Sport

Dani košarke u Gorici, barem na jedan vikend. Za početak…

Turnirom, koji je Gorica i osvojila, te Svečanom akademijom, KK Gorica proslavila je svoj pedeseti rođendan, koji je “po papirima” danas, 16. rujna. Igrala se odlična košarka, u grad su došli ugledni gosti, evocirale su se uspomene i planirala još bolja budućnost…

Objavljeno

prije 5 godina

16. rujna 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Velika Gorica se, realno, teško može nazvati “gradom košarke”. Ma koliko neki od nas bili pretencizoni, zaljubljeni u loptanje između obruča, koliko god se pokušavali pozivati na višedesetljetnu tradiciju, ovakve ili onakve uspjehe, na imena poput NBA-jevaca Ivice Zupca, Damjana Rudeža i Marija Kasuna, koji su u dijelu karijere nosili gorički dres, govoriti o gradu košarke praktički je nemoguće. Puno prije toga ovo je grad mladih, grad idealan za obitelji, grad sporta i kulture, grad zrakoplovstva ili vatrogastva… A opet, ovog se vikenda, ovog petka i subote, na trenutke učinilo da Velika Gorica diše kao grad košarke. I to je, za sve one zaljubljene u ovu igru, bio poseban užitak.

Košarkaški klub Gorica slavio je svoj 50. rođendan, obilježen je turnirom koji nam je u goste doveo dva trenutačno najveća hrvatska kluba, Cibonu i Zadar, ali to ni izbliza nije bilo sve. Bila su to dva dana u kojima je, osim Cibosa i Zadrana, Veliku Goricu pohodio cijeli niz velikih košarkaških imena. Došao je Stojko Vranković, bili su tu i legende zadarske i hrvatske košarke Pino Gjergja i Zdravko Jerak, svoje mjesto ispod koša zauzeo je i Aco Petrović, ali i još brojni treneri, igrači, košarkaški djelatnici…

– Sve ovo potvrda je da gorička košarka već sad ima svoj status unutar hrvatske košarke. I odaziv na turnir, i reakcije klubova, kao i svih njihovih djelatnika, govori da Gorica ima svoje mjesto u košarkaškom svijetu. To je ono što veseli i što istovremeno, naravno, donosi i obavezu kod svih nas koji radimo na razvoju i unaprijeđenju kluba – kaže nam u svemu tome predsjednik kluba Duško Radović.

U petak su na rasporedu bila polufinala turnira, a u subotu finale i utakmica za treće mjesto… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Čovjek je došao na čelo kluba po završetku prošle sezone, najuspješnije u 50-godišnjoj povijesti goričke košarke. Oformio je svoj tim i krenuo raditi u najvišoj brzini. Dugovi i zaostaci su riješeni, u pripremi su i prilagodbe u dvorani koje će omogućiti televizijske prijenose iz Velike Gorice, a dodatan napor bila je organizacija 50. rođendana kluba.

– Mi smo relativno mali tim, nas četvorica, petorica smo tu, i svi smo postali ‘katice za sve’. Trudimo se maksimalno, u ova tri mjeseca napravili smo sve što se moglo da budemo bolji. Zadržali smo kostur momčadi iz prošle sezone, pojačali smo se u skladu s financijskim mogućnostima, a treba reći i da roster nije do kraja zatvoren. Očekujemo još dolazak jednog, dvojice ili trojice igrača. Međutim, ono što je momčad pokazala kroz sve ove utakmice u pripremama, pokazuje da smo na pravom putu, da možemo biti čak i bolji nego prošle sezone – ambiciozan je predsjednik.

Već u petak vidjeli smo puno toga dobroga od ovog turnira. Prvo abaligaški okršaj Zadra i Cibone, u kojem je trener Zagrepčana Ivan Velić dao priliku i svojim mladim igračima, dok je njegov kolega Ante Nazor, uz potporu Tornada u kutu dvorane, tražio način kako doći do pobjede nad najvećim rivalom. I uspio ga je pronaći, Zadar je pobijedio i otišao u finale. U kojem mu se, dva i nešto sata poslije, pridružila i Gorica. S druge strane bio je ruski Temp Sumz, vrlo dobra momčad, koja je radila velike probleme Sesarovim dečkima. Tijekom cijele utakmice Gorica je stizala rusku prednost, na kraju je i dostigla, pa i prestigla. I u dramatičnoj završnici izborila finale.

Zadar je nadigrao Cibonu u prvoj utakmici turnira i tako postao prvi subotnji finalist… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Gorica je u drugom polufinala lovila i ulovila prednost ruskog Temp Sumza i također ušla u finale… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Tribine su bile jako lijepo popunjene već prvoga dana, a tek se čekalo veliko finale turnira… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Imalo je veliko finale i svoju uvertiru, koja je odrađena – u odijelima. Subotnje prijepodne donijelo je Svečanu akademiju u dvorani Pučkog otvorenog učilišta, na kojoj je valjalo održati nekoliko govora, podijeliti priznanja klupskim legendama, javno zahvaliti sponzorima i prijateljima kluba… I sve to u nazočnosti gradonačelnika Dražena Barišića sa suradnicima, saborskog zastupnika i dugogodišnjeg predsjednika kluba Ivana Šukera, predstavnice Županije, pročelnice Upravnog odjela za prosvjetu, kulturu, šport i tehničku kulturu Mirele Katalenac, predstavnika Državnog ured za sport, Zagrebačkog sportog saveza, raznih drugih saveza i klubova… Uglavnom, ugledno društvo. I najviši među njima, predsjednik HKS-a Stojko Vranković, zajedno sa svojih 218 centimetara.

– Prije svega, čestitao bih rođendan klubu, 50 godina nije malo. Želim im još puno ovakvih obljetnica, ali i puno dobrih igara i dobrih sezona. Josip Sesar je moj suigrač još iz reprezentativnih dana, mislim da i on i svi u klubu rade dobar posao. Prošle sezone bili su jako dobri, bili su i u završnici Kupa, tako da imaju razloga za slavlje i veselje – kazao je Stojko, kojem na spomen goričke košarke prvo padne napamet…

– Trenutna najjača poveznica s goričkom košarkom mi je predsjednik kluba, moj suigrač iz zadarskih dana Duško Radović. Ovu priliku koristim da i njemu čestitam, želim mu sve najbolje i puno uspjeha s klubom. A što se tiče igračkih dana… Mislim da sam jednom, ali jako davno, sa Zadrom igrao jednu prijateljsku utakmicu u Velikoj Gorici.

Redali su se ugledni gosti na pozornici, prosipali komplimente na sve što se radi u klubu, ali i evocirali uspomene na sve što se događalo u posljednjih 50 godina u goričkoj košarci. Ponovljena je još jednom priča o počecima… Gorički vatrogasci 1967. su išli na vatrogasno natjecanje u Zadar, na kojem je jedna od disciplina bilo i ubacivanje lopte kroz obruč. Nešto kao današnja slobodna bacanja. Dečki su željeli vježbati, pa su na staru Gasilanu, danas Vatrogasni dom, postavili koš. Na njemu su vježbali za natjecanje i u Zadru bili sjajni!

– Naši dečki su pobijedili na tom natjecanju, a tako vjerojatno ne bi bilo da nisu vježbali ta bacanja – prisjetio se Josip Šipušić, u povijest upisan kao prvi predsjednik Goričkog omladinskog košarkaškog kluba.

Briljirao je vitalni Joža na govornici, nekoliko puta i pošteno nasmijao okupljene, sjećajući se kako se košarka u tim počecima igrala na vanjskim terenima, kako su naši dečki bili majstori za utakmice po kiši, pa kako je izgrađena prva dvorana… Klub koji se 22 godine zvao Radnik u devedesetima je pet godina nosio ime Media, da bi od 1997. počeo živjeti s imenom KK Gorica. Bogata je povijest iza ovoga kluba, gomila velikih igrača, cijeli niz utakmica za pamćenje. Evo, baš danas, 16. rujna, navršava se točno 50 godina od osnutka kluba.

– Ti naši počeci zapravo su bili fenomenalni. Košarka se, sjećam se, ozbiljno počela igrati nakon Svjetskog prvenstva u Ljubljani 1970. Od tad se košarku puno intenzivnije pratilo, a mi smo krenuli puno intenzivnije trenirati i raditi. Bili smo zaljubljeni u košarku. Trgale su se često felge od bicikla, zabijale na jabuku… I igrala se košarka. Okupljali smo se na igralištu kod Gasilane, prvo s jednim, a onda i s oba koša, a tu su se zapravo okupljali svi mladi Goričani – prisjetio se Goran Kovačić, igrač iz prve generacije goričke košarke, a kasnije i dugogodišnji tajnik kluba, jedan od onih koji je povukao kad je bilo najteže.

I zato s ponosom gleda na sve ono u što se gorička košarka pretvorila 50 godina poslije.

– U odnosu na te naše početke, danas je ovo ‘nebo i zemlja’. Danas imamo klub koji je odlično organiziran, koji igra Premijer ligu, koji je u gornjem domu hrvatske košarke. Imamo novog i jako dobrog predsjednika, koji je angažiran maksimalno i ne bojim se za goričku košarku u budućnosti – optimističan je Kova.

Jedva su uzvanici stigli presvući odijela, a već su se opet okupili u dvorani. U utakmici za treće mjesto, već od 15 sati, Cibona je iščupala pobjedu protiv Temp Sumza, a onda je slijedilo finale. I – spektakl. Tornado je opet bio tu, oni su se pobrinuli za zvučnu kulisu, a na parketu se vodila velika borba. Odlična Gorica, jaki Zadar i gomila neizvjesnosti. Sve do posljednje sekunde. Doslovno posljednje, čak možda i malo nakon nje… Nekoliko sekundi prije kraja Martin Junaković je pogodio jedno bacanje i izjednačio na 85-85, nakon čega je Gorica pojurila prema košu, loptu je uzeo Ante Mašić i dao je Ivanu Papcu, koji je sa zvukom sirene zabio za pobjedu i osvajanje turnira. Neutralni promatrači komentirali su kako je koš definitivno pao nakon posljednjeg zvižduka, ali mi ćemo subjektivno reći da nije… I da je Gorica osvojila turnir, što se jedino na kraju piše.

Nagradu za najboljeg igrača turnira primio je Lovro Mazalin, prvo ime Gorice u ove dvije utakmice, a onda je krenuo razlaz. Proslava je završila, prošla je i više nego uspješno, pa su ljudi iz kluba i iz organizacije konačno mogli odahnuti. I zadovoljno konstatirati da su uspjeli, da su odradili velik posao.

– Ovaj događaj, cijela ova svečanost, vrlo je važna za daljnji razvoj košarke u Velikoj Gorici. To bi trebao biti jedan veliki motiv i poticaj za budući rast i razvoj, pogotovo s obzirom na to da ovu obljetnicu obilježavamo u godini u kojoj je ostvaren najveći uspjeh u povijesti goričke košarke, plasman u polufinale Kupa i šesto mjesto u prvenstvu. Svime ovime što smo napravili i pripremili dajemo maksimalni motiv svim igračima i trenerima, ali i sportskoj javnosti grada, županije i cijele Hrvatske šaljemo poruku da se ovdje događa nešto dobro. U skladu s time, vjerujem da ćemo imati potporu i Grada i Županije u svim svojim nastojanjima da i dalje napredujemo – poručio je za kraj predsjednik kluba Duško Radović.

U trenucima dok je finale završavalo, već je na obližnjem stadionu bila u tijeku utakmica nogometaša Gorice i Lokomotive. I fokus se odmah nekako počeo okretati prema nogometu, kako to puno češće i biva u ovom gradu. Ali dobro, ako Velika Gorica i nije “grad košarke”, onda je to bila na barem dva dana. Dva lijepa, ugodna sportska dana u našem gradu. Bilo bi lijepo da publika u istom broju isprati i ono što će Josip Sesar i njegovi dečki raditi ove sezone. Sve skupa djeluje iznimno obećavajuće, vrijedno pozornosti, jer nikad se u ovom gradu nije igrala ovako dobra košarka. A prošlo je, zapamtili ste već valjda dosad, već 50 godina od prvoga koša na Gasilani…

Povezane teme:50. rođendan kluba cibona hotnews kk gorica zadar

Sport

Nemirno kurilovečko proljeće: ‘Sigurno ostajemo u ligi! Ako nam dopuste…’

Nitko se u redovima NK Kurilovca nije previše uzbuđivao zbog poraza 5-2 u polufinalu županijskoga Kupa protiv Tigra iz Sv. Nedelje u utorak, jer trenutačno puno važnije brige dominiraju Udarnikom. Još je šest utakmica do kraja sezone…

Objavljeno

prije 7 sati

8. svibnja 2024.

Objavio/la

Marko Vidalina

Burno i turbulentno proljeće traje na Udarniku, kultnome mjestu velikogoričkog sporta, na koju god stranu pogledaš. Počelo je naknadno otklonjenim problemima u funkcioniranju i vođenju kluba, nastavljeno je lošim nizom seniorske momčadi na terenu, što je dovelo do odlaska trenera Stjepana Bašića i povratka Senada Harambašića, a eskaliralo je ovih dana, priopćenjem kojim Kurilovčani prozivaju odgovorne zbog “oružanih pljački” koje se događaju u režiji sudaca…

Sve u svemu, nogometno proljeće u životu kluba kakvo nikome ne biste poželjeli. A još nije ni izbliza gotovo. Pred Kurilovcem je, spletom svih navedenih okolnosti, borba za ostanak u 3. NL Centar. Ono što se u najvećem dijelu sezone smatralo neupitnim, očuvanje statusa u ovom rangu, odjedanput je došlo u pitanje.

Kurilovec je trenutačno na 13. mjestu, sa 36 bodova, dva više od četrnaestog Samobora i pet više od petnaeste Bistre, ali i na dovoljnoj udaljenosti od zadnje tri momčadi lige, Save, Tondacha i Zeline. Liga se smanjuje za dva kluba, no to je i jedino što se sigurno zna.

– Koliko klubova ispada? To nitko živ ne zna… Neće se vjerojatno ni znati sve do kraja – govori trener Harambašić, ljutit i razočaran kao i svi uključeni u život i rad kluba s Udarnika.

Priopćenje kojim su Kurilovčani izazvali buru i u krovnoj nogometnoj organizaciji bilo je žestoko i bez štednje, puno je toga u njemu rečeno, a označilo je trenutak kad su stvari otišle “u crveno”.

– Ne uzbuđuješ se previše zbog takvih stvari tijekom sezone, znaš da se događaju u niželigaškom svijetu i na to se teško može utjecati, ali postoji i mjera za sve. Kad se prijeđe granica, kad sve skupa ode predaleko, jednostavno moraš reagirati – govori Harambašić, vrteći film ogleda s vodećom Segestom, utakmice koju je “Kurilovec po svemu morao dobiti”.

A nije je dobio. Pa su na Udarniku dobili kolektivni “šiz”, svjesni da bi takav način istupanja mogao biti i dvosjekli mač. Nakon svega što se događalo, ni sami Kurilovčani ne mogu znati što očekivati u završnici sezone, sigurno je jedino da su izazvali reakciju, da su uzburkali duhove…

– Pred nama je još šest utakmica do kraja, od toga četiri protiv klubova koji su ispod nas na tablici, plus odgođena protiv Gaj Mača i lokalni derbi protiv Lukavca. U prijevodu, sve je na nama. Kad nam već nisu dali da ranije riješimo sve dvojbe, morat ćemo to učiniti u izravnim dvobojima s ovima koji nas love – jasan je plan trenera Harambašića, uz dodatak:

– Siguran sam da ćemo ostati u ligi, ne dozvoljavam da se tu uopće stavlja znak pitanja! Moramo reagirati, to ćemo i učiniti, uvjeren sam u to.

Svom optimizmu unatoč, slijedio je ovdje još jedan, prilično logičan dodatak…

– Osim, naravno, ako se budu ponavljale situacije kakve smo imali u posljednje dvije utakmice. Sve što govorim vrijedi samo ako sve bude normalno.

Sve je u našim rukama, idemo odraditi posao u posljednjih šest utakmica, poručuje trener Kurilovca… Foto: Vito Štuban

U cijelu ovu priču uklopio se i poraz 5-2 od Tigra iz Svete Nedelje u polufinalu županijskoga Kupa u utorak.

– Posljednja dva kola jako su nas ispraznila, u fizičkom, ali još više u emotivnom smislu. Zato sam u toj utakmici morao kombinirati momčad, raspoređivati snage, shvatiti sve skupa i kao dio pripreme za sve što nas čeka u prvenstvu. A čeka nas puno toga, jer do 1. lipnja igrat ćemo svaka tri dana, nemamo niti jednu slobodnu srijedu, jer tu se ugurao i gorički kup protiv Lukavca… – najavljuje zahtjevnu završnicu sezone Senad, s momentalnim okretom prema gostovanju kod Zeline u subotu.

– Zbog ozljeda nemamo na raspolaganju Blagoeva, Turkalja i Bolješića, Ćosić ima tri žuta kartona, a golman Tor neće moći nastupiti zbog obaveza na fakultetu. Ima nas jedva za posložiti se, ali nema alibija. Idemo po bodove u Zelinu – odlučan je trener Harambašić, koji već planira i sljedeću sezonu, u kojoj je cilj raditi neke iskorake.

No za početak će trebati odraditi posao u ovoj sezoni. Bude li ikako moguće…

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Start Proljetne odbojkaške lige – Rookie 2024

Objavljeno

prije 13 sati

8. svibnja 2024.

Objavio/la

David Jolić