Poveži se s nama

Sport

Cherifova priča: ‘Susjedi mi nose palačinke, a trener mi vjeruje… Sretan sam!’

Svaki put kad igram, kad zabijem gol, u mislima mi je moja majka i sve što smo prošli zajedno prije nego što sam došao ovdje. Ali ojačao sam u svemu tome i danas sam sretan čovjek. Samo još da mi se žena pridruži…, kaže Cherif Ndiaye (23)

Objavljeno

Kad mi je agent rekao da idem u Goricu, pitao sam ga: ‘Ma kakva sad Gorica, zar ne postoji ništa drugo?!’ Otišao sam kući, u Senegal, bio sam tamo mjesec dana, čekao poziv i odlučio sam pokušati. Kad sam došao, vidio iz prve ruke kako je ovdje, rekao sam: ‘Wow, pa ovo je odlično!’, počinje svoju priču Cherif Ndiaye (23), nova zvijezda HNK Gorice, pa dodaje:

– Iskreno, nije mi bilo lako u prvo vrijeme, ali shvatio sam da je ovdje moja šansa. I odlučio sam je iskoristiti. Sad sam sretan i zadovoljan. Potreban mi je samo stan u kojem ću živjeti, da žena bude uz mene i da dobijem priliku na terenu. Sve drugo mi je zapravo nevažno.

Cherif je dvojio da li doći u Goricu, ali sad je presretan… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Došao je u Veliku Goricu kao potpuni anonimac, morao je proći i probu, no već nakon dva dana trener Sergej Jakirović rekao je: “Da, to je igrač koji nam može pomoći!” I bio je potpuno u pravu, o čemu najbolje svjedoče četiri gola u dvije utakmice koje je započeo u prvih 11. Dva Rudešu, dva u Puli i evo nove velike nogometne priče iz Gorice…

– Jako sam sretan ovdje, sjajno su me prihvatili suigrači i svi u klubu, ali i Goričani općenito. Javljaju mi se ljudi svih generacija, od djece do starijih, a neki susjedi su mi čak i donosili palačinke! Kažu mi da su gledali utakmicu, da su vidjeli kako sam zabijao golove, pa mi je ovo nagrada… Jako lijep osjećaj – smješka se ovaj izuzetno simpatični Senegalac.

U Velikoj Gorici ne nedostaje mu, kaže, baš ništa. Odnosno, ništa osim supruge.

– Što radim u slobodno vrijeme? Razgovaram sa svojom ženom! Samo to, ništa drugo me ne zanima, čak ni televiziju ne gledam. Kad sam doma, uglavnom sam na telefonu. U braku smo tri mjeseca, ona je zasad još u Senegalu, ali nakon utakmice protiv Dinama idem u Pariz po nju, ubuduće ćemo biti zajedno ovdje. Presretan sam zbog toga, jedva čekam da dođe – govori nam Cherif.

Tek su mu 23, rekli bismo mi ovdje da se rano oženio, ali on se s time neće složiti.

– U Senegalu je normalno da se ljudi žene mladi, već s 18 godina ako si spreman. Nema kod nas čekanja do tridesete, sve ide nekako puno brže. Ja sam svoju suprugu poznavao otkad smo bili djeca, a u vezi smo bili tri mjeseca prije nego što smo se odlučili vjenčati – kazao je Ndiaye, koji je u domovini igrao trećeligaški nogomet, ali već nakon šest mjeseci agent je došao do njega i rekao “vodim te u Europu!”.

– Pokušao sam u nekoliko klubova, a na kraju sam završio u Belgiji, u klubu Waasland-Beveren. Međutim, Bog je odlučio da svoju sreću ne pronađem tamo, nego ovdje, u Gorici – kaže Cherif, veliki vjernik koji često spominje Svevišnjeg u razgovoru…

– Bilo mi je jako teško u Belgiji. Kad sam došao, ispred mene su bila tri napadača, pa su me uporno stavljali u drugu momčad. Zabijao sam golove za drugu momčad, trenirao jako dobro, ali kad bi došla utakmica prve momčadi, opet ne bi računali na mene. Uoči početka ove sezone zabio sam devet golova u šest prijateljskih utakmica, željeli su da potpišem novi ugovor, ali rekao sam im da ne mogu ostati ondje ako ne budem dobivao priliku. Na kraju smo raskinuli ugovor zadnjeg dana prijelaznog roka i ostao sam bez kluba.

I tu je počela mala životna drama. Svi klubovi zatvorili su svoje “rostere”, a on je čekao.

– Otišao sam u Pariz, živio sam s majkom u jednoj maloj sobici. Svaki dan sam trenirao, pa se vraćao u tu sobicu, u kojoj smo i živjeli, i spavali u istom krevetu… Bili su to zaista teški trenuci, ali mislim da me sve to ojačalo, da sam postao jači u glavi. I danas mi je, kad god sam na terenu, u mislima moja majka i sve što smo prošli u tom razdoblju.

U dresu Gorice vrlo je brzo, vjerojatno zahvaljujući toj novoj snazi, postao senzacija. Svi su u klubu znali da je dobar, ali da će baš zabiti četiri komada u dvije utakmice…

– Osobno nisam iznenađen, znam da mogu zabijati na razne načine. Potrebno mi je samo samopouzdanje. Ako ga imam, sve je super. Obožavam raditi za momčad, zabiti ako mogu, asistirati ako mogu, trčati i boriti se u svakom trenutku… I uvijek sam pozitivan, uvijek spreman na sve za dobrobit kluba – kaže Cherif, koje je pomalo i iznenadila snaga HNL-a.

– Liga je prilično jaka, puno se napada i vrlo čvrsto brani. Lagao bih kad bih rekao da je jednostavno ovdje igrati, ali pokušavam biti sve bolji iz utakmice u utakmicu. Igramo s dvojicom napadača, s tim da često moram biti ‘desetka’. Nije mi to omiljena pozicija, ja sam napadač, ali spreman sam raditi sve što trener traži od mene. Ako treba igrati obranu, igrat ću je, nije problem. To me samo može učiniti još boljim igračem – rekao je Ndiaye, dodavši kako mu pristup trenera Jakirovića puno pomaže.

– Trener ne priča previše, ali dobar je trener. Jak je u glavi i svaki put želi pobjedu, bez obzira na to tko je s druge strane. Traži od nas da budemo snažni, da imamo stav, tjera nas naprijed, a to je dobro za momčad. Ne mogu reći niti jednu lošu riječ o njemu… Kažem, ne govori puno, ali to mi nije ni važno. Puno je bitnije da mi pokaže da sam mu potreban, a on mi je to definitivno pokazao.

Dva gola zabio je Rudeš, pa još dva Istri 1961… Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Od idola će izdvojiti Karima Benzemu i Didera Drogbu,, a ako treba odabrati omiljenog hrvatskog napadača, dvojbi nema.

– Mandžukić! Uh, taj je strašan… Jako je dobar napadač, iznimno snažan, imaš osjećaj kao da su svakoj utakmici želi ‘ubiti’ sve obrambene igrače. I to mi se sviđa, ta njegova energija – objasnio je Cherif.

A kad je trebalo objasniti kako radi osebujnu frizuru, koja je njegov zaštitni znak, to ipak ide malo teže.

– Rado bih vam objasnio, ali ne mogu, prekomplicirano je, ha, ha. To mi radi frizer iz Pariza. Nakon što mi je napravio prvi put, otac mi je naredio da se ošišam pa sam to i učinio. Kad sam se drugi put pojavio takav, nije rekao ništa i evo, frizura je ostala – smije se Cherif.

I golove slavi, kako mu i ime govori, kao šerif. Cijela je to koreografja, izgleda kao mala glumačka točka…

– Jednom sam gledao film u kojem je glavni lik bio šerif. I tad mi je palo napamet: ‘Ej, pa tako bih mogao slaviti golove!’ Smislio sam kako bi to izgledalo i sad je to moj zaštitni znak.

Hrvatski jezik zasad mu ne ide baš najbolje.

– Uh, jako je težak. Razumijem kad mi igrači govore ‘brate’, ‘može’, ‘bok’, ali sve ostalo mi je preteško – sa smiješkom govori Ndiaye, koji se najviše druži s Uganđaninom Faroukom Miyom, s kojim dijeli i agenta, ali čak ni s njim ne može razgovarati na materinjem francuskom…

– Ne, ni on govori francuski, samo nešto ‘nabada’, tako da me jedino nešto razumije tu i tamo. Ali zapravo nitko od suigrača ne govori francuski… Gigi (Gruzijac Mchedlishvili, op. a.) nešto pokušava, voli pričati francuski zato što voli francuske pjevače, ali zapravo nema pojma – smije se opet vječno nasmijani Cherif.

Navijači Gorice, koji ga u šali nazivaju “Mon Cherif”, bili bi oduševljeni kad bi se 23-godišnji Senegalac smijao i u nedjelju oko 17 sati, nakon utakmice protiv Dinama, kad bi imao razloga za osmijeh…

– Što se mene tiče, sasvim mi je svejedno je li nam protivnik Dinamo ili Rudeš. Uvijek igram jednako, postavljam se jednako… Dinamo je jako dobar, gledao sam utakmice u Europskoj ligi, respektiramo ih maksimalno, pogotovo dobar je Dani Olmo, sviđa mi se i napadač Petković, vrlo je snažan, ali mi uvijek idemo na pobjedu. Možemo li ih pobijediti? Ne da možemo, nego hoćemo! – zaključio je Cherif.

Pa neka tako i bude…

Sport

FOTO Marija im sve brani! Sjajna djevojčica iz Gospića i slavlje Kraljevca

Nakon prstića u subotu, u nedjelju su svoj turnir u sklopu Memorijalnog turnira Zoran Vrhovac odigrali limači. Do pobjede je na kraju došao Sesvetski Kraljevac, a među najboljim pojedincima bila je i golmanica Gospića, koja nije primila niti jedan gol!

Objavljeno

on

U nedjelju, drugog cjelodnevnog dana memorijalnog turnira Zoran Vrhovac, u također odličnoj organizaciji Dinama Hidrela u Novom Čiču, ovaj put za limače, sudjelovalo je 16 momčadi: Vrbovec, Sesvetski Kraljevec 2, Dinamo Hidrel, NK Pešćenica, Dubrava Tim Kabel, Mladost Petrinja 1, Sutla Laduč, Mladost Obrezina, Hrvatski dragovoljac, Mladost Petrinja 2, Kurilovec, Lomnica, Sesvetski Kraljevec 1, Gospić, Turopoljac i Lukavec.

Nakon razigravanja u četiri skupine, koje je pratilo više stotina gledatelja, u četvrtfinalu postignuti su ovi rezultati:

Sesvetski Kraljevec (2) – Kurilovec 1-0
Dubrava Tim Kabel – Sesvetski Kraljevec (1) 2-0
Hrvatski dragovoljac – Vrbovec 1-2
Gospić – Mladost Petrinja 1-0

Polufinale
Sesvetski Kraljevec (2) – Dubrava 2-2 (2-0 iz 7 metara)
Vrbovec – Gospić 0-0 (4-3)

Za 3. mjesto 
Dubrava Tim Kabel – Gospić 0-0 (2-4)

Finale
Sesvetski Kraljevec – Vrbovec 2-1.

Kraljevec je igrao u sastavu: Džaja, Šekerija, Čolić, Ferenčak, Kovačević, Čubela, Petrušić, Radović, Štrkalj, Studenović. Trener: Darko Maris. Mora se naglasiti da je Kraljevec dan prije u konkurenciji prstića bio treći.

Najbolji igrač turnira je Jakov Ferenčak (Sesvetski Kraljevec), strijelac Nikola Domazet (Dubrava) a vratarka Marija Došen (Gospić) koja na turniru nije primila pogodak! U idealnoj momčadi još su Marko Kovačević, Ivan Čolić (oba Kraljevec), Leon Belin, Leo Kozuplik (oba Vrbovec), Silvester Palić (Dubrava) i Marko Vuković (Gospić). Dvodnevnim memorijalom odlično je ravnao Marijan Milanščak.

Nastavi čitati

Sport

‘Ključni trenutak utakmice je nedosuđen čist penal na Dvornekoviću’

Poraz od Hajduka je već arhiviran, sudačke analize pokazat će je li Gorica oštećena za penal u 15. minuti utakmice, ali puno je važnije da Gorica spremna dočeka Istru sljedeće nedjelje. Bez isključenog Cherifa i Lovrića, koji je dobio treći žuti karton…

Objavljeno

on

Dok je za mnoge klubove u HNL-u poraz od Hajduka “običan dan u uredu”, za nogometaše Gorice to je nešto novo, dosad nedoživljeno, neobično. I to je, zapravo, najveća pohvala igračima i stožeru nakon utakmice u kojoj je Gorica bila daleko od svog maksimuma, ta činjenica da je postalo neobično kad ovaj klub izgubi od nekog od “teškaša” u hrvatskom klupskom nogometu.  A ne bi trebalo biti, budući da je ipak riječ o protivniku koji jednog svog igrača – Miju Caktaša, recimo – na godinu plaća koliko u Gorici potroše na cijelu momčad, budući da je bilo i nekih odluka koje su možda mogle otići i na drugu stranu…

– Prvo moram duboko udahnuti, prije nego nešto kažem… – rekao je trener Sergej Jakirović nakon što je došao pred novinare nakon drugog poraza ove sezone.

– Čestitam Hajduku na pobjedu, dali su tri gola, bili su bolji od nas, ali za mene se prijelomni trenutak utakmice dogodio u 15. minuti, kad nije sviran čisti penal na Dvornekoviću. Barem je meni to tako izgledalo, vidjet ćemo što se reći analiza… – kazao je Jakir, koji je o suđenju razgovarao i s mladim Hajdukovim igračem Ivanom Dolčekom.

– Čestitao sam mu na pobjedi, to je sjajan mladi igrač, budućnost je pred njim. A on je meni rekao da je Hajduk slično suđenje kao mi ovdje imao u Koprivnici  – dodao je trener Gorice.

Nakon te su utakmice, nakon poraza od Slaven Belupa, iz splitskog tabora govorili kako je “puno toga bilo protiv njih”, pa je valjda, analogijom, ovoga puta puno toga bilo protiv Gorice. Sudačka odluka, dvije ili tri te razigran i opasan protivnik, u kombinaciji sa slabom partijom Gorice, doveli su do uvjerljivog poraza.

– Probali smo u drugom poluvremenu malo agresivnije izaći, malo čvršće, ali nakon drugoga gola, a pogotovo isključenja Cherifa, nismo se više mogli vratiti – analizirao je Jakirović.

Njegova Gorica danas više nije hit, ona je konstanta u HNL-u, i baš zato treba očekivati da će i mnogi drugi protiv nje nastupati jednako motivirano kao Hajduk ovoga puta. Nema lakih utakmica, nema lakih protivnika, iz tjedna u tjedan ćemo gledati nogometnu borbu za bodove, bez obzira tko bio na drugoj strani.

– Prvi cilj i dalje nam je što ranije osigurati ostanak u ligi. Dobro smo krenuli, uzeli smo sedam bodova, željeli smo nešto uzeti i na Poljudu, ali najvažnije je da svaki dan budemo sve bolji. Nadam se da će tako i biti. Konkurentni smo, možemo se sa svima nositi i idemo svojim putem – zaključio je Jakirović.

Na Istru će sljedećeg vikenda zbog kartona morati bez Cherifa i Lovrića, što će dodatno otežati posao u sudaru s bivšim trenerom Gorice Ivanom Prelecom i njegovom momčadi. Međutim, tek sad kreću utakmice u kojima će Gorica morati pokazati koliko je zaista dobra, one u kojima protivnici više nisu Dinamo, Rijeka, Osijek i Hajduk, nego Istra, Lokomotiva, Varaždin, Slaven Belupo, Inter… Prošle sezone tu je bilo puno više problema nego s “velikima”, a to bi valjalo promijeniti. Počevši od Puljana u nedjelju od 18 sati.

Nastavi čitati

Sport

FOTO Mraclin pobjednik Memorijala Mihaela Celčića

Objavljeno

on

18.08.2019. Mičevec. Drugi memorijalni turnir ‘Mihael Celčić’. NK Mraclin. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Drugi memorijalni turnir ‘Mihael Celčić’ u Mičevcu u organizaciji Nogometnog kluba Klas završen je jučer pobjedom Mraclina, koji u tri utakmice nije primio pogotka. Mraclin je u polufinalu bio bolji od Lomnice, ali je tek u završnici s dva pogotka realizirao bolju igru. Dvostruki strijelac bio je Jurić, za vodstvo je realizirao kazneni udarac, a u posljednjoj minuti najbrže je reagirao u gužvi i iz blizine zatresao mrežu.

18.08.2019. Mičevec. Drugi memorijalni turnir ‘Mihael Celčić’. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Finalni susret je većim dijelom bio izjednačen, ali više šansi je imao Mraclin. Najveću nije iskoristio u 15. minuti kada je kazneni udarac izveo Jurić, ali je vratar Gligorević pročitao njegovu namjeru i paradom odbio loptu. Ipak, nekoliko minuta kasnije momčad trenera Pancirova dolazi u vodstvo pogotkom M. Kosa, koji je ubačaj Jurića iz prekida samo produžio u bliži kut za 1:0.

18.08.2019. Mičevec. Drugi memorijalni turnir ‘Mihael Celčić’. Foto: David Jolić/cityportal.hr

U drugom poluvremenu bilo je prilika i poluprilika na obje strane, ali rezultat je ostao nepromijenjen, iako je Dinamo Hidrel u završnici propustio realizirati dvije vrlo izgledne situacije. Sudili su: Ivan Marinčević, Nikola Šimunović i Josip Vitez.

Tri prvoplasirane momčadi nagrađene su peharima, a najbolji igrač turnira Josip Dolibašić statuom nogometaša. U revijalnoj utakmici veterana Velika Mlaka je bila bolja od Klasa (3:1).

Galerija fotografija

2.memorijalni turnir ‘Mihael Celčić’

Nedjelja, 18.08.2019.

Polufinale  NK Lukavec – NK Dinamo Hidrel 2:2, 4:5-11m;   NK Lomnica – NK Mraclin 0:2 (Jurić 2).

Za 3. mjesto (jedanaesterci): NK Lukavec – NK Lomnica 2:3.

Finale   NK Mraclin – NK Dinamo Hidrel 1:0 (M. Kos).

Veterani  NK Klas – NK Velika Mlaka 1:3 (Barukčić-11m/Piličić, Čajić, Marčetić).

Nastavi čitati

Reporter 384 - 25.07.2019.

Facebook

Izdvojeno