Darko Janječić u društvu Etta i Eduarda (drugi s desna)
U posljednje dvije godine, nogomet u Kurilovcu podignut je na višu razinu, tako da je Udarnik a po novom NK Kurilovec, odmah uz bok turopoljskoj perjanici zasad “samo” drugoligašu HNK Gorici. Poštujući sve one koji su godinama gradili renome kurilovečkom mezimcu, trenutno je alfa i omega u novom trećeligašu Darko Janječić, sportski direktor kakovog bi poželjeli i daleko jači klubovi. Zašto? Zato jer poznaje nogomet do srži i živi ga punim plućima 24 sata na dan! U nogometu smo više od pola stoljeća a upoznali smo malo takvih stručnjaka što se najpolularnijeg sporta tiče, vječitog optimista sa zaraznim osmjehom, pravog vođu, istinskog operativca koji ne odgađa poslove. Tko je zapravo Darko Janječić?
Darko Janječić na Kutiji šibica 1988. (stoji drugi s desna)
“Rođen sam 15. travnja 1972. u Zagrebu. Zavröio sam višu elektrotehničku školu (inžinjer elektrotehnike), makar se nikad nisam bavio tim zanimanjem jer cijeli život radim s građevinskim poslom. Otkad znam za sebe ganjam loptu a nogomet sam počeo igrati u svojem matičnom klubu NK Dinamu iz Odranskog Obreža, mjesta u kojem i živim. Igrao sam u Maloj Mlaki 3. HNL, u Mladosti iz Buzina tri do četiri godine a najviše uspjeha imao sam u svojem matičnom klubu Dinamu Odranski Obrež gdje smo 1996. godine izborili 2. HNL i tu uspješno igrali dvije sezone. Čitavu karijeru igrao sam veznog, lijevog ili desnog, bilo mi je svejedno jer sam podjednako dobro igrao s lijevom i desnom nogom. Seniorski nogomet prekinuo sam u 33. a onda nakon nekoliko godina postao sam predsjednik Dinama Odranski Obrež. Sedam godina sa svojom ekipom iz Uprave dizali smo klub na jedan veći nivo. Dva puta smo bili prvaci, tri puta drugi, dva puta treći, to je što se tiče natjecanja. U tom periodu mnogo smo radili i na infrakstrukturi pa je izgrađeno igralište s umjetnom travom, postavljena rasvjeta, natkrivenu tribinu, asfaltirano parkiralište. Uglavnom, ostavili smo za sobom veoma posložen klub. To su za mene bile najljepše godine jer smo disali svi kao jedan i naprosto uživali u svemu. Nakon dvije godine igranja u 4. ligi i odličnih rezultata, više nismo mogli dalje napredovati jer Odranski Obrež je malo mjesto i jednostavno nismo uspjeli okupiti djecu koja su neophodna za ulazak u veći rang-3. HNL.
Janječić u inspekciji igrališta prije Segeste
Nakon poziva mojih prijatelja Ivice Krmpotića i Filipa Gabelice da im pomognem u Udarniku u pohodu na treći rang hrvatskog nogometa, prihvatio sam poziv za mjesto sportskog direktora a sve ostalo je povijest. Kroz moj nogometni put moram izdvojiti jednog čovjeka a to je Jurica Šimir, moj veliki pravi prijatelj i kum, s kojim sam prošao sve velike nogometne uspjehe. Godinama mi je bio desna ruka s kojim sam i u Kurilovcu slagao kockice za stvaranje prave momčadi i pozitivne atmosfere. Posljednjih 15 godina uvijek je Jurica bio uz mene i ponosan sam da imam takvog prijatelja i super stručnjaka (trenutno je pomoćni trener Damiru Biškupu i predstavnik kluba). U minule 2 godine provedene u Kurilovcu stvarno je bilo odlično i napravili smo veliki uspjeh ulaskom u 3. HNL. U Kurilovcu sam jako dobro prihvaćen i osjećam se kao da sam cijeli život proveo ovdje. Moram spomenuti i današnju Upravu NK Kurilovca na čelu sa novim predsjednikom Danielom Gorencom, također istinskim zaljubljenikom u nogomet te nezaobilazne članove Gabelicu, Ivicu i Roberta Krmpotića, Kranjca, Novosela, Šoštareca, Šimira, Vujnovića, Ledera, Odrčića, Halilića, Markulina. Stvarno je gušt raditi s tim ljudima, dogovarati se, proživljavati uspjehe i rijeđe neuspjehe i mislim da i u budućnosti ovi ljudi nogometnom klubu mogu donijeti samo puno uspjeha. Na kraju moram spomenuti i svoju obitelj koja je ponekad i zakinuta zbog nogometa ali imaju puno razumijevanja za moju drugu ljbav. To su moja supruga Andrea (drži sve konce u kući) i prekrasne tri kćeri Lucia (20. godina – studira pravo), Matea (18. godina-ekonomska) i najmlađa Ana (16. godina-ekonomska) i veoma sam ponosan na njih (iako nije nimalo lako sa četiri žene u kući – ha, ha, ha…)”- otkrio je svoju nogometnu i dijelom osobnu biografiju Darko Janječić, kormilar struke i momčadi NK Kurilovca.
Dvodnevna sudačka škola u organizaciji Hrvatskog udruženja mažoret timova (HUMT) i Europske asocijacije mažoret timova (EMTA) održana je prošlog vikenda (14.-15. veljače 2026.) u Velikoj Mlaki. Sudjelovalo je 6 polaznica, četiri iz Hrvatske te po jedna iz Njemačke i Poljske.
Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. kola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Apsolvirana su tri sudačka seminara u dva dana. Polaznice su uspješno položile praktični dio ispita – ocjenjivanje koreografija na video snimkama. Zaokružen sudački ispit slijedi tek nakon što suci imaju dva probna suđenja uživo, uz mentora. Nakon toga suci stažiraju dva turnira, isto pod paskom mentora. Ako zadovolje standarde postaju mlađi nacionalni suci HUMT-a, a internacionalne polaznice postaju mlađe internacionalne sutkinje EMTA-a.
Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. kola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Instruktori su bile Milosava Katić, licencirani senior sudac HUMT-a, EMTA-a, IFMS-a i Lucija Palac, licencirani senior sudac HUMT-a i EMTA-a.
Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. kola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ispitna komisija HUMT-a: Milosava Katić, Lucija Palac i Katarina Ahel, licencirani junior sudac HUMT-a i EMTA-a.
Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. kola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ispitna komisija EMTA-a: Milosava Katić, Lucija Palac i Vlado Palac, licencirani senior sudac HUMT-a, EMTA-a, IFMS-a.
Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. kola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. kola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Mlaka, 14.-15.02.2026. kola za suce HUMT-a i EMTA-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Čelnici HUMT-a odnosno EMTA-a započeli su 2026. godinu vrlo ozbiljnom akcijom, osposobljavanjem novih sutkinja, jer ova godina bit će bogata mažoret natjecanjima. Izdvajaju se, kao i uvijek, regionalna natjecanja i državno prvenstvo. Međunarodni program će ove godine prvi put odvesti mažoretkinje iz HUMT-a odnosno EMTA-a na natjecanja u Njemačku (Grand Prix) odnosno Francusku (Europsko prvenstvo).
Dok većina u veljači još uživa u zimskom ritmu i krafnama, mladi atletičari AK Maraton VG Velika Gorica pomiču granice i postavljaju nove osobne rekorde.
Na jučerašnjem Dvoranskom prvenstvu Hrvatske za mlađe kadete i mlađe kadetkinje sva tri natjecatelja pokazala su da upravo borbenost, ustrajnost i hrabrost čine temelj svakog uspjeha.
U disciplini 60 m mlađih kadeta Vigo Šušnjić postavio je osobni rekord ostvarivši izvanredan rezultat od 9,65 sekundi.
U utrci 55 m prepone kod mlađih kadetkinja Ema Glija istrčala je 9,86 sekundi i time također srušila već fenomenalni osobni rekord.
Disciplinu skok u dalj (zona) Nelli Komljenović odradila je vrhunski i ostvarila rezultat 4,60 m, što je ujedno i njezin novi osobni rekord.
Natjecanje tradicionalno organizira Hrvatski atletski savez na Zagrebačkom velesajmu, a detalje o natjecanju pročitajte OVDJE.
Mladi hrvači i hrvačice Hrvačkog kluba Velika Gorica 1991 vratili su se s velikog međunarodnog turnira Herkul Open 2026 u Zagrebu s ukupno osam medalja. Na turniru je nastupilo 507 sportaša iz Hrvatske, Mađarske i Slovenije, a Velika Gorica bila je zastupljena s 31 natjecateljem. Njih 25 borilo se na Herkul Openu, dok je šestero istodobno nastupilo u prvom krugu međunarodne lige za kadete.
Do zlatnih medalja stigli su Mato Margit (U-11, 30 kg), Josip Kirinčić (U-11, 59 kg) i Gabriel Ivatović (U-13, 59 kg). Srebra su osvojili Marko Ivelj (limači, 36 kg) i Jakov Ključar (U-15, 38 kg), dok su brončani bili Jakov Gašparac (U-13, 65 kg), Egon Borilović (limači, 36 kg) i Katarina Ivatović (U-13 djevojčice početnice, 40 kg).
Natjecatelje su vodili treneri Anri Targuš Targa, Emanuel Odak, Dario Dašić, Fran Haramustek i Gabriel Đukić.
Na Youth League turniru održanom u Fujairahu u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Nikola Huzjak iz Karate kluba Velika Gorica osvojio je peto mjesto u konkurenciji juniora iznad 76 kilograma. U konkurenciji 62 borca u svojoj kategoriji stigao je do polufinala i time ostvario najbolji plasman među hrvatskim predstavnicima.
Youth League turniruYouth League okupio je 2236 sportaša iz 93 zemlje koji su se natjecali u tri uzrasta, od mlađih kadeta do juniora. Velikogorički klub u Emiratima je nastupio prvi put, a predstavljalo ga je sedam natjecatelja u kadetskoj i juniorskoj konkurenciji.
Huzjak je na putu do polufinala svladao predstavnike Senegala, Indije, Irana i Italije. Za ulazak u finale izgubio je tijesno 2:3 od borca koji nastupa za Benin, a koji na svjetskoj rang-ljestvici drži treće mjesto u toj kategoriji. U borbi za broncu poražen je 1:3 od predstavnika Maroka, čime je natjecanje završio na petom mjestu.
Ostali članovi kluba ovaj put nisu stigli do završnica. Luka Lukačić (juniori -76 kg) ostvario je pobjedu protiv Češke, ali je zaustavljen od Katara. Vito Hulina (-68 kg) poražen je od Irana, dok je Matea Kordić (-53 kg) izgubila od Srbije. Ema Jukić (-48 kg) svladala je Tursku, a potom izgubila od Italije. U kadetskoj konkurenciji Franka Jerkin (-54 kg) poražena je od Ukrajine, a Mia Čunčić (-54 kg) u drugom kolu od Bugarske.
Poništena pobjeda: Nula s Vukovarom, ista meta, isto odstojanje…
Nogometaši Gorice odigrali su 0-0 s Vukovarom na svom stadionu, u utakmici u kojoj su bodovi imali dvostruku vrijednost. Uspjela je Gorica i zabiti, učinio je to Čabraja, ali tad je stigao poziv iz VAR sobe…
Važnost ogleda Gorice i Vukovara bila je ogromna i za jedne i za druge, bila je to utakmica koja je mogla puno toga promijeniti u trenutačnom poretku na ljestvici SuperSport HNL-a, a na kraju je ispalo da smo gledali nogometnu varijantu šahovske partije. I da golova vidjeli nismo. Točnije, vidjeli smo jedan, poprilično regularan, ali za suca Kolarića nedovoljno regularan da bi bio priznat…
Nakon cirkusa kojeg je proizveo njegov kolega Zdenko Lovrić u prošlom kolu, Gorica je u sudar s Vukovarom morala bez kapetana Jurice Pršira, ali ne i bez trenera Marija Carevića, koji je mnoge iznenadio pojavivši se na klupi tjedan dana nakon isključenja u Maksimiru. Nije u javnost stigla informacija da je Carević samo novčano kažnjen za taj crveni karton, što je u neku ruku i priznanje pogreške sudac Lovrića, ali manje je to važno od činjenice da je trener bio tu, na svome mjestu.
U utakmicu je ušao s Matijašem na golu, Pršira je u sredini terena zamijenio Ognjen Bakić, a prvi put u dresu Gorice utakmicu je počeo Bruno Bogojević, posljednje pristiglo pojačanje. U vrhu napada i dalje vrijedni Čuić, na bokovima sjajni dvojac Trontelj – Čabraja, u ulozi režisera Iker Pozo, pa još i Kavelj, Fiolić, Filipović, Perić…
U takvom izdanju Gorica je od početka balansirala između traženja stabilnosti otraga i načina kako napasti Vukovar prema naprijed. I nije to išlo loše, jer Gorica je već u ranoj fazi imala i stativu, koju je naciljao Fiolić, a mogla je imati i jedanaesterac zbog igranja rukom igrača Vukovara. Da je kriterij bio isti kao u prošlom kolu u Maksimiru, kad je Lokomotiva dobila “elver” zbog Kaveljeva igranja rukom, dobila bi ga i Gorica ovoga puta, ali kriteriji se u hrvatskom nogometnom svijetu mijenjaju od situacije do situacije, od aktera do aktera.
Imao je i Vukovar svoje prilike, najizrazitiju preko Kulušića, no u toj je situaciji vrhunski reagirao Matijaš, a dojam je cijelo vrijeme bio da će jedan potez, jedan trenutak nadahnuća, ovdje odlučivati pitanje pobjednika.
Taj trenutak dogodio se nakon nešto više od sat vremena igre, nakon još jednog dobrog Tronteljeva dolaska prema naprijed. Ubacio je u sredinu, lopta je prošla Čuića i došla do Marijana Čabraje, a lijevi bek Gorice briljantno je pogodio malu mrežicu gola Vukovara. Proslava je odrađena, emotivna i strastvena, ali tad se sudac Kolarić primio za slušalicu… Iz VAR sobe stigao je prijedlog da pogleda je li Čuić, koji je kod upućivanja lopte s boka bio u zaleđu, utjecao na igru ili nije, a provjera je trajala, trajala i trajala. A kad je završila, odluka je glasila – nema gola!
Realno, nakon svega što se događalo tjedan dana ranije, nitko se nije iznenadio. Situacija krajnje dvojbena, u najmanju ruku, a kad je tako, već smo i naviknuti da konačna odluka ide kontra Gorice…
Mogli su do kraja utakmice do bodova i jedni i drugi, opasne situacije su zabilježene ispred oba gola, no lopta više nije željela u mrežu. Na kraju je ispalo da je i dobro da nije, budući da je Velikogoričanin Vito Čaić u 97. minuti imao meč loptu, kojom je mogao srediti Goričane, ali njegov udarac glavom otišao je pokraj gola. I svakome je pripao po jedan bod.
Gorica se tako morala zadovoljiti jednim bodom i činjenicom da je prednost ispred Vukovara ostala četiri boda. Nije se povećala na sedam, ali nije se ni smanjila na jedan, što je također postojalo kao opcija. I jedne i druge na kraju dana je razveselila vijest iz Osijeka, gdje je domaćin doživio novi poraz, i sad je Vukovar na dva boda više od neočekivanog fenjeraša, dok Gorica ima šest bodova više od Sopićeve momčadi.
U sljedećem kolu Goričani će na gostovanje u Pulu, protiv Istre 1961 igra se u subotu od 15 sati, a Carevićeva momčad ponovno će ići na tri boda. Svaki ulov na Drosini bio bi silno vrijedan uoči prve sljedeće utakmice nakon toga, a to je gostovanje kod Dinama u Maksimiru.