Povežite se s nama

HOTNEWS

Damir Milinović: Volio bih sa Goricom odigrati I HNL

Objavljeno

prije 11 godina

na

Slika prva, utakmica između Gorice i Cibalije: gostujući trener Damir Milinović u klupskim prostorijama pozdravlja oružare Gorice, spremačice, šali se s njima, osmjesi su od uha do uha… Slika druga, nekoliko dana poslije: Damir Milinović sjedi u istim tim prostorijama, samo kat više, predstavljaju ga kao novog trenera Gorice. I opet osmjesi od uha do uha, drago je i oružarima i čistačicama, a posebno predsjedniku kluba Nenadu Črnku.
– Rekao sam i tad, na toj konferenciji za novinare, da sam se s Goricom i gospodinom Črnkom nakon prvog mandata, u kojem je nedostajalo sportske sreće, rastao kao prijatelj. Tako doista i je, a kao prijatelj sam se i vratio. Uostalom, i naši pregovori o povratku bili su vrlo ležerni, u prijateljskom tonu, nije tu bilo previše pregovaranja, a ni nagovaranja. Znamo mi sve jedni o drugima, što i koliko možemo, a kad je tako, nije se teško dogovoriti – kaže Damir Milinović (42), rođeni Riječanin, legenda Rijeke, bivši reprezentativac, a danas trener koji je na poseban način povezan s Velikom Goricom.
Prošlo je točno 1019 dana između njegova odlaska i ponovnog dolaska. Puno vremena u životu jednog kluba, ali i jednog trenera. Milinović je u međuvremenu vodio Novigrad i Cibaliju, a Gorica je…
– Napredovala! – ističe Milinović pa nastavlja:
– Gledajte, već godinama se zna da je Gorica jedan stabilan drugoligaš, uredan i posložen u svakom smislu. Momčad se stalno borila za vrh, bila na rubu tog famoznog ulaska u prvu ligu, borila se uvjetima i protivnicima… Sve sam to znao i pratio, a kad sam se sad vratio, dočekao me još bolji klub. Na svim razinama bolji, od uvjeta za rad kroz teren s umjetnom travom, puno je više tu i zaposlenih, klupske prostorije su uređene, sve izgleda doista reprezentativno.
U prvome mandatu, govorio je to uvijek i predsjednik Črnko, Milinović je radio sjajno, ali splet nesretnih okolnosti doveo je do toga da rezultati nisu bili očekivani. I dogodio se rastanak. Valjda je i sudbina tako htjela, možda je tako završilo samo da bi Milinović ostao zapamćen pa se vratio kao još bolji i iskusniji trener. I krenulo je sjajno, u prve tri utakmice Gorica je uzela sedam od mogućih devet bodova, čini se da se situacija ovoga puta kreće u pravom smjeru.
– Da, šteta je što smo kasnije nanizali tri gostujuća poraza (Lučko, Rudeš, Sesvete), no kod kuće smo pobijedili Segestu i Dragovoljac, pa se sve na kraju kompenziralo, a 14 bodova iz 9 kola u konačnici ispunilo planove – uzdahnuo je Milinović pa se okrenuo budućnosti:
– Prvi i osnovni cilj ove momčadi je ne ispasti iz lige, odnosno izbjeći sve eventualne stresne situacije oko borbe za ostanak u ligi. Međutim, ja kao sportaš, kao trener, uvijek želim osvojiti što više bodova, svakoga pobijediti i tako ću se ponašati. I predsjednik mi je rekao: ‘Ako momčad napravi rezultat, ja sam prvi koji joj neće stajati na putu da dobije ono što je zaslužila’. Čuo sam da će ukinuti i tu odredbu o reflektorima, da oni više neće biti uvjet, a to bi štošta moglo promijeniti.

Štrok dvaput suigrač, a danas mu je “šef”
Momčad koju vodi slagali su bivši trener Dražen Biškup i također bivši sportski direktor Igor Čalo, no uvijek je tako kad dođeš negdje usred sezone.
– Nezahvalno je govoriti o prethodniku, pogotovo jer se poznajem i s Biškupom i s Čalom, u jako smo dobrim odnosima. Siguran sam da su napravili najbolje što su mogli, u to ne sumnjam, no moje je mišljenje da su nam nedostajali braniči, jedan pravi napadač, ali i jedan ‘špilmaher’, netko poput Hrvoja Štroka, samo mlađi i malo brži, agilniji. Puno smo uspjeli napraviti u posljednjih mjesec dana, vratili Perića i Labudovića, doveli Mitrovića  – priča Milinović.
S Hrvojem Štrokom, najiskusnijim igračem u goričkoj svlačionici, njegov današnji trener igrao je i u Zagrebu i u Dinamu. Zna to ponekad biti i problem, kad suigrač postane šef.
– U slučajevima kad igrač to zloupotrebljava, definitivno može biti problem. Međutim, u slučaju Hrvoja Štroka tih problema nema ni na vidiku. Ako je igrač profesionalac, a on to svakako jest, sve ide kao po špagi. Puno s njim razgovaram, čak se i dogovaramo neke sitnice, pomaže mladim igračima i to zaista funkcionira jako dobro. Znate, on vam je svugdje gdje je bio funkcionirao kao dobri duh te momčadi, iznimno pošten i korektan dečko s kojim je užitak raditi. Tako je i ovdje, u Gorici – hvali svog igrača trener Damir.
Gledajući sa strane, ne djeluje kao galamdžija, trenerski diktator, više kao trener-prijatelj.
– I dok sam bio igrač, uvijek sam volio trenere koji se znaju našaliti, kojima se uvijek možeš normalno obratiti, pa takav pokušavam biti i ja. Šalim se i ja s igračima, razgovaram s njima i o stvarima izvan nogometa, znamo i popiti piće zajedno, ali granica se zna. Točno znam u kojem trenutku se dignuti s tog pića, maknuti se u stranu, pustiti igrače da se opuste, a isto tako i oni znaju da se, kad je riječ o poslu, na svakom treningu i svakoj utakmici red mora znati. Tako nekako gledam na to, igračima se treba približiti, ali istovremeno i zadržati distancu – priča trener Gorice, stručnjak poznat po nastojanju da zabije gol više, a ne primi gol manje.

Pokušao spasiti brata, ali bolest je bila jača…
– Uvijek mi je draže pobijediti 3-2 ili 4-3 nego 1-0. Volim kad mi momčadi igraju lijepo, atraktivno, bez nabijanja, s loptom na zemlji, da prikazujemo nogomet koji ljudi vole gledati. Ma ponekad čak i na uštrb rezultata ne odustajem od takve ideje i vizije. I ovdje svakoga dana radimo na igri, kombinatorici, a mislim da se to i vidi, jako sam zadovoljan kako igrači usvajaju ono što od njih tražim – kaže popularni Milka.
Tako su ga prozvali još kao igrača, a bio je to sve do ljeta 2006. godine. Tad je, kao 34-godišnjak, završio igračku i započeo trenersku karijeru. Razlog za to je tužan, jako tužan…
– Posljednje dvije sezone igrao sam za Pomorac, trener je bio Nenad Gračan, a već nakon prve odlučio sam upisati trenersku školu i početi učiti za trenera. Međutim, ne bi ja tako brzo završio igračku karijeru, igrao sam u drugoj ligi i mogao sam sigurno igrati na toj razini još neko vrijeme, ali u mirovinu sam otišao prije svega zbog brata – otkriva Milinović i nastavlja:
– Brat je dobio tumor bubrega i odlučio sam sve pokušati da ga spasim. Zato sam se ostavio nogometa, morao sam sve učiniti da mu pomognem. Nažalost, nisam uspio, brat je preminuo u 38. godini.
Kad je već tako moralo biti, bratova smrt barem je usmjerila Damira u poziv koji obožava.
– Za razliku od nekih mojih bivših suigrača, koji su odmah iz kopački dobili priliku voditi prvoligaške klubove, ja sam imao drugačiji put. Krenuo sam od četvrte lige, prošao jako puno utakmica u tom rangu, pa onda u trećoj ligi, na kraju i drugoj. Išao sam stepenicu po stepenicu i vjerujem da sam u ovom trenutku spreman voditi klub u prvoj ligi. Lijepo je čuti kad te spominju kao mogućeg trenera Osijeka ili Lokomotive, ali zaista mi je velika želja preuzeti nekoga u prvoj ligi – logično rezonira Damir, a mi mu na to ponudimo jednu zgodnu opciju: “Vodite vi klub u prvoj ligi, ali da ne morate nikoga preuzimati.”
– Ha, ha, sviđa mi se ta ideja, naravno da bih najviše volio biti trener Gorice u prvoj ligi, doživjeti da na ovaj stadion dolaze Dinamo, Hajduk, Rijeka… Volio bih to i zbog predsjednika kluba Črnka, i zbog predsjednika skupštine Kolarca, ljudi koji silno vole ovaj klub, ali i zbog cijelog ovog okruženja u Gorici.

I sad se naježim kad pričam o oduzetom naslovu
Razgovarajući s Damirom Milinovićem, blagim, mirnim čovjekom, teško je pogoditi da mu je trenerski uzor netko tko je, onako, arogantan, samodopadan, često i bezobrazan.
– Ispast će stereotipno, ali Jose Mourinho je moj idol. U svemu, od vođenja momčadi, pristupa, stila, čak i modnog izričaja… Došao je u vrh baš kad sam ja postajao trener i pratim ga pozorno svih ovih godina, fenomenalno je što taj čovjek radi, koliko je dobar u ovom poslu – kazao je Milinović.
– Volio bih postići barem djelić onoga što je on postigao. Kao i on, i ja želim da momčad ima i glavu, i tijelo, i rep, da joj ne nedostaje niti jedan segment. Mourinho je, dakle, idol iz daleka, a od onih koji su mu bili bliže, s kojima je surađivao, iskače jedno ime.
– Legendarni Ćiro Blažević puno je utjecao na mene, trenirao me u Rijeci, kasnije i u reprezentaciji. Igrao sam pod Ćirom sa Slavenom Bilićem, trenerom koji radi velike stvari, došao je do velikih klubova, on u ovom trenutku odskače, ali znate što ću vam reći… Svi su hrvatski treneri odlični! Ovdje moraš biti majstor improvizacije da bi uspio, vani je to sasvim druga priča. Kad doguraš do inozemstva, baviš se samo nogometom, igrom momčadi, a ovdje se bavim svime i svačime – kaže Milinović.
Jednostavije je sve to dok si igrač. A Milka je bio jako dobar igrač. U reprezentaciji je igrao pet puta, ozljeda nekoliko mjeseci uoči SP-a izbacila ga je iz one legendarne momčadi iz Francuske 1998. Žali i danas što nije sudjelovao na brončanom putu, a žali i za detaljem iz sezone nakon SP-a. Igrao je za Rijeku one sezone kad je gol iz navodnog zaleđa ostavio Milinovića i društvo bez naslova prvaka.
– Ta sezona bila je najljepša u cijeloj mojoj karijeri. Cijeli grad disao je za klub, ambijent je bio prekrasan, na stadionu je na toj utakmici protiv Osijeka bilo 22.000 ljudi. Čudesan osjećaj, ali sve je pokvarilo to zaleđe Hasančića. Pokazalo se poslije da nam je taj naslov oduzet i do danas sam tužan zbog toga. Evo, i sad se naježim kad govorim o tome… Ma valjda svaki dan se sjetim te utakmice, ali što ću, život ide dalje – emotivno priča Milinović.

Zvone Boban, jedini pravi gospodin u kopačkama
No bilo je u karijeri i velikih trenutaka, osvojio je naslov prvaka sa Zagrebom 2003., dao veliki doprinos tom povijesnom trofeju, a kroz karijeru je igrao s nekim sjajnim igračima.
– Bila je velika čast igrati u istoj momčadi sa Šukerom, Prosinečkim, Jarnijem, Bokšićem, Bilićem, Štimcem… Sve sjajni igrači, nogometni velikani, ali jedan je čovjek za mene ostao gospodin u kopačkama: Zvonimir Boban. Od prvog dana me sjajno primio, a na terenu se osjećalo koliko je velik igrač. Kažem, cijelu tu generaciju volim, ostali smo većinom u kontaktu, ali Zvone je bio poseban – ističe Milinović, koji je jednu sezonu proveo u Bochumu, igrao jaku Bundesligu.
– Uh, to je nešto posebno, važan dio moje karijere. U Njemačkoj se baš osjećaš kao nogometaš, u svakom smislu. Sjećam se utakmice u Dortmundu, bilo je 72.000 ljudi na stadionu i odigrali smo 1-1… – prisjeća se Milinović, koji će kao napadača najtežeg za čuvanje istaknuti jednog Brazilca.
– Giovanni Elber bio je strašan igrač, izrazito neugodan. Kakva je to bila startna brzina, kakva eksplozija od igrača, to je nevjerojatno. Brz, opasan, aktivan, zna igrati… On je bio preteča ovih današnjih modernih napadača, u to vrijeme nitko nije igrao na takav način. Bili su sjajni i Zickler, Jancker, Kirsten, Pizarro, čuvao sam i Vierija u dresu reprezentacije, ali nitko me nije impresionirao kao Elber – otkriva Milinović.
I tako, od Gorice, pa preko Rijeke, Dinama, Zagreba, obiteljske tragedije, Ćire, Mourinha i Elbera, dolazimo opet do Gorice. Damir Milinović tek je počeo s poslom.
– Početak je dobar, rekao bih i obećavajući, ali nema sumnje da je pred nama još puno rada. Spremni smo na to – završio je trener goričkog drugoligaša.
Ako se doista ukine to suludo pravilo o reflektorima, možda će Milinović doista u bliskoj budućnosti ostvariti svoj san i postati trener prvoligaša. Goričkog prvoligaša…

Što radim izvan nogometa? Pa, volim pogledati dobru utakmicu…
Nije Damir Milinović jedan od onih trenera koji se opušaju uz ribolov, kartanje, konjske utrke… Ne, u njegovom životu, uz obitelj, postoji samo jedno.
– Iskreno, kad nisam uz nogomet, najčešće sam uz nogomet – sa smiješkom kaže Milinović i nastavlja:
– Nogomet je moj život u punom smislu tog izraza. Kad ne radim, kad nema nikakvih obaveza, najčešće se opuštam uz neku nogometnu utakmicu. Jednostavno obožavam nogomet i to je tako. Često ga i igram, imam društvo za mali nogomet, a igram i za veterane hrvatske reprezentacije.
Kad nogomet konačno siđe s programa, barem nakratko, Milinović radije bira film nego knjigu.
– Ne, nisam baš neki za lektire, više volim pogledati dobru humorističnu seriju ili zabavan film. Ako treba izdvajati najdraže filmove, to su možda ‘Flashdance’, još se sjećam one zgodne glumice, pa možda i ‘Vrućina’ s Al Pacinom – nabrajao je Milinović.

Zdravko Mamić me prodao u Bochum, a Zoki me u Bochumu dočekao
Niti jedna nogometna priča ne može ovih dana proći bez spominjanja aktualnog trenutka hrvatskog nogometa. Navijači su se digli protiv HNS-a, ljutiti nakon imenovanja Ante Čačića, za mnoge Mamićevog čovjeka, ali u nogometnim krugovima je najpametnije – šutjeti. Zna to i Damir Milinović…
– Nisam dovoljno blizu pa ne bih baš volio komentirati. Ima i pozitivnih stvari u hrvatskom nogometu, sviđa mi se, recimo, Miškovićeva Rijeka, stabilni Belupo, Dinamo u Ligi prvaka… No naravno da nije sve idealno, problema očito ima – kaže Milinović, koji šefa hrvatskog nogometa Zdravka Mamića zna iz neke druge priče, onoj koja mu najbolje ide.
– U ljeto 2000. godine Zdravko Mamić mi je prišao i pitao me želim li ići u Bochum. Pristao sam, on je sve dogovorio, Rijeka je dobila nekih 500.000 maraka odštete, a Mamić je ispunio sve što smo se dogovorili. Zahvalan sam mu na tome, zaista je majstor u tim stvarima – ispričao je Milinović, koji je po dolasku u Bochum zatekao jednog drugog Mamića.
– Zoran Mamić tad je igrao sa mnom u momčadi, jednako kao i Samir Toplak (bivši trener Gorice, nap. a.), a uz njih mi je sve bilo puno lakše. Te sezone ispali smo iz lige za jedan bod i ja sam odlučio otići, nisam želio igrati drugu njemačku ligu. Kad danas pogledam, mislim da sam se zeznuo, bilo bi mi pametnije da sam ostao. Ali eto, bio sam mlad, vjerovao da mogu puno više i odlučio sam ići dalje.
Damir Milinović i Gorica odlučili su nakon dvije i pol godine napisati jednu novu nogometnu priču, ili ipak, možda, nastaviti staru. Po svemu što smo do sada imali prilike vidjeti uopće ne sumnjamo da neće biti jedna od ljepših nogometnih….

Preneseno iz Reportera broj 346 – autor: Marko Vidalina

Povezane teme:

CityLIGHTS

“Prvo hidratacija, pa sve ostalo”: tri savjeta Mirele Ilenić za zdraviju njegu kože

I dok beauty industrija često djeluje površno i “instagramično”, razgovor s Mirelom Ilenić brzo pokazuje koliko se iza jednog proizvoda kriju znanja, razvoj, testiranja i iskustva.

Objavljeno

prije 48 minuta

na

6. svibnja 2026.

Objavio/la

mirela

Iza jedne male bočice seruma često stoje mjeseci razvoja, laboratorijska testiranja i tim ljudi koje kupci nikada ne vide. A upravo u tom svijetu danas radi Mirela Ilenić iz Šćitarjeva – žena koja stoji iza razvoja brojnih domaćih beauty proizvoda i koja tvrdi da koži često najviše šteti upravo ono što joj pokušavamo “pomoći”.

Mirela Ilenić: žena koja formulira priče kroz kozmetiku

Kozmetička formulatorica i farmaceutska tehničarka Mirela Ilenić, rodom iz Šćitarjeva, danas stoji iza brenda Mireille Lab te razvoja kozmetičkih proizvoda unutar Lively Pharma – tvrtke koja djeluje u sklopu Lively Roastersa. Iako je Lively Roasters javnosti poznat prvenstveno po specialty kavi, iz te je priče s vremenom nastao i kozmetički segment koji spaja znanost, prirodne sastojke i razvoj domaćih beauty proizvoda. Tako je nastao Lively Pharm – laboratorij i proizvodni pogon specijaliziran za razvoj kozmetike, formulacije i edukacije, dok je Mireille Lab njezin osobni profesionalni pečat i brend kroz koji prenosi vlastitu filozofiju njege kože.

„Ne postoji škola, fakultet, tečaj ni ustanova gdje vi možete dobiti stečeno znanje i reći: “E, ovo je proizvod koji može ići na nečiju kožu.” Iskustvo je ono koje mene može navesti na odluku o tome“, govori Mirela.

Njezin profesionalni put počeo je nakon srednje škole, kada je stažirala u ljekarni. Nedugo zatim otvorila joj se prilika za zaposlenje u jednom poduzeću u kojoj je ostala sljedećih 15 godina. Upravo ondje, kaže, stekla je temelje svega što danas radi. „To je bio moj poslovni odgoj, profesionalna škola i temelj za apsolutno sve. Smatram da nisam tamo radila da danas ne bih bila ovdje gdje jesam“, ističe.

No prvi susret s kozmetikom dogodio se puno ranije – još s 13 godina, upravo u jednoj velikogoričkoj ljekarni. Zbog problema s prištićima otišla je tamo s majkom, a iskustvo koje je tada doživjela i danas joj je ostalo urezano u pamćenje. „Sjećam se žene koja je tamo radila. Dala mi je tri proizvoda – tonik, kremu i gel za pranje lica. Kad smo izašle, mama mi je rekla: „Vidi kak su ove žene lijepe i uredne, sve sređene i u lijepim kutama… Baš bi i ti jednog dana mogla tak raditi.“ Mislim da se tada prvi put javila ta ideja“, prisjeća se kroz smijeh.

Iako je, kaže, kao djevojčica voljela glumiti doktoricu i učiteljicu, danas smatra da od toga zapravo nije ni otišla daleko. „Ne liječim kožu, ali promatram ono što ide na kožu. A s druge strane provodim edukacije pa sam u jednu ruku i učiteljica. Ako danas dobro educiramo mame, mlade djevojke i žene o njezi kože, pa čak i njezi bebe od prvog dana života, možemo prevenirati jako puno toga“, poručuje.

Više nije uvijek i bolje: Tri stvari koje koža zaista treba

Njega kože i lica danas je postala gotovo svakodnevna tema društvenih mreža. Od “skincare rutina” s deset koraka do neprestanog isprobavanja novih proizvoda, tržište kozmetike nikad nije bilo bogatije. No upravo u toj količini savjeta, trendova i proizvoda mnogi, smatra Mirela Ilenić, zapravo rade više štete nego koristi.

Na pitanje što je zaista najvažnije u njezi kože, odgovor daje vrlo jednostavno.

„Postoje tri stvari koje ne smijemo zaboraviti kod kože: optimalno pranje i čišćenje, ali optimalno, ne pretjerano. Pretjeranim čišćenjem skidamo naše prirodne masnoće i tada zapravo radimo problem. Nakon toga važna je hidratacija, dati koži dovoljno vlage jer je tijekom dana gubimo na razne načine. Zato je i unos dovoljno tekućine jako važan. Treća stvar je zaštita, odnosno obnova i regeneracija kože.“, objašnjava.

Dodaje kako su mnoge današnje “komplicirane rutine” rezultat marketinga i prodajnih trikova, a ne stvarnih potreba kože. I sama se, kaže, u svakodnevnoj njezi drži jednostavnosti. Dva proizvoda bez kojih ne može su čistač za lice i krema za lice.

Zanimljivo je i da o SPF-u ima podijeljeno mišljenje. Iako ne osporava važnost zaštite od sunca, smatra da se često zanemaruje šira slika. „Nisam za cjelodnevno i konstantno nošenje SPF-a u svakoj situaciji. Puno veću štetu koži često naprave neki drugi sastojci u kozmetičkim proizvodima nego samo sunce“, govori.

A kada bi morala dati samo jedan savjet za njegu kože, odgovor joj dolazi bez razmišljanja. „Hidratizirajte se! To je najbitniji “sastojak” njege kože.“, poručuje.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal  

Od ideje do police: iza jedne kreme kriju se mjeseci rada

Iako mnogi kozmetički proizvod vide tek kao lijepo pakiranje na polici drogerije ili društvenim mrežama, iza njegovog nastanka krije se dug i izrazito zahtjevan proces. Mirela Ilenić objašnjava kako razvoj jednog proizvoda traje od šest mjeseci pa sve do godinu dana, a ključ uspjeha leži u razumijevanju tržišta i potrebama potrošača.

„Tajna uspješnog proizvoda je slušati tržište, pratiti trendove i pokušati ispričati svoju priču kroz proizvod. Hoćemo li raditi egzosome, faktore rasta ili hijaluronsku kiselinu – to su trendovi, ali jako je važno da proizvod ima svoju priču i svrhu“, govori.

Kako bi nam približila proces stvaranja proizvoda, ispričala nam je proces kroz jedan primjer. „Primjerice, klijent kaže da želi kremu s guščjom masti i peptidima. Prvi korak je pronaći kvalitetnu sirovinu, provjeriti svu dokumentaciju i tek tada krenuti u razvoj proizvoda. Nakon toga odlučujemo hoće li to biti krema, serum, mlijeko, maslac ili neki drugi oblik proizvoda. Nakon razvoja slijedi testiranje koje prolazi kroz nekoliko faza. U prvoj fazi proizvod isprobavaju sami klijenti te daju mišljenje o teksturi, mirisu, načinu upijanja i osjećaju na koži. Potom proizvod odlazi na laboratorijska testiranja koja traju i po tri mjeseca. Tada se ispituje je li proizvod stabilan, razdvaja li se, topi li se, mijenja li teksturu i slično. Tek nakon toga kreće priprema dokumentacije“, kaže Mirela.

Dodaje kako je upravo dokumentacija jedan od najzahtjevnijih dijelova cijelog procesa. „Dokumentacija za kozmetički proizvod jedna je od najopsežnijih koja postoji. Često je ima više nego za neke vitamine ili minerale. Tek nakon svega toga kreće proizvodnja“, ističe.

Naglašava kako javnost često nije svjesna koliko ljudi i znanja stoji iza jednog domaćeg kozmetičkog proizvoda.

„Ljudi moraju znati da hrvatski brend koji vide na polici ili internetu nije nastao pucketanjem prstiju. U cijelom procesu sudjeluju različiti timovi – od razvoja i analitike do dokumentacije i proizvodnje. Zato je važno kroz medije i različite kanale pokazati koliko je ovo zahtjevan posao i koliko ljudi sudjeluje da bi kvalitetan proizvod došao do potrošača koji će mu vjerovati“, zaključuje.

Foto: Vanesa Miković/Cityportal

Lively Pharm u dvije godine sudjelovao u lansiranju 18 brendova

U Lively Pharmu danas razvijaju proizvode kroz dva modela proizvodnje – private label i white label. Iako se ti pojmovi često spominju u beauty industriji, Mirela objašnjava kako iza njih stoji potpuno drugačiji pristup radu s klijentima.

„Private label je kada nam klijent dođe sa svojom idejom, a mi tu ideju pretvaramo u gotov proizvod. White label je nešto što razvijamo sami unutar našeg razvojnog kapaciteta – po trendovima, potrebama tržišta, ali ponekad i po nekim mojim osobnim željama. Kada dođe klijent, takav proizvod može odmah koristiti i prilagoditi svom brendu“, objašnjava.

Dodaje kako su njihova najveća snaga skincare proizvodi i funkcionalna kozmetika, odnosno proizvodi koji imaju konkretnu svrhu i djelovanje, a ne samo estetsku vrijednost.

„Mi se ne bavimo robnim markama i masovnom proizvodnjom jer nas to jednostavno ne zanima. To su vam oni proizvodi gdje imate isti šampon u pet različitih mirisa ili gel za ruke u deset varijanti. Praktički imate jednu formulaciju i samo mijenjate miris“, govori.

Umjesto toga, fokusirali su se na male, nišne brendove i individualan pristup klijentima. Upravo im je ta strategija, kaže, donijela rezultate. „Zahvaljujući takvom pristupu, u posljednje dvije godine neposredno smo sudjelovali u lansiranju 18 novih brendova. Za Hrvatsku, ovako malu zemlju, to je zaista puno“, ističe.

Nije sve uvozni skincare; Kad biramo domaće, podržavamo puno više od samog proizvoda

I dok beauty industrija često djeluje površno i “instagramično”, razgovor s Mirelom Ilenić brzo pokazuje koliko se iza jednog proizvoda kriju znanja, razvoj, testiranja i iskustva. Od djevojčice koja je u velikogoričkoj ljekarni prvi put poželjela nositi bijelu kutu, do žene koja danas stoji iza razvoja brojnih domaćih kozmetičkih proizvoda, njezina priča potvrđuje da uspjeh u ovoj industriji ne dolazi preko noći, nego godinama rada, edukacije i razumijevanja onoga što koža zaista treba.

A možda je upravo najveća vrijednost ovakvih priča podsjetnik da iza domaćih kozmetičkih proizvoda ne stoje samo “lijepa pakiranja”, nego ljudi, znanje, laboratoriji i godine rada. Zbog toga bi podrška hrvatskim proizvođačima i malim poduzetnicima trebala biti puno više od prolaznog trenda.

Foto: Lively Pharm

Nastavite čitati

CityLIGHTS

Subotnji shopping s nagradama: KTC dijeli poklone i pogodnosti

Iz KTC-a ističu kako je riječ o prilici za povoljniju kupnju uz dodatne benefite, te pozivaju građane da ih posjete upravo ove subote.

Objavljeno

prije 2 sata

na

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Ove subote  KTC Velika Gorica donosi kombinaciju sezonskih popusta, nagrada za kupce i dodatnih pogodnosti za članove programa vjernosti.

Poseban naglasak stavljen je na proljetnu kupnju i uređenje vrta. U poljoljekarni su tako osigurani popusti na odabrane proizvode poput zemlje za cvijeće koja je dostupna uz 20 posto nižu cijenu, dok se presadnice povrća i tekuća gnojiva za cvijeće nude uz 10 posto popusta.

Uz to, članovi KTC Kluba vjernosti ostvaruju dodatnu pogodnost kroz duplo prikupljanje bodova prilikom kupnje u supermarketu, restoranu, poljoljekarni i na benzinskoj postaji.

Za sve kupce pripremljeno je i darivanje – oni koji u jednoj kupnji potroše više od 70 eura u bilo kojem od navedenih odjela dobivaju gratis kišobran.

Iz KTC-a ističu kako je riječ o prilici za povoljniju kupnju uz dodatne benefite, te pozivaju građane da ih posjete upravo ove subote.

Nastavite čitati

HOTNEWS

FOTO Novi čelnik županijskih vatrogasaca: ‘Zapovjednici, glave skupa, idemo delati’

Vatrogasna zajednica Zagrebačke županije je najjača na području Republike Hrvatske, a za to su zaslužni upravo vatrogasci i sva dobrovoljna vatrogasna društva na području Zagrebačke županije.

Objavljeno

prije 8 sati

na

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

Na izbornoj sjednici Skupštine Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije, održanoj jučer u prostorijama DVD-a Buševec s početkom u 19 sati, izabran je novi predsjednik – Dalibor Mrakovčić.

Sjednica je, uz izbor čelnog čovjeka, bila i prilika za dodjelu zahvalnica članovima predsjedništva i zapovjedništva koji ne nastavljaju mandate, a svojim su radom značajno doprinijeli razvoju zajednice.

Dva kandidata u utrci za predsjednika

Za vodeću funkciju natjecala su se dvojica kandidata, aktualni predsjednik Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije Slavko Povrlišek i predsjednik Vatrogasne zajednice Velike Gorice Dalibor Mrakovčić. Predstavljajući se članovima Skupštine, Mrakovčić je istaknuo svoje dugogodišnje iskustvo:
„Rođen sam u Velikoj Gorici te sam vatrogasac 45 godina u svojem DVD-u, od toga 44 godine ispitani vatrogasac jer se to nekada tako moglo pa sam već s 13 godina položio za vatrogasca. S time da sam jedanaest godina predsjednik Vatrogasne zajednice grada Velike Gorice, zajednice koja je najveća u našoj Županiji po broju članica DVD-a i tamo stanje zajednice govori o mojem načinu rada.“

 S druge strane, Povrlišek se osvrnuo na svoj dosadašnji rad i rezultate:
„Ja sam Slavko Povrlišek iz Vatrogasne zajednice grada Vrbovca. Punih 48 godina sam u vatrogastvu, četvrti mandat sam u Vatrogasnoj zajednici grada Vrbovca, na čiji sam rad u zajednici izuzetno ponosan. Ponosan sam na ovo što smo napravili kroz ovih pet godina u Vatrogasnoj zajednici Zagrebačke županije. Nije to moj rezultat, to je rezultat svih vas, to je rezultat cijelog predsjedništva, to je rezultat zapovjedništva i svih ostalih.“

Rezultati glasanja

Glasanju su pristupila 62 člana Skupštine s pravom glasa, a svi listići bili su važeći. Mrakovčić je osvojio 39 glasova, dok je Povrlišek dobio 23 glasa. Nakon objave rezultata, novoizabrani predsjednik zahvalio je na ukazanom povjerenju: „Zahvalio bih se svima na ukazanom povjerenju. Trudit ću se da to povjerenje i opravdam. Moram se zahvalit i gospodinu Slavku Povrlišeku, na svemu onomu što je dobro napravio za našu zajednicu. Čeka nas jako puno posla. Zapovjednici, glave skupa, idemo delati. Hvala.“

Poruke podrške i priznanja vatrogascima

Zamjenik župana Zagrebačke županije Ervin Kolarec čestitao je vatrogascima blagdan Svetog Florijana te naglasio značaj sustava: „Na samom početku želim vam čestitati jučerašnji veliki blagdan zaštitnika naših vatrogasaca, Svetog Florijana. Moram istaknuti da je Zagrebačka županija velika vatrogasna obitelj. Imamo preko 20.000 vatrogasaca, imamo 263 dobrovoljna vatrogasna društva. To je zaista na ponos Zagrebačke županije.“ Dodao je i: „Moram reći da je naša Vatrogasna zajednica najjača na području Republike Hrvatske, a za to ste zaslužni upravo vi vatrogasci i sva naša dobrovoljna vatrogasna društva. U tome ste imali snažnu financijsku podršku Zagrebačke županije. Mi smo prepoznali vaš rad, vaše djelovanje, vaš trud i u ovoj godini za vatrogastvo osigurali smo 1.480.000 eura, što je povećanje u odnosu samo na godinu prije.“

Zamjenik gradonačelnika Velike Gorice Neven Karas također je istaknuo važnost vatrogasaca: „Grad Velika Gorica cijeni svoje vatrogasce, izdvaja za vatrogasce i koliko god da izdvojimo, opet to nije ni blizu onoliko koliko vi nama pružate.“

Pregled intervencija i aktivnosti

Zapovjednik Vatrogasne zajednice Zagrebačke županije Dario Kezerić iznio je podatke o operativnim aktivnostima u protekloj godini. Zabilježeno je ukupno 2.631 vatrogasnih intervencija, u kojima je sudjelovalo 10.802 vatrogasaca s 3.644 vozila. Najveći broj intervencija evidentiran je na području Samobora (416), Velike Gorice (415) i Ivanić-Grada (331). Kao najzahtjevnija izdvojena je intervencija gašenja požara skladišta auto-guma u Svetoj Nedelji 4. studenoga 2025. godine.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal

Nastavite čitati

CityLIGHTS

VG brass: ‘festival koji pokazuje kulturnu otvorenost Velike Gorice prema svijetu’

Velikogorički brass festival tako i ove godine potvrđuje svoju poziciju kao važna platforma za promociju limene glazbe, ali i kao događaj koji kontinuirano okuplja domaću i međunarodnu publiku.

Objavljeno

prije 1 dan

na

5. svibnja 2026.

Objavio/la

Foto: Morena Martinović/Cityportal

Otvorenjem u Dvorani Gorica započelo je 20. izdanje Velikogoričkog brass festivala, čime je obilježen značajan jubilej ove manifestacije posvećene limenoj glazbi.

Program je počeo u 20 sati, a festivalski tjedan otvorio je nastup renomiranog ansambla Spanish Brass, čime je simbolično označen početak još jednog izdanja događanja koje je tijekom dva desetljeća izraslo u važno mjesto susreta vrhunskih glazbenika i publike.

Profesor umjetničke škole Franje Lučića, Tomislav Špoljar, tom je prilikom istaknuo važnost publike za kontinuitet festivala: „VG Brass se pretvara u jednu lijepu tradiciju, ali nije stvar uopće u festivalu, nije stvar u nama koji ga radimo, stvari je u vama, publici koja dolazite ovdje iz godine u godinu.“

Na otvorenju se publici predstavio i Spanish Brass, jedan od najcjenjenijih limenih puhačkih kvinteta na međunarodnoj sceni. Ansambl djeluje više od tri desetljeća, tijekom kojih je ostvario niz značajnih priznanja te izgradio bogatu diskografiju, potvrđujući svoj status među vodećim imenima u ovom glazbenom području.

O značaju festivala za grad govorio je i predsjednik Gradskog vijeća Velike Gorice Darko Bekić, naglasivši njegovu dugogodišnju ulogu u kulturnom životu zajednice: „Velika Gorica je prošle godine proslavila 30 godina postojanja, a dvije trećine naše gradske povijesti, prati nas i ovaj veliki Brass festival koji nas je ucrtao na kartu ne samo hrvatske nego i šire te pokazuje kulturnu otvorenost našeg grada, naše Velike Gorice prema svijetu.“

Velikogorički brass festival tako i ove godine potvrđuje svoju poziciju kao važna platforma za promociju limene glazbe, ali i kao događaj koji kontinuirano okuplja domaću i međunarodnu publiku.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Biciklijada „Put bijele rode“ spojila rekreaciju i prirodu Ivanić-Grada

Ovogodišnja biciklijada „Put bijele rode“ je objedinjeno pokazala kako se kroz jednostavne rekreativne aktivnosti može razvijati svijest o zaštiti okoliša i prirodnim vrijednostima prostora koji ih okružuje.

Objavljeno

prije 2 dana

na

4. svibnja 2026.

Objavio/la

Foto: JU Zeleni Prsten

Na području Ivanić-Grada obilježen je Praznik rada jubilarnom, desetom biciklijadom „Put bijele rode“, koja je ove godine okupila više od 130 sudionika i još jednom stavila naglasak na povezivanje rekreacije, edukacije i očuvanja prirode.

Manifestacija je prvi put održana na ivanićgradskom području, a međunarodni karakter dobila je sudjelovanjem biciklista iz Ljubljane. Ruta duga 27 kilometara vodila je kroz niz prirodnih i kulturnih točaka Moslavine i Posavine, uz snažan fokus na interpretaciju lokalnog okoliša.

Sudionici su vozili uz rijeku Savu, kroz šumu Žuticu te pored karakterističnih drvenih kuća posavskog kraja u ambijentu koji je naglašavao prirodne vrijednosti i staništa vezana uz bijelu rodu.

Vožnja uz prigodnu edukaciju

Tijekom biciklijade održana su dva edukativna zaustavljanja. Prvo je organizirano u Pučkoj školi u Dubrovčaku Lijevom, gdje je smještena Čuvaonica Muzeja Ivanić-Grada. Ondje je ravnateljica Muzeja Ivanić-Grada Rosana Škrgulja sudionicima predstavila povijest objekta te ih provela kroz izložbu posvećenu dabrovima i fotografsku izložbu ptica „Poleti sa mnom“.

Drugo zaustavljanje održano je u šumi Žutici, poplavnom šumskom kompleksu koji ima važnu ulogu u obrani Zagreba od poplava. Unatoč činjenici da se na području nalazi više od 250 naftnih bušotina, riječ je o prostoru iznimne biološke raznolikosti, u kojem je zabilježeno više od 550 vrsta noćnih leptira, kao i velik broj vodozemaca i gmazova.

Značaj biciklijade povezan je i s temom zaštite bijele rode, jedne od strogo zaštićenih vrsta koja se koristi i kao pokazatelj kvalitete okoliša. Ravnateljica Javne ustanove Zeleni prsten Zagrebačke županije, dr. sc. Tatjana Masten Milek, pritom je istaknula: „Ova biciklijada samo je jedna od aktivnosti usmjerenih na podizanje svijesti o zaštiti ove strogo zaštićene vrste, koja je ujedno i važan pokazatelj kvalitete okoliša.“ Dodatno je naglasila da Zagrebačka županija, uz Sisačko-moslavačku, bilježi najveći broj gnijezda bijele rode te da su Ivanić-Grad i Vrbovec među lokalnim sredinama s najvećom koncentracijom gnijezda u županiji.

Ovogodišnja biciklijada „Put bijele rode“ time je ponovno objedinjeno pokazala kako se kroz jednostavne rekreativne aktivnosti može razvijati svijest o zaštiti okoliša i prirodnim vrijednostima prostora koji ih okružuje.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Reporter 459 - 30.04.2026.

Facebook

Izdvojeno