Život piše romane.
Na prvu će zazvučati kao floskula, koju čuješ toliko puta, ali znate što? Život je u nedjelju poslijepodne doista napisao roman. S happy endom. Junak te priče je Ante Radoš, 27-godišnjak koji je zabio – neće valjda zazvučati pretjerano – gol desetljeća. Barem kad je riječ o goričkom, turopoljskom nogometu.
– Kako se osjećam? Kao najtraženiji čovjek u Gorici. Mobitel zvoni cijeli dan, stižu poruke, svi žele čestitati – sa smiješkom kaže Ante dok ispija Coca-colu dan nakon utakmice sa Solinom.
Znate već priču, Gorici je trebao barem remi za kvalifikacije za Prvu HNL, a gubila je od Solina do 88. minute. A onda, kao u najljepšoj bajci, upravo on je skočio, čelom pogodio loptu nabačenu iz kornera i zabio za toliko željenih 1-1.
– Napadački skok sam jako dobro osjećao cijelu utakmicu, dohvatio sam već dvije, tri lopte prije toga, i kod svakog odlaska na korner sam sebi sam govorio: ‘Ajde, zabij taj gol, bit ćeš car!’ – priča gorički car Ante kad su se dojmovi malo slegli.
Nego, u čemu je ljepota ove goričke nogometne priče… Ante Radoš, dečko koji je odrastao 50 metara od stadiona, cijelog je ovog proljeća bio sporedni lik. U debeloj zavjetrini, na kraju klupe. Sve do nedjelje, sve do gola za pamćenje.
– Ja sam dijete Radnika. S 14 godina sam otišao u Varteksovu omladinsku školu i ondje se zadržao pet godina, osvojio i juniorsko prvenstvo Hrvatske. Nakon toga sam se vratio u Goricu, osvojio drugu ligu, pa na vlastitu inicijativu, zbog raznoraznih razloga, otišao u Udarnik. Četiri godine bio sam kapetan Udarnika, a u listopadu prošle godine moj prijatelj Perica Vidak pozvao me natrag, da u B momčadi pomognem klincima da stasaju. U veljači smo se dogovorili da se opet priključim prvoj momčadi. Pitali su me mogu li pomoći kad zatreba, ja sam rekao da mogu i dogovorili smo se – prepričao je Ante.
Do nedjelje je ovog proljeća, pazite sad, odigrao ukupno 35 minuta! Protiv Šibenika 15, protiv Dinama II još 20. Prvi put nakon šest godina bio je u prvih 11 Gorice! I, shvatili ste već, zabio gol za pamćenje. Najdraži u karijeri.
– A čuj, prvi je kojeg je uopće mogu sjetiti, pa valjda i je najdraži, ha, ha. Zabijao sam ja i prije neke golove, znalo mi se posrećiti iz slobodnjaka, kad nije imao tko pucati… – skromno kaže Radoš sa smiješkom koji nikako nije mogao sakriti, zaustaviti, maknuti s usana. A zašto i bi…
– Znaš što, stalno sam pogledavao na sat, gledao koliko je još do kraja, i stalno mi se činilo da još imamo dovoljno vremena. I stvarno sam vjerovao da ćemo zabiti. Kad je lopta išla prema meni, pogledao sam golmana, dohvatio loptu i pokušao je spustiti prema dolje. I spustio sam je, a kad sam vidio da sudac trči prema centru, osjećaj je bio fenomenalan, neopisiv – priča Ante, jedan sasvim poseban nogometaš.
Naime, uz igranje drugoligaškom nogometa, on je zaposlen u Croatia osiguranju.
– Mogu ti reći da mi je porastao rejting i na poslu, ha, ha. Bio sam dežuran na dan poslije utakmice i dečki su me zezali da uopće nema brige za rezultat kad smo osigurani kod Croatia osiguranja – smije se opet presretni gorički junak.
Žalili su se iz Solina da lopta možda nije prešla crtu, ali prešla je, prešla…
– Ma naravno da je. U prvom trenutku sigurno, nakon toga ju je branič butinom vratio nazad, pokušao je izgurati i rukom, ali to je bilo to – kazao je Ante pa zadovoljno dodao, opet sa smiješkom:
– Kao što je rekao jedan moj prijatelj, poštenje i trud se uvijek vrate. Možda ne danas, možda ne sutra, ali u utakmici desetljeća sigurno!
Priča je definitivno filmska, nekad talentirani klinac negdje usput se malo zagubio, nogomet je silom prilika otišao u drugi plan, ali evo ga opet, kad je bilo najpotrebnije. U situaciji kad šest prvotimaca dobije žute kartone, kad oba stopera budu izvan kadra, uskočio je dečko s kraja klupe. I odradio posao u velikom stilu.
– Čudan je život… Prije tri mjeseca sam radio u školi i igrao za B momčad. A onda sam promijenio posao i priključio se prvoj momčadi. Priča se lijepo slaže i bilo bi jako lijepo da završi prvom ligom. Zbog ljudi u klubu, predsjednika i svih ostalih, ali i zbog svih nas. Ne toliko zbog mene, ali zbog mlađih suigrača, kojima se ovime možda može nešto i otvoriti u karijeri. Postotak od eventualnih transfera? Bit će dovoljno da se osiguraju kod mene, ha, ha. I nije poletio nakon svega. S obje noge je čvrsto na zemlji, svjestan da mu je ovo možda bila i posljednja utakmica za Goricu.
– Stvarno mi je drago što sam pomogao klubu i gradu. Pretpostavljam da neću igrati u kvalifikacijama, kad se svi kartonirani vrate u kadar, ali nemam s time problema. Ja sam svoje napravio – kazao je Ante pa otkrio detalj koji ovu njegovu priču čini još posebnijom:
– Dobar dio nas igrao je s ozljedama, pod tabletama, uključujući i mene. Cijela desna noga me boli, od tetive do zadnje lože. Dan prije bio sam na masaži dva sata, ali nisam nikome želio govoriti da imam te probleme. Možda nisam bio potpuno korektan, možda je to bilo sebično, ali osjećao sam da mogu izdržati cijelu utakmicu. Svi su stisnuli zube i dali sve što su mogli. Vodi te adrenalin, taj neki osjećaj, ali i publika. Ne pamtim da je na našem stadionu bila bolja atmosfera, stvarno moram zahvaliti ljudima što su došli, podržali nas, pa i što su onako iskreno proslavili gol sa mnom. Osjetio sam tu pozitivnu energiju, živjeli su s nama i zaista im hvala na tome.
Vjerojatno su svi u klubu, uključujući i trenera, bili skeptični prema igraču koji nije igrao ovakvu utakmicu, na ovoj razini, punih šest godina. Sumnjao je djelomično i sam Ante Radoš.
– Jesam, uvijek postoji ta nekakva sumnja kad nešto dugo ne radiš, pa tako i kad ne igraš nogomet na ovoj razini. Četiri godine igrao sam treću i četvrtu ligu, naravno da postoji mala sumnja, zato je i toliko lijepa spoznaja da i dalje mogu, da je to nešto ostalo u meni. I ako me budu trebali u kvalifikacijama, nema problema! Igrat ću sa zadovoljstvom, sa smiješkom, da ću uživati uvjeren je Ante, koji je želio podvući i ovo:
– Ne znam hoće li ljudi dovoljno cijeniti ovaj uspjeh, ali bez obzira na ishod dodatnih kvalifikacija, napravili smo jako velik uspjeh. Simbolično, osvojio sam drugu ligu s Goricom 2010., kad nam nepravedno nisu dopustili da uđemo, vidjet ćemo kako će ovaj put sve to završiti…
Ovisit će tu ponešto i o Cibaliji, protivniku koji će definitivno biti favorit u dva ogleda koja slijede. Prvi je u nedjelju u Zaprešiću, uzvrat je u srijedu u Vinkovcima.
– Velika prednost za Cibaliju je to što mi ne igramo doma. Imali bismo puno više šanse da možemo igrati na svom stadionu, pred još više ljudi nego ovaj put. Uz to, velika je razlika što oni cijele sezone igraju protiv Dinama, Rijeke i Hajduka, a mi protiv Solina, Lučkog i Dugopolja, druga je to razina. Ali ne treba se time previše opterećivati, imamo mi i svoje adute, vjerujem da možemo naći dobitnu kombinaciju – optimističan je Radoš, koji ne krije da nikad nije volio igrati protiv slavonskih momčadi.
– Znaš kako Slavonci igraju… Trče, udaraju i nabijaju. Ružno zvuči, ali onaj tko će više udarati, jače nabijati i više trčati, taj će i pobijediti. Ako uspijemo iz ‘domaće’ utakmice izvući pozitivan rezultat, šanse nam rastu. Pa neka oni razmišljaju o nama – poručio je za kraj gorički junak iz sjene.
I teško je nakon svega zaključiti bilo što osim da je sve ovo zaslužio. Da nakon svega, pa i nakon ružnog rastanka s Udarnikom prošle jeseni, barem na jedan dan postane najtraženiji čovjek u gradu. Bravo, majstore!
Djeci stalno govorim da se poštenje i dobrota uvijek vrate
Uz posao i drugoligaški nogomet, Ante Radoš ima i još jednu zanimaciju u životu.
– Uključio sam se i u rad omladinske škole HNK Gorice, vodim dvije selekcije i pokušavam prenijeti na djecu da se poštenje i dobrota, kad se vodiš srcem u životu, kad-tad isplati. Drago mi je što su to u nedjelju poslijepodne imali priliku i vidjeti. Rekao sam klincima da bih im rado dao dres, ali vjerojatno bi mi predsjednik skinuo s plaće, ha, ha, ha. Još nismo imali trening, ali vjerujem da će na prvom sljedećem biti stotinu pitanja – kaže Radoš, dodavši kako svakako mora pozdraviti svoju ekipu iz osiguranja.
A sve donedavno radio je također s djecom. Točnije, s jednim vrlo posebnim djetetom.
– Počeo sam prije tri godine raditi kao asistent u nastavi, a to me dosta odredilo, taj rad s djetetom koje ima posebne potrebe – rekao je Radoš, kojem cijeli taj zgusnuti raspored ne predstavlja prevelik problem:
– Donedavno sam ujutro bio u školi, a navečer na treninzi, a sad imam fleksibilno radno vrijeme. Kad nisam na poslu, u klubu sam, kad nisam u klubu, na poslu sam… Želim raditi, ne bojim se rada, ništa mi nije teško, a nadam se da će ljudi to cijeniti.
Noć iza nas bila je neprospavana za velikogoričkog paraolimpijca Velimira Šandora, jer je dočekao trenutak da njegova supruga Ana u 3 sata i 3 minuta na svijet donese velikog dječaka – teškog 4 kilograma i 40 grama a dugačkog 55 centimetara.
Jutros smo nazvali ponosnog tatu da mu čestitamo…
-Sve je prošlo dobro, mama i beba su dobro i to je najvažnije. Iskreno, mislio sam da to ide puno brže, jer nisam bio siguran da li ću biti sa suprugom na porodu ili ne, ali kad sam sinoć došao u bolnicu k njoj, i kako je vrijeme odmicalo to sam sve više htio biti s njom do kraja. Znači, taj osjećaj, biti na porodu, primiti svoje dijete odmah u ruke, sve što sam u životu doživio – ovo je neusporedivo! – emotivno nam je ispričao Velimir.
Ime Jakob koje su mu roditelji odabrali je hebrejskog porijekla, a znači “pratilac” ili “onaj koji drži petu”, tako da će, vjerujemo, mališan u budućnosti biti vjeran pratitelj ponosnog oca – i njegovih, ali i vlastitih životnih postignuća.
Redakcija City radija, Cityportala i mječnika Reporter također je dugogodišnji pratilac Šandorovih uspjeha, kako sportskih, tako i osobnih, stoga se pridružujemo brojnim čestitarima povodom rođenja sina i nove uloge u životu…
Nek’ je živ i zdrav – lijep na mamu, moćan na tatu! 🙂
Odbojkašice Velike Gorice II izgubile su u 04. kolu ‘2.lige Regija Sjever-Skupina Istok’ od igračica OK Dugo Selo u tri seta. Djevojke iz Dugog Sela su starije od goričkih odbojkašica, izgledalo je da juniorke igraju protiv seniorki.
Velika Gorica, 08.11.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok – 04.kolo: OK Velika Gorica II – OK Dugo Selo 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 08.11.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok – 04.kolo: OK Velika Gorica II – OK Dugo Selo 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Goričanke su u prvom setu imale vodstvo 17:15, ali je gostujuća ekipa serijom 10:0 riješila prvi set u svoju korist – 17:25.
Velika Gorica, 08.11.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok – 04.kolo: OK Velika Gorica II – OK Dugo Selo 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 08.11.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok – 04.kolo: OK Velika Gorica II – OK Dugo Selo 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Ukupno trajanje utakmice 59 minuta, poeni 47:75.
Velika Gorica, 08.11.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok – 04.kolo: OK Velika Gorica II – OK Dugo Selo 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 08.11.2025. Druga liga Regija Sjever Skupina Istok – 04.kolo: OK Velika Gorica II – OK Dugo Selo 0:3. Foto: David Jolić/cityportal.hr
OK Velika Gorica II u 5. kolu igra kao gost protiv OK Bjelovara.
Galerija fotografija
Druga liga-Regija Sjever-Skupina Istok 2025./2026., 04.kolo
OK Velika Gorica II – OK Dugo Selo 0:3 (17:25, 12:25, 18:25)
Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Gledatelja: 40. Subota, 08.11.2025., 20 sati. Suci: Mihael Bišćan i Antica Križić. Zapisničarka: Ana Gašparac.
VELIKA GORICA II: Jurja Markulin (L), Ana Patljak (cap.)(L), Marija Kameščić, Matea Barić, Eva Josić, Isabella Marić, Viktorija Levak, Leona Stijaković, Leona Zgodić, Paola Jurkin, Antonija Jozepović, Lucija Maglica, Lea Milišić, Nika Sever. Trenerica: Lucija Jozepović.
DUGO SELO: Tia Pranjić (L), Jana Pekvarić, Katarina Dajaković, Nikol Hoperlei, Nikolina Duić, Nikolina Čivak, Marta Bungić, Sara Radošić, Ela Surotić, Gabrijela Preložić (L), Tia Kišason, Nikole Nikolić, Gabrijela Spajić (cap.), Iva Dajaković. Trener: Pero Orlović.
Vatrogasac je u 10. kolu u ‘Drugoj ŽNL skupina Istok’ pobijedio u Kobiliću Brcka, vodeću momčad u ligi, rezultatom 3:2, strijelci su bili Palison Tee Doe Wesseh (2) i Nino Jozić (11m), za goste Ivan Miloš i Luka Miloš.
Kobilić, 09.11.2025. Druga ŽNL Istok-10.kolo: Vatrogasac – Brcko 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 09.11.2025. Druga ŽNL Istok-10.kolo: Vatrogasac – Brcko 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Prvo poluvrijeme bilo je uzbudljivo i obostrano efikasno. Domaći su rano došli u vodstvo golom Wesseha u 7. minuti, izjednačio je minutu kasnije I.Miloš. Gosti su došli do prednosti pogotkom L. Miloša, ali je Wesseh svojim drugim golom u 33. vratio rezultatsku ravnotežu – 2:2.
Kobilić, 09.11.2025. Druga ŽNL Istok-10.kolo: Vatrogasac – Brcko 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 09.11.2025. Druga ŽNL Istok-10.kolo: Vatrogasac – Brcko 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Nakon odmora igralo se nešto agresivnije, napadi su se izmjenjivali, ali nije bilo golova, sve do 62. minute kada je sudac posve opravdano dosudio kazneni udarac za domaće. Siguran realizator s 11m bio je Jozić, vratar se bacio u krivu stranu, lopta je završila u donjem kutu – 3:2.
Kobilić 09.11.2025. Druga ŽNL Istok-10.kolo: Vatrogasac – Brcko 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Kobilić, 09.11.2025. Druga ŽNL Istok-10.kolo: Vatrogasac – Brcko 3:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Do kraja utakmice bilo je sve više prigovora od strane gostiju na sudačke odluke, ali su i propustili dvije-tri izrazite šanse za pogodak. Domaći su se u završnici uspjeli obraniti i zabilježiti vrijednu pobjedu protiv vodeće momčadi u ligi.
Galerija fotografija
Druga ŽNL Istok 2025./2026., 10. kolo
NK Vatrogasac – NK Brcko (Božjakovina) 3:2 (2:2)
Kobilić. ŠRC Kobilić. Gledatelja: 60. Nedjelja, 09.11.2025., 14 sati. Sudac: Ivan Luka Trajbar (Velika Gorica). Pomoćni suci: Danijel Zgurić (Kravarsko) i Katarina Ćulumović (Velika Gorica). Delegat: Ivan Kovačević (Turopolje). Strijelci: 1:0 – Wesseh (7), 1:1 – I.Miloš (8), 1:2 – L.Miloš (27), 2:2 – Wesseh (33), 3:2 – Jozić (62-11m). Isključenje: Ivan Pratljačić (dvije opomene: u 82. preoštar start, u 90. simuliranje).
VATROGASAC: Soldat, Sukser (od 88. Jambrečina), Hrženjak, Jozić, Kovačević (od 82.Nikolić), Lihtar (cap.), Vukadin, Kirinić, Vodelšek (od 75. Jurič), Wesseh, Mahin (od 40. Cota). Trener: Kristijan Golub.
BRCKO: Marić, Tafilović, L.Miloš (od 63. Barbarić), Brkić (od 63. Matijević), I.Miloš (od 66. Pavić), I.Komljenović, Križanović (od 63. J.Komljenović), Gegić, Šutalo, Darojković (od 77. Pratljačić), B.Komljenović (od 46. Paj). Trener: Tomislav Grgošić.
Rezultati 10. kola (08./09.11.2025.): Vatrogasac (Kobilić) – Brcko (Božjakovina) 3:2, Farkaš – Zvekovac 2:0, Gaj – Ostrna 1:1, Ban Jelačić (Banovo) – Mladost Obedišće 9:0, Donja Zelina – Sloboda Gradec odgođeno, Croatia Nova Kapela slobodni.
DVD Buševec će ovogodišnju jubilarku velikim slovima upisati u svoju povijest. Danas je, nakon godinu dana od potpisivanja Ugovora o početku gradnje, svečano otvoren njihov Vatrogasni dom u srcu mjesta. I to najveći dom dobrovoljnih vatrogasaca u Republici Hrvatskoj!
Prostire se na više od 1.000 četvornih metara, a dvoetažna zgrada ima garažni prostor od 120 kvadrata, dvoranu veličine 300 kvadrata kao i niz funkcionalnih prostorija poput ureda, konferencijske dvorane, spremišta, garderobe i sanitarnih čvorova.
Svečanost nisu propustili mnogi uvaženi gosti: podpredsjednik Vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović, gradonačelnik Grada Velike Gorice Krešimir Ačkar, predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić, zamjenik gradonačelnika Neven Karas, pročelnica za predškolski odgoj školstvo i društvene djelatnosti Lana Krunić-Lukinić, predsjednik vatrogasne zajednice Grada Velike Gorice Dalibor Mrakovčić, predsjednica Vijeća mjesnog odbora Ivana Belošević, direktorica TZ Zagrebačke županije Ivana Alilović, direktori gradskih komunalnih poduzeća, ravnatelji ustanova, gradski vijećnici, članovi buševskih udruga kao i mnogi mještani Buševca.
Uz pomoć Grada Velike Gorice, koji je u izgradnju i opremanje uložio 1,6 milijuna eura, dugogodišnja tradicija vatrogastva ulazi u novo razdoblje. Dom vatrogasaca je kompletno uređen – struja, voda, kanalizacija, grijanje, fasada i okoliš s parkingom.
Iako je uklanjanje stare zgrade doma krenulo 2020. godine, sve se otegnulo zbog potresa i pandemije, no mukama vatrogasaca sada je došao kraj. Vatrogasce i njihovo novo mjesto rada blagoslovio je Siniša Hegedušić,župnik Crkve Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini.
Adekvatno spremište za vrijednu vatrogasnu opremu i vozila, iz privatnih dvorišta vraćena je u spremište, na suho i čuvano mjesto, s veseljem je istaknuo predsjednik DVD-a Buševec Kristijan Horvačić.
–Mislim da sad možemo biti ponosni na ovakav objekt koji je respekt ne samo za nas vatrogasce, nego i za Grad Veliku Goricu i Zagrebačku županiju. Za nas dobrovoljce je ovo nešto veliko i bit će poveznicaizmeđu svih udruga u našem selu. Mi smo specifično selo. Imamo organizirano vatrogastvoviše od 100 godina, a i naš Ogranak seljačke sloge ima 105 godina. Ne znam ima li ikoje selo u Hrvatskoj tako nešto vrijedno – istaknuo je Horvačić i podsjetio na velik doprinos mjesnih vatrogasaca nakon zagrebačkog i petrinjskog potresa.
No, nije ovo samo važan događaj za vatrogasce, jer će dio prostorija moći koristiti i ostale udruge u Buševcu.
–Ono što me posebno uvijek fasciniralo je vaša aktivnost. Samo zajedničkim snagama, zajedničkom plemenitošću, zajedničkim nesebičnom ljubavlju, možemo graditi svijet po mjeri svakog djeteta, svijet kakav svaki otac i majka želi za svoje dijete, kakav svaki djeda i baka žele za svoju unučicu i unuka. To je ono što vi ovdje u Buševcu pokazujete.Uskoro ćemo otvoriti Vatrogasni dom u Gradićima a proširit ćemo i onaj u Kurilovcu – najavio je gradonačelnik Ačkar.
Ministar Božinović u svojem je govoru istaknuo kako je fasciniran koliko je cijela zajednica angažirana u neki oblik zajedničkog doprinosa, od kulture, vatrogastva, društvenog života.
-Upravo to mi se čini većim i od ove zgrade koju danas svečano otvaramo. Oduševljen sam porukom koju šaljete cijeloj Hrvatskoj iz svojeg mjesta – poručio je Buševčanima ministar i naveo podatak kako je Vlada RH uložila značajna sredstva i u nabavu vatrogasne opreme i izgradnju domova a prošloga tjedna su potpisani novi ugovori kojima će se modernizirati vatrogasna infrastruktura.
Podsjećamo kako povijest vatrogastva u Buševcu započinje davne 1875. godine kada je kupljena vatrogasna štrcaljka – znak da su Buševčani i tada znali koliko su složnost i briga za njihovo mjesto važni. Na mjestu gdje je danas ponosno stoji ovaj dom, 1947. godine preseljen je drveni objekt stare škole koji je tada služio kao vatrogasni dom, a deset godina nakon toga izgradio se dom koji je desetljećima bio središte okupljanja i druženja svih mještana.
Ona je ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica od osnutka 2003. godine, vrhunska psihologinja, mentorica, piše članke i publikacije, priručnike….popis je dugačak, baš kao i lista njenog doprinosa psihološkoj struci, zajednici u kojoj djeluje i radi, no posebno i kao medijska redakcija, ističemo njezinu pristupačnost. Naime…
Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije, uvijek je dostupna za najavu događanja, izjavu i pojašnjenje, suradnju, snimanje priloga, pomoć u potrazi za kontaktima svojih kolega za potrebe gostovanja u našim radijskim emisijama. Stoga nas je posebno razveselila vijest da je upravo ona dobitnica ovogodišnje nagrade Snježana Biga Friganović za 2024. godinu.
Nazvali smo iz redakcije kako bi nam prepričala dojmove, jer ipak, ovo je Oskar psihologije!
Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović
– Znači, Hrvatska psihološka komora jednom godišnje dodjeljuje nagradu Snježana Biga Friganović. To je nagrada koja se dodjeljuje za poseban doprinos organizaciji, radu i razvoju Hrvatske psihološke komore, unaprjeđenju statusa psihologa u društvu te razvoju i afirmaciji psihologijske djelatnosti. Znači, ova nagrada se daje ljudima, odnosno psiholozima za dugogodišnji stručni rad kojim se promiče i javno zagovaraju suvremene psihološke spoznaje i struka kroz komoru. Koliko je ta nagrada važna? Ja bih rekla da je to najveća nagrada koju psiholog dobije i to samo jedan psiholog godišnje! – ispričala je Sanda i navela činjenicu kako je u imenik Komore upisano otprilike četiri tisuće psihologa.
S njene strane, kako je istaknula, za priznanje je zaslužan zapravo njezin dugogodišnji predani rad u Komori, ali i u drugim strukovnim organizacijama i povjerenstvima.
Foto: Hrvatsko psihološko društvo
– Ipak od presudne je važnosti bio moj rad u lokalnoj zajednici, odnosno u Velikoj Gorici, kroz djelovanje Centra za djecu, mlade i obitelj, zaista posebne ustanove u Hrvatskoj, prve u takvom obliku. Evo struka je prepoznala taj rad u zajednici, a između ostalog, i zato što sam ja na čelu tima koji se predano bavi promoviranjem mentalnog zdravlja, prevencijom, preventivnim programima, edukacijama stručnjaka i tu su zapravo postavljeni visoki standardi, stručnost, profesionalnost te briga u pojedincu i cijeloj obitelji.
No, Sanda ne štedi vrijeme ni na popularizaciju svoje struke u medijima, pisanje stručnih članaka u zbornicima i stručnim i znanstvenim časopisima, educiranje studenta na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za psihologiju, zatim na Odjelu za psihologiju Hrvatskih studija. Ali, ni to nije kraj popisa…
-Na Filozofskom fakultetu sam vanjski suradnik, a na Edukacijskoj rehabilitacijskom fakultetu na Odjelu za poremećaje u ponašanju sam gost predavač. Dakle, sudjelujem i u edukaciji studenta i evo, još bih htjela reći da je između ostalog uočen i moj rad za vrijeme pandemije i potresa, gdje sam pružala pomoć ljudima stradalima u potresu i u Velikoj Gorici, ali i šire preko telefona za psihološku pomoć, a koju je organizirala Komora. Iako je to za mene kao osobu bilo jako iscrpljujuće, jer sam i sama bila dosta pogođena događajima s pandemijom i potresima, taj rad u zajednici u tim teškim trenucima bio izuzetno važan. Tim više jer je upravo tada psihologija zaista prepoznata u široj javnosti i ja mislim da danas svi ljudi u našoj zemlji jako dobro znaju čemu služe psiholozi i čime se psiholozi bave – naglasila je Puljiz Vidović.
Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović
Imati ovakav potencijal u Velikoj Gorici, vrijedno je divljenja i ponosa, jer zahvaljujući osobama poput Sande, naš grad je napredna zajednica koja uvijek stremi boljoj budućnosti. Primjerice, u Velikoj Gorici svaka obrazovna ustanova ima psihologa.
– Nekad davno to nije bilo tako i moram reći da sam ponosna na tu činjenicu, kao i to da je Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, osnovan 2003. godine sa 3 zaposlena, a sada nas je 9, dakle tri puta veći broj i to se vidi i u kvaliteti usluge koju pružamo, kao i u broju korisnika. Kad sam došla u Centar prije 23 godine trebalo je stvoriti instituciju koja nigdje nije postojala, nismo imali nikakav model, nikakve konkretne upute, dakle trebao si sa svojim timom, oformiti ekipu i onda stvarati instituciju koja je prepoznatljiva u lokalnoj zajednici i mi smo u tome uspjeli! – naglasila je Sanda, a što nije samo vidljivo po ovoj prestižnoj nagradi već i tijekom proslave 20 godina Centra prije dvije godine.
-Tada smo zaista vidjeli da smo dobili podršku u lokalnoj zajednici od svih institucija. Puno je tu emocija, na početku je naravno teško, a sad je jedna velika sreća kad se osvrnem, kad vidim što smo sve napravili, posebno kad dobiješ ovakvu nagradu, to je stvarno kruna svega, ja bih rekla. Tako da se još jednom zahvaljujem Hrvatskoj psihološkoj komori da je prepoznala moj rad u zajednici, hvala i drugim kolegama iz struke i naravno Gradu Velikoj Gorici te njegovim djelatnicima s kojima surađujemo. Zahvalna sam i ljudima u Velikoj Gorici, našim korisnicima, suradnicima, zapravo svima jer ne bih htjela nekog preskočiti i zaboraviti… I medijima koji nas zaista prate naš rad. Evo, jako je puno emocija, puno sreće i ponosa, jer koliko je na početku bilo teško krčiti svoj put, toliko je sada ovo velika sreća – završila je naš razgovor Sanda.
Sanda i Arijana Mataga Tintor, viša savjetnica specijalistica za predškolski odgoj, djecu i mlade Grada Velike Gorice. Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović
Naša redakcija City radija, Cityportala i mjesečnika Reporter zahvaljuje joj na izuzetnoj suradnji, komunikaciji i prijateljskom pristupu, uz poruku – nagrada je otišla u prave ruke!
Dodajmo, Hrvatsko psihološko društvo Sandi Puljiz Vidović je 2013. godine dodijelilo Društveno priznanje „Marulić: Fiat Psychologia“ za osobito vrijedan doprinos razvitku i promicanju hrvatske primijenjene psihologije, a iste godine dobila je i nagradu Grada Velike Gorice Franjo pl. Lučić. Također, da je istaknuta stručnjakinja još 2019. godine prepoznala je Hrvatska psihološka komora koja joj je tada dodijelila zahvalnicu za dugogodišnji doprinos razvoju struke.