Sport

Derbi za Grad: Udarnik protiv Gorice kao povod za pune nove tribine!

Rukometašice Udarnika i Gorice u subotu u 15.30 sati igraju prvi gradski derbi nakon četiri godine. Nekad su tribine na ovim utakmicama bile pune, navijači podijeljeni u dva tabora, a i ovoga puta će tribine biti spremne za nešto slično. Dođite, pogledajte…

Objavljeno

prije 7 godina

9. studenoga 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nekad je to znao biti spektakl. Kad bi se sudarale rukometašice Gorice i Udarnika, često je znalo biti puno tenzija, još više ljudi na tribinama, ishodi bi bili neizvjesni i dramatični… U subotu u 15.30 sati, nakon četiri godine bez gradskog ženskog rukometnog derbija, Gorica i Udarnik ponovno će ići jedne na druge. Ovoga puta bez nepotrebnih tenzija.

– O tom derbiju sam puno čuo, ali sad prvi put u njemu i sudjelujem. U klubu sam godinu i pol, tek se moram upoznati s tim rivalitetom, ali u ovom trenutku za mene je to ipak samo jedna od utakmica. Nema potrebe dizati bilo kakve tenzije, reći ću samo da se nadam da će derbi otići na našu stranu. Živimo u zdravom sportskom okruženju u našem gradu i imamo samo sportsku želju dobiti utakmicu, sve ostalo je manje važno – kaže sportski direktor Udarnika Srđan Vučičević.

Takve utakmice, kakve su nekad bile, igrala je i aktualna tajnica i trenerica u Udarniku Martina Vugrinović.

– Želimo dobiti utakmicu, kao i svaku drugu, jer u svakoj se ove sezone želimo postaviti kao favoriti, što i jesmo. Ovaj derbi malo je drukčiji nego neki u prošlosti, jer u ovom trenutku nemamo previše domaćih cura, iz Gorice, ni mi ni oni, zato i nema toliko tenzija. Međutim, iskreno se nadam da će i ove cure doživjeti što je to igrati ovakav derbi, pred puno publike – kaže Martina pa se sjećanjima vraća u prošlost, na te čuvene derbije:

– Često se događalo da ove utakmice napune tribine, dolazili su gledati čak i oni koji nemaju veze s rukometom, a to znači da je bio i poseban užitak igrati. Hoće li se to ponoviti ne znam, iskreno sam i skeptična, jer nije to više ono što je bilo nekad.

Četiri posljednje sezone Udarnik je bio drugoligaš, Gorica se u međuvremenu borila za goli život, za opstanak kluba, za njegovo očuvanje. I možda će se tek jednoga dana ponoviti ono što je događalo nekad.

– Ne znam koliko ljudi stane u ‘bakarić’, ali sjećam se jednog derbija… Izašle smo na zagrijavanje, a već je pola tribina bilo puno. Pola sata prije utakmice! Do početka utakmice cijeli onaj gornji dio bio je potpuno pun. I na zadnje dvije naše utakmice, prije našeg ulaska u drugu ligu, u Gradskoj dvorani tribine su također bile pune. Kažem, na tu utakmicu bi dolazili svi, iz nogometa, košarke, odbojke… Svima je bilo zanimljivo vidjeti što će se tu dogoditi. Bile su to dobre ekipe, pamtim da se u ta zadnja dva naša derbija igrao stvarno dobar rukomet. I meni je, kao igračici, bilo zaista lijepo igrati utakmice treće lige pred punim tribinama. Voljela bih da i ove naše cure, pogotovo mlađe kadetkinje, to dožive. Iako, u zadnje vrijeme češće se događa da se tribine napune na kadetskoj ligi nego na trećoj seniorskoj – govori Martina Vugrinović.

Udarnik je trenutačno prvi u trećoj ligi, s jedinim ciljem da se već iduće sezone vrati u drugu.

– Lani smo ispali iz druge lige i ove godine odlučili smo pomladiti momčad. Možda smo malo zakasnili s tim, ali nije svako zlo za zlo… Imamo mladu ekipu, željnu pobjedama, na njima gradimo budućnost. U ženskom rukometu nema velikog novca, ne možemo kupovati igračice sa strane i rad s mladima zapravo je jedini pravi put. Dobro smo krenuli, radimo dobre stvari, cure napreduju, a nadam se da će tako i nastaviti. I da ćemo kroz par godina imati vrhunsku ekipu, koja će biti u stanju napasti i prvu ligu. Samo prvak ove sezone ide u ligu više, a mi računamo da nam se smije dogoditi jedan ili dva kiksa tijekom sezone – kaže sportski direktor Vučičević.

S druge strane, Gorica je na sredini tablice, s jednom pobjedom, jednim remijem i dva poraza, ali i s uvjetima koji trenutačno ne nude previše opcija da klub naraste do razmjera koje u ŽRK Gorici žele. I zato su i očekivanja skromna.

– Očekujemo fair play igru i utakmicu bez tenzija. Eto, to je sve što očekujemo – kaže Lukrecija Čurek, igračica, ponekad trenerica, a često i još puno toga u Gorici.

– Nekad je to stvarno bilo puno drukčije, tribine su doista znale biti pune, pola ih je navijalo za Udarnik, pola za Goricu… Teško je očekivati da će se u ovom trenutku tako nešto ponoviti, no mi idemo dati sve od sebe – kaže Lukrecija, koja kao prava sportašica ne želi unaprijed “položiti oružje”.

– Udarnik je favorit? Tako govori tablica, ali naravno da im nećemo priznati da su bolje dok to ne dokažu na terenu. Mi ćemo se boriti, pokušati sve, pa kako bude!

Uvjeti za rad u Gorici nisu idealni, trenira se uglavnom na pola dvorane, u kasnim terminima, mnoge cure rade i studiraju, teško ih je okupljati na treninzima… I zato će i trener Gorice povući “ručnu” kad je riječ o ambicijama.

– Zaista ne očekujemo previše, s obzirom na uvjete, na sve okolnosti koje nas prate, tako da zapravo tražim samo da cure daju sve od sebe i odigraju maksimalno. Možemo mi i izgubiti utakmicu, nije u tome ključ, puno mi je važnije da se pošteno oznojimo, da damo sve što možemo, pa kako završi, završi… – kaže trener Zoran Pašić.

Kulise su spremne, upravo će gradski ženski rukometni derbi biti prva utakmica koja će se igrati u Gradskoj sportskoj dvorani nakon postavljanja novih tribina. Bit će, u to smo sigurni, borbenosti i požrtvovnosti, bit će puno želje s obje strane, a najvažnije je zapravo da fair-playa. U što, naravno, nitko ne sumnja. Utakmica, dakle, počinje u 15.30 sati, novi je to početak goričkog ženskog rukometa i bilo bi lijepo da dođe što više ljudi. Zbog nekih novih djevojaka, zbog novih tribina, zbog rukometa, zbog sporta…

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 4 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 6 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.