Sport

Dambrauskas: Imali smo golmana, braniče, sreću… Ma svaki igrač dao je svoje!

Puno sam zadovoljniji rezultatom nego igrom, ali protiv Dinama i Osijeka nismo imali sreće, pa možemo reći da nam se ovaj put vratilo, rekao je trener HNK Gorice Valdas Dambrauskas nakon pobjede 2-1 na Rujevici, šeste protiv Rijeke u zadnjih sedam ogleda

Objavljeno

prije 6 godina

27. lipnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Četvrti put su nogometaši Gorice gostovali kod Rijeke u okviru HNL-a u petak navečer, upisali su treću pobjedu (2-1), a ukupno je niz došao do sedam utakmica bez poraza u međusobnim susretima s Riječanima. Ondje gdje je stao bivši trener Sergej Jakirović nastavio je njegov nasljednik Valdas Dambrauskas.

– Ne razmišljam puno o prošlosti, ali znam da Gorica nije izgubila od Rijeke već sedam utakmica zaredom. Možemo reći da nam je ovo ‘sretan protivnik’, no kad govorimo o samoj izvedbi ovoga puta… Puno sam zadovoljniji rezultatom! Nije to bilo ono što smo očekivali i željeli, pogotovo u prvom poluvremenu. Naravno, na Rujevici nikad nije lako igrati, teren je jako brz i potrebno je neko vrijeme za prilagodbu, moramo priznati da smo jahali i na valu sreće ovoga puta. Protiv Osijeka i Dinama nam je sreće nedostajalo, mislim da smo u tim utakmicama zaslužili više, a protiv Rijeke sreća je bila na našoj strani – priznao je Dambrauskas.

Rijeka je imala dominaciju u prvom dijelu, puno ubacivanja s bokova, no jedini gol bio je onaj Kristijana Lovrića iz jedanaesterca, da bi u nastavku Gorica došla do daha, ali i do drugoga gola, kojim je Cherif Ndiaye prelomio utakmicu.

– Sretan sam zbog mojih igrača, pogotovo zbog drugog poluvremena. Bili smo kompaktni u sredini, nismo previše toga dozvolili njihovim napadačima, koji su zaista jako dobri igrači. Puno lopti smo presjekli i oduzeli u sredini, a kad je tako, normalno je da ostane prostora na bokovima. To smo i odabrali, takav način igre, jer smatrali smo da je Rijeka opasnija kroz sredinu. Imali su prostora na boku, tako su i zabili jedini gol, ali ja uvijek pokušavam ostati pozitivan i tražim pobjedu u napadu, a ne u obrani. Rijeka nas je pritiskala, no imali smo i mi prostora, u nekoj drugoj situaciji možda bi još neka od tih prilika završila u golu. Nakon svega, naravno da smo sretni zbog rezultata, a sad se moramo vratiti na teren i raditi na tome da budemo još bolji – jasan je trener Gorice.

Velik posao napravila je obrana, u kojoj ovom prilikom nije bilo kartoniranog Marijana Čabraje, ali Krešimir Krizmanić kvalitetno je uskočio i formirao čvrsti bedem zajedno s Musom desno te Jovičićem i Steenvoordenom u sredini. Sve sigurnijim Jovičićem i Steenvoordenom..

– Jako sam sretan zbog naših centralnih braniča, mislim da igraju sve bolje iz utakmice u utakmicu, puno su toga zaustavili i spriječili pred našim golom. Međutim, čini mi se da to vrijedi i za cijelu momčad, zajedno napredujemo i sve smo bliže stilu kojim želimo igrati. Nismo bili dobri u držanju lopte, ali ponekad moraš dobivati i ‘ružne’ utakmice. Pogotovo kad si Gorica, u ovom trenutku prosječna momčad po poziciji na tablici. Kažem, imali smo plan više otvarati bokove, no naravno da bi ovo bila drukčija priča da je Rijeka iskoristila svoje šanse, pogotovo u tom prvom poluvremenu. Srećom, imali smo dobroga golmana, imali smo dobre braniče, ali i dozu sreće. Svi moji igrači dali su svoj doprinos u ovoj pobjedi i svima im čestitam na pobjedi – kazao je Valdas.

Subota će igračima biti slobodna, ponovno okupljanje na rasporedu je u nedjelju poslijepodne, a nakon toga preostaje samo jedan trening i – Hajduk! Splićani u Veliku Goricu dolaze već u utorak, utakmica na Gradskom stadionu igrat će se od 21.05 sati. Još jedan velik i težak izazov je pred Goričanima.

– Kad si na poziciji na kojoj smo mi, u sredini tablice, svaka utakmica je teška. Gledaš prema vrhu, nastojiš napredovati i uloviti momčadi koje su ispred tebe. Međutim, imali smo utakmice s Osijekom, zatim s Dinamo, sad i s Rijekom, pa slijedi Hajduk… Sve su to izuzetno zahtjevne utakmice i ne bi bilo pošteno reći da je bilo koja od njih teža od neke druge. Sve su to sjajne momčad, ponos hrvatskog nogometa, a mi ćemo ih pokušati što prije dostići – zaključio je trener.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews NK Rijeka valdas dambrauskas

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 10 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 16 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.