Sport

Dambrauskas: Imali smo golmana, braniče, sreću… Ma svaki igrač dao je svoje!

Puno sam zadovoljniji rezultatom nego igrom, ali protiv Dinama i Osijeka nismo imali sreće, pa možemo reći da nam se ovaj put vratilo, rekao je trener HNK Gorice Valdas Dambrauskas nakon pobjede 2-1 na Rujevici, šeste protiv Rijeke u zadnjih sedam ogleda

Objavljeno

prije 6 godina

27. lipnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Četvrti put su nogometaši Gorice gostovali kod Rijeke u okviru HNL-a u petak navečer, upisali su treću pobjedu (2-1), a ukupno je niz došao do sedam utakmica bez poraza u međusobnim susretima s Riječanima. Ondje gdje je stao bivši trener Sergej Jakirović nastavio je njegov nasljednik Valdas Dambrauskas.

– Ne razmišljam puno o prošlosti, ali znam da Gorica nije izgubila od Rijeke već sedam utakmica zaredom. Možemo reći da nam je ovo ‘sretan protivnik’, no kad govorimo o samoj izvedbi ovoga puta… Puno sam zadovoljniji rezultatom! Nije to bilo ono što smo očekivali i željeli, pogotovo u prvom poluvremenu. Naravno, na Rujevici nikad nije lako igrati, teren je jako brz i potrebno je neko vrijeme za prilagodbu, moramo priznati da smo jahali i na valu sreće ovoga puta. Protiv Osijeka i Dinama nam je sreće nedostajalo, mislim da smo u tim utakmicama zaslužili više, a protiv Rijeke sreća je bila na našoj strani – priznao je Dambrauskas.

Rijeka je imala dominaciju u prvom dijelu, puno ubacivanja s bokova, no jedini gol bio je onaj Kristijana Lovrića iz jedanaesterca, da bi u nastavku Gorica došla do daha, ali i do drugoga gola, kojim je Cherif Ndiaye prelomio utakmicu.

– Sretan sam zbog mojih igrača, pogotovo zbog drugog poluvremena. Bili smo kompaktni u sredini, nismo previše toga dozvolili njihovim napadačima, koji su zaista jako dobri igrači. Puno lopti smo presjekli i oduzeli u sredini, a kad je tako, normalno je da ostane prostora na bokovima. To smo i odabrali, takav način igre, jer smatrali smo da je Rijeka opasnija kroz sredinu. Imali su prostora na boku, tako su i zabili jedini gol, ali ja uvijek pokušavam ostati pozitivan i tražim pobjedu u napadu, a ne u obrani. Rijeka nas je pritiskala, no imali smo i mi prostora, u nekoj drugoj situaciji možda bi još neka od tih prilika završila u golu. Nakon svega, naravno da smo sretni zbog rezultata, a sad se moramo vratiti na teren i raditi na tome da budemo još bolji – jasan je trener Gorice.

Velik posao napravila je obrana, u kojoj ovom prilikom nije bilo kartoniranog Marijana Čabraje, ali Krešimir Krizmanić kvalitetno je uskočio i formirao čvrsti bedem zajedno s Musom desno te Jovičićem i Steenvoordenom u sredini. Sve sigurnijim Jovičićem i Steenvoordenom..

– Jako sam sretan zbog naših centralnih braniča, mislim da igraju sve bolje iz utakmice u utakmicu, puno su toga zaustavili i spriječili pred našim golom. Međutim, čini mi se da to vrijedi i za cijelu momčad, zajedno napredujemo i sve smo bliže stilu kojim želimo igrati. Nismo bili dobri u držanju lopte, ali ponekad moraš dobivati i ‘ružne’ utakmice. Pogotovo kad si Gorica, u ovom trenutku prosječna momčad po poziciji na tablici. Kažem, imali smo plan više otvarati bokove, no naravno da bi ovo bila drukčija priča da je Rijeka iskoristila svoje šanse, pogotovo u tom prvom poluvremenu. Srećom, imali smo dobroga golmana, imali smo dobre braniče, ali i dozu sreće. Svi moji igrači dali su svoj doprinos u ovoj pobjedi i svima im čestitam na pobjedi – kazao je Valdas.

Subota će igračima biti slobodna, ponovno okupljanje na rasporedu je u nedjelju poslijepodne, a nakon toga preostaje samo jedan trening i – Hajduk! Splićani u Veliku Goricu dolaze već u utorak, utakmica na Gradskom stadionu igrat će se od 21.05 sati. Još jedan velik i težak izazov je pred Goričanima.

– Kad si na poziciji na kojoj smo mi, u sredini tablice, svaka utakmica je teška. Gledaš prema vrhu, nastojiš napredovati i uloviti momčadi koje su ispred tebe. Međutim, imali smo utakmice s Osijekom, zatim s Dinamo, sad i s Rijekom, pa slijedi Hajduk… Sve su to izuzetno zahtjevne utakmice i ne bi bilo pošteno reći da je bilo koja od njih teža od neke druge. Sve su to sjajne momčad, ponos hrvatskog nogometa, a mi ćemo ih pokušati što prije dostići – zaključio je trener.

Povezane teme:HNK GORICA hotnews NK Rijeka valdas dambrauskas

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 2 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 5 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 7 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.