Sport

Črnko: Igrali bismo mi prvu ligu, spremni smo za nju, ali nemamo gdje…

Objavljeno

prije 10 godina

5. lipnja 2015.

Objavio/la

Željka

Djelomično zbog mogućnosti da Velika Gorica dobije kamp HNS-a, djelomično zbog inertnosti onih koji odlučuju, gradski stadion ne ispunjava uvjete za najviši rang i Gorica je morala odustati od pokušaja da dobije prvoligašku licenciju. U sljedećih 15-ak dana trebao bi se znati kako će i s kim na čelu Gorica ići dalje

Šok? Ne, nije to bio šok, daleko od toga. Uostalom, igrači HNK Gorice već mjesecima ponavljaju: “Mi ćemo napraviti svoje, a poslije što bude bit će”. Svjesni, naravno, da su prvoligaške ambicije kluba na tankim nogama. Dva kola prije kraja prvenstva doznali su da će biti – druga liga. I dalje, još najmanje jednu sezonu. Razočaralo je to dio turopoljske nogometne javnosti, a sigurno je razočaralo i dio igrača. One koji su došli u Veliku Goricu da bi u bliskoj budućnosti igrali prvu ligu, one kojima je to vjerojatno i najvažniji uvjet pri odluci ostati ovdje i iduće sezone ili ići dalje. No koliko god za sve te navedene odluka o odustajanju od prve lige bila razočaravajuća, onda je puno više logična. I razumna, zapravo jedina moguća.

– Tu odluku izvršni odbor je dobio jednoglasno i iza nje čvrsto stojimo. Da nismo tako odlučili, Gorica bi bila u opasnosti da završi kao Pomorac – rekao je predsjednik kluba Nenad Črnko.

Za one koji ne znaju, Pomorac je usred sezone odustao od natjecanja, zato je i 2. HNL u svojem najvećem dijelu bila društvo od 11, umjesto 12 članova.

Črnko, predsjednik s ponuđenom ostavkom na stolu, na izvanrednoj konferenciji za novinare temeljito je objasnio razloge odustajanja od prvoligaških ambicijama, spominjući usput i show The Voice, pa malo i genetiku, malo više politiku…

– Gorica se nakon objave rezultata u prvom krugu licenciranja nije žalila na ne dobivanje licence za 1. HNL iako smo imali spreman zamjenski stadion, Zagrebov u Kranjčevićevoj. Međutim, imali smo i jedan velik, za nas nepremostiv problem. Naime, tri kluba u ligi ne mogu igrati na istom stadionu – naglasio je Črnko.

U Kranjčevićevoj već igraju Zagreb i Lokomotiva, Gorica bi na tom stadionu mogla biti samo privremeno.

– Dobili smo dozvolu za igranje na Kranjčevićevoj samo dok se ne riješi infrastruktura na našem stadionu. Mogli bismo na njemu igrati u srpnju i kolovozu, ali od početka rujna više ne bismo imali stadion za igranje prve lige. Dakle, stadion bi nam bio na raspolaganju do kraja kolovoza, nakon toga više ne bismo imali gdje igrati – kazao je Črnko i nastavio:

– Kako je već u travnju bilo jasno da nema ni teoretske šanse da se do rujna napravi rasvjeta na velikogoričkom stadionu, bili prisiljeni odustati od žalbe.

Nije jedini, ali ključan uvjet za dobivanje licencije je, naravno, postavljanje reflektora.

– Pitaju me tko mora raditi rasvjetu, čiji je stadion vlasništvo, a odgovor je Grad Velika Gorica. Klub je na stadionu u najmu i ne može sam ulaziti u taj projekt. Niti , niti smo financijski dovoljno jaki – kaže Črnko.

I tu se priča seli na jednu novu, ali usko povezanu temu. Kamp HNS-a.

– Počeli smo lobirati čim se otvorila takva mogućnost, još u prosincu, puno smo truda uložiti u to. Znate, kad su u pitanju uvjeti za prvu ligu, ogroman je to novac. Konkretno, izgradnja rasvjete stajala bi ukupno i do devet milijuna kuna, a kad se tu pribroje i ostali detalji, cifra prelazi deset milijuna kuna. A da smo dobili kamp, što se u tom trenutku činilo puno izvjesnije nego sad, morali bismo sve to rušiti, jer bi se cijeli stadion mijenjao. I bacili bismo deset milijuna kuna u vjetar. Zbog svega toga logično je bilo da klub svoje prvoligaške ambicije prolongira za još godinu, dvije ili tri – pojasnio je predsjednik Gorice i dodao:

– Dogodi li se ipak da dobijemo kamp, što se u ovom trenutku baš i ne čini realnim, bolje je tih deset milijuna kuna dodati na ono što će biti uloženo u kamp, pa napraviti sve još bolje i kvalitetnije.

Kamp u Velikoj Gorici, gotovo je sigurno, neće se dogoditi, to polako treba prekrižiti, a novi zadatak je gledati u budućnost. Ako je cilj prva liga, Gorica je već sad spremna. “Samo” treba riješiti infrastrukturu.

– Igrački to ne mogu garantirati, ali Gorica je organizacijski već sad spremna za prvu ligu – uvjeren je Črnko, koji tvrdi da prvoligaški nogomet ne bi dodatno opteretio gradski proračun.

– Nikad nismo od Grada tražili dodatnu financijsku pomoć, imali bismo dovoljno za igranje 1. HNL kombinirajući vlastite izvore financiranja i izdvajanja iz proračuna kakva su sad. Naime, već smo imali i partnera iz inozemstva, spremnog ulagati u Goricu, ali uvjet je bio igranje prve lige. Strani partneri nisu zainteresirani za drugoligaški nogomet i morat ćemo, nažalost, pričekati neko bolje vrijeme da ostvarimo takvo partnerstvo. Reći ću vam i da smo imali ozbiljan upit možemo li išta napraviti da se klub ipak odluči na dobivanje licencije, također je riječ je o investitoru koji želi ulagati isključivo u klub koji igra u prvoj ligi, Gorica mu je itekako zanimljiva.

“Ako nisi prvi ili drugi, svejedno je koji si”

Da se samo koji mjesec ranije jasno reklo “ništa od prve lige”, proljeće bi izgledalo kudikamo drukčije..
– Da smo to znali, mogli smo u drugom dijelu prvenstva više šanse dati mlađim igračima iz našeg pogona i isprofilirati momčad za sljedeću sezonu – žali predsjednik Črnko pa pojašnjava:
– Ispali iz lige ne bismo, a jesmo li treći ili sedmi, zapravo je svejedno. Za mjesec dana to nitko neće pamtiti. Evo, sjeća li se netko koja je Gorica bila prošle sezone na tablici? Iskreno, i ja sam se jedva sjetio. Međutim, mi smo si nametnuli teret borbe za vrh, što je ispao nedosanjani san, a mogli smo u proljetnom dijelu sezone nešto i uštedjeti, pa tu uštedu kapitalizirati u dobitak jednog ili dvojice igrača iz vlastitog pogona.

Puno se govori o tom financijskom aspektu, koliko klub košta Grad… Stigli su i vrlo konkretni odgovori na ta pitanja:

– Šest godina ova je uprava na čelu kluba, u tom smo razdoblju od Grada dobili 7.350.000 kuna, a istovremeno smo ulaganjem u infrastrukturu praktički vratili oko šest milijuna kuna. Gotovo 90 posto novca koji smo dobili od Grada vratili smo ulaganjem u gradsku imovinu. Danas imamo teren s umjetnom travom, a to je zasluga prije svega NK Gorice. Suradnju s Gradom je sjajna svih ovih godina, imali smo pomoć i u projektu terena s umjetnom travom, no mi smo cijelu priču pokrenuli. Samostalno smo uredili i svlačionice, urede, zapadnu tribinu, razglas… – nabrajao je Črnko, dodajući kako se Gorica, uz sve to, uspjela i radom u omladinskom pogonu vratila na razinu na kojoj je bio Radnik osamdesetih godina.

– Svjesni sam da je teško izdvajati za nogomet kad djeca u školi nemaju za topli obrok, kad na utakmice HNL-a dolazi 300 do 500 ljudi, i sam se kao građanin zapitam isplati li se uložiti deset milijuna kuna u nešto što će donijeti euforiju u prvoj godini, nekoliko puta napuniti stadion, a zatim splasnuti. No ja sam sportaš i uvijek ću reći: “Da, isplati se.” Gorica je ogroman bazen, možemo živjeti od svojih igrača i kroz igranje u 1. HNL vratiti uloženo. Evo, primjer Ante Budimira. Došao je kod nas sa 17 godina, igrao je za prvu momčad kad smo 2011. bili prvaci 2. HNL. Da smo ušli u prvu ligu, on bi ostao i uvjeren sam da bismo na njemu zaradili novac za kompletnu rasvjetu, Grad nam ne bi ni trebao. Na taj način možemo i vratiti eventualnu investiciju od deset milijuna kuna.

Stvar je tu jasna, Črnko i njegovi suradnici žele klub u prvoj ligi, on ionako nije tip koji trpi stagnaciju. Kaže i da se umorio, već je 16 godina u nogometu, potrošio se, pogotovo ako ne bude ambicije koja će ga gurati naprijed.

– Moramo odlučiti kakva je budućnost našeg nogometa, kamo želimo doći. Ako ćemo ići prema gore, spreman sam raditi dalje. Nemam ništa protiv da sjednemo i dogovorimo se da je projekt da, recimo, prvoligaša dobijemo u sljedećih deset godina. OK, ali ajmo se onda tako i ponašati. Neka to bude plan, ali neka i sljedeće godine bude gotovo jedan reflektor, za pet godina drugi, pa u idućih pet godina još dva – poželio je Črnko.

Prije nekoliko tjedana stavio je svoj mandat na raspolaganje, ponudio ostavku, a o njoj će ozbiljno razmisliti ne promijeni li se nešto bitno po pitanju klupskih ambicija.

– Ostavku sam nudio i kad smo se 2013. borili za ostanak u ligi jer sam mislio da nisam dovoljno učinio da izbjegnemo se da klub koji je dvije godine ranije bio prvak u ovoj ligi dovede u takvu situaciju. Rekao sam: ‘Ako postoji netko bolji od mene, neka preuzme klub’. I tad, a i sad, to je moralan čin. Naime, i sad mislim da nisam dovoljno učinio da izlobiram u lokalnoj zajednici da već počnu radovi na infrastrukturi u zadnje četiri godine – samokritičan je Črnko, mnogi će reći i pretjerano samokritičan.

– Skupština će biti čim završi prvenstvo, već u lipnju, a hoće li moja ostavka do tad postati neopoziva ili ne, odlučit ću nakon još nekih razgovora koje moram obaviti. Izvršni odbor dao mi je maksimalnu podršku, mislimo da gorički nogomet ima uzlaznu putanju, ali želimo i sami sebi zadati određene kriterije, odrediti želimo li prvu ili drugu ligu – dodao je Črnko.

Osim svih navedenih razloga, na ozbiljno razmišljanje o odlasku navodi ga i podmetanja, nekorektnosti i optužbe koje se periodično pojavljuju u eteru.

– Sjećam se, kad je Radnik igrao treću i četvrtu ligu, svi su na sav glas govorili kako Velika Gorica mora imati prvoligaša. I što se dogodi? Mi dvaput dođemo u situaciju da to i učinimo, a ti glasovi naglo utihnu – primijetio je Črnko pa detektirao bit problema:

– To je ta hrvatska genetika. Čim dođeš do neke razine, napraviš nešto vrijedno, s raznih strana počinje se diskreditirati ono što si napravio. I onda se cijela zajednica u svemu tome koleba, kao i u ovoj situaciji. Kad je tako, normalno je da se i mi u izvršnom odboru zapitamo jesmo li uopće potrebni. No, kažem, to nije problem samo Velike Gorice, to je generalno hrvatska genetika.

Bio je Črnko i još konkretniji…

– Evo, kad god izgubimo utakmicu, kreću priče da je to prodano. Iako, ne čudi me to kad znam da živimo u zemlji u kojoj svi govore da je i jedan TV show poput Voicea namješten. Očito jednostavno ne možemo progutati ono što je dobro, a to je naš veliki problem – zaključio je predsjednik Gorice.

Ostalo je još jedno kolo do kraja sezone, igrači će se brzo razići, a oni koji odlučuju krenuti u akciju. Prvo ozbiljni razgovori o budućnosti kluba, a zatim i skupština koja će donijeti brojne odgovore. (piše: Marko Vidalina, foto: Nikica Topić, arhiva HNK Gorica )

Povezane teme:

Sport

Dinamo je za Goricu dugo bio bauk. Sad je Gorica za Dinamo – opasnost!

U prvih 18 međusobnih ogleda s Dinamom nogometaši Gorice ulovili su samo jedan jedini bod, a u posljednjih 12 poraženi su šest puta, uz tri remija i tri pobjede. Uključujući i dvije zaredom, proljetos i jesenas…

Objavljeno

prije 13 sati

27. studenoga 2025.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što u četvrtak navečer odrade europski okršaj s francuskim Lilleom, nogometaši Dinama okrenut će se prvom sljedećem izazovu – Gorici u Velikoj Gorici! Poznavajući Marija Kovačevića, nema dvojbe da će u izjavama nakon utakmice u Francuskoj, kako god ona završi, spomenuti i Goricu, pri čemu to ni u kojem slučaju neće biti samo pitanje skromnosti i posvećenosti svakom sljedećem protivniku, nego i pitanje opreza… Naime, u modrom taboru konačno imaju prave razloge za to.

Gorica će, za početak, imati čak osam dana vremena između pobjede nad Istrom i ogleda s Dinamom na svom stadionu. Momčad iz Maksimira, s druge strane, iz Francuske će se vratiti u noći na petak, sljedećeg dana odradit će regeneracijski trening, pa nakon toga imati jedan dan za ozbiljnu pripremu za Goricu i još jedan uoči same utakmice, koja je na rasporedu u ponedjeljak od 18 sati. Bez obzira na veliku razliku u kvaliteti, bit će to svakako faktor na kojeg će gosti iz Zagreba morati obratiti pozornost.

Međutim, i bez tog faktora umora, u Dinamu neće mirno spavati uoči dolaska u Turopolje. Na našem stadionu, naime, dočekat će ih protivnik koji ih je pobijedio dvaput zaredom! Doma je Gorica slavila 23. travnja, kad je Adrion Pajaziti pogodio za konačnih 1-0, a povijest je ispisana 14. rujna, kad su Pozo i Trontelj svojim golovima kreirali pobjedu 2-1, prvu goričku protiv Dinama u gostima. A ne tako davno činilo se gotovo nemogućim da Goričani “skinu” modre, pogotovo da to učine dvaput u nizu, što je treneru Mariju Careviću uspjelo…

Povijest međusobnih ogleda Dinama i Gorice, naime, dugo i predugo bila je potpuno jednostrana. Nakon što su Goričani ušli u HNL u ljeto 2018. godine, krenula je užasavajuća serija od sedam pobjeda Dinama zaredom. Bilo je tu i peha za Goričane, bilo je tu nesreće, ali bodova nije bilo. Pa je i tadašnji trener Gorice Sergej Jakirović, nakon posljednjeg u nizu poraza, duhovito ustanovio:

– Zovite me Agent 007!

Sergej Jakirović doživio je svih sedam poraza s Goricom od Dinama, ali i prvi poraz s Dinamom od Gorice… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Niz je konačno prekinut 23. svibnja 2020. godine, ali u prijateljskoj utakmici, u kojoj je Gorica slavila 3-2 u Maksimiru, pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa. Zabijali su Suk, Ndiaye i Golubickas za Goricu, Ćuže i Majer za Dinamo, Cherif je još i promašio penal, ali tu utakmicu nećemo brojati u ovaj niz, jer nije se radilo o “pravoj” utakmici.

Prvi bod tako su Goričani protiv Dinama upisali nepunih mjesec dana poslije, jer 20. lipnja 2020. završilo je 0-0 na našem stadionu, u trenerskom okršaju Valdasa Dambrauskasa i Igora Jovićevića.

Nakon toga ponovno je krenula dominacija Dinama, koji je povezao deset uzastopnih pobjeda, u što ubrajamo i onih 4-1 u polufinalu Kupa nakon produžetaka. Nakon 90 minuta bilo je 1-1, možemo i to gledati kao pozitivan rezultat, ali konačan ishod ipak nije bio takav. I Gorica nije izborila finale Kupa u Velikoj Gorici, u kojem je Dinamo do trofeja došao protiv Istre 1961.

Seriju od deset pobjeda Dinama, koji je u prvih 18 službenih utakmica s Goricom upisao 17 pobjeda i jedan remi (!?!?) prekinuo je Željko Sopić, čija je momčad 21. siječanja 2023. na Maksimiru izborila novih 0-0 i otvorila godinu koja će ipak početi mijenjati stvari. Naime, u prvom sljedećem ogledu Gorica je ponovno uzela bod, na Gradskom stadionu Josip Mitrović je pogodio za konačnih 1-1 i poništio gol Roberta Ljubičića, da bi u zadnjem kolu prvenstva Bišćanov Dinamo slavio 4-1, što je bila i jedina pobjeda Dinama protiv Gorice u 2023. godini, i to u pet odigranih utakmica.

Željko Sopić pronašao je način kako s Goricom uzimati bodove Dinamu, ali prvu pobjedu nije dočekao… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Na otvaranju nove sezone, bilo je to 5. kolovoza 2023., Sopićeva Gorica opet je odigrala 0-0 na Maksimiru, no fakin s Rudeša ipak nije dočekao i povijesnu prvu pobjedu Gorice protiv Dinama. Ona se dogodila iz 23. pokušaja, a datum koji je ostao zapisan je 21. listopada 2023. Na klupi Gorice sjedio je Dinko Jeličić, prvi poraz Dinama potpisao je Sergej Jakirović, a navijači Gorice i dalje pamte kako je Ademi doveo modre u vodstvo, da bi Nikola Vujnović u 70. i Ante Matej Jurić u 94. minuti donijeli senzacionalni preokret.

Ante Matej Jurić u 94. minuti srušio je prvo Dinamo, a malo potom u 94. minuti srušio je i Hajduk… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Slijedio je nakon toga novi Dinamov niz, Zagrepčani su dobili četiri sljedeća ogleda s Goricom, a prvi sljedeći bod s Goricom je osvojio aktualni trener Mario Carević. Tog 9. studenog 2024. završilo je 2-2 u Velikoj Gorici, Banić je bio sjajan na vratima, a Krešimir Krizmanić i Marko Kolar zabijali su za domaćina. S druge strane, bod Dinamu donijeli su Dario Špikić i Nathaniel Mbuku.

Posljednja pobjeda Dinama protiv Gorice dogodila se 15. veljače ove godine, i to nakon što je Agon Elezi doveo Goricu u vodstvo na Maksimiru. Stvari su preokrenuli onaj simpatični Kanga te Pjaca i Kulenović, a takvo nešto modri nakon toga više nisu uspjeli ponoviti. Slijedile su u uvodu spomenute dvije vezane pobjede, ona iz travnja doma i ona iz rujna u gostima, što će poslužiti kao jako dobro upozorenje za Dinamo uoči novog dolaska u Turopolje.

09.11.2024., stadion Velika Gorica – 13. kolo SuperSport HNL-a: HNK Gorica – GNK Dinamo Zagreb. Kresimir Krizmanic, Sandro Kulenovic. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Goričanima će, pak, te dvije utakmice poslužiti kao dokaz da se može, kao velik zalog za optimizam, kao recept kojim se može doći do uspjeha. Zastrašujuće je izgledalo onih 0-1-17 nakon prvih 18 međusobnih ogleda, ali nakon toga je omjer 3-3-6, što je dovelo do učinka od tri pobjede Gorice, četiri remija i 23 pobjede Dinama u ukupnom zbroju.

Trendovi se, eto, mijenjaju u posljednje vrijeme, bilo bi lijepo nastaviti u istom tonu. Ponovno će, naravno, na tribinama biti neusporedivo više poklonika Dinama nego Gorice, ali to su situacije na koje smo već naviknuti. I s kojima će se ova momčad znati nositi. Pogotovo bude li Dinamo malo umoran, ispuhan, a Gorica maksimalno motivirana i angažirana. A nema razloga da ne bude takva.

Gorica je do prve pobjede na Maksimiru došla 14. rujna ove godine, pet mjeseci nakon prethodne na svom stadionu… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Obrazovanje

Klinci iz Kvaternika i dalje nepobjedivi: Opet prvaci grada u graničaru

Nakon proljetnog osvajanja gradskog i županijskog natjecanja te trećeg mjesta na državnom natjecanju i ćetvrtog mjesta na završnici Sportskih igara mladih, još jedan lijep uspjeh u graničaru za OŠ Eugena Kvaternika

Objavljeno

prije 15 sati

27. studenoga 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Graničar je, kaže definicija, ekipni sport u kojem igrači dviju protivničkih momčadi pokušavaju bacati loptu i pogoditi protivnike, izbjegavajući da i sami budu pogođeni. Cilj svakog tima je eliminirati sve članove protivničkog tima tako što će ih pogoditi bačenim loptama, uhvatiti loptu koju je protivnik bacio ili navesti protivnika da počini prekršaj, kao što je izlaženje izvan terena.

Graničar je, kažu naša najranija sjećanja, igra kojom smo se zabavljali na satovima tjelesnog, a posljednjih godina u tom se sportu natječu i učenici velikogoričkih osnovnih škola. I u kojem dominira OŠ Eugena Kvaternika, koja je svih tih godina – nepobjediva. Ništa se nije promijenilo ni ove godine, jer na gradskom natjecanju u graničaru pobjednik je ponovno bio isti.

Sudjelovalo je pet školskih ekipa, podijeljenih u dvije skupine, pri čemu su u skupini A bili OŠ Eugena Kvaternika, OŠ Novo Čiče i OŠ Šćitarjevo, a u skupini B sudarili su se OŠ Eugena Kumičića i OŠ Jurja Habdelića. U jedinoj utakmici skupine B klinci iz Kumičića bili su bolji od vršnjaka iz Habdelića (2-0), dok je u skupini A nedodirljiva ekipa OŠ Eugena Kvaternika pobijedila i OŠ Šćitarjevo (2-1) i OŠ Novo Čiče (2-0), dok je u posljednjoj utakmici po skupinama Novo Čiče bilo bolje od OŠ Šćitarjeva.

U borbi za treće mjesto OŠ Eugena Kumičića došla je do pobjede protiv OŠ Novo Čiče (2-0), dok je OŠ Eugena Kvaternika istim rezultatom pobijedila OŠ Jurja Habdelića. Konačni poredak na kraju je izgledao ovako:

1. OŠ Eugena Kvaternika
2. OŠ Jurja Habdelića
3. OŠ E. Kumičića
4. OŠ Novo Čiče
5. OŠ Šćitarjevo

Pobjednička ekipa nastupila je u sljedećem sastavu: Grgur Zuanović 4.a, Damjan Zrinski 4.a, Ivan Prahir 4.a, Borna Piličić 4.a, Paula Juranović 4.a, Maya Orozović 4.a, Una Komosar 4.a, Alan Mate Hadžić 4.b, Marko Budak 4.b, Matea Pavunčec 4.b i Katja Čavar 4.b. Voditelj i trener: profesor Ivica Herceg.

Nastavite čitati

CityLIGHTS

FOTO Šahistice Poleta osvojile naslov ekipnih prvakinja Hrvatske

Objavljeno

prije 1 dan

26. studenoga 2025.

Objavio/la

David Jolić

Ženska ekipa Šahovskog kluba Polet iz Buševca osvojila je prvo mjesto na ekipnom prvenstvu Hrvatske, koje je odigrano u Velom Lošinju od 14. do 23. studenoga 2025. godine. Podsjećamo, šahistice Poleta su u srpnju 2025. godine osvojile i Kup Hrvatske te su tako dva najvrjednija trofeja u ženskom šahu Hrvatske završila u Buševcu.

Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet

Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Foto: K Polet

Polet je osvojio prvo mjesto s 15 meč bodova, druga je bila ekipa ŠK Draga iz Rijeke s 13 bodova, treći ŠK Amater iz Strizivojne s 12 bodova. Iako je Polet završio ligu s dva meč boda prednosti, prvak se ipak odlučivao u posljednjem kolu.

Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Ena Cvitan. Foto: K Polet

Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mirjana Medić. Foto: K Polet

Polet je u prvom kolu igrao protiv prvog favorita prvenstva (prema ukupnom rejtingu igračica) ekipe Draga i pobijedio 2.5:1.5! Na prve tri ploče remizirale su Ena Cvitan, Mirjana Medić i Petra Kejžar, pobijedila je Mihaela Blažeka na četvrtoj ploči. Draga u 3. kolu pobjeđuje ekipu Amatera, a u 8. kolu Polet je igrao protiv Amatera i pobijedio 3:1. Ena Cvitan remizirala je na prvoj ploči s drugom nositeljicom Poljakinjom Cyfkom Karinom, a na drugoj ploči remizirala je i Medić, tako da su o ishodu susreta odlučivali mečevi na trećoj i četvrtoj ploči. Tereza Dejanović, najmlađa članica u Poletu, pobijedila je na četvrtoj ploči, a iza toga cijeli poen je osvojila i Petra Kejžar (nakon 5 sati igre) na trećoj ploči za veliku pobjedu – 3:1!

Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Petra Kejžar. Foto: K Polet

Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Mihaela Blažeka. Foto: K Polet

Polet je u zadnjem kolu igrao protiv ekipe Ravne Gore, s napomenom da je u ovoj ekipi na prvoj ploči igrala Rumunjka Irina Bulmaga, prema rejtingu najbolja igračica na prvenstvu. Cvitan je redukcijom materijala na prvoj ploči protiv Rumunjke izborila remi poziciju, a remizirala je i Medić na drugoj ploči. Nešto kasnije, na četvrtoj ploči pobjedu je izborila Blažeka za 2:1, a Kejžar je remizirala za ukupnu pobjedu 2.5:1.5. Ovaj rezultat je donio titulu prvakinja u Buševec!!

Veli Loinj, 14.-23.11.2025. Ekipno prvenstvo Hrvatske u ahu za žene. Tereza Dejanović. Foto: K Polet

Pojedinačni učinak prvakinja: FM Ena Cvitan je na prvoj ploči osvojila 5,5 bodova iz 8 partija, WGM Mirjana Medić 3,5 boda, WFM Petra Kejžar je osvojila 6,5 bodova i dobila plaketu kao najbolja šahistica na trećoj ploči, a na 4. ploči izvrsno su igrale Mihaela Blažeka, koja je ostvarila 3 pobjede i jedan remi, a najmlađa Tereza Dejanović ostvarila je 4 pobjede u 4 meča!
Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Taekwondo se vraća u Goricu! Rekordan broj natjecatelja dolazi na 18. prvenstvo županije

Natjecatelji dolaze iz svih dijelova Zagrebačke županije.

Objavljeno

prije 2 dana

26. studenoga 2025.

Objavio/la

Franjo Kompes

Foto: TKD Velika Gorica

18. taekwondo prvenstvo Zagrebačke županije održat će se u subotu, 29. studenoga, u Gradskoj sportskoj dvorani u Velikoj Gorici. Natjecanje počinje u 9 sati, a domaćin je Taekwondo klub Velika Gorica, koji će ugostiti 270 natjecatelja iz 15 klubova diljem županije.

Prema riječima trenera Igora Matića, ovogodišnje izdanje bilježi najveći broj sudionika do sada na županijskim prvenstvima. Natjecatelji će se boriti u formama, a kategorije obuhvaćaju najmlađe uzraste, mlađe kadete, kadete i juniore. Seniorska konkurencija izostat će zbog sudjelovanja na drugom turniru.

Na turnir stižu klubovi iz cijele županije, od Rugvice, Dugog Sela i Vrbovca do Zaprešića, Samobora, Šenkovca, Luke, Pušće, Svete Nedelje, ali i drugih dijelova.

“Uvijek nam je čast kad dobijemo priliku organizirati ovakvo natjecanje. Mi svi u županiji dosta jedni druge cijenimo pa se onda mijenjamo svake godine. Probamo pogoditi da je to obljetnica klubova, pa svi klubovi u županiji imaju priliku organizirati natjecanje. Mi smo zadnji put 2015. organizirali i drago nam je da napokon u Goricu vraćamo Taekwondo koji je jedan od najtrofejnijih sportova u našem gradu”, istaknuo je Matić.

Svečano otvaranje predviđeno je za 9:30, dok prvi mečevi kreću u 10 sati. Program bi trebao trajati sve do 17 sati.

Nastavite čitati

Sport

Litavci na našem stadionu, treći put: Ovo će nam iskustvo ostati u magli…

Velika Gorica bila je domaćin ogleda U-21 reprezentacija Hrvatske i Litve, što je donijelo određene poveznice s nekim prošlim vremenima. Jedna od njih smještena je u 1987. godinu, a druga je ipak nešto novija…

Objavljeno

prije 2 dana

25. studenoga 2025.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Magla u turopoljskom kraju vrlo je česta i ima nekoliko specifičnih obilježja zbog lokalne geografije i klime. Turopolje je potpuno ravničarski kraj. Zrak se slabije miješa, a hladan i vlažan zrak lakše se “zadržava” pri tlu, što pogoduje stvaranju radijacijske magle. Uz to, veliki su izvori vlage, posebno uz rijeku Odru, njezine rukavce i poplavno područje, kao i brojne kanale i potoke. Uz to, u jesen i zimu vrlo često dolazi do temperaturne inverzije; hladan zrak se “zaključa” u nizini, topliji zrak iznad njega sprječava dizanje vlage i stvaraju se dugotrajne magle koje se mogu zadržati i cijeli dan. Uostalom, ne ponavlja lokalno stanovništvo uzalud već generacijama: “U Turopolju magle uvijek ima…”

Tako nekako maglu u našem kraju objašnjava struka. I baš iz svih tih razloga magle je bilo i u četvrtak, 13. listopada. Guste magle, koja je bila sve prije nego dobrodošla u jednom ovakvom danu, u kojem je trebao dominirati nogomet. Hrvatska U-21 reprezentacija, odlukom stožera na čelu s izbornikom Ivicom Olićem, odabrala je baš u Velikoj Gorici igrati svoj kvalifikacijski ogled protiv vršnjaka iz Litve, ali netko je u toj cijeloj priči zaboravio na sve ono iz uvoda. I na sve one utakmice koje su se ranije igrale na našem stadionu u neviđenom izdanju. Pamtimo tako poraz Gorice od Dinama 3-0, o kojem ni danas ne znamo previše, jer igralo se u oblaku guste magle, a pamtit ćemo i ovo iskustvo.

U još jednoj neviđenoj utakmici Hrvatska je pobijedila Litvu 4-0, selekcija u kojoj su i naš dečko Josip Cundeković te igrač HNK Gorice Ante Kavelj i u takvim je uvjetima uspjela potvrditi svoj potencijal, ali i još jedanput pokazati kolika je razlika između hrvatskog i litavskog nogometa.

– Cilj je ostvaren, tri boda su nam bila najvažnija. Igrali su sa svim našim protivnicima, tako da smo imali jasnu sliku što očekivati od Litve, niski blok, beskonačno mnogo duela i prekršaja, pokušavaju što više ležati na terenu, koristiti vrijeme i čekati svoju priliku kroz kontru i polukontru. Nama je bio cilj ostati strpljiv i pokušati protivniku zabiti pogodak što prije jer time si olakšavamo posao. Isto se na kraju i ispostavilo, nakon 1-0 su oni možda malo ofenzivnije krenuli igrati i ostavljali nam velike prostore za polukontre i kontre. Prije 2-0 imali smo dvije sjajne situacije koje smo mogli puno bolje odigrati i doći do pogotka i ranije – rekao je izbornik Olić pa se osvrnuo na uvjete:

– Uvjeti su za ljude na tribini sigurno su bili teški, jer ništa se nije vidjelo. Ja sam uz liniju u prvom poluvremenu vidio slabije, ali u drugom poluvremenu se moglo vidjeti bolje, barem s moje točke. Puno jasnija slika, tako da su uvjeti bili takvi kakvi jesu, ali sudac je odlučio da će se utakmica igrati. Vidio je koliko mu je trebalo, htjeli su da se utakmica završi, a meni je drago da se nije prekinula ili odgodila za sutra. Taj jedan dan više ili odgoda nosi napetost i iščekivanje, tako da mi je drago da se završilo i upisali smo ta tri boda koja su nam bila jako važna.

Objasnio je i zašto je domaćin bila baš Velika Gorica.

– Problem je u tome što nekoliko tjedana ranije moraš prijaviti i satnicu. Kad smo bili svjesni toga, više se nije moglo promijeniti. Praktički se u pet minuta magla spustila, a neke stvari ne možeš iskontrolirati ni predvidjeti. Svi smo se radovali lijepom vremenu i ugodnoj temperaturi. Žao mi je zbog gledatelja na tribinama, ali i putem televizije – rekao je izbornik.

Neobična povezanost našega grada tako je dobila novu epizodu, koja će ostati u magli, ali i novu poveznicu. Manje je poznat podatak da su se u ljeto 1987. godine, u prvoj utakmici u povijesti na našem stadionu, susrele studentske reprezentacije Brazila i SSSR-a, pri čemu su boje sovjeta branili isključivo igrači Žalgirisa iz Kaunasa, najboljeg litavskoga kluba. I došli su do visoke pobjede 6-0 u tom povijesnom ogledu…

Godinama poslije, točnije u jesen 2018. godine, u velikogorički nogomet opet su stigli Litavci. Ovoga puta u ulozi investitora, na čijem je čelu bio bivši litavski košarkaš Gintaras Staniulis, a njihov čovjek bio je Mindaugas Nikoličius. Kao sportski direktor, Niko je pomogao da HNK Gorica postane prvoligaš, ali i da se etablira u društvu najboljih. U međuvremenu je doveo i trenera iz Litve, nezaboravnog Valdasa Dambrauskasa, najuspješnijeg trenera Gorice u prvoligaškoj povijesti, kao i igrača Pauliusa Golubickasa, koji na kraju nije ostavio posebno dubok trag.

Sportski direktor Mindaugas Nikoličius u Goricu je doveo trenera Valdasa Dambrauskasa… Foto: Ivo Čagalj/PIXSELL

Svi su oni u međuvremenu otišli, neki malo ružnije, neki malo ljepše, pa smo prvi sljedeći “link” s litavskim nogometom čekali do tog maglovitog 13. studenog. Pri čemu se nadamo da Olićeva vrsta neće odustati od svog omiljenog stadiona zbog te male temperaturne inverzije koja je ovom prilikom ukrala utakmicu gledateljima na stadionu i pred TV ekranima. Važnije je da se u Gorici u ovoj turi – pobjeđuje!

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.