…

4) SAMO DA JE SAMOPOUZDANJA…
Rezultati u pripremnim utakmicama, ponavlja se uvijek iznova, nisu važni… Osim onda kad, naravno, jesu. Utakmice su to koje ne donose i odnose bodove, ali u većini slučajeva mogu donijeti ili odnijeti dozu samopouzdanja. U aktualnom goričkom slučaju svakako će ga donijeti, jer nije mala stvar srediti Dinamo u gostima, kao što nije mala stvar ni zabiti pet komada nekom prvoligašu. Gorica je učinila i jedno i drugo, igrači su u svemu tome i postali svjesni koliko doista vrijede, a sad taj moment treba i zadržati. Pristisak će u službenim utakmicama svakako biti veći, a u Valdasovim idejama često su temelj automatizmi u igri, brza i točna dodavanja, odigravanja iz prve… Za takvu igru potrebna je visoka razina mirnoće i koncentracije, koju su igrači u ovim dosadašnjim ispitima u najvećoj mjeri i pokazivali.

Trener Valdas Dambrauskas uspio je u kratkom razdoblju prenijeti na igrače svoje ideje… Foto: David Jolić

5) NEMA IMPERATIVA, IMA AMBICIJA
Gorica će u nastavak prvenstva krenuti sa željom da se priključi borbi za Europu, bez obzira na naizgled velikih sedam bodova zaostatka za petoplasiranim Osijekom. Nakon utakmica polufinala Kupa i ispadanja Slaven Belupa jasno je da će i to peto mjesto voditi u Europu, a Gorica već u do treće utakmice ovog nastavka, gostovanja u Osijeku, ima priliku “nagristi” prednost Osječana. Europa je, dakle, i dalje želja i cilj, a otprilike jednako je važno i to što o njoj ništa presudno ne ovisi. Ako Gorica i ne uspije na kraju, potresa neće biti, a ovih deset kola poslužit će kao sjajna priprema za sljedeću sezonu, koja kreće samo tri tjedna nakon završetka aktualne. Atmosfera u klubu i momčadi je odlična, vjera u sebe apsolutno prisutna, a “mača nad glavama” nema. I to je, vjerojatno, idealna kombinacija.

Nastavi čitati

Sport

DOGODILO SE NA DANAŠNJI DAN: Juniori Radnika protiv Jugoslavije

Objavljeno

on

Mjesto radnje stadion Radnik. Tip utakmice – zatvorena. Prigoda – pripreme reprezentacije za nastup na Svjetskom nogometnom prvenstvu 1990. godine u Italiji. Datum – 31. svibnja 1990. godine. Najjača izabrana vrsta bivše države nogometno je posjetila Veliku Goricu i odigrala prijateljsku utakmicu protiv juniora Radnika. U dresu Radnika istrčali su Domitrović, Jungić, Zebec, Sremić, Župetić, Balić, Prlić, Cerovski, Čulinović, Beloša-Fijan, Fabečić… Nasuprot njih vjerojatno najskuplja družina s ovih prostora. Tko zna koliko bi danas vrijedio jedan Safet Sušić, igrač kvalitetom negdje između Neymara i Coutinha; tko zna koliko bi šeici danas potrošili na Deana Savičevića, Roberta Prosinečkog i Piksija Stojkovića, te da li bi cijena Suareza bila tako visoka da danas zabija i Darko Pančev. Tu su i dva splitska bisera – najbolje desno krilo u splitskoj povijesti Zlatko Vujović i najbolji lijevi bočni u hrvatskoj nogometnoj povijesti Robert Jarni. Nikada skuplja momčad nije trčala po našem najvećem stadionu. Igrali su tu i Modrić i Eduardo i Ćorluka, ali Prosinečki, Savičević, Stojković, Jarni, Sušić, Pančev i Vujović zvuči bezvremenski. Kao i ova slika iz arhive Krešimira Beloše Fijana, direktora velikogoričke podružnice Euroherca.

Foto: arhiva Krešimir BELOŠA – FIJAN, asistent Davor ŠTUBAN

Nastavi čitati

Sport

Gorica je, čini se, spremna… Čista petica uoči nastavka prvenstva!

Nogometaši Gorice pobijedili su Varaždin 5-1 u posljednjoj pripremnoj utakmici uoči nastavka prvenstva. Igralo se tri puta po 45 minuta, a već do 95. minute zabijali su Ndiaye, Golubickas, Lovrić i Dvorneković, a jedan gol djelo je varaždinskog braniča Rodina

Objavljeno

on

Mjesec i pol dana prisilne stanke je iza nas, četiri tjedna pojedinačnih treninga, tri tjedna zajedničkog rada cijele momčadi, jedna trening i tri prijateljske utakmice su iza nogometaša Gorice. A ispred njih je ono što se broji – nastavak prvenstva. Konačno. I ako je suditi po svemu viđenom dosad, u prvom redu po prikazanom u posljednje dvije pripremne utakmice, Goričani su itekako spremni za sve što ih čeka…

– Bilo je dobrih stvari, bilo je i elemenata igre u kojima postoji još puno prostora za napredak, ali najvažnije je da nastavimo i dalje raditi, jer važno je jedino kakvi ćemo biti kad prvenstvo krene – kratko je, onako na prvu, analizirao trener Valdas Dambrauskas nakon pobjede 5-1 protiv Varaždina u “generalnoj probi”.

Oprezan je Litavac, veliki protivnik svakog oblika euforije, perfekcionist koji uvijek traži više i želi bolje, no teško je i Valdas ovoga puta mogao sakriti da je zadovoljan onim što je vidio u tri “poluvremena” protiv Varaždinaca. Igralo se tri puta po 45 minuta, jedna i pol utakmica, a Gorica je utrpala pet komada, složila još nekoliko jako lijepih akcija i kombinacija, držala utakmicu pod kontrolom svih 135 minuta i pokazala da je ipak na višoj razini od trenutačno desete momčadi u poretku HNL-a.

– Dobri smo, uspjeli smo se posložiti u ovoj pauzi, baš mi se sviđa kako izgledamo – govorio je trener Varaždina uoči utakmice, očito ohrabren i pobjedom protiv Lokomotive u prethodnoj pripremnoj utakmici, no nakon što je sve bilo gotovo, nakon ovih 3×45 minuta, više nije bio tako dobre volje.

Ponudit će to zaključak kako se ovdje definitivno nije radilo o slabom Varaždinu, nego o jako dobroj Gorici, koja je i u ovom susretu nastavila raditi ono što je radila protiv Dinama u maksimirskoj pobjedi (3-2) tjedan dana ranije. Strpljivo građenje igre od golmana i zadnje linije, izlasci kroz velik broj brzih i preciznih dodavanja, jasan plan kako igrati i prema naprijed i prema natrag, stvaranje šansi i impresivna realizacija… U kratkim crtama tako je najlakše opisati dojam koji je ostao.

Ne mora značiti da će to biti i 11 igrača koji će istrčati sljedeće subote u Koprivnici, ali znakovito je bilo vidjeti za koju se startnu postavu odlučio trener Dambrauskas: Kahlina na golu, Steenvoorden i Jovičić kao stoperi, Musa i Čabraja na bokovima, Babec u ulozi korektora veznog reda, u kojem su još i Kalik te Suk, a naprijed trojac Hamad desno, Golubickas lijevo i Cherif u samom vrhu napada.

Prvi gol pao je već nakon desetak minuta, kad je Ndiaye sjajno reagirao na idealnu loptu Litavca Golubickasa, a i nakon vodstva Gorica je nastavila biti opasna, graditi igru i stvarati (polu)prilike. Golova do kraja prve trećine više nije bilo, ali zato je do povećanja prednosti došlo već početkom druge. U 48. minuti, nakon kornera, loptu je u vlastitu mrežu pospremio stoper Varaždina Matej Rodin. Vratili su se Varaždinci u utakmicu nakon sat vremena igre, kad je Neven Đurasek efektno završio lijep dupli pad s Kolumbijcem Oberonom, no to je bilo i otprilike sve od gostiju ovog subotnjeg poslijepodneva.

Krenule su ubrzo nakon toga i izmjene, priliku je do kraja dobilo svih 25 igrača s Valdasova popisa, no to nije spriječilo Goričane da zabiju još triput. Nakon 70-ak minuta ušli su po prvi put u ovim pripremama Dario Čanađija i Kristijan Lović, a ovaj potonji odmah je pokazao da i nije neki problem uloviti formu… Lovrić je prvo u 77. minuti asistirao odličnom Golubickasu za 3-1, a onda u 90. minuti sam zabio i za 4-1. I tu bi, da se utakmica odigrana po “regularnim” pravilima, sve bilo gotovo…

Međutim, ostalo je još 45 minuta, u kojima je Gorica zaigrala u ovakvoj postavi: Išek – Spudić, Moro, Krizmanić, Kovačić – Gadže, Maslowski – Dvorneković, Čanađija, Lovrić – Mudrinski. Stopostotna razlika u odnosu na početnih 11 nije donijela i toliko značajnu promjenu, budući da je već nakon pet minuta treće dionice pao i peti gol. Ognjen Mudrinski lijepo je odigrao u prostor za Matiju Dvornekovića, koji je zaobišao golmana i mirno loptu poslao u mrežu za konačnih 5-1.

Do kraja se utakmica ipak malo smirila, koliko god su je Varaždinci pokušali začiniti nekim novim golom, učiniti je rezultatski zanimljivijom. Gorica je imala još neke solidne situacije, no nakon lakše ozljede Dvornekovića do kraja je zapravo bilo važno samo – preživjeti. Točnije, izbjeći bilo kakve dodatne zdravstvene probleme, koje je utakmica ovakvog intenziteta, vrlo ozbiljna i energična, mogla donijeti. Sve je to, u izravnom prijenosu na klupskoj Facebook stranici, mogao vidjeti cijeli svijet, a brojčani podaci kažu da je utakmicu pratilo gotovo 60.000 gledatelja…

U nedjelju ujutro Goričani su već odradili regeneracijski trening, zbrajale su se i eventualne posljedice zahtjevne “generalne probe”, a u ponedjeljak će slijediti zasluženi dan odmora. Nakon kojega, već od utorka ujutro, kreće i posljednja faza priprema za nastavak prvenstva. Oni s lakšim ozljedama će biti još spremniji, svi zajedno potpuno fokusiraniji, a treneru Dambrauskasu sigurno je dobro došlo i pogledati Slaven Belupo, prvog sljedećeg protivnika, u polufinalnoj utakmici Kupa protiv Lokomotive.

Kako sad stvari stoje, Gorica je dobra. Jako dobra, zapravo…

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno