Povežite se s nama

Sport

Črnko: Igrali bismo mi prvu ligu, spremni smo za nju, ali nemamo gdje…

Objavljeno

prije 11 godina

na

Djelomično zbog mogućnosti da Velika Gorica dobije kamp HNS-a, djelomično zbog inertnosti onih koji odlučuju, gradski stadion ne ispunjava uvjete za najviši rang i Gorica je morala odustati od pokušaja da dobije prvoligašku licenciju. U sljedećih 15-ak dana trebao bi se znati kako će i s kim na čelu Gorica ići dalje

Šok? Ne, nije to bio šok, daleko od toga. Uostalom, igrači HNK Gorice već mjesecima ponavljaju: “Mi ćemo napraviti svoje, a poslije što bude bit će”. Svjesni, naravno, da su prvoligaške ambicije kluba na tankim nogama. Dva kola prije kraja prvenstva doznali su da će biti – druga liga. I dalje, još najmanje jednu sezonu. Razočaralo je to dio turopoljske nogometne javnosti, a sigurno je razočaralo i dio igrača. One koji su došli u Veliku Goricu da bi u bliskoj budućnosti igrali prvu ligu, one kojima je to vjerojatno i najvažniji uvjet pri odluci ostati ovdje i iduće sezone ili ići dalje. No koliko god za sve te navedene odluka o odustajanju od prve lige bila razočaravajuća, onda je puno više logična. I razumna, zapravo jedina moguća.

– Tu odluku izvršni odbor je dobio jednoglasno i iza nje čvrsto stojimo. Da nismo tako odlučili, Gorica bi bila u opasnosti da završi kao Pomorac – rekao je predsjednik kluba Nenad Črnko.

Za one koji ne znaju, Pomorac je usred sezone odustao od natjecanja, zato je i 2. HNL u svojem najvećem dijelu bila društvo od 11, umjesto 12 članova.

Črnko, predsjednik s ponuđenom ostavkom na stolu, na izvanrednoj konferenciji za novinare temeljito je objasnio razloge odustajanja od prvoligaških ambicijama, spominjući usput i show The Voice, pa malo i genetiku, malo više politiku…

– Gorica se nakon objave rezultata u prvom krugu licenciranja nije žalila na ne dobivanje licence za 1. HNL iako smo imali spreman zamjenski stadion, Zagrebov u Kranjčevićevoj. Međutim, imali smo i jedan velik, za nas nepremostiv problem. Naime, tri kluba u ligi ne mogu igrati na istom stadionu – naglasio je Črnko.

U Kranjčevićevoj već igraju Zagreb i Lokomotiva, Gorica bi na tom stadionu mogla biti samo privremeno.

– Dobili smo dozvolu za igranje na Kranjčevićevoj samo dok se ne riješi infrastruktura na našem stadionu. Mogli bismo na njemu igrati u srpnju i kolovozu, ali od početka rujna više ne bismo imali stadion za igranje prve lige. Dakle, stadion bi nam bio na raspolaganju do kraja kolovoza, nakon toga više ne bismo imali gdje igrati – kazao je Črnko i nastavio:

– Kako je već u travnju bilo jasno da nema ni teoretske šanse da se do rujna napravi rasvjeta na velikogoričkom stadionu, bili prisiljeni odustati od žalbe.

Nije jedini, ali ključan uvjet za dobivanje licencije je, naravno, postavljanje reflektora.

– Pitaju me tko mora raditi rasvjetu, čiji je stadion vlasništvo, a odgovor je Grad Velika Gorica. Klub je na stadionu u najmu i ne može sam ulaziti u taj projekt. Niti , niti smo financijski dovoljno jaki – kaže Črnko.

I tu se priča seli na jednu novu, ali usko povezanu temu. Kamp HNS-a.

– Počeli smo lobirati čim se otvorila takva mogućnost, još u prosincu, puno smo truda uložiti u to. Znate, kad su u pitanju uvjeti za prvu ligu, ogroman je to novac. Konkretno, izgradnja rasvjete stajala bi ukupno i do devet milijuna kuna, a kad se tu pribroje i ostali detalji, cifra prelazi deset milijuna kuna. A da smo dobili kamp, što se u tom trenutku činilo puno izvjesnije nego sad, morali bismo sve to rušiti, jer bi se cijeli stadion mijenjao. I bacili bismo deset milijuna kuna u vjetar. Zbog svega toga logično je bilo da klub svoje prvoligaške ambicije prolongira za još godinu, dvije ili tri – pojasnio je predsjednik Gorice i dodao:

– Dogodi li se ipak da dobijemo kamp, što se u ovom trenutku baš i ne čini realnim, bolje je tih deset milijuna kuna dodati na ono što će biti uloženo u kamp, pa napraviti sve još bolje i kvalitetnije.

Kamp u Velikoj Gorici, gotovo je sigurno, neće se dogoditi, to polako treba prekrižiti, a novi zadatak je gledati u budućnost. Ako je cilj prva liga, Gorica je već sad spremna. “Samo” treba riješiti infrastrukturu.

– Igrački to ne mogu garantirati, ali Gorica je organizacijski već sad spremna za prvu ligu – uvjeren je Črnko, koji tvrdi da prvoligaški nogomet ne bi dodatno opteretio gradski proračun.

– Nikad nismo od Grada tražili dodatnu financijsku pomoć, imali bismo dovoljno za igranje 1. HNL kombinirajući vlastite izvore financiranja i izdvajanja iz proračuna kakva su sad. Naime, već smo imali i partnera iz inozemstva, spremnog ulagati u Goricu, ali uvjet je bio igranje prve lige. Strani partneri nisu zainteresirani za drugoligaški nogomet i morat ćemo, nažalost, pričekati neko bolje vrijeme da ostvarimo takvo partnerstvo. Reći ću vam i da smo imali ozbiljan upit možemo li išta napraviti da se klub ipak odluči na dobivanje licencije, također je riječ je o investitoru koji želi ulagati isključivo u klub koji igra u prvoj ligi, Gorica mu je itekako zanimljiva.

“Ako nisi prvi ili drugi, svejedno je koji si”

Da se samo koji mjesec ranije jasno reklo “ništa od prve lige”, proljeće bi izgledalo kudikamo drukčije..
– Da smo to znali, mogli smo u drugom dijelu prvenstva više šanse dati mlađim igračima iz našeg pogona i isprofilirati momčad za sljedeću sezonu – žali predsjednik Črnko pa pojašnjava:
– Ispali iz lige ne bismo, a jesmo li treći ili sedmi, zapravo je svejedno. Za mjesec dana to nitko neće pamtiti. Evo, sjeća li se netko koja je Gorica bila prošle sezone na tablici? Iskreno, i ja sam se jedva sjetio. Međutim, mi smo si nametnuli teret borbe za vrh, što je ispao nedosanjani san, a mogli smo u proljetnom dijelu sezone nešto i uštedjeti, pa tu uštedu kapitalizirati u dobitak jednog ili dvojice igrača iz vlastitog pogona.

Puno se govori o tom financijskom aspektu, koliko klub košta Grad… Stigli su i vrlo konkretni odgovori na ta pitanja:

– Šest godina ova je uprava na čelu kluba, u tom smo razdoblju od Grada dobili 7.350.000 kuna, a istovremeno smo ulaganjem u infrastrukturu praktički vratili oko šest milijuna kuna. Gotovo 90 posto novca koji smo dobili od Grada vratili smo ulaganjem u gradsku imovinu. Danas imamo teren s umjetnom travom, a to je zasluga prije svega NK Gorice. Suradnju s Gradom je sjajna svih ovih godina, imali smo pomoć i u projektu terena s umjetnom travom, no mi smo cijelu priču pokrenuli. Samostalno smo uredili i svlačionice, urede, zapadnu tribinu, razglas… – nabrajao je Črnko, dodajući kako se Gorica, uz sve to, uspjela i radom u omladinskom pogonu vratila na razinu na kojoj je bio Radnik osamdesetih godina.

– Svjesni sam da je teško izdvajati za nogomet kad djeca u školi nemaju za topli obrok, kad na utakmice HNL-a dolazi 300 do 500 ljudi, i sam se kao građanin zapitam isplati li se uložiti deset milijuna kuna u nešto što će donijeti euforiju u prvoj godini, nekoliko puta napuniti stadion, a zatim splasnuti. No ja sam sportaš i uvijek ću reći: “Da, isplati se.” Gorica je ogroman bazen, možemo živjeti od svojih igrača i kroz igranje u 1. HNL vratiti uloženo. Evo, primjer Ante Budimira. Došao je kod nas sa 17 godina, igrao je za prvu momčad kad smo 2011. bili prvaci 2. HNL. Da smo ušli u prvu ligu, on bi ostao i uvjeren sam da bismo na njemu zaradili novac za kompletnu rasvjetu, Grad nam ne bi ni trebao. Na taj način možemo i vratiti eventualnu investiciju od deset milijuna kuna.

Stvar je tu jasna, Črnko i njegovi suradnici žele klub u prvoj ligi, on ionako nije tip koji trpi stagnaciju. Kaže i da se umorio, već je 16 godina u nogometu, potrošio se, pogotovo ako ne bude ambicije koja će ga gurati naprijed.

– Moramo odlučiti kakva je budućnost našeg nogometa, kamo želimo doći. Ako ćemo ići prema gore, spreman sam raditi dalje. Nemam ništa protiv da sjednemo i dogovorimo se da je projekt da, recimo, prvoligaša dobijemo u sljedećih deset godina. OK, ali ajmo se onda tako i ponašati. Neka to bude plan, ali neka i sljedeće godine bude gotovo jedan reflektor, za pet godina drugi, pa u idućih pet godina još dva – poželio je Črnko.

Prije nekoliko tjedana stavio je svoj mandat na raspolaganje, ponudio ostavku, a o njoj će ozbiljno razmisliti ne promijeni li se nešto bitno po pitanju klupskih ambicija.

– Ostavku sam nudio i kad smo se 2013. borili za ostanak u ligi jer sam mislio da nisam dovoljno učinio da izbjegnemo se da klub koji je dvije godine ranije bio prvak u ovoj ligi dovede u takvu situaciju. Rekao sam: ‘Ako postoji netko bolji od mene, neka preuzme klub’. I tad, a i sad, to je moralan čin. Naime, i sad mislim da nisam dovoljno učinio da izlobiram u lokalnoj zajednici da već počnu radovi na infrastrukturi u zadnje četiri godine – samokritičan je Črnko, mnogi će reći i pretjerano samokritičan.

– Skupština će biti čim završi prvenstvo, već u lipnju, a hoće li moja ostavka do tad postati neopoziva ili ne, odlučit ću nakon još nekih razgovora koje moram obaviti. Izvršni odbor dao mi je maksimalnu podršku, mislimo da gorički nogomet ima uzlaznu putanju, ali želimo i sami sebi zadati određene kriterije, odrediti želimo li prvu ili drugu ligu – dodao je Črnko.

Osim svih navedenih razloga, na ozbiljno razmišljanje o odlasku navodi ga i podmetanja, nekorektnosti i optužbe koje se periodično pojavljuju u eteru.

– Sjećam se, kad je Radnik igrao treću i četvrtu ligu, svi su na sav glas govorili kako Velika Gorica mora imati prvoligaša. I što se dogodi? Mi dvaput dođemo u situaciju da to i učinimo, a ti glasovi naglo utihnu – primijetio je Črnko pa detektirao bit problema:

– To je ta hrvatska genetika. Čim dođeš do neke razine, napraviš nešto vrijedno, s raznih strana počinje se diskreditirati ono što si napravio. I onda se cijela zajednica u svemu tome koleba, kao i u ovoj situaciji. Kad je tako, normalno je da se i mi u izvršnom odboru zapitamo jesmo li uopće potrebni. No, kažem, to nije problem samo Velike Gorice, to je generalno hrvatska genetika.

Bio je Črnko i još konkretniji…

– Evo, kad god izgubimo utakmicu, kreću priče da je to prodano. Iako, ne čudi me to kad znam da živimo u zemlji u kojoj svi govore da je i jedan TV show poput Voicea namješten. Očito jednostavno ne možemo progutati ono što je dobro, a to je naš veliki problem – zaključio je predsjednik Gorice.

Ostalo je još jedno kolo do kraja sezone, igrači će se brzo razići, a oni koji odlučuju krenuti u akciju. Prvo ozbiljni razgovori o budućnosti kluba, a zatim i skupština koja će donijeti brojne odgovore. (piše: Marko Vidalina, foto: Nikica Topić, arhiva HNK Gorica )

Povezane teme:

Sport

Petarda Taxi Bračića i glatka pobjeda Gorenc Transporta u 1/16 finala na 33. Kup HVIDR-a

Danas je na rasporedu novih pet utakmica šesnaestine finala

Objavljeno

prije 6 sati

na

7. siječnja 2026.

Objavio/la

Na 33. Kup HVIDR-a u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici jučer (utorak, 06. siječnja 2026.) je odigrano pet utakmica 1/16 finala. Zanimljive i efikasne utakmice, postignuto je 23 gola na 6 utakmica.

33. Kup HVIDR-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

33. Kup HVIDR-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Najuvjerljiviji dojam bila je predstava sastava Taxi Bračića, ne samo zbog visoke pobjede, nego i zbog igre odnosno nadmoći koja je pokazana na parketu. ”Taksisti” su svi redom aktivni nogometaši u goričkim klubovima, tjelesno su spremni i čestim izmjenama drže visoki ritam utakmice.

33. Kup HVIDR-a. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Na sličan način su i Gorenc Transporti riješili prolazak u osminu finala, golovima Grdenića i Galovića u prvom poluvremenu, a J.Kovačić je početkom drugog dijela postavio konačni rezultat.

Danas (srijeda, 07.01.2026.) na programu je novih pet utakmica šesnaestine finala, početak je u 17:30 sati.

Galerija fotografija:

33.Kup HVIDR-a 2025. (28.12.2025. – 11.01.2026.)

Rezultati 1/16 finala (06.01.2026.): Crofna – Turbina 2:4 (Baf, N.Tolj-ag / Kramarić 2, Kelava, N.Tolj), CB Scotch CB Passage – Gorenc Transporti 1:3 (Mikulin / Grdenić, Galović, Kovačić), Bau Elektro – CB Concordia Pizza Factory 2:4 (Panadić, Đurašić / Pavić, Kestić, Kos, Prenkpalaj), Taxi Bračić – Oštri Ćošak 5:0 (Lovrić, Harambšić, Matić, Vojnović, Glavić-ag), Elektroluč Solar – Kos Prijevoz 0:2 (Drezga, Beloša-Fijan).

Nastavite čitati

Sport

Klaf se rastao sa Širokim: ‘Hvala na profesionalnosti, radu i zalaganju!’

Dean Klafurić više nije trener NK Širokog Brijega, s kojim se sporazumno razišao nakon velikih promjena u upravi kluba. Kad riješi sve formalnosti, Klaf će se vratiti kući i čekati novu priliku…

Objavljeno

prije 1 dan

na

6. siječnja 2026.

Objavio/la

Čudnovati su trenerski putevi. Bit će tu na trenutke i ponešto glamura, uživanja u nogometu i poslu, ali i izazova u svakom smislu. Ona rečenica “treneri uvijek moraju imati spakirane kofere” na ovim je prostorima odavno prestala biti fraza i pretvorila se u čisti fakt. Nikad ne znaš što će se dogoditi sutra, nikad ne znaš kakvu će odluku donijeti oni koji donose odluke…

Dean Klafurić, jedan od najboljih trenera koje je turopoljski kraj ikad imao, savršeno se uklapa u tu priču. Kad je u predbožićno vrijeme iz Širokog Brijega otišao kući, svojoj Maji i dečki, teško je mogao zamisliti da će jedva 20-ak dana poslije biti – bivši trener Širokog Brijega! Ostavio je momčad u miru sredine tablice, što je s obzirom na sve okolnosti ocijenjeno kao zadovoljavajući rezultat, a ostavio je i cijeli klub u nešto drukčijem obliku od onog u kojem ga je našao.

I svejedno – postao je bivši.

“NK Široki Brijeg i šef stručnog stožera Dean Klafurić postigli su sporazumni raskid ugovora. Tijekom svog mandata, Klafurić je pokazao profesionalnost, predanost radu i maksimalno zalaganje.

Klub se ovim putem zahvaljuje treneru Klafuriću na dosadašnjem radu, profesionalnosti i doprinosu te mu želi puno sreće i uspjeha u nastavku trenerske karijere. NK Široki Brijeg želi mu sve najbolje u budućim sportskim izazovima”, stoji u klupskoj objavi koja se pojavila prvog dana priprema.

U svome mandatu na klupi Širokog Brijega Klaf je upisao 17 pobjeda, 12 remija i 14 poraza, a prošle sezone klub je iz dramatične borbe za opstanak dovukao do petoga mjesta i finala Kupa. Međutim, svi ti uspjesi i dobre stvari koje je napravio u zadnjih godinu dana pali su u drugi plan nakon što su iz uprave kluba otišli ljudi koji su Klafurića doveli u Hercegovinu.

Klub se našao u ozbiljnim organizacijskim problemima, koji su se nadovezali i na one financijske prirode, pa je tijekom praznika bilo sve više dvojbi kako su dani odmicali. Na kraju je očito pronađeno rješenje koje se može prevesti kao sporazumni raskid, a tko će iz toga više profitirati, tek ćemo vidjeti. Klafurić ima ozbiljno ime na trenerskoj sceni, novi izazovi nedvojbeno ga čekaju, a svojim putem ide i Široki Brijeg. Prema nekim informacijama, kandidat za Klafurićeva nasljednika je Rajko Vidović, još jedan bivši trener Gorice.

Nastavite čitati

Sport

Mraclin krenuo u akciju: Vratio se šahist Kos, doletio i Krilić

Novi igrači NK Mraclina postali su Nikola Kos (17) i Fran Krilić (20), a u narednim danima i tjednima možemo očekivati i nova pojačanja, pri čemu će sad u fokusu biti nešto iskusniji igrači

Objavljeno

prije 2 dana

na

5. siječnja 2026.

Objavio/la

Čim je jesenski dio sezone završio, bilo je jasno da će za upravu NK Mraclina ovo biti aktivna zima. I iz svlačionice, i od trenera, i od ljudi iz kluba mogla se čuti jedna i jedina poruka: trebaju nam pojačanja! Posljednju utakmicu jeseni Mraclin je, naime, odigrao sa samo 13 igrača, a i dobar dio od tih 13 je “pokrpan” za tu priliku, što je bio posljednji u nizu znakova da kadar kojim raspolaže trener Saša Sabljak vapi za osvježenjima, ali i dodatnom kvalitetom.

I jedno i drugo mogla bi donijeti prva dva igrača koja su stigla na Grabu ove zime. Službena objava tek se čeka, ali više nema nikakvih dvojbi da će novi igrači NK Mraclina biti 17-godišnji napadač Nikola Kos i 20-godišnji krilni igrač Fran Krilić. Prvi se zapravo vraća u Mraclin, u kojem je proveo dobar dio omladinskog staža, a posljednja destinacija bili su mu Gradići, dok se drugi u turopoljski kraj vraća nakon kraće epizode u Samoboru, kod trenera Marka Pancirova.

Priča Nikole Kosa već je ispričana, poseban je to mladić koji je talentiran za nogomet, što je ponovno potvrdio i sa osam golova u dresu Gradića u jesenskom dijelu sezone, što je za jednog klinca od 17 godina ozbiljna brojka, ali možda je čak i talentiraniji u – šahu! Nema od toga dugo, prošle su tek nešto više od tri godine otkad je Nikola postao i prvak Hrvatske u brzopoteznom šahu, kojim se u to doba bavio i više nego rekreativno. A opet, ekstremno uspješno. Međutim, nogomet je bio i ostao prvi izbor i najveća ljubav, a povratak u Mraclin možda će poslužiti i kao uzletna pista za još veće stvari u budućnosti…

Slično vrijedi i za Frana Krilića, 20-godišnjega klinca koji je jesen iza nas odigrao u redovima NK Velike Mlake 1947. Već u prvim utakmicama pokazao je da ima kvalitetu i za rang ili dva više, što i nije osobito čudilo, s obzirom da je iz viših rangova i došao. Naime, nakon što je prošao sustav HNK Gorice u omladinskim kategorijama, igrao je za Trnje, Segestu i Samobor, da bi se prošlog ljeta skrasio u Velikoj Mlaki. Postigao je sedam golova u 14 nastupa u prvoj polovici sezone u Premier ligi, a sad će se okušati u petom rangu.

Riješit će Kos i Krilić svojim dolaskom dio problema koje trener Sabljak ima s mlađim igračima, a nakon njih možemo očekivati i dva do tri iskusnija igrača dokazane kvalitete. U Mraclinu aktivno rade na tome, ali na tom putu nailaze i na brojne zapreke koje će valjati preskočiti. Vremena je još dovoljno, razgovori se vode, a mi pratimo i dalje čime će to agilna ekipa iz uprave razveseliti trenera Saleta…

Nastavite čitati

Sport

Pet velikih pojačanja u Kurilovcu, a zasad nije došao – nitko!

Nogometaši Kurilovca u pripreme za proljetni dio sezone krenut će 16. siječnja, nakon čega im slijedi šest tjedana ozbiljnog posla pod vodstvom trenera Harambašića. U mislima je, naravno, samo jedan datum…

Objavljeno

prije 2 dana

na

5. siječnja 2026.

Objavio/la

Nikad već pozitivan nemir igrači Kurilovca nisu osjećali tijekom zimskog predaha kao što je to ovoga puta. Imali su vremena i prostora za ozbiljan odmor, imat će ga i u sljedećih desetak dana, ali nema ni truna sumnje da se i za blagdanskim stolom, i gledajući “Sam u kući”, i prateći koncert bečke filharmonije, po glavi igrača i stručnog stožera motao – Dinamo!

Sami su Kurilovčani zaslužili takvu vrstu nemira, pred njima je utakmica za povijest, a debelo podcrtani datum je 4. ožujka. Tog će dana nogometaši malog, ali ponosnog NK Kurilovca istrčati na maksimirski travnjak, na megdan Dinamu, i to u četvrtfinalu Kupa Hrvatske. Podatak koji, koliko god puta izgovorili ili ispisali, i dalje ne zvuči realno… A opet, itekako je realno. I dogodit će se.

Točno 57 dana daleko od te utakmice igrači Kurilovca i dalje odmaraju. Baš kao i trener Senad Harambašić, koji je prvo okupljanje zakazao za onaj sljedeći petak, 16. siječnja.

– Budući da u proljetni dio sezone krećemo krajem veljače, odnosno početkom ožujka, imat ćemo šest tjedana priprema. U ovim okolnostima, s obzirom na sve, trebat će nam to vrijeme ako želimo odraditi dobar posao. A naravno da želimo – kaže Senad, koji je ujedno i sportski direktor Kurilovca.

U prijevodu, dok ga nema na terenu, ima ga na telefonu. Promjena će biti, ali one ne bi trebale biti značajne ni u jednom smjeru.

– Svi smo ostali na okupu, uz izuzetak Florijana Rakovića, koji više nije naš član. Otišao je u zagrebačku Devetku, u jedan rang niže, u želji za većom minutažom, a mi mu želimo puno sreće i uspjeha – ističe trener Harambašić, koji planira i neka osvježenja.

– Razgovaramo s nekoliko mladih igrača, uglavnom su to dečki koji su i dalje juniori, voljeli bismo na taj način malo proširiti kadar, a moramo razmišljati i o budućnosti. Trebat će nam mladih igrača i za sljedeću sezonu, ovo je dobar trenutak da ih počnemo uvoditi u naš sustav. U svakom slučaju, tu će se raditi o maksimalno dva igrača.

Pojačanja Kurilovcu i nisu neophodna, barem ona koja bi došla sa strane, ali zato je tu čak pet “unutarnjih” pojačanja.

– Veselim se povratku nakon ozljeda cijelog niza igrača. Vraćaju nam se Stjepan Završki, Đevad Selman, Eliah Chikwado i Jakov Caganić, a njima možemo dodati i konačno spremnog Filipa Turkalja, koji je pauzirao godinu i pol, pa se kroz jesen polako vraćao. Sad bi svi trebali biti spremni i to će nam puno značiti. S njima petoricom na popisu imamo 24 igrača, a to je kadar koji je jak i postojan, kojem ne treba previše dodataka – vjeruje trener Kurilovca.

Dobra je vijest i to što je suspenziju zbog crvenoga kartona odradio Mak Goziembah, pa bi Kurilovec 1. ožujka, a možda i koji dan ranije, mogao krenuti na Gaj Mače s najjačim snagama. Budući da se na Maksimir ide već tri dana poslije, pokušat će Kurilovčani dogovoriti da se u Maču utakmica odigra dan ili dva ranije, ali to je već do domaćina…

Za Gaj Mače, ali i za Dinamo, kao i za sve ono što slijedi nakon toga spektakla, Kurilovčani će se pripremati i kroz seriju prijateljskih utakmica, počevši od ogleda s Hrvatskim dragovoljcem 27. siječnja. Četiri dana poslije protivnik će biti Bjelovar, nakon čega slijede sudari sa Zelengajem, TOP Kerestincem i Dugim Selom, dok se protivnik za “generalku” 21. veljače i dalje traži.

Nastavite čitati

Sport

Kralj Pamplone: Opet ovacije za Antu Budimira, pao je još jedan rekord!

Ante Budimir i ranije je rušio rekorde svoga kluba, a u subotu je postao i stranac s najviše nastupa za Osasunu u stogodišnjoj povijesti. Ovacije je dobio u remiju protiv Athletic Bilbaa…

Objavljeno

prije 2 dana

na

5. siječnja 2026.

Objavio/la

Igrala se 76. minuta utakmice između Osasune i Athletic Bilbaa, Raul Garcia bio je spreman za ulazak u igru, a na semaforu kojeg je podignuo četvrti sudac crvenim je bio ispisan broj 17. Kako je Ante Budimir krenuo koračati prema klupi, kompletan auditorij stadiona El Sadar u Pamploni ustao je sa svojih stolica i zapljeskao. Ne zbog onoga što je Ante napravio u tih 75 i nešto minuta, jer nije to bila partija za pamćenje, nego zbog svega onoga što Ante Budimir za njih jest.

Heroj. Idol. Kralj. Ljubimac najviše kategorije.

Uz sve to, dečko sa Cibljanice od subote je i rekorder kluba u novoj kategoriji. Remi (1-1) s gostima iz Baskije bio je njegov 198. nastup u dresu Osasune, što nikad ranije nije uspjelo jednom strancu. Dosad je rekord držao Iranac Javad Nekounam, a sad je na vrhu te liste naš Ante. Dugo je tražio svoje mjesto sreće, pronalazio ga je ranije i u Zaprešiću, i u Crotoneu, i na Mallorci, ali veza s Osasunom nešto je posebno. Traje od 2020. godine, a u posljednjih pet i pol godina postajala je samo sve snažnija i snažnija.

Budimir je danas, na šest godina udaljenosti od dolaska u grad na sjeveru Španjolske u kojem je živio i stvarao veliki Ernest Hemingway, apsolutno nogometna institucija u Pamploni. Navijači ga doslovno obožavaju, posvećuju mu stihove, pjevaju pjesme… Kažu svjedoci, ono što je Marko Livaja u Splitu, to je Ante Budimir u Pamploni.

Zaslužio je Ante takav status igrama, prezentacijama na terenu, ali i ponašanjem izvan terena. Poznata je priča kako je bolesnu susjedu vozio kod liječnika, zna se i da je počastio cijeli klub, od predsjednika do čistačice, nakon što je postao najbolji strijelac u povijesti kluba u La Ligi, a jako se cijeni i to što je često na treninzima mlađih kategorija, spreman pomoći djeci koja ga idoliziraju.

– Ne moramo mi njega tražiti da dođe jer on je taj koji želi sudjelovati. Dječaci i mladići su oduševljeni. Budi promatra akcije, sudjeluje u njima i govori im što i kad napraviti. Podučava ih kretanju u napadu, ‘fintama‘ i udarcima, uči ih kako interpretirati trenutke – kaže voditelj Osasunine akademije Francisco Punal Martinez.

Prošle sezone Budimir je igrao nogomet života, sa 21 golom u sezoni La Lige, što u stogodišnjoj povijesti nije uspjelo niti jednom igraču Osasune, a ne ide mu loše ni ove sezone. Doduše, imao je kratku stvaralačku pauzu tijekom jeseni, ali dogurao je do osam golova u 19 nastupa u prvenstvu i kupu, što nisu nimalo loše brojke. U posljednje dvije utakmice u 2025. godini zabio je tri gola, forma je u rastu i možemo očekivati nove vijesti o golovima Ante sa Ciblje u jednoj od najjačih liga svijeta…

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno