Povežite se s nama

Sport

Črnko: Igrali bismo mi prvu ligu, spremni smo za nju, ali nemamo gdje…

Objavljeno

na

Djelomično zbog mogućnosti da Velika Gorica dobije kamp HNS-a, djelomično zbog inertnosti onih koji odlučuju, gradski stadion ne ispunjava uvjete za najviši rang i Gorica je morala odustati od pokušaja da dobije prvoligašku licenciju. U sljedećih 15-ak dana trebao bi se znati kako će i s kim na čelu Gorica ići dalje

Šok? Ne, nije to bio šok, daleko od toga. Uostalom, igrači HNK Gorice već mjesecima ponavljaju: “Mi ćemo napraviti svoje, a poslije što bude bit će”. Svjesni, naravno, da su prvoligaške ambicije kluba na tankim nogama. Dva kola prije kraja prvenstva doznali su da će biti – druga liga. I dalje, još najmanje jednu sezonu. Razočaralo je to dio turopoljske nogometne javnosti, a sigurno je razočaralo i dio igrača. One koji su došli u Veliku Goricu da bi u bliskoj budućnosti igrali prvu ligu, one kojima je to vjerojatno i najvažniji uvjet pri odluci ostati ovdje i iduće sezone ili ići dalje. No koliko god za sve te navedene odluka o odustajanju od prve lige bila razočaravajuća, onda je puno više logična. I razumna, zapravo jedina moguća.

– Tu odluku izvršni odbor je dobio jednoglasno i iza nje čvrsto stojimo. Da nismo tako odlučili, Gorica bi bila u opasnosti da završi kao Pomorac – rekao je predsjednik kluba Nenad Črnko.

Za one koji ne znaju, Pomorac je usred sezone odustao od natjecanja, zato je i 2. HNL u svojem najvećem dijelu bila društvo od 11, umjesto 12 članova.

Črnko, predsjednik s ponuđenom ostavkom na stolu, na izvanrednoj konferenciji za novinare temeljito je objasnio razloge odustajanja od prvoligaških ambicijama, spominjući usput i show The Voice, pa malo i genetiku, malo više politiku…

– Gorica se nakon objave rezultata u prvom krugu licenciranja nije žalila na ne dobivanje licence za 1. HNL iako smo imali spreman zamjenski stadion, Zagrebov u Kranjčevićevoj. Međutim, imali smo i jedan velik, za nas nepremostiv problem. Naime, tri kluba u ligi ne mogu igrati na istom stadionu – naglasio je Črnko.

U Kranjčevićevoj već igraju Zagreb i Lokomotiva, Gorica bi na tom stadionu mogla biti samo privremeno.

– Dobili smo dozvolu za igranje na Kranjčevićevoj samo dok se ne riješi infrastruktura na našem stadionu. Mogli bismo na njemu igrati u srpnju i kolovozu, ali od početka rujna više ne bismo imali stadion za igranje prve lige. Dakle, stadion bi nam bio na raspolaganju do kraja kolovoza, nakon toga više ne bismo imali gdje igrati – kazao je Črnko i nastavio:

– Kako je već u travnju bilo jasno da nema ni teoretske šanse da se do rujna napravi rasvjeta na velikogoričkom stadionu, bili prisiljeni odustati od žalbe.

Nije jedini, ali ključan uvjet za dobivanje licencije je, naravno, postavljanje reflektora.

– Pitaju me tko mora raditi rasvjetu, čiji je stadion vlasništvo, a odgovor je Grad Velika Gorica. Klub je na stadionu u najmu i ne može sam ulaziti u taj projekt. Niti , niti smo financijski dovoljno jaki – kaže Črnko.

I tu se priča seli na jednu novu, ali usko povezanu temu. Kamp HNS-a.

– Počeli smo lobirati čim se otvorila takva mogućnost, još u prosincu, puno smo truda uložiti u to. Znate, kad su u pitanju uvjeti za prvu ligu, ogroman je to novac. Konkretno, izgradnja rasvjete stajala bi ukupno i do devet milijuna kuna, a kad se tu pribroje i ostali detalji, cifra prelazi deset milijuna kuna. A da smo dobili kamp, što se u tom trenutku činilo puno izvjesnije nego sad, morali bismo sve to rušiti, jer bi se cijeli stadion mijenjao. I bacili bismo deset milijuna kuna u vjetar. Zbog svega toga logično je bilo da klub svoje prvoligaške ambicije prolongira za još godinu, dvije ili tri – pojasnio je predsjednik Gorice i dodao:

– Dogodi li se ipak da dobijemo kamp, što se u ovom trenutku baš i ne čini realnim, bolje je tih deset milijuna kuna dodati na ono što će biti uloženo u kamp, pa napraviti sve još bolje i kvalitetnije.

Kamp u Velikoj Gorici, gotovo je sigurno, neće se dogoditi, to polako treba prekrižiti, a novi zadatak je gledati u budućnost. Ako je cilj prva liga, Gorica je već sad spremna. “Samo” treba riješiti infrastrukturu.

– Igrački to ne mogu garantirati, ali Gorica je organizacijski već sad spremna za prvu ligu – uvjeren je Črnko, koji tvrdi da prvoligaški nogomet ne bi dodatno opteretio gradski proračun.

– Nikad nismo od Grada tražili dodatnu financijsku pomoć, imali bismo dovoljno za igranje 1. HNL kombinirajući vlastite izvore financiranja i izdvajanja iz proračuna kakva su sad. Naime, već smo imali i partnera iz inozemstva, spremnog ulagati u Goricu, ali uvjet je bio igranje prve lige. Strani partneri nisu zainteresirani za drugoligaški nogomet i morat ćemo, nažalost, pričekati neko bolje vrijeme da ostvarimo takvo partnerstvo. Reći ću vam i da smo imali ozbiljan upit možemo li išta napraviti da se klub ipak odluči na dobivanje licencije, također je riječ je o investitoru koji želi ulagati isključivo u klub koji igra u prvoj ligi, Gorica mu je itekako zanimljiva.


“Ako nisi prvi ili drugi, svejedno je koji si”

Da se samo koji mjesec ranije jasno reklo “ništa od prve lige”, proljeće bi izgledalo kudikamo drukčije..
– Da smo to znali, mogli smo u drugom dijelu prvenstva više šanse dati mlađim igračima iz našeg pogona i isprofilirati momčad za sljedeću sezonu – žali predsjednik Črnko pa pojašnjava:
– Ispali iz lige ne bismo, a jesmo li treći ili sedmi, zapravo je svejedno. Za mjesec dana to nitko neće pamtiti. Evo, sjeća li se netko koja je Gorica bila prošle sezone na tablici? Iskreno, i ja sam se jedva sjetio. Međutim, mi smo si nametnuli teret borbe za vrh, što je ispao nedosanjani san, a mogli smo u proljetnom dijelu sezone nešto i uštedjeti, pa tu uštedu kapitalizirati u dobitak jednog ili dvojice igrača iz vlastitog pogona.


Puno se govori o tom financijskom aspektu, koliko klub košta Grad… Stigli su i vrlo konkretni odgovori na ta pitanja:

– Šest godina ova je uprava na čelu kluba, u tom smo razdoblju od Grada dobili 7.350.000 kuna, a istovremeno smo ulaganjem u infrastrukturu praktički vratili oko šest milijuna kuna. Gotovo 90 posto novca koji smo dobili od Grada vratili smo ulaganjem u gradsku imovinu. Danas imamo teren s umjetnom travom, a to je zasluga prije svega NK Gorice. Suradnju s Gradom je sjajna svih ovih godina, imali smo pomoć i u projektu terena s umjetnom travom, no mi smo cijelu priču pokrenuli. Samostalno smo uredili i svlačionice, urede, zapadnu tribinu, razglas… – nabrajao je Črnko, dodajući kako se Gorica, uz sve to, uspjela i radom u omladinskom pogonu vratila na razinu na kojoj je bio Radnik osamdesetih godina.

– Svjesni sam da je teško izdvajati za nogomet kad djeca u školi nemaju za topli obrok, kad na utakmice HNL-a dolazi 300 do 500 ljudi, i sam se kao građanin zapitam isplati li se uložiti deset milijuna kuna u nešto što će donijeti euforiju u prvoj godini, nekoliko puta napuniti stadion, a zatim splasnuti. No ja sam sportaš i uvijek ću reći: “Da, isplati se.” Gorica je ogroman bazen, možemo živjeti od svojih igrača i kroz igranje u 1. HNL vratiti uloženo. Evo, primjer Ante Budimira. Došao je kod nas sa 17 godina, igrao je za prvu momčad kad smo 2011. bili prvaci 2. HNL. Da smo ušli u prvu ligu, on bi ostao i uvjeren sam da bismo na njemu zaradili novac za kompletnu rasvjetu, Grad nam ne bi ni trebao. Na taj način možemo i vratiti eventualnu investiciju od deset milijuna kuna.

Stvar je tu jasna, Črnko i njegovi suradnici žele klub u prvoj ligi, on ionako nije tip koji trpi stagnaciju. Kaže i da se umorio, već je 16 godina u nogometu, potrošio se, pogotovo ako ne bude ambicije koja će ga gurati naprijed.

– Moramo odlučiti kakva je budućnost našeg nogometa, kamo želimo doći. Ako ćemo ići prema gore, spreman sam raditi dalje. Nemam ništa protiv da sjednemo i dogovorimo se da je projekt da, recimo, prvoligaša dobijemo u sljedećih deset godina. OK, ali ajmo se onda tako i ponašati. Neka to bude plan, ali neka i sljedeće godine bude gotovo jedan reflektor, za pet godina drugi, pa u idućih pet godina još dva – poželio je Črnko.

Prije nekoliko tjedana stavio je svoj mandat na raspolaganje, ponudio ostavku, a o njoj će ozbiljno razmisliti ne promijeni li se nešto bitno po pitanju klupskih ambicija.

– Ostavku sam nudio i kad smo se 2013. borili za ostanak u ligi jer sam mislio da nisam dovoljno učinio da izbjegnemo se da klub koji je dvije godine ranije bio prvak u ovoj ligi dovede u takvu situaciju. Rekao sam: ‘Ako postoji netko bolji od mene, neka preuzme klub’. I tad, a i sad, to je moralan čin. Naime, i sad mislim da nisam dovoljno učinio da izlobiram u lokalnoj zajednici da već počnu radovi na infrastrukturi u zadnje četiri godine – samokritičan je Črnko, mnogi će reći i pretjerano samokritičan.

– Skupština će biti čim završi prvenstvo, već u lipnju, a hoće li moja ostavka do tad postati neopoziva ili ne, odlučit ću nakon još nekih razgovora koje moram obaviti. Izvršni odbor dao mi je maksimalnu podršku, mislimo da gorički nogomet ima uzlaznu putanju, ali želimo i sami sebi zadati određene kriterije, odrediti želimo li prvu ili drugu ligu – dodao je Črnko.

Osim svih navedenih razloga, na ozbiljno razmišljanje o odlasku navodi ga i podmetanja, nekorektnosti i optužbe koje se periodično pojavljuju u eteru.

– Sjećam se, kad je Radnik igrao treću i četvrtu ligu, svi su na sav glas govorili kako Velika Gorica mora imati prvoligaša. I što se dogodi? Mi dvaput dođemo u situaciju da to i učinimo, a ti glasovi naglo utihnu – primijetio je Črnko pa detektirao bit problema:

– To je ta hrvatska genetika. Čim dođeš do neke razine, napraviš nešto vrijedno, s raznih strana počinje se diskreditirati ono što si napravio. I onda se cijela zajednica u svemu tome koleba, kao i u ovoj situaciji. Kad je tako, normalno je da se i mi u izvršnom odboru zapitamo jesmo li uopće potrebni. No, kažem, to nije problem samo Velike Gorice, to je generalno hrvatska genetika.

Bio je Črnko i još konkretniji…

– Evo, kad god izgubimo utakmicu, kreću priče da je to prodano. Iako, ne čudi me to kad znam da živimo u zemlji u kojoj svi govore da je i jedan TV show poput Voicea namješten. Očito jednostavno ne možemo progutati ono što je dobro, a to je naš veliki problem – zaključio je predsjednik Gorice.

Ostalo je još jedno kolo do kraja sezone, igrači će se brzo razići, a oni koji odlučuju krenuti u akciju. Prvo ozbiljni razgovori o budućnosti kluba, a zatim i skupština koja će donijeti brojne odgovore. (piše: Marko Vidalina, foto: Nikica Topić, arhiva HNK Gorica )

Sport

Novi poraz košarkaša: Ispromašivali sve živo i propustili veliku šansu

Košarkaši Gorice poraženi su 73-67 u gostima kod zagrebačke Mladosti u posljednjoj utakmici ove godine, a novu će godinu otvoriti već trećeg dana 2026. protiv Škrljeva doma

Objavljeno

na

Objavio/la

Loša vijest iz velikogoričke košarke kaže: Gorica je izgubila od Mladosti u gostima i upisala svoj peti poraz u sezoni. Dobra vijest, nakon svega što se događalo posljednjih tjedana, kaže: godina je konačno gotova, slijedi kratki, dvotjedni predah od utakmica…

Nažalost, upravo to što do početka siječnja neće biti utakmica i najbolje je što se moglo dogoditi Goričanima u ovom trenutku. Naime, na izmaku godine koja je bila poprilično dobra i uspješna povezana su tri poraza, a to možemo proširiti i na četiri poraza u posljednjih pet utakmica u ovoj kalendarskoj godini. Definitivno je vrijeme za kratki reset.

Iako, nisu Goričani odigrali lošu utakmicu protiv Mladosti, druge momčadi Cedevite Junior i vodeće momčadi Prve lige. Igrala se na Velesajmu izjednačena utakmica u kojoj je sve bilo otvoreno praktički do posljednjeg trenutka, ali ipak je nedostajalo više raspoloženih igrača da bi se ovdje nešto napravilo. U posljednju četvrtinu Goričani su ušli sa 55-55, počelo se od nule u tih posljednjih deset minuta, no prava šansa zapravo se nije ukazala. Domaćin to nije dopustio…

Konačnih minus šest zapravo je i realan odnos snaga, taman za tu nijansu ili dvije bolja je bila Mladost, a Goričani pritom itekako imaju za čim žaliti. Šansa za vrijedan skalp i pobjedu koja bi donijela ohrabrenje gotovo da se nudila, ali Gorica nije znala uzeti ponuđeno. Puno i previše toga su propustili i promašili igrači trenera Miljkovića da bi se moglo računati na rušenje lidera u gostima.

Ispalo je tako da je Goricu s 19 koševa predvodio Borna Dramalija, ali za takav je učinak potrošio čak 24 lopte. Pogodio ih je sedam, a pritom je za tricu gađa 3-14?! Rinaldo Bljaić dodao je 12 koševa, Pavao Turić ubacio je 11, dok je Filip Kalajžić dodao 10, ali također uz očajan šut, jer ubacio je samo dvije od deset upućenih lopti, pri čemu je za dva gađao 0-6! Niko Rimac ostao je na četiri poena, Kristijan Validžić na tri, Matija Pavlic odigrao je samo šest minuta, bez ijednoga koša…

I to je bilo to za ovu godinu. Nastavak slijedi već 3. siječnja, kad u Veliku Goricu dolazi Škrljevo, još jedan protivnik iz samoga vrha.

Nastavite čitati

Sport

Bivši Goričani i dalje ruše Goričane: Ante Matej Jurić ostavio bodove Rijeci

Nogometaši Gorice poraženi su 1-0 u gostima kod Rijeke u posljednjoj utakmici jesenskog dijela sezone u HNL-u. Pogodak odluke zabio je Ante Matej Jurić, koji je time samo nastavio niz…

Objavljeno

na

Objavio/la

Poznate su i prilično čvrste već neko vrijeme veze između Gorice i Rijeke. Na Rujevici su, naime, odavno shvatili da se u Turopolje može naći vrlo zanimljivih igrača za njihovu svlačionicu, a većina njih dokazala je da je takvo razmišljanje ispravno. I da Rijeka u bivšim igračima Gorice može pronaći vrlo konkretna pojačanja. Prošle sezone, ispalo je tako, Rijeka je triput pobijedila Goricu, zabila je pritom ukupno četiri gola, a zabijali su ih dva igrača – Niko Janković i Gabriel Rukavina. U prijevodu, Gorici su zabijali samo bivši igrači Gorice…

Niz je stao u 22. minuti prvog ogleda Gorice i Rijeke ove sezone, kad je strijelac bio Dantas, no već za drugi gol pobrinuo se – Toni Fruk! Opet, naravno, bivši igrač Gorice, koji je “demolirao” svoj bivši klub u utakmicu u kojoj je za konačnih 3-1 pogodio Adu-Adjei, pa je ta serija golova bivših igrača Gorice protiv Gorice i definitivno stala.

Točnije, malo se primirila, jer prvi sljedeći susret dogodio se ove nedjelje, u posljednjoj utakmici HNL jeseni…

Gorica je na Rujevici igrala pristojnu utakmicu, parirala je koliko je mogla, a možda bi u svemu tome nešto i izvukla da se u 53. minuti nije “ukazao” još jedan bivši igrač Gorice – Ante Matej Jurić! Nije zabijao prečesto ove sezone, samo dvaput do ovog susreta, ali uvijek se nekako pogodi da upravo ex Goričani potope Goricu. Jurić nije želio burno slaviti gol, svjestan da je epizoda u Gorici usmjerila njegovu karijeru, ali svoje je napravio.

Tim je potezom, u tom trenutku, utakmica i riješena, ali nije to u cjelini bilo 90 minuta koje ćemo dugo pamtiti iz goričke perspektive. Desetu utakmicu zaredom Gorica nije uspjela nauditi Rijeci, deveti poraz u tih deset utakmica upisan je nakon partije u kojoj je opet nedostajalo hrabrosti, konkretnosti, odlučnosti, ali i individualne kvalitete u ključnim trenucima.

– U tih prvih 20-ak minuta Rijeka nas je pritisnula, spustili smo se dosta nisko, što nije bio plan, no nakon toga smo uspjeli uspostaviti kontrolu. Međutim, opet se pokazuje da naša boljka, jer imali smo puno situacija u kojima smo morali bolje odraditi taj zadnji pas i ulaziti u šanse. To su one situacije koje ne ulaze u “highlightse” ni u statistiku, ali u mojoj glavi su itekako dobre situacije za gol. To se već dugo i često ponavlja i morat ćemo poraditi na tome i dovesti igrače koji to mogu riješavati – rekao je trener Mario Carević nakon što je završila prva polovica sezone.

Rijeka je kontrolirala stvari na terenu, Gorica prijetila nedovoljno često i nedovoljno opasno, pa je na kraju ispalo da je domaćin odradio posao taman onoliko koliko mu je bilo potrebno.

– Mislim da Rijeka nije imala neke izrazite šanse, koliko god su na momente uzimali kontrolu, jer ipak je to Rijeka, momčad s puno više kvalitete. Ali i mi smo bili na trenutke dobri, u dobrim situacijama, no sve to zapne u lošim odlukama… Ponovio sam to 800 puta od početka prvenstva, ali ne znam što drugo reći. Također, čudne su mi samo tri minute sudačke nadoknade, a imali smo i bakljadu, i šest izmjena… Tri minute nadoknade nisam vidio od Eura 1996., ali dobro, to je tako. Vjerojatno mi ne bismo izjednačili i da je trajalo duže, ne govorim o tom kontekstu, samo kaže da mi je čudno – dodao je Carević.

Gorica je tako jesen završila na sedmome mjestu prvenstvene ljestvice, s istim brojem bodova kao osma Lokomotiva, sa četiri boda više od Vukovara i pet više od posljednjeg Osijeka. Gorica ima čak devet poraza u 18 jesenskih utakmica, jednako kao Vukovar, Gorica je treća u rubrici primljenih golova, a kad se sve zbroji dobivamo jesen koja je definitivno mogla biti i bolja.

Pauza će potrajati do početka siječnja, a onda kreće nova polusezona teške borbe…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

FOTO Đakovo pobjednik Memorijalnog košarkaškog turnira Silvija Jenkača

Objavljeno

na

Objavio/la

Završnica dvodnevnog Memorijalnog turnira Silvija Jenkača u košarci odigrana je danas (nedjelja, 21. prosinca 2025.) u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici. Na programu su bila dva polufinalna susreta, utakmica za 3. mjesto i finale.

Velika Gorica, 21.12.2025. Memorijalni košarkaški turnir Silvija Jenkača. KK Varaždin. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 21.12.2025. Memorijalni košarkaški turnir Silvija Jenkača. KK Gorica. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Finalni meč mladih košarkaša (U14) odigran je u trajanju 4×8 minuta. Đakovo je od početka susreta djelovao kao bolja ekipa i to se pokazalo na rezultatu. Prve dvije četvrtine glatko su riješili u svoju korist (21:9, 22:11) te na poluvremenu su imali prednost od 23 poena.

Velika Gorica, 21.12.2025. Memorijalni košarkaški turnir Silvija Jenkača. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 21.12.2025. Memorijalni košarkaški turnir Silvija Jenkača. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 21.12.2025. Memorijalni košarkaški turnir Silvija Jenkača. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Treću četvrtinu Varaždin je odigrao puno bolje (21:11) i u zaključnu četvrtinu ušao s minusom od 13 poena, ali nije uspio ozbiljnije ugroziti prednost Đakovčana. Na kraju je Đakovo glatko dobilo 71:58. Gorica je u susretu za 3. mjesto pobijedila Iliriju (Ljubljana, SLO).

Velika Gorica, 21.12.2025. Memorijalni košarkaški turnir Silvija Jenkača. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Velika Gorica, 21.12.2025. Memorijalni košarkaški turnir Silvija Jenkača. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Tri prvoplasirane ekipe nagrađene su peharima, a dodijeljene su i pojedinačne nagrade. Najbolji stijelac: Filip Kšan (KK Đakovo). Najbolja petorka: Filip Kšan, Luka Unterajner (oba KK Đakovo), Niko Terek, Patrik Ostoja (oba KK Varaždin) i Roko Vladislavić (KK Gorica). MVP: Filip Kšan (KK Đakovo).

Galerija fotografija

Memorijalni turnir Silvije Jenkač Jenki

Velika Gorica. Gradska sportska dvorana. Nedjelja, 21.12.2025.

Finale  KK Đakovo – KK Varaždin 71:58 (21:9, 22:11, 11:21, 17:17). Za 3. mjesto: KK Gorica – KK Ilirija (Slovenija).

Subota, 20.12.2025. Rezultati: KK Gorica – KK Sisak 72:29, KK Velgor – KK Varaždin 23:86, KK Sisak – KK Ilirija 31:93, KK Varaždin – KK Đakovo 53:63, KK Gorica – KK Ilirija 54:55, KK Velgor – KK Đakovo 28:68.

Nastavite čitati

Moja županija

VIDEO Prva dama županijskog rukometa: ‘Novca nema, ali ima fanatizma!’

U novoj epizodi serijala “Sport Zagrebačke županije” u goste nam je stigla Daniela Horvat, nova predsjednica Rukometnog saveza Zagrebačke županije. Prvi joj je plan, kaže, obići sve klubove iz Saveza…

Objavljeno

na

Objavio/la

U sportu se ponekad – valjda je zato i toliko zanimljiv – događaju određeni paradoksi. Na terenu, unutar jedne utakmice, ali i puno šire. Recimo, unutar jednog sustava. Takav primjer stiže iz svijeta županijskog rukometa, u kojem je trenutak naizgled fenomenalan: imamo tri muška kluba u Premijer ligi, u najvišem rangu su i rukometašice Dugog Sela, jako lijepu priču grade rukometašice Ivanića i Udarnika…

A sve to događa se – e, tu je paradoks – u uvjetima koji su daleko od idealnih. Dobro, tu svaka sredina ima i neku svoju priču, svoje probleme i zadovoljstva, prednosti i nedostatke, ali nema tog predstavnika nekog od naših rukometnih klubova koji će ustvrditi da rukometu cvatu ruže.

Problemi su, naravno, u prvom redu financijske prirode, jer novca nikad dosta, javljaju se u nekim sredinama i ozbiljni problemi s infrastrukturom, s terminima za trening, s trenerima… Sve su to stavke koje se neće tako lako promijeniti, pogotovo se to neće dogoditi preko noći, ali barem se u međuvremenu imamo za što držati po pitanju rezultata.

U tim i takvim okolnostima došlo je početkom prosinca i do promjene na čelu Rukometnog saveza Zagrebačke županije. Daniela Horvat iz ŽRK Zaprešića naslijedila je na funkciji predsjednice Miroslava Ivića. Izborna skupština održana je u Velikoj Gorici, na Udarniku, a jutro poslije predsjednica Horvat sjela je na naš kauč u sklopu serijala “Sport Zagrebačke županije”.

– Sve je prošlo u mirnim tonovima, što se zapravo i očekivalo budući da su u pripremi kandidature uz mene stala 24 od ukupno 28 klubova. Samim time, bilo je za očekivati da će biti onako kako je bilo, veselo i ugodno – kaže prva dama županijskog rukometa i nastavlja:

– Mi iz svijeta rukometa raštrkani smo na sve strane, nismo svi ni baš toliko blizu, tako da bude jako zanimljivo kad se ovako nađemo. To je jedna dobra, motivirajuća ekipa, ljudi svih starosnih dobi, a pazimo i da imamo podjednako žena i muškaraca. Kad krene diskusija, bude to jako zanimljivo.

Rukometna djelatnica iz Zaprešića koja je bila dopredsjednica županijskog saveza u posljednja dva mandata, mama jedne zagrižene rukometašice, preko koje se i uključila u svijetu rukometa, ima veliku podršku, a prvi plan joj je obići svih 28 članova županijskog saveza. Svjesna je itekako da su to ljudi koji zaslužuju pozornost, jer rade u uvjetima koji su daleko od idealnih.

– Da, situacija je takva da u rukometu apsolutno nema dovoljno novca čak ni za minimalno ozbiljno funkcioniranje. Velika većina mojih kolega su volonteri, entuzijasti, zaljubljenici u rukomet, pomalo i fanatici – kaže, između ostaloga, nova predsjednika županijskog rukometnog saveza Daniela Horvat.

Nastavite čitati

Sport

Bravo za Turopoljsko srce! Najbolju ekipu ove je godine složio gazda Krmpa

Osmo izdanje malonogometnog turnira u sklopu humanitarne akcije “Turopoljsko srce” otišlo je u ruke VG Sport Caffea, koji je pod Panadićevim balonom u finalu savladao Caffe bar Alkar. Pehar je predao poseban gost…

Objavljeno

na

Objavio/la

Lijepo, ugodno, veselo, ali i kompetitivno bilo je ove subote pod Panadićevim balonom na ulazu u Rakarje. Bio je to dan rezerviran za humanost, plemenitost i dobrotu, ali i za jako dobar mali nogomet, jer do svog osmog izdanja došao je humanitarni projekt “Turopoljsko srce”. Donatorska večer ove godine nije prošla po zacrtanom planu, aukcija dresova na društvenim mrežama udruge traje i dalje, a turnir je prošao – fenomenalno.

Sve je krenulo već u ranim jutarnjim satima, prve dvije skupine svoj su posao odradile već do ručka, a preostale dvije nakon njega. Potrajalo je druženje kod Panadića cijeli dan, tribine su praktički cijelo vrijeme bile pune ili gotovo pune, a u borbu za plasman na kraju su stigle četiri momčadi koje su osvojile svoje skupine. Koncept je poznat i uhodan, svoje momčadi organizirali su gorički kafići, pa tu uz ozbiljnu dozu humanosti postoji i itekako ozbiljna doza prestiža.

Na kraju su najviše pokazali dečki koje je okupio gazda Krmpa, pa su nastupali pod nazivom “VG Sport Caffe”. Nimalo slučajno, ta je momčad puna igrača NK Kurilovca, koji su pokazali da im dimenzije terena nisu posebno važne. Na onom velikom su ispisali povijest još tamo početkom studenog, a sad su uspjeli i razveseliti gazdu i na umjetnoj travi, na malom nogometu.

Učinili su to pobjedom u finalu protiv Caffe bara Alkar, koji je također okupio vrlo zanimljivo društvo u svom rosteru, pa je finale bilo za prste polizati. Pobjedu su dečki iz VG Sport Caffea proslavili burno i emotivno, a emocije su prštale i pri dodjeli pehara, za što je zadužen bio poseban gost. Taj zadatak, naime, pripao je Ivanu Šćepini…

U utakmici za treće mjesto Caffe bar VAR bio je bolji od Caffe bara Barbara, čime se Pevecova ekipa domogla “bronce”, dok se Matićeva družina morala zadovoljiti “drvenom medaljom”. I naravno da su se zadovoljili, jer ovdje je ipak rezultat i konačni plasman u drugom planu. Bio i ostao. Svi zajedno napravili su dobro djelo, okupili grad u predblagdansko vrijeme i ponudili novu potvrdu veličine svega onoga što rade organizatori ovog projekta.

Podijeli su organizatori na kraju i individualne nagrade, pa je tako trofej za najboljega igrača otišao u ruke Florijana Rakovića iz VG Sport Caffe, a nagradu za najboljega golmana dobio je njegov suigrač Leon Išek. Obojica su, naravno, igrači NK Kurilovca… Najbolji strijelac turnira bio je Luka Peruzović, koji je branio boje domaćina turnira, odnosno Panadić Sporta.

Kad je i to odrađeno, ostalo je još jedino razmijeniti dojmove, opustiti se nakon dobro obavljenog posla i napraviti prvi korak u poznatom smjeru: “Vidimo se i sljedeće godine!”

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno