Sport

Derbi za Grad: Udarnik protiv Gorice kao povod za pune nove tribine!

Rukometašice Udarnika i Gorice u subotu u 15.30 sati igraju prvi gradski derbi nakon četiri godine. Nekad su tribine na ovim utakmicama bile pune, navijači podijeljeni u dva tabora, a i ovoga puta će tribine biti spremne za nešto slično. Dođite, pogledajte…

Objavljeno

prije 6 godina

9. studenoga 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nekad je to znao biti spektakl. Kad bi se sudarale rukometašice Gorice i Udarnika, često je znalo biti puno tenzija, još više ljudi na tribinama, ishodi bi bili neizvjesni i dramatični… U subotu u 15.30 sati, nakon četiri godine bez gradskog ženskog rukometnog derbija, Gorica i Udarnik ponovno će ići jedne na druge. Ovoga puta bez nepotrebnih tenzija.

– O tom derbiju sam puno čuo, ali sad prvi put u njemu i sudjelujem. U klubu sam godinu i pol, tek se moram upoznati s tim rivalitetom, ali u ovom trenutku za mene je to ipak samo jedna od utakmica. Nema potrebe dizati bilo kakve tenzije, reći ću samo da se nadam da će derbi otići na našu stranu. Živimo u zdravom sportskom okruženju u našem gradu i imamo samo sportsku želju dobiti utakmicu, sve ostalo je manje važno – kaže sportski direktor Udarnika Srđan Vučičević.

Takve utakmice, kakve su nekad bile, igrala je i aktualna tajnica i trenerica u Udarniku Martina Vugrinović.

– Želimo dobiti utakmicu, kao i svaku drugu, jer u svakoj se ove sezone želimo postaviti kao favoriti, što i jesmo. Ovaj derbi malo je drukčiji nego neki u prošlosti, jer u ovom trenutku nemamo previše domaćih cura, iz Gorice, ni mi ni oni, zato i nema toliko tenzija. Međutim, iskreno se nadam da će i ove cure doživjeti što je to igrati ovakav derbi, pred puno publike – kaže Martina pa se sjećanjima vraća u prošlost, na te čuvene derbije:

– Često se događalo da ove utakmice napune tribine, dolazili su gledati čak i oni koji nemaju veze s rukometom, a to znači da je bio i poseban užitak igrati. Hoće li se to ponoviti ne znam, iskreno sam i skeptična, jer nije to više ono što je bilo nekad.

Četiri posljednje sezone Udarnik je bio drugoligaš, Gorica se u međuvremenu borila za goli život, za opstanak kluba, za njegovo očuvanje. I možda će se tek jednoga dana ponoviti ono što je događalo nekad.

– Ne znam koliko ljudi stane u ‘bakarić’, ali sjećam se jednog derbija… Izašle smo na zagrijavanje, a već je pola tribina bilo puno. Pola sata prije utakmice! Do početka utakmice cijeli onaj gornji dio bio je potpuno pun. I na zadnje dvije naše utakmice, prije našeg ulaska u drugu ligu, u Gradskoj dvorani tribine su također bile pune. Kažem, na tu utakmicu bi dolazili svi, iz nogometa, košarke, odbojke… Svima je bilo zanimljivo vidjeti što će se tu dogoditi. Bile su to dobre ekipe, pamtim da se u ta zadnja dva naša derbija igrao stvarno dobar rukomet. I meni je, kao igračici, bilo zaista lijepo igrati utakmice treće lige pred punim tribinama. Voljela bih da i ove naše cure, pogotovo mlađe kadetkinje, to dožive. Iako, u zadnje vrijeme češće se događa da se tribine napune na kadetskoj ligi nego na trećoj seniorskoj – govori Martina Vugrinović.

Udarnik je trenutačno prvi u trećoj ligi, s jedinim ciljem da se već iduće sezone vrati u drugu.

– Lani smo ispali iz druge lige i ove godine odlučili smo pomladiti momčad. Možda smo malo zakasnili s tim, ali nije svako zlo za zlo… Imamo mladu ekipu, željnu pobjedama, na njima gradimo budućnost. U ženskom rukometu nema velikog novca, ne možemo kupovati igračice sa strane i rad s mladima zapravo je jedini pravi put. Dobro smo krenuli, radimo dobre stvari, cure napreduju, a nadam se da će tako i nastaviti. I da ćemo kroz par godina imati vrhunsku ekipu, koja će biti u stanju napasti i prvu ligu. Samo prvak ove sezone ide u ligu više, a mi računamo da nam se smije dogoditi jedan ili dva kiksa tijekom sezone – kaže sportski direktor Vučičević.

S druge strane, Gorica je na sredini tablice, s jednom pobjedom, jednim remijem i dva poraza, ali i s uvjetima koji trenutačno ne nude previše opcija da klub naraste do razmjera koje u ŽRK Gorici žele. I zato su i očekivanja skromna.

– Očekujemo fair play igru i utakmicu bez tenzija. Eto, to je sve što očekujemo – kaže Lukrecija Čurek, igračica, ponekad trenerica, a često i još puno toga u Gorici.

– Nekad je to stvarno bilo puno drukčije, tribine su doista znale biti pune, pola ih je navijalo za Udarnik, pola za Goricu… Teško je očekivati da će se u ovom trenutku tako nešto ponoviti, no mi idemo dati sve od sebe – kaže Lukrecija, koja kao prava sportašica ne želi unaprijed “položiti oružje”.

– Udarnik je favorit? Tako govori tablica, ali naravno da im nećemo priznati da su bolje dok to ne dokažu na terenu. Mi ćemo se boriti, pokušati sve, pa kako bude!

Uvjeti za rad u Gorici nisu idealni, trenira se uglavnom na pola dvorane, u kasnim terminima, mnoge cure rade i studiraju, teško ih je okupljati na treninzima… I zato će i trener Gorice povući “ručnu” kad je riječ o ambicijama.

– Zaista ne očekujemo previše, s obzirom na uvjete, na sve okolnosti koje nas prate, tako da zapravo tražim samo da cure daju sve od sebe i odigraju maksimalno. Možemo mi i izgubiti utakmicu, nije u tome ključ, puno mi je važnije da se pošteno oznojimo, da damo sve što možemo, pa kako završi, završi… – kaže trener Zoran Pašić.

Kulise su spremne, upravo će gradski ženski rukometni derbi biti prva utakmica koja će se igrati u Gradskoj sportskoj dvorani nakon postavljanja novih tribina. Bit će, u to smo sigurni, borbenosti i požrtvovnosti, bit će puno želje s obje strane, a najvažnije je zapravo da fair-playa. U što, naravno, nitko ne sumnja. Utakmica, dakle, počinje u 15.30 sati, novi je to početak goričkog ženskog rukometa i bilo bi lijepo da dođe što više ljudi. Zbog nekih novih djevojaka, zbog novih tribina, zbog rukometa, zbog sporta…

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 8 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 8 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 8 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 14 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.