Sport

Črnko: Igrali bismo mi prvu ligu, spremni smo za nju, ali nemamo gdje…

Objavljeno

prije 11 godina

5. lipnja 2015.

Objavio/la

Željka

Djelomično zbog mogućnosti da Velika Gorica dobije kamp HNS-a, djelomično zbog inertnosti onih koji odlučuju, gradski stadion ne ispunjava uvjete za najviši rang i Gorica je morala odustati od pokušaja da dobije prvoligašku licenciju. U sljedećih 15-ak dana trebao bi se znati kako će i s kim na čelu Gorica ići dalje

Šok? Ne, nije to bio šok, daleko od toga. Uostalom, igrači HNK Gorice već mjesecima ponavljaju: “Mi ćemo napraviti svoje, a poslije što bude bit će”. Svjesni, naravno, da su prvoligaške ambicije kluba na tankim nogama. Dva kola prije kraja prvenstva doznali su da će biti – druga liga. I dalje, još najmanje jednu sezonu. Razočaralo je to dio turopoljske nogometne javnosti, a sigurno je razočaralo i dio igrača. One koji su došli u Veliku Goricu da bi u bliskoj budućnosti igrali prvu ligu, one kojima je to vjerojatno i najvažniji uvjet pri odluci ostati ovdje i iduće sezone ili ići dalje. No koliko god za sve te navedene odluka o odustajanju od prve lige bila razočaravajuća, onda je puno više logična. I razumna, zapravo jedina moguća.

– Tu odluku izvršni odbor je dobio jednoglasno i iza nje čvrsto stojimo. Da nismo tako odlučili, Gorica bi bila u opasnosti da završi kao Pomorac – rekao je predsjednik kluba Nenad Črnko.

Za one koji ne znaju, Pomorac je usred sezone odustao od natjecanja, zato je i 2. HNL u svojem najvećem dijelu bila društvo od 11, umjesto 12 članova.

Črnko, predsjednik s ponuđenom ostavkom na stolu, na izvanrednoj konferenciji za novinare temeljito je objasnio razloge odustajanja od prvoligaških ambicijama, spominjući usput i show The Voice, pa malo i genetiku, malo više politiku…

– Gorica se nakon objave rezultata u prvom krugu licenciranja nije žalila na ne dobivanje licence za 1. HNL iako smo imali spreman zamjenski stadion, Zagrebov u Kranjčevićevoj. Međutim, imali smo i jedan velik, za nas nepremostiv problem. Naime, tri kluba u ligi ne mogu igrati na istom stadionu – naglasio je Črnko.

U Kranjčevićevoj već igraju Zagreb i Lokomotiva, Gorica bi na tom stadionu mogla biti samo privremeno.

– Dobili smo dozvolu za igranje na Kranjčevićevoj samo dok se ne riješi infrastruktura na našem stadionu. Mogli bismo na njemu igrati u srpnju i kolovozu, ali od početka rujna više ne bismo imali stadion za igranje prve lige. Dakle, stadion bi nam bio na raspolaganju do kraja kolovoza, nakon toga više ne bismo imali gdje igrati – kazao je Črnko i nastavio:

– Kako je već u travnju bilo jasno da nema ni teoretske šanse da se do rujna napravi rasvjeta na velikogoričkom stadionu, bili prisiljeni odustati od žalbe.

Nije jedini, ali ključan uvjet za dobivanje licencije je, naravno, postavljanje reflektora.

– Pitaju me tko mora raditi rasvjetu, čiji je stadion vlasništvo, a odgovor je Grad Velika Gorica. Klub je na stadionu u najmu i ne može sam ulaziti u taj projekt. Niti , niti smo financijski dovoljno jaki – kaže Črnko.

I tu se priča seli na jednu novu, ali usko povezanu temu. Kamp HNS-a.

– Počeli smo lobirati čim se otvorila takva mogućnost, još u prosincu, puno smo truda uložiti u to. Znate, kad su u pitanju uvjeti za prvu ligu, ogroman je to novac. Konkretno, izgradnja rasvjete stajala bi ukupno i do devet milijuna kuna, a kad se tu pribroje i ostali detalji, cifra prelazi deset milijuna kuna. A da smo dobili kamp, što se u tom trenutku činilo puno izvjesnije nego sad, morali bismo sve to rušiti, jer bi se cijeli stadion mijenjao. I bacili bismo deset milijuna kuna u vjetar. Zbog svega toga logično je bilo da klub svoje prvoligaške ambicije prolongira za još godinu, dvije ili tri – pojasnio je predsjednik Gorice i dodao:

– Dogodi li se ipak da dobijemo kamp, što se u ovom trenutku baš i ne čini realnim, bolje je tih deset milijuna kuna dodati na ono što će biti uloženo u kamp, pa napraviti sve još bolje i kvalitetnije.

Kamp u Velikoj Gorici, gotovo je sigurno, neće se dogoditi, to polako treba prekrižiti, a novi zadatak je gledati u budućnost. Ako je cilj prva liga, Gorica je već sad spremna. “Samo” treba riješiti infrastrukturu.

– Igrački to ne mogu garantirati, ali Gorica je organizacijski već sad spremna za prvu ligu – uvjeren je Črnko, koji tvrdi da prvoligaški nogomet ne bi dodatno opteretio gradski proračun.

– Nikad nismo od Grada tražili dodatnu financijsku pomoć, imali bismo dovoljno za igranje 1. HNL kombinirajući vlastite izvore financiranja i izdvajanja iz proračuna kakva su sad. Naime, već smo imali i partnera iz inozemstva, spremnog ulagati u Goricu, ali uvjet je bio igranje prve lige. Strani partneri nisu zainteresirani za drugoligaški nogomet i morat ćemo, nažalost, pričekati neko bolje vrijeme da ostvarimo takvo partnerstvo. Reći ću vam i da smo imali ozbiljan upit možemo li išta napraviti da se klub ipak odluči na dobivanje licencije, također je riječ je o investitoru koji želi ulagati isključivo u klub koji igra u prvoj ligi, Gorica mu je itekako zanimljiva.

“Ako nisi prvi ili drugi, svejedno je koji si”

Da se samo koji mjesec ranije jasno reklo “ništa od prve lige”, proljeće bi izgledalo kudikamo drukčije..
– Da smo to znali, mogli smo u drugom dijelu prvenstva više šanse dati mlađim igračima iz našeg pogona i isprofilirati momčad za sljedeću sezonu – žali predsjednik Črnko pa pojašnjava:
– Ispali iz lige ne bismo, a jesmo li treći ili sedmi, zapravo je svejedno. Za mjesec dana to nitko neće pamtiti. Evo, sjeća li se netko koja je Gorica bila prošle sezone na tablici? Iskreno, i ja sam se jedva sjetio. Međutim, mi smo si nametnuli teret borbe za vrh, što je ispao nedosanjani san, a mogli smo u proljetnom dijelu sezone nešto i uštedjeti, pa tu uštedu kapitalizirati u dobitak jednog ili dvojice igrača iz vlastitog pogona.

Puno se govori o tom financijskom aspektu, koliko klub košta Grad… Stigli su i vrlo konkretni odgovori na ta pitanja:

– Šest godina ova je uprava na čelu kluba, u tom smo razdoblju od Grada dobili 7.350.000 kuna, a istovremeno smo ulaganjem u infrastrukturu praktički vratili oko šest milijuna kuna. Gotovo 90 posto novca koji smo dobili od Grada vratili smo ulaganjem u gradsku imovinu. Danas imamo teren s umjetnom travom, a to je zasluga prije svega NK Gorice. Suradnju s Gradom je sjajna svih ovih godina, imali smo pomoć i u projektu terena s umjetnom travom, no mi smo cijelu priču pokrenuli. Samostalno smo uredili i svlačionice, urede, zapadnu tribinu, razglas… – nabrajao je Črnko, dodajući kako se Gorica, uz sve to, uspjela i radom u omladinskom pogonu vratila na razinu na kojoj je bio Radnik osamdesetih godina.

– Svjesni sam da je teško izdvajati za nogomet kad djeca u školi nemaju za topli obrok, kad na utakmice HNL-a dolazi 300 do 500 ljudi, i sam se kao građanin zapitam isplati li se uložiti deset milijuna kuna u nešto što će donijeti euforiju u prvoj godini, nekoliko puta napuniti stadion, a zatim splasnuti. No ja sam sportaš i uvijek ću reći: “Da, isplati se.” Gorica je ogroman bazen, možemo živjeti od svojih igrača i kroz igranje u 1. HNL vratiti uloženo. Evo, primjer Ante Budimira. Došao je kod nas sa 17 godina, igrao je za prvu momčad kad smo 2011. bili prvaci 2. HNL. Da smo ušli u prvu ligu, on bi ostao i uvjeren sam da bismo na njemu zaradili novac za kompletnu rasvjetu, Grad nam ne bi ni trebao. Na taj način možemo i vratiti eventualnu investiciju od deset milijuna kuna.

Stvar je tu jasna, Črnko i njegovi suradnici žele klub u prvoj ligi, on ionako nije tip koji trpi stagnaciju. Kaže i da se umorio, već je 16 godina u nogometu, potrošio se, pogotovo ako ne bude ambicije koja će ga gurati naprijed.

– Moramo odlučiti kakva je budućnost našeg nogometa, kamo želimo doći. Ako ćemo ići prema gore, spreman sam raditi dalje. Nemam ništa protiv da sjednemo i dogovorimo se da je projekt da, recimo, prvoligaša dobijemo u sljedećih deset godina. OK, ali ajmo se onda tako i ponašati. Neka to bude plan, ali neka i sljedeće godine bude gotovo jedan reflektor, za pet godina drugi, pa u idućih pet godina još dva – poželio je Črnko.

Prije nekoliko tjedana stavio je svoj mandat na raspolaganje, ponudio ostavku, a o njoj će ozbiljno razmisliti ne promijeni li se nešto bitno po pitanju klupskih ambicija.

– Ostavku sam nudio i kad smo se 2013. borili za ostanak u ligi jer sam mislio da nisam dovoljno učinio da izbjegnemo se da klub koji je dvije godine ranije bio prvak u ovoj ligi dovede u takvu situaciju. Rekao sam: ‘Ako postoji netko bolji od mene, neka preuzme klub’. I tad, a i sad, to je moralan čin. Naime, i sad mislim da nisam dovoljno učinio da izlobiram u lokalnoj zajednici da već počnu radovi na infrastrukturi u zadnje četiri godine – samokritičan je Črnko, mnogi će reći i pretjerano samokritičan.

– Skupština će biti čim završi prvenstvo, već u lipnju, a hoće li moja ostavka do tad postati neopoziva ili ne, odlučit ću nakon još nekih razgovora koje moram obaviti. Izvršni odbor dao mi je maksimalnu podršku, mislimo da gorički nogomet ima uzlaznu putanju, ali želimo i sami sebi zadati određene kriterije, odrediti želimo li prvu ili drugu ligu – dodao je Črnko.

Osim svih navedenih razloga, na ozbiljno razmišljanje o odlasku navodi ga i podmetanja, nekorektnosti i optužbe koje se periodično pojavljuju u eteru.

– Sjećam se, kad je Radnik igrao treću i četvrtu ligu, svi su na sav glas govorili kako Velika Gorica mora imati prvoligaša. I što se dogodi? Mi dvaput dođemo u situaciju da to i učinimo, a ti glasovi naglo utihnu – primijetio je Črnko pa detektirao bit problema:

– To je ta hrvatska genetika. Čim dođeš do neke razine, napraviš nešto vrijedno, s raznih strana počinje se diskreditirati ono što si napravio. I onda se cijela zajednica u svemu tome koleba, kao i u ovoj situaciji. Kad je tako, normalno je da se i mi u izvršnom odboru zapitamo jesmo li uopće potrebni. No, kažem, to nije problem samo Velike Gorice, to je generalno hrvatska genetika.

Bio je Črnko i još konkretniji…

– Evo, kad god izgubimo utakmicu, kreću priče da je to prodano. Iako, ne čudi me to kad znam da živimo u zemlji u kojoj svi govore da je i jedan TV show poput Voicea namješten. Očito jednostavno ne možemo progutati ono što je dobro, a to je naš veliki problem – zaključio je predsjednik Gorice.

Ostalo je još jedno kolo do kraja sezone, igrači će se brzo razići, a oni koji odlučuju krenuti u akciju. Prvo ozbiljni razgovori o budućnosti kluba, a zatim i skupština koja će donijeti brojne odgovore. (piše: Marko Vidalina, foto: Nikica Topić, arhiva HNK Gorica )

Povezane teme:

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 2 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 2 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 5 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.