Poveži se s nama

Sport

Dani košarke u Gorici, barem na jedan vikend. Za početak…

Turnirom, koji je Gorica i osvojila, te Svečanom akademijom, KK Gorica proslavila je svoj pedeseti rođendan, koji je “po papirima” danas, 16. rujna. Igrala se odlična košarka, u grad su došli ugledni gosti, evocirale su se uspomene i planirala još bolja budućnost…

Objavljeno

Velika Gorica se, realno, teško može nazvati “gradom košarke”. Ma koliko neki od nas bili pretencizoni, zaljubljeni u loptanje između obruča, koliko god se pokušavali pozivati na višedesetljetnu tradiciju, ovakve ili onakve uspjehe, na imena poput NBA-jevaca Ivice Zupca, Damjana Rudeža i Marija Kasuna, koji su u dijelu karijere nosili gorički dres, govoriti o gradu košarke praktički je nemoguće. Puno prije toga ovo je grad mladih, grad idealan za obitelji, grad sporta i kulture, grad zrakoplovstva ili vatrogastva… A opet, ovog se vikenda, ovog petka i subote, na trenutke učinilo da Velika Gorica diše kao grad košarke. I to je, za sve one zaljubljene u ovu igru, bio poseban užitak.

Košarkaški klub Gorica slavio je svoj 50. rođendan, obilježen je turnirom koji nam je u goste doveo dva trenutačno najveća hrvatska kluba, Cibonu i Zadar, ali to ni izbliza nije bilo sve. Bila su to dva dana u kojima je, osim Cibosa i Zadrana, Veliku Goricu pohodio cijeli niz velikih košarkaških imena. Došao je Stojko Vranković, bili su tu i legende zadarske i hrvatske košarke Pino Gjergja i Zdravko Jerak, svoje mjesto ispod koša zauzeo je i Aco Petrović, ali i još brojni treneri, igrači, košarkaški djelatnici…

– Sve ovo potvrda je da gorička košarka već sad ima svoj status unutar hrvatske košarke. I odaziv na turnir, i reakcije klubova, kao i svih njihovih djelatnika, govori da Gorica ima svoje mjesto u košarkaškom svijetu. To je ono što veseli i što istovremeno, naravno, donosi i obavezu kod svih nas koji radimo na razvoju i unaprijeđenju kluba – kaže nam u svemu tome predsjednik kluba Duško Radović.

U petak su na rasporedu bila polufinala turnira, a u subotu finale i utakmica za treće mjesto… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Čovjek je došao na čelo kluba po završetku prošle sezone, najuspješnije u 50-godišnjoj povijesti goričke košarke. Oformio je svoj tim i krenuo raditi u najvišoj brzini. Dugovi i zaostaci su riješeni, u pripremi su i prilagodbe u dvorani koje će omogućiti televizijske prijenose iz Velike Gorice, a dodatan napor bila je organizacija 50. rođendana kluba.

– Mi smo relativno mali tim, nas četvorica, petorica smo tu, i svi smo postali ‘katice za sve’. Trudimo se maksimalno, u ova tri mjeseca napravili smo sve što se moglo da budemo bolji. Zadržali smo kostur momčadi iz prošle sezone, pojačali smo se u skladu s financijskim mogućnostima, a treba reći i da roster nije do kraja zatvoren. Očekujemo još dolazak jednog, dvojice ili trojice igrača. Međutim, ono što je momčad pokazala kroz sve ove utakmice u pripremama, pokazuje da smo na pravom putu, da možemo biti čak i bolji nego prošle sezone – ambiciozan je predsjednik.

Već u petak vidjeli smo puno toga dobroga od ovog turnira. Prvo abaligaški okršaj Zadra i Cibone, u kojem je trener Zagrepčana Ivan Velić dao priliku i svojim mladim igračima, dok je njegov kolega Ante Nazor, uz potporu Tornada u kutu dvorane, tražio način kako doći do pobjede nad najvećim rivalom. I uspio ga je pronaći, Zadar je pobijedio i otišao u finale. U kojem mu se, dva i nešto sata poslije, pridružila i Gorica. S druge strane bio je ruski Temp Sumz, vrlo dobra momčad, koja je radila velike probleme Sesarovim dečkima. Tijekom cijele utakmice Gorica je stizala rusku prednost, na kraju je i dostigla, pa i prestigla. I u dramatičnoj završnici izborila finale.

Zadar je nadigrao Cibonu u prvoj utakmici turnira i tako postao prvi subotnji finalist… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica je u drugom polufinala lovila i ulovila prednost ruskog Temp Sumza i također ušla u finale… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Tribine su bile jako lijepo popunjene već prvoga dana, a tek se čekalo veliko finale turnira… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Imalo je veliko finale i svoju uvertiru, koja je odrađena – u odijelima. Subotnje prijepodne donijelo je Svečanu akademiju u dvorani Pučkog otvorenog učilišta, na kojoj je valjalo održati nekoliko govora, podijeliti priznanja klupskim legendama, javno zahvaliti sponzorima i prijateljima kluba… I sve to u nazočnosti gradonačelnika Dražena Barišića sa suradnicima, saborskog zastupnika i dugogodišnjeg predsjednika kluba Ivana Šukera, predstavnice Županije, pročelnice Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu Mirele Katalenac, predstavnika Državnog ured za sport, Zagrebačkog sportog saveza, raznih drugih saveza i klubova… Uglavnom, ugledno društvo. I najviši među njima, predsjednik HKS-a Stojko Vranković, zajedno sa svojih 218 centimetara.

– Prije svega, čestitao bih rođendan klubu, 50 godina nije malo. Želim im još puno ovakvih obljetnica, ali i puno dobrih igara i dobrih sezona. Josip Sesar je moj suigrač još iz reprezentativnih dana, mislim da i on i svi u klubu rade dobar posao. Prošle sezone bili su jako dobri, bili su i u završnici Kupa, tako da imaju razloga za slavlje i veselje – kazao je Stojko, kojem na spomen goričke košarke prvo padne napamet…

– Trenutna najjača poveznica s goričkom košarkom mi je predsjednik kluba, moj suigrač iz zadarskih dana Duško Radović. Ovu priliku koristim da i njemu čestitam, želim mu sve najbolje i puno uspjeha s klubom. A što se tiče igračkih dana… Mislim da sam jednom, ali jako davno, sa Zadrom igrao jednu prijateljsku utakmicu u Velikoj Gorici.

Redali su se ugledni gosti na pozornici, prosipali komplimente na sve što se radi u klubu, ali i evocirali uspomene na sve što se događalo u posljednjih 50 godina u goričkoj košarci. Ponovljena je još jednom priča o počecima… Gorički vatrogasci 1967. su išli na vatrogasno natjecanje u Zadar, na kojem je jedna od disciplina bilo i ubacivanje lopte kroz obruč. Nešto kao današnja slobodna bacanja. Dečki su željeli vježbati, pa su na staru Gasilanu, danas Vatrogasni dom, postavili koš. Na njemu su vježbali za natjecanje i u Zadru bili sjajni!

– Naši dečki su pobijedili na tom natjecanju, a tako vjerojatno ne bi bilo da nisu vježbali ta bacanja – prisjetio se Josip Šipušić, u povijest upisan kao prvi predsjednik Goričkog omladinskog košarkaškog kluba.

Briljirao je vitalni Joža na govornici, nekoliko puta i pošteno nasmijao okupljene, sjećajući se kako se košarka u tim počecima igrala na vanjskim terenima, kako su naši dečki bili majstori za utakmice po kiši, pa kako je izgrađena prva dvorana… Klub koji se 22 godine zvao Radnik u devedesetima je pet godina nosio ime Media, da bi od 1997. počeo živjeti s imenom KK Gorica. Bogata je povijest iza ovoga kluba, gomila velikih igrača, cijeli niz utakmica za pamćenje. Evo, baš danas, 16. rujna, navršava se točno 50 godina od osnutka kluba.

– Ti naši počeci zapravo su bili fenomenalni. Košarka se, sjećam se, ozbiljno počela igrati nakon Svjetskog prvenstva u Ljubljani 1970. Od tad se košarku puno intenzivnije pratilo, a mi smo krenuli puno intenzivnije trenirati i raditi. Bili smo zaljubljeni u košarku. Trgale su se često felge od bicikla, zabijale na jabuku… I igrala se košarka. Okupljali smo se na igralištu kod Gasilane, prvo s jednim, a onda i s oba koša, a tu su se zapravo okupljali svi mladi Goričani – prisjetio se Goran Kovačić, igrač iz prve generacije goričke košarke, a kasnije i dugogodišnji tajnik kluba, jedan od onih koji je povukao kad je bilo najteže.

I zato s ponosom gleda na sve ono u što se gorička košarka pretvorila 50 godina poslije.

– U odnosu na te naše početke, danas je ovo ‘nebo i zemlja’. Danas imamo klub koji je odlično organiziran, koji igra Premijer ligu, koji je u gornjem domu hrvatske košarke. Imamo novog i jako dobrog predsjednika, koji je angažiran maksimalno i ne bojim se za goričku košarku u budućnosti – optimističan je Kova.

Jedva su uzvanici stigli presvući odijela, a već su se opet okupili u dvorani. U utakmici za treće mjesto, već od 15 sati, Cibona je iščupala pobjedu protiv Temp Sumza, a onda je slijedilo finale. I – spektakl. Tornado je opet bio tu, oni su se pobrinuli za zvučnu kulisu, a na parketu se vodila velika borba. Odlična Gorica, jaki Zadar i gomila neizvjesnosti. Sve do posljednje sekunde. Doslovno posljednje, čak možda i malo nakon nje… Nekoliko sekundi prije kraja Martin Junaković je pogodio jedno bacanje i izjednačio na 85-85, nakon čega je Gorica pojurila prema košu, loptu je uzeo Ante Mašić i dao je Ivanu Papcu, koji je sa zvukom sirene zabio za pobjedu i osvajanje turnira. Neutralni promatrači komentirali su kako je koš definitivno pao nakon posljednjeg zvižduka, ali mi ćemo subjektivno reći da nije… I da je Gorica osvojila turnir, što se jedino na kraju piše.

Nagradu za najboljeg igrača turnira primio je Lovro Mazalin, prvo ime Gorice u ove dvije utakmice, a onda je krenuo razlaz. Proslava je završila, prošla je i više nego uspješno, pa su ljudi iz kluba i iz organizacije konačno mogli odahnuti. I zadovoljno konstatirati da su uspjeli, da su odradili velik posao.

– Ovaj događaj, cijela ova svečanost, vrlo je važna za daljnji razvoj košarke u Velikoj Gorici. To bi trebao biti jedan veliki motiv i poticaj za budući rast i razvoj, pogotovo s obzirom na to da ovu obljetnicu obilježavamo u godini u kojoj je ostvaren najveći uspjeh u povijesti goričke košarke, plasman u polufinale Kupa i šesto mjesto u prvenstvu. Svime ovime što smo napravili i pripremili dajemo maksimalni motiv svim igračima i trenerima, ali i sportskoj javnosti grada, županije i cijele Hrvatske šaljemo poruku da se ovdje događa nešto dobro. U skladu s time, vjerujem da ćemo imati potporu i Grada i Županije u svim svojim nastojanjima da i dalje napredujemo – poručio je za kraj predsjednik kluba Duško Radović.

U trenucima dok je finale završavalo, već je na obližnjem stadionu bila u tijeku utakmica nogometaša Gorice i Lokomotive. I fokus se odmah nekako počeo okretati prema nogometu, kako to puno češće i biva u ovom gradu. Ali dobro, ako Velika Gorica i nije “grad košarke”, onda je to bila na barem dva dana. Dva lijepa, ugodna sportska dana u našem gradu. Bilo bi lijepo da publika u istom broju isprati i ono što će Josip Sesar i njegovi dečki raditi ove sezone. Sve skupa djeluje iznimno obećavajuće, vrijedno pozornosti, jer nikad se u ovom gradu nije igrala ovako dobra košarka. A prošlo je, zapamtili ste već valjda dosad, već 50 godina od prvoga koša na Gasilani…

Sport

FOTO Kuče pobjednik Kupa Malonogometne lige Turopolja i Posavine

Objavljeno

on

04.07.2020. Vukovina. Kuče pobjednik Kupa Malonogometne lige Turopolja i Posavine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kup 6. malonogometne lige Turopolja i Posavine u organizaciji Gornjeg Podotočja odigran je danas (subota, 04.07.2020.) na igralištu u Vukovini. U 1. kolu (1/8 finala) slobodne su bile momčadi prošlogodišnjih finalista (Kuče i Mraclin).Trajanje utakmice 2×15 minuta, postava 5+1. Sudili su Tihomir Čunčić Zeko i Ivan Marinčević.

04.07.2020. Vukovina. Kuče pobjednik Kupa Malonogometne lige Turopolja i Posavine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče je drugu godinu zaredom pobjednik Kupa, obranili su titulu osvojenu prije godinu u Ribnici. ‘Petardom’ (5:1) su u četvrtfinalu eliminirali Čičku Poljanu, a petardom (5:2) su ispratili i Turopolje u poluzavršnici. Finalni susret bio je vrlo zanimljiv, a Gornje Podotočje imalo je više glasnih navijača koji su bodrenjem napravili odlično nogometno ozračje.

04.07.2020. Vukovina. Kuče pobjednik Kupa Malonogometne lige Turopolja i Posavine. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Prvi dio završen je bez pogodaka, Kuče u vodstvo dolazi pogotkom Igora Hajduka, a Antonio Ćosić svojim pogotkom poravnava i odgađa odluku o pobjedniku. Kučani su bili nešto s(p)retniji u izvođenju udaraca sa 7m, osvojili su Kup i pehar te prijelazni pehar. Poražena momčad također je nagrađena peharom.

Galerija fotografija

Kup Malonogometne lige Turopolja i Posavine 2020.

Rezultati (Vukovina, 04.07.2020.): 1/8 finala Drnek – Buševec 0:1, Bukevje – Kosnica 0:2, Lazina Čička – Gornje Podotočje 1:2, Novo Čiče – Jagodno 2:0, Turopolje – Vukovina 4:0, Veleševec – Čička Poljana 0:1.

1/4 finale Buševec – Mraclin 2:2, 5:4-7m, Kosnica – Gornje Podotočje 2:3, Novo Čiče – Turopolje 1:4, Kuče – Čička Poljana 5:1.

1/2 finale Buševec – Gornje Podotočje 2:3, Turopolje – Kuče 2:5.

Finale Gornje Podotočje – Kuče 1:1 (Ćosić/Hajduk), 3:4 – 7m.

Nastavi čitati

Sport

Podjela bodova u Puli: Prelec i Istra zaustavili pobjednički niz Gorice

Nogometaši Gorice odigrali su 2-2 s Istrom 1961 na gostovanju u Puli. Poveo je domaćin u posljednjoj sekundi prvoga dijela, Gorica je preokrenula golovima Hamada i Mudrinskog u samo pet minuta, ali nije uspjela sačuvati prednost do kraja utakmice

Objavljeno

on

U svim scenarijima koji bi donijeli uključivanje u borbu za Europu nogometašima Gorice trebala je pobjeda u Puli, kojom bi se nadogradila slavlja protiv Hajduka i Rijeke. Međutim, od toga nije bilo ništa. Nije Gorica odigrala lošu utakmicu, pomalo nesretno primila je prvi gol, preokrenula, pa onda ipak ostala bez punog plijena… Objektivno gledajući, ovih konačnih 2-2 vjerojatno je i najrealniji rezultat.

Uz već duže ozlijeđene Golubickasa i Čanađija, za utakmicu u Puli trener Gorice Valdas Dambrauskas nije mogao računati ni na Joeya Suka, koji je bio na klupi, ali sa zdravstvenim problemima zbog kojih je dobio poštedu sve do same završnice. Slažući startnih 11 bez jednog od ključnih igrača, Dambrauskas je složio formaciju u kojoj je Lovrić bio napadač, Cherif Ndiaye ovoga puta iza njegovih leđa, a Špikić i Dvorneković na bokovima. Međutim, plan se promijenio već u 14. minuti, kad je zbog ozljede morao izaći Špikić, što je detalj koji će se nešto kasnije pokazati vrlo važnim…

Dominirala je Gorica u tom prvom poluvremenu, barem što se tiče posjeda lopte, jer u značajnim je dijelovima tog razdoblja utakmice Istra bila u svojih 40-ak metara, a svi igrači Gorice bili su na protivničkoj polovici. Gradila je Gorica svoje akcije, tražila način kako proći gustu formaciju domaćina, kojem kao da je odgovaralo biti u takvoj ulozi, na čekanju nekog brzog izlaska u protunapad.

I sve je izgledalo kao jedna, najkraće rečeno, uspavana utakmica, bez pravih, izrazitih šansi na bilo kojoj strani, uz puno taktičkog nadmudrivanja, a u svemu tome prva je profitirala Istra. Već je sudac Čuljak praktički pripremio zviždaljku, s namjerom da pošalje igrače na odmor, kad je po desnoj strani pobjegao Šime Gržan. Ušao je u šesnaesterac, pucao lijevom nogom, lopta je dobila čudnu putanju, Kahlina je uspio skrenuti taj pokušaj, ali ipak je na kraju ušla u mrežu, nekako se ukotrljala za vodstvo domaćina. I za šok za Goričane uoči odlaska na predah…

Reagirao je Dambrauskas ostavljanjem Dvornekovića u svlačionici, a umjesto njega ušao je Ognjen Mudrinski. Ušao da bi donio preokret, a već pet minuta poslije njegov posao bio je obavljen! Prvo je u 48. minuti primio jedno nabacivanje Čabraje i lijepo vratio za Jiloana Hamada, koji je mirno pogodio za 1-1. Ekspresno se Gorica vratila u utakmicu, nakon toga je preostalo – nastaviti dalje.

I zato se se pobrinuo Mudrinski, koji je na isteku 50. minute glavom dočekao nabacivanje Muse s desne strane i lijepo loptu proslijedio u mrežu za nevjerojatni preokret u samo pet minuta. Igrači domaće momčadi djelovali su pogubljeno, Gorica je nastavila mirno čuvati svoju prednost, a imala je šanse i za treći gol. Kao, primjerice, ona kad je Cherif dobio povrtnu loptu od Mudrinskog, pucao iz sjajne pozicije, no golman Čondrić uspio mu je obraniti.

A onda je, kako to već u nogometu ide, došla kazna. Ivan Delić primio je jednu loptu nečuvan u 80. minuti, plasirao je u malu mrežicu goričkoga gola i vratio stvari na početak. U preostalih deset minuta obje su momčadi pokušavale doći do pobjede, sve su dale u napad, no treba priznati da je u svemu tome nešto bolje situacije imao domaćin. Na kraju svakome po bod, što je ishod kojim neće biti zadovoljavajući ni za jedne ni za druge…

Goricu sljedeći ispit čeka u petak, kad u Veliku Goricu dolazi Varaždin.

ISTRA 1961 – GORICA 2-2
PULA Stadion Aldo Drosina. Gledatelja 742. Sudac: Ante Čuljak (Zagreb). Pomoćnici: Ivica Modrić (Zagreb) i Luka Pušić (Zagreb). Četvrti sudac: Ivan Župan (Bjelovar). VAR: Ivan Bebek (Rijeka). AVAR: Robi Kezele (Rijeka).
STRIJELCI: 1-0 Gržan (45+3), 1-1 Hamad (48), 1-2 Mudrinski (51), 2-2 Delić (81)
ISTRA 1961: Čondić – Grujević, Tomašević, Paez, Pavić – Galilea, Blagojević, Ivančić (od 75. Močinić) – Gržan, Fintić (od 57. Delić) – Guzina (od 86 Perić-Komšić). Trener Ivan Prelec.
GORICA: Kahlina – Muhammed, Steenvoorden, Jovičić, Čabraja – Babec (od 76. Maslowski), Kalik – Dvorneković (od 46. Mudrinski), Ndiaye, Špikić (od 14. Hamad) – Lovrić (od 76. Suk). Trener Valdas Dambrauskas.

Nastavi čitati

Sport

VIDEO Gorica u Puli kod Preleca: ‘Ovo će biti veći izazov nego Rijeka ili Hajduk’

Nogometaši Gorice u subotu od 18.55 sati gostuju na pulskom stadionu Aldo Drosina kod Istre 1961. Jedinu pobjedu Gorica je protiv Istre ove sezone ostvarila u debiju trenera Valdasa Dambrauskasa, u prošle sezone u Puli je slavila oba puta…

Objavljeno

on

Nakon što je seriju velikih utakmicu otvorila porazom u Osijeku, Gorica je u sljedeća tri susreta, protiv Dinama, Rijeke i Hajduka, uzela sjajnih sedam bodova. Iza Valdasa Dambrauskasa i njegovih igrača su dvije vezane pobjede i odličan dojam koji je ostao, komplimenti stižu sa svih strana, no pravo dokazivanje tek slijedi. Nakon Jovićevića, Rožmana i Tudora, novi rival Valdasu će biti Velikogoričanin Ivan Prelec, trener Istre 1961.

– Raspoloženje je odlično, naravno da je nakon pobjeda uvijek bolje. Međutim, moramo ove dvije pobjede ostaviti iza nas i gledati prema naprijed. Čeka nas vrlo važna utakmica, koja će nam biti i veći test nego posljednje dvije. Kad se igra protiv velikih protivnika veća je motivacija, podrška navijača… Ovoga puta svega toga neće biti, a to moramo nadomjestiti s voljom i karakterom – rekao je trener Dambrauskas i dodao:

– Ne možemo očekivati laganu utakmicu. Moramo biti fokusirani i još bolji u onim stvarima koje smo radili dobro u utakmicama protiv Hajduka i Rijeke.

Triput su ove sezone igrali Gorica i Istra, dvaput je završilo bez pobjednika (1-1 i 2-2), a u posljednjem sudaru, u debiju trenera Dambraukasa, Gorica je slavila 3-0. Četiri kola prije kraja Puljani se grčevito bore za ostanak, a Gorica može rasterećeno napraviti novi korak prema kompliciranju situacije u borbi za Europu.

– Kad smo prošli put igrali u Puli, izvukli smo bod u posljednjoj sekundi, bila je to jako teška utakmica. Istra je fizički snažna momčad, s opasnim dugim loptama, ali i momčad koja zna dobro igrati. Jako dobar protivnik, u svakom slučaju – kazao je branič Gorice Matthew Steenvoorden.

Nastavi čitati

Reporter 393 - 21.05.2020.

Facebook

Izdvojeno