HOTNEWS
Čudesna priča o goričkom junaku: Ustao s kraja klupe, igrao pod tabletama i zabio gol desetljeća!
Život piše romane.
Na prvu će zazvučati kao floskula, koju čuješ toliko puta, ali znate što? Život je u nedjelju poslijepodne doista napisao roman. S happy endom. Junak te priče je Ante Radoš, 27-godišnjak koji je zabio – neće valjda zazvučati pretjerano – gol desetljeća. Barem kad je riječ o goričkom, turopoljskom nogometu.
– Kako se osjećam? Kao najtraženiji čovjek u Gorici. Mobitel zvoni cijeli dan, stižu poruke, svi žele čestitati – sa smiješkom kaže Ante dok ispija Coca-colu dan nakon utakmice sa Solinom.
Znate već priču, Gorici je trebao barem remi za kvalifikacije za Prvu HNL, a gubila je od Solina do 88. minute. A onda, kao u najljepšoj bajci, upravo on je skočio, čelom pogodio loptu nabačenu iz kornera i zabio za toliko željenih 1-1.
– Napadački skok sam jako dobro osjećao cijelu utakmicu, dohvatio sam već dvije, tri lopte prije toga, i kod svakog odlaska na korner sam sebi sam govorio: ‘Ajde, zabij taj gol, bit ćeš car!’ – priča gorički car Ante kad su se dojmovi malo slegli.
Nego, u čemu je ljepota ove goričke nogometne priče… Ante Radoš, dečko koji je odrastao 50 metara od stadiona, cijelog je ovog proljeća bio sporedni lik. U debeloj zavjetrini, na kraju klupe. Sve do nedjelje, sve do gola za pamćenje.
– Ja sam dijete Radnika. S 14 godina sam otišao u Varteksovu omladinsku školu i ondje se zadržao pet godina, osvojio i juniorsko prvenstvo Hrvatske. Nakon toga sam se vratio u Goricu, osvojio drugu ligu, pa na vlastitu inicijativu, zbog raznoraznih razloga, otišao u Udarnik. Četiri godine bio sam kapetan Udarnika, a u listopadu prošle godine moj prijatelj Perica Vidak pozvao me natrag, da u B momčadi pomognem klincima da stasaju. U veljači smo se dogovorili da se opet priključim prvoj momčadi. Pitali su me mogu li pomoći kad zatreba, ja sam rekao da mogu i dogovorili smo se – prepričao je Ante.
Do nedjelje je ovog proljeća, pazite sad, odigrao ukupno 35 minuta! Protiv Šibenika 15, protiv Dinama II još 20. Prvi put nakon šest godina bio je u prvih 11 Gorice! I, shvatili ste već, zabio gol za pamćenje. Najdraži u karijeri.
– A čuj, prvi je kojeg je uopće mogu sjetiti, pa valjda i je najdraži, ha, ha. Zabijao sam ja i prije neke golove, znalo mi se posrećiti iz slobodnjaka, kad nije imao tko pucati… – skromno kaže Radoš sa smiješkom koji nikako nije mogao sakriti, zaustaviti, maknuti s usana. A zašto i bi…
– Znaš što, stalno sam pogledavao na sat, gledao koliko je još do kraja, i stalno mi se činilo da još imamo dovoljno vremena. I stvarno sam vjerovao da ćemo zabiti. Kad je lopta išla prema meni, pogledao sam golmana, dohvatio loptu i pokušao je spustiti prema dolje. I spustio sam je, a kad sam vidio da sudac trči prema centru, osjećaj je bio fenomenalan, neopisiv – priča Ante, jedan sasvim poseban nogometaš.
Naime, uz igranje drugoligaškom nogometa, on je zaposlen u Croatia osiguranju.
– Mogu ti reći da mi je porastao rejting i na poslu, ha, ha. Bio sam dežuran na dan poslije utakmice i dečki su me zezali da uopće nema brige za rezultat kad smo osigurani kod Croatia osiguranja – smije se opet presretni gorički junak.
Žalili su se iz Solina da lopta možda nije prešla crtu, ali prešla je, prešla…
– Ma naravno da je. U prvom trenutku sigurno, nakon toga ju je branič butinom vratio nazad, pokušao je izgurati i rukom, ali to je bilo to – kazao je Ante pa zadovoljno dodao, opet sa smiješkom:
– Kao što je rekao jedan moj prijatelj, poštenje i trud se uvijek vrate. Možda ne danas, možda ne sutra, ali u utakmici desetljeća sigurno!
Priča je definitivno filmska, nekad talentirani klinac negdje usput se malo zagubio, nogomet je silom prilika otišao u drugi plan, ali evo ga opet, kad je bilo najpotrebnije. U situaciji kad šest prvotimaca dobije žute kartone, kad oba stopera budu izvan kadra, uskočio je dečko s kraja klupe. I odradio posao u velikom stilu.
– Čudan je život… Prije tri mjeseca sam radio u školi i igrao za B momčad. A onda sam promijenio posao i priključio se prvoj momčadi. Priča se lijepo slaže i bilo bi jako lijepo da završi prvom ligom. Zbog ljudi u klubu, predsjednika i svih ostalih, ali i zbog svih nas. Ne toliko zbog mene, ali zbog mlađih suigrača, kojima se ovime možda može nešto i otvoriti u karijeri. Postotak od eventualnih transfera? Bit će dovoljno da se osiguraju kod mene, ha, ha. I nije poletio nakon svega. S obje noge je čvrsto na zemlji, svjestan da mu je ovo možda bila i posljednja utakmica za Goricu.
– Stvarno mi je drago što sam pomogao klubu i gradu. Pretpostavljam da neću igrati u kvalifikacijama, kad se svi kartonirani vrate u kadar, ali nemam s time problema. Ja sam svoje napravio – kazao je Ante pa otkrio detalj koji ovu njegovu priču čini još posebnijom:
– Dobar dio nas igrao je s ozljedama, pod tabletama, uključujući i mene. Cijela desna noga me boli, od tetive do zadnje lože. Dan prije bio sam na masaži dva sata, ali nisam nikome želio govoriti da imam te probleme. Možda nisam bio potpuno korektan, možda je to bilo sebično, ali osjećao sam da mogu izdržati cijelu utakmicu. Svi su stisnuli zube i dali sve što su mogli. Vodi te adrenalin, taj neki osjećaj, ali i publika. Ne pamtim da je na našem stadionu bila bolja atmosfera, stvarno moram zahvaliti ljudima što su došli, podržali nas, pa i što su onako iskreno proslavili gol sa mnom. Osjetio sam tu pozitivnu energiju, živjeli su s nama i zaista im hvala na tome.
Vjerojatno su svi u klubu, uključujući i trenera, bili skeptični prema igraču koji nije igrao ovakvu utakmicu, na ovoj razini, punih šest godina. Sumnjao je djelomično i sam Ante Radoš.
– Jesam, uvijek postoji ta nekakva sumnja kad nešto dugo ne radiš, pa tako i kad ne igraš nogomet na ovoj razini. Četiri godine igrao sam treću i četvrtu ligu, naravno da postoji mala sumnja, zato je i toliko lijepa spoznaja da i dalje mogu, da je to nešto ostalo u meni. I ako me budu trebali u kvalifikacijama, nema problema! Igrat ću sa zadovoljstvom, sa smiješkom, da ću uživati uvjeren je Ante, koji je želio podvući i ovo:
– Ne znam hoće li ljudi dovoljno cijeniti ovaj uspjeh, ali bez obzira na ishod dodatnih kvalifikacija, napravili smo jako velik uspjeh. Simbolično, osvojio sam drugu ligu s Goricom 2010., kad nam nepravedno nisu dopustili da uđemo, vidjet ćemo kako će ovaj put sve to završiti…
Ovisit će tu ponešto i o Cibaliji, protivniku koji će definitivno biti favorit u dva ogleda koja slijede. Prvi je u nedjelju u Zaprešiću, uzvrat je u srijedu u Vinkovcima.
– Velika prednost za Cibaliju je to što mi ne igramo doma. Imali bismo puno više šanse da možemo igrati na svom stadionu, pred još više ljudi nego ovaj put. Uz to, velika je razlika što oni cijele sezone igraju protiv Dinama, Rijeke i Hajduka, a mi protiv Solina, Lučkog i Dugopolja, druga je to razina. Ali ne treba se time previše opterećivati, imamo mi i svoje adute, vjerujem da možemo naći dobitnu kombinaciju – optimističan je Radoš, koji ne krije da nikad nije volio igrati protiv slavonskih momčadi.
– Znaš kako Slavonci igraju… Trče, udaraju i nabijaju. Ružno zvuči, ali onaj tko će više udarati, jače nabijati i više trčati, taj će i pobijediti. Ako uspijemo iz ‘domaće’ utakmice izvući pozitivan rezultat, šanse nam rastu. Pa neka oni razmišljaju o nama – poručio je za kraj gorički junak iz sjene.
I teško je nakon svega zaključiti bilo što osim da je sve ovo zaslužio. Da nakon svega, pa i nakon ružnog rastanka s Udarnikom prošle jeseni, barem na jedan dan postane najtraženiji čovjek u gradu. Bravo, majstore!
Djeci stalno govorim da se poštenje i dobrota uvijek vrate
Uz posao i drugoligaški nogomet, Ante Radoš ima i još jednu zanimaciju u životu.
– Uključio sam se i u rad omladinske škole HNK Gorice, vodim dvije selekcije i pokušavam prenijeti na djecu da se poštenje i dobrota, kad se vodiš srcem u životu, kad-tad isplati. Drago mi je što su to u nedjelju poslijepodne imali priliku i vidjeti. Rekao sam klincima da bih im rado dao dres, ali vjerojatno bi mi predsjednik skinuo s plaće, ha, ha, ha. Još nismo imali trening, ali vjerujem da će na prvom sljedećem biti stotinu pitanja – kaže Radoš, dodavši kako svakako mora pozdraviti svoju ekipu iz osiguranja.
A sve donedavno radio je također s djecom. Točnije, s jednim vrlo posebnim djetetom.
– Počeo sam prije tri godine raditi kao asistent u nastavi, a to me dosta odredilo, taj rad s djetetom koje ima posebne potrebe – rekao je Radoš, kojem cijeli taj zgusnuti raspored ne predstavlja prevelik problem:
– Donedavno sam ujutro bio u školi, a navečer na treninzi, a sad imam fleksibilno radno vrijeme. Kad nisam na poslu, u klubu sam, kad nisam u klubu, na poslu sam… Želim raditi, ne bojim se rada, ništa mi nije teško, a nadam se da će ljudi to cijeniti.
HOTNEWS
SANDA NA VRHU Najveća nagrada struke među 4 tisuće psihologa u Hrvatskoj!
INTERVJU : Gorička psihologinja je ponos grada – ima u rukama priznanje koje se dodjeljuje samo jednom psihologu godišnje.
Ona je ravnateljica Centra za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica od osnutka 2003. godine, vrhunska psihologinja, mentorica, piše članke i publikacije, priručnike….popis je dugačak, baš kao i lista njenog doprinosa psihološkoj struci, zajednici u kojoj djeluje i radi, no posebno i kao medijska redakcija, ističemo njezinu pristupačnost. Naime…
Sanda Puljiz Vidović, prof. psihologije, uvijek je dostupna za najavu događanja, izjavu i pojašnjenje, suradnju, snimanje priloga, pomoć u potrazi za kontaktima svojih kolega za potrebe gostovanja u našim radijskim emisijama. Stoga nas je posebno razveselila vijest da je upravo ona dobitnica ovogodišnje nagrade Snježana Biga Friganović za 2024. godinu.
Nazvali smo iz redakcije kako bi nam prepričala dojmove, jer ipak, ovo je Oskar psihologije!
Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović
– Znači, Hrvatska psihološka komora jednom godišnje dodjeljuje nagradu Snježana Biga Friganović. To je nagrada koja se dodjeljuje za poseban doprinos organizaciji, radu i razvoju Hrvatske psihološke komore, unaprjeđenju statusa psihologa u društvu te razvoju i afirmaciji psihologijske djelatnosti. Znači, ova nagrada se daje ljudima, odnosno psiholozima za dugogodišnji stručni rad kojim se promiče i javno zagovaraju suvremene psihološke spoznaje i struka kroz komoru. Koliko je ta nagrada važna? Ja bih rekla da je to najveća nagrada koju psiholog dobije i to samo jedan psiholog godišnje! – ispričala je Sanda i navela činjenicu kako je u imenik Komore upisano otprilike četiri tisuće psihologa.
S njene strane, kako je istaknula, za priznanje je zaslužan zapravo njezin dugogodišnji predani rad u Komori, ali i u drugim strukovnim organizacijama i povjerenstvima.
Foto: Hrvatsko psihološko društvo
– Ipak od presudne je važnosti bio moj rad u lokalnoj zajednici, odnosno u Velikoj Gorici, kroz djelovanje Centra za djecu, mlade i obitelj, zaista posebne ustanove u Hrvatskoj, prve u takvom obliku. Evo struka je prepoznala taj rad u zajednici, a između ostalog, i zato što sam ja na čelu tima koji se predano bavi promoviranjem mentalnog zdravlja, prevencijom, preventivnim programima, edukacijama stručnjaka i tu su zapravo postavljeni visoki standardi, stručnost, profesionalnost te briga u pojedincu i cijeloj obitelji.
No, Sanda ne štedi vrijeme ni na popularizaciju svoje struke u medijima, pisanje stručnih članaka u zbornicima i stručnim i znanstvenim časopisima, educiranje studenta na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za psihologiju, zatim na Odjelu za psihologiju Hrvatskih studija. Ali, ni to nije kraj popisa…
-Na Filozofskom fakultetu sam vanjski suradnik, a na Edukacijskoj rehabilitacijskom fakultetu na Odjelu za poremećaje u ponašanju sam gost predavač. Dakle, sudjelujem i u edukaciji studenta i evo, još bih htjela reći da je između ostalog uočen i moj rad za vrijeme pandemije i potresa, gdje sam pružala pomoć ljudima stradalima u potresu i u Velikoj Gorici, ali i šire preko telefona za psihološku pomoć, a koju je organizirala Komora. Iako je to za mene kao osobu bilo jako iscrpljujuće, jer sam i sama bila dosta pogođena događajima s pandemijom i potresima, taj rad u zajednici u tim teškim trenucima bio izuzetno važan. Tim više jer je upravo tada psihologija zaista prepoznata u široj javnosti i ja mislim da danas svi ljudi u našoj zemlji jako dobro znaju čemu služe psiholozi i čime se psiholozi bave – naglasila je Puljiz Vidović.
Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović
Imati ovakav potencijal u Velikoj Gorici, vrijedno je divljenja i ponosa, jer zahvaljujući osobama poput Sande, naš grad je napredna zajednica koja uvijek stremi boljoj budućnosti. Primjerice, u Velikoj Gorici svaka obrazovna ustanova ima psihologa.
– Nekad davno to nije bilo tako i moram reći da sam ponosna na tu činjenicu, kao i to da je Centar za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, osnovan 2003. godine sa 3 zaposlena, a sada nas je 9, dakle tri puta veći broj i to se vidi i u kvaliteti usluge koju pružamo, kao i u broju korisnika. Kad sam došla u Centar prije 23 godine trebalo je stvoriti instituciju koja nigdje nije postojala, nismo imali nikakav model, nikakve konkretne upute, dakle trebao si sa svojim timom, oformiti ekipu i onda stvarati instituciju koja je prepoznatljiva u lokalnoj zajednici i mi smo u tome uspjeli! – naglasila je Sanda, a što nije samo vidljivo po ovoj prestižnoj nagradi već i tijekom proslave 20 godina Centra prije dvije godine.
-Tada smo zaista vidjeli da smo dobili podršku u lokalnoj zajednici od svih institucija. Puno je tu emocija, na početku je naravno teško, a sad je jedna velika sreća kad se osvrnem, kad vidim što smo sve napravili, posebno kad dobiješ ovakvu nagradu, to je stvarno kruna svega, ja bih rekla. Tako da se još jednom zahvaljujem Hrvatskoj psihološkoj komori da je prepoznala moj rad u zajednici, hvala i drugim kolegama iz struke i naravno Gradu Velikoj Gorici te njegovim djelatnicima s kojima surađujemo. Zahvalna sam i ljudima u Velikoj Gorici, našim korisnicima, suradnicima, zapravo svima jer ne bih htjela nekog preskočiti i zaboraviti… I medijima koji nas zaista prate naš rad. Evo, jako je puno emocija, puno sreće i ponosa, jer koliko je na početku bilo teško krčiti svoj put, toliko je sada ovo velika sreća – završila je naš razgovor Sanda.
Sanda i Arijana Mataga Tintor, viša savjetnica specijalistica za predškolski odgoj, djecu i mlade Grada Velike Gorice. Foto: Privatni album Sande Puljiz Vidović
Naša redakcija City radija, Cityportala i mjesečnika Reporter zahvaljuje joj na izuzetnoj suradnji, komunikaciji i prijateljskom pristupu, uz poruku – nagrada je otišla u prave ruke!
- Dodajmo, Hrvatsko psihološko društvo Sandi Puljiz Vidović je 2013. godine dodijelilo Društveno priznanje „Marulić: Fiat Psychologia“ za osobito vrijedan doprinos razvitku i promicanju hrvatske primijenjene psihologije, a iste godine dobila je i nagradu Grada Velike Gorice Franjo pl. Lučić. Također, da je istaknuta stručnjakinja još 2019. godine prepoznala je Hrvatska psihološka komora koja joj je tada dodijelila zahvalnicu za dugogodišnji doprinos razvoju struke.
HOTNEWS
Umjetna (ne)inteligencija – HGSS imao neočekivanu akciju spašavanja
Dok god u jednadžbi spašavanja postoji čovjek u nevolji u formuli mora ostati i čovjek koji ide po njega – poručuje HGSS.
Tijekom nedavne akcije spašavanja na Sljemenu, spašavatelji iz Stanice Zagreb naišli su na neuobičajenu situaciju…
Naime, osoba koja se izgubila nije odmah kontaktirala 112, već je pomoć pokušala potražiti putem umjetne inteligencije!
-Chatbot joj je, savjetovao da krene niz potok, što ju je dovelo u još teži teren i u veće probleme. Zabrinjavajuće je to što joj chatbot niti u jednom trenutku nije savjetovao da nazove broj 112. Srećom, osoba je pronađena ubrzo živa i neozlijeđena – javlja HGSS.
U trenucima panike ljudi često pokušavaju pronaći najbrže rješenje ono koje im se čini logičnim i dostupnim. Tehnologija nam svakodnevno nudi privid sigurnosti, ali u prirodi vrijede drukčija pravila: baterija se prazni, signal nestaje, a pogrešna odluka može značiti ozbiljan problem, upozoravaju spasioci.
U akcijama spašavanja presudni su iskustvo, procjena i ono što nijedan algoritam ne može izračunati ljudska odluka.
Dakle,
- Kad se izgubiš zovi 📞 112!
- Ostani na mjestu, slijedi upute spašavatelja i čuvaj bateriju mobitela.
-Umjetna inteligencija će mijenjati svijet, ali dok god u jednadžbi spašavanja postoji čovjek u nevolji u formuli mora ostati i čovjek koji ide po njega – poručuje HGSS.
(Foto: HGSS)
HOTNEWS
VELIKA GORICA Veći cenzus, više božićnica, i to za više od 10 tisuća sugrađana
Božićnica se dodjeljuje umirovljenicima s područja Velike Gorice čija ukupna mirovinska primanja ne prelaze 750 eura.
Grad Velika Gorica i ove je godine osigurao novac za isplatu božićnica umirovljenicima, korisnicima nacionalne naknade za starije osobe te osobama s invaliditetom.
Na ovo pravo ima čak više od 10 tisuća sugrađana, što je znatno više u odnosu na ovogodišnju isplatu uskrsnica, kada je jednokratnu isplatu primilo 6.737 korisnika – umirovljenika, korisnika nacionalne naknade i osoba s invaliditetom.
– Nakon ovogodišnjih uskrsnica, odlučili smo povećati i cenzus za božićnice kako bismo ovom mjerom obuhvatili što veći broj naših sugrađana. Božićnica je znak pažnje i brige za naše najstarije i najranjivije sugrađane, i drago mi je što ove godine više od 10 tisuća naših sugrađana može blagdane dočekati s dodatnom financijskom potporom. Promjene u odnosu na prošlu godinu uključuju podizanje cenzusa za isplatu božićnice s 430 na 750 eura te uvećanje iznosa božićnice za 10 eura, a također smo uveli novu korisničku skupinu, a to su korisnici inkluzivnog dodataka, čime nastavljamo širiti našu brigu za sve koji trebaju dodatnu podršku – istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar.
Božićnica se dodjeljuje umirovljenicima s područja Velike Gorice čija ukupna mirovinska primanja ne prelaze 750 eura, računajući hrvatsku i inozemnu mirovinu, kao i korisnicima nacionalne naknade za starije osobe.
Najveći iznos božićnice od 120 eura, dobit će umirovljenici čija mirovina ne prelazi 270 eura, dok će oni s mirovinom između 270,01 i 390 eura primiti 65 eura. Umirovljenici s mirovinom u rasponu od 390,01 do 480 eura dobit će božićnicu od 50 eura, a oni čija mirovina iznosi od 480,01 do 750 eura primit će 40 eura. Korisnici nacionalne naknade za starije osobe, kojima iznos naknade iznosi 154,50 eura, također će primiti božićnicu u iznosu od 120 eura.
Osim umirovljenika i korisnika nacionalne naknade, božićnica će se isplatiti i korisnicima inkluzivnog dodatka I., II. i III. razine potpore te korisnicima osobne invalidnine kojima još nije izdano rješenje o inkluzivnom dodatku. Korisnicima osobne invalidnine i inkluzivnog dodatka I. razine isplatit će se 50 eura, a korisnicima II. i III. razine 40 eura.
Popis korisnika inkluzivnog dodatka Gradu će ustupiti resorno ministarstvo, pa ti korisnici ne moraju podnositi zahtjev. Umirovljenici koji primaju samo hrvatsku mirovinu ne moraju podnositi zahtjev za isplatu već će Grad podatke preuzeti iz HZMO-a.
Korisnici inozemne mirovine bit će pozvani da podnesu Zahtjev za ostvarivanje prava na božićnicu. Ako korisnik ostvaruje pravo na božićnicu i po osnovi mirovine i po osnovi invaliditeta, božićnica će se isplatiti po povoljnijoj osnovi.
Prilikom isplate božićnice svaki korisnik mora predočiti osobnu iskaznicu, dokaz o OIB-u i biti na popisu umirovljenika ili korisnika nacionalne naknade. U iznimnim slučajevima, božićnicu može podići druga osoba uz predočenje svoje osobne iskaznice i dokumentacije korisnika, a detaljne informacije nalaze se OVDJE.
Isplata božićnica provest će se u poslovnicama FINA-e od 17. studenog do 19. prosinca 2025. godine.
HOTNEWS
Buktinja iz Svete Nedelje vidljiva i iz Velike Gorice
Stigle i preporuke Ravnateljstva civilne zaštite!
Županijski centar 112 Zagreb zaprimio je u 11:20 sati dojavu o požaru u tvrtki Pneumatik u Svetoj Nedelji, a na terenu su vatrogasci, žurne službe i službenici Ravnateljstvo civilne zaštite MUP RH – javlja Ravnateljstvo civilne zaštite.
Foto: Ravnateljstvo civilne zaštite MUP RH
Također, o događaju je obaviješten dežurni toksikolog i inspekcija zaštite okoliša, budući da se zrakom širi gusti dim.
Dimna kapa nadvila se nad Zagrebom, a dim je vidljiv i iz Velike Gorice.
-Preporučamo građanima u neposrednoj blizini požarišta da preventivno zatvaraju prozore i vrata. Molimo građane da se ne približavaju mjestu događaja kako bi operativne snage mogle nesmetano djelovati – stoji u preporuci Ravnateljstva.
Ekipno prvenstvo Zagrebačke županije za kadete do 13 godina odigrano je u Jakovlju 25.listopada 2025. godine. Šahovski klub Polet iz Buševca natjecao se s dvije ekipe, kadeti i kadetkinje, a sudjelovalo je ukupno 15 ekipa.
Jakovlje, listopad 2025. Ekipno kadetsko prvenstvo u ahu Zagrebačke upanije 2025. Foto: K Polet
Kadeti su u prva tri kola zabilježili tri pobjede, iako su igrali bez svog najboljeg pojedinca. Polet je protiv favorita, prve ekipe Svete Nedelje, doživio maksimalan poraz 4:0! Ipak, protiv Svete Nedelje II odigrali su puno bolje, pobijedili su 3:1 i osvojili drugo mjesto. Naslov prvaka pripao je Svetoj Nedelji I, a Zaprešić je bio treći.
Jakovlje, listopad 2025. Ekipno kadetsko prvenstvo u ahu Zagrebačke upanije 2025. Foto: K Polet
Za Polet su igrali Josip Stojković (3 boda iz 5 partija), Borna Križanić (4/5), Nikola Živalj (3/5), Marko Živković (1/2) i Josip Juroš (1/3).
Jakovlje, listopad 2025. Ekipno kadetsko prvenstvo u ahu Zagrebaèke upanije 2025. Foto: K Polet
U konkurenciji kadetkinja bile su prijavljene samo dvije ekipe: Polet i Sveta Nedelja. Odigran je četverokružni meč, koji je završen pobjedom Poleta rezultatom 12:4. ZaPolet su igrale: Larisa Živčec (3/4), Maja Kos (2/3), Vida Paro (2/3), Melanija Đurašin (3/3) i Maša Šuligoj (2/3).
Galerija fotografija
-
Vijestiprije 1 danNEMA ŠALE Za one koji ignoriraju odvajanje, stiže revizija kanti za smeće
-
Priča iz kvartaprije 4 danaVIDEO Ksenijini sendviči sa srcem i dušom – Sretan rođendan goričkoj kraljici najpoznatijeg gastro ‘izuma’!
-
CityLIGHTSprije 14 satiSMJENA RAVNATELJA “Ostavljam školu izuzetnim profesionalcima koji su stup ove ustanove, ali i zajednice”
-
CityLIGHTSprije 6 danaFOTO Svi sveti – Misa na Gradskom groblju, večernje posjete grobljima u Vukovini, Kušancu i Velikoj Gorici