Povežite se s nama

Sport

Cherifova priča: ‘Susjedi mi nose palačinke, a trener mi vjeruje… Sretan sam!’

Svaki put kad igram, kad zabijem gol, u mislima mi je moja majka i sve što smo prošli zajedno prije nego što sam došao ovdje. Ali ojačao sam u svemu tome i danas sam sretan čovjek. Samo još da mi se žena pridruži…, kaže Cherif Ndiaye (23)

Objavljeno

na

Kad mi je agent rekao da idem u Goricu, pitao sam ga: ‘Ma kakva sad Gorica, zar ne postoji ništa drugo?!’ Otišao sam kući, u Senegal, bio sam tamo mjesec dana, čekao poziv i odlučio sam pokušati. Kad sam došao, vidio iz prve ruke kako je ovdje, rekao sam: ‘Wow, pa ovo je odlično!’, počinje svoju priču Cherif Ndiaye (23), nova zvijezda HNK Gorice, pa dodaje:

– Iskreno, nije mi bilo lako u prvo vrijeme, ali shvatio sam da je ovdje moja šansa. I odlučio sam je iskoristiti. Sad sam sretan i zadovoljan. Potreban mi je samo stan u kojem ću živjeti, da žena bude uz mene i da dobijem priliku na terenu. Sve drugo mi je zapravo nevažno.

Cherif je dvojio da li doći u Goricu, ali sad je presretan… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Došao je u Veliku Goricu kao potpuni anonimac, morao je proći i probu, no već nakon dva dana trener Sergej Jakirović rekao je: “Da, to je igrač koji nam može pomoći!” I bio je potpuno u pravu, o čemu najbolje svjedoče četiri gola u dvije utakmice koje je započeo u prvih 11. Dva Rudešu, dva u Puli i evo nove velike nogometne priče iz Gorice…

– Jako sam sretan ovdje, sjajno su me prihvatili suigrači i svi u klubu, ali i Goričani općenito. Javljaju mi se ljudi svih generacija, od djece do starijih, a neki susjedi su mi čak i donosili palačinke! Kažu mi da su gledali utakmicu, da su vidjeli kako sam zabijao golove, pa mi je ovo nagrada… Jako lijep osjećaj – smješka se ovaj izuzetno simpatični Senegalac.

U Velikoj Gorici ne nedostaje mu, kaže, baš ništa. Odnosno, ništa osim supruge.

– Što radim u slobodno vrijeme? Razgovaram sa svojom ženom! Samo to, ništa drugo me ne zanima, čak ni televiziju ne gledam. Kad sam doma, uglavnom sam na telefonu. U braku smo tri mjeseca, ona je zasad još u Senegalu, ali nakon utakmice protiv Dinama idem u Pariz po nju, ubuduće ćemo biti zajedno ovdje. Presretan sam zbog toga, jedva čekam da dođe – govori nam Cherif.

Tek su mu 23, rekli bismo mi ovdje da se rano oženio, ali on se s time neće složiti.

– U Senegalu je normalno da se ljudi žene mladi, već s 18 godina ako si spreman. Nema kod nas čekanja do tridesete, sve ide nekako puno brže. Ja sam svoju suprugu poznavao otkad smo bili djeca, a u vezi smo bili tri mjeseca prije nego što smo se odlučili vjenčati – kazao je Ndiaye, koji je u domovini igrao trećeligaški nogomet, ali već nakon šest mjeseci agent je došao do njega i rekao “vodim te u Europu!”.

– Pokušao sam u nekoliko klubova, a na kraju sam završio u Belgiji, u klubu Waasland-Beveren. Međutim, Bog je odlučio da svoju sreću ne pronađem tamo, nego ovdje, u Gorici – kaže Cherif, veliki vjernik koji često spominje Svevišnjeg u razgovoru…

– Bilo mi je jako teško u Belgiji. Kad sam došao, ispred mene su bila tri napadača, pa su me uporno stavljali u drugu momčad. Zabijao sam golove za drugu momčad, trenirao jako dobro, ali kad bi došla utakmica prve momčadi, opet ne bi računali na mene. Uoči početka ove sezone zabio sam devet golova u šest prijateljskih utakmica, željeli su da potpišem novi ugovor, ali rekao sam im da ne mogu ostati ondje ako ne budem dobivao priliku. Na kraju smo raskinuli ugovor zadnjeg dana prijelaznog roka i ostao sam bez kluba.

I tu je počela mala životna drama. Svi klubovi zatvorili su svoje “rostere”, a on je čekao.

– Otišao sam u Pariz, živio sam s majkom u jednoj maloj sobici. Svaki dan sam trenirao, pa se vraćao u tu sobicu, u kojoj smo i živjeli, i spavali u istom krevetu… Bili su to zaista teški trenuci, ali mislim da me sve to ojačalo, da sam postao jači u glavi. I danas mi je, kad god sam na terenu, u mislima moja majka i sve što smo prošli u tom razdoblju.

U dresu Gorice vrlo je brzo, vjerojatno zahvaljujući toj novoj snazi, postao senzacija. Svi su u klubu znali da je dobar, ali da će baš zabiti četiri komada u dvije utakmice…

– Osobno nisam iznenađen, znam da mogu zabijati na razne načine. Potrebno mi je samo samopouzdanje. Ako ga imam, sve je super. Obožavam raditi za momčad, zabiti ako mogu, asistirati ako mogu, trčati i boriti se u svakom trenutku… I uvijek sam pozitivan, uvijek spreman na sve za dobrobit kluba – kaže Cherif, koje je pomalo i iznenadila snaga HNL-a.

– Liga je prilično jaka, puno se napada i vrlo čvrsto brani. Lagao bih kad bih rekao da je jednostavno ovdje igrati, ali pokušavam biti sve bolji iz utakmice u utakmicu. Igramo s dvojicom napadača, s tim da često moram biti ‘desetka’. Nije mi to omiljena pozicija, ja sam napadač, ali spreman sam raditi sve što trener traži od mene. Ako treba igrati obranu, igrat ću je, nije problem. To me samo može učiniti još boljim igračem – rekao je Ndiaye, dodavši kako mu pristup trenera Jakirovića puno pomaže.

– Trener ne priča previše, ali dobar je trener. Jak je u glavi i svaki put želi pobjedu, bez obzira na to tko je s druge strane. Traži od nas da budemo snažni, da imamo stav, tjera nas naprijed, a to je dobro za momčad. Ne mogu reći niti jednu lošu riječ o njemu… Kažem, ne govori puno, ali to mi nije ni važno. Puno je bitnije da mi pokaže da sam mu potreban, a on mi je to definitivno pokazao.

Dva gola zabio je Rudeš, pa još dva Istri 1961… Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Od idola će izdvojiti Karima Benzemu i Didera Drogbu,, a ako treba odabrati omiljenog hrvatskog napadača, dvojbi nema.

– Mandžukić! Uh, taj je strašan… Jako je dobar napadač, iznimno snažan, imaš osjećaj kao da su svakoj utakmici želi ‘ubiti’ sve obrambene igrače. I to mi se sviđa, ta njegova energija – objasnio je Cherif.

A kad je trebalo objasniti kako radi osebujnu frizuru, koja je njegov zaštitni znak, to ipak ide malo teže.

– Rado bih vam objasnio, ali ne mogu, prekomplicirano je, ha, ha. To mi radi frizer iz Pariza. Nakon što mi je napravio prvi put, otac mi je naredio da se ošišam pa sam to i učinio. Kad sam se drugi put pojavio takav, nije rekao ništa i evo, frizura je ostala – smije se Cherif.

I golove slavi, kako mu i ime govori, kao šerif. Cijela je to koreografja, izgleda kao mala glumačka točka…

– Jednom sam gledao film u kojem je glavni lik bio šerif. I tad mi je palo napamet: ‘Ej, pa tako bih mogao slaviti golove!’ Smislio sam kako bi to izgledalo i sad je to moj zaštitni znak.

Hrvatski jezik zasad mu ne ide baš najbolje.

– Uh, jako je težak. Razumijem kad mi igrači govore ‘brate’, ‘može’, ‘bok’, ali sve ostalo mi je preteško – sa smiješkom govori Ndiaye, koji se najviše druži s Uganđaninom Faroukom Miyom, s kojim dijeli i agenta, ali čak ni s njim ne može razgovarati na materinjem francuskom…

– Ne, ni on govori francuski, samo nešto ‘nabada’, tako da me jedino nešto razumije tu i tamo. Ali zapravo nitko od suigrača ne govori francuski… Gigi (Gruzijac Mchedlishvili, op. a.) nešto pokušava, voli pričati francuski zato što voli francuske pjevače, ali zapravo nema pojma – smije se opet vječno nasmijani Cherif.

Navijači Gorice, koji ga u šali nazivaju “Mon Cherif”, bili bi oduševljeni kad bi se 23-godišnji Senegalac smijao i u nedjelju oko 17 sati, nakon utakmice protiv Dinama, kad bi imao razloga za osmijeh…

– Što se mene tiče, sasvim mi je svejedno je li nam protivnik Dinamo ili Rudeš. Uvijek igram jednako, postavljam se jednako… Dinamo je jako dobar, gledao sam utakmice u Europskoj ligi, respektiramo ih maksimalno, pogotovo dobar je Dani Olmo, sviđa mi se i napadač Petković, vrlo je snažan, ali mi uvijek idemo na pobjedu. Možemo li ih pobijediti? Ne da možemo, nego hoćemo! – zaključio je Cherif.

Pa neka tako i bude…

Sport

Oproštaj od godine za povijest: Tekma, jelka, gulaš, anđeo čuvar i poneka suza

Objavljeno

na

Objavio/la

Sportsko-lirske poslanice sa Udarnika ovih se dana pretvaraju u često i rado viđenu pojavu. Pera su naoštrena u Kurilovcu, rečenice su se redale same od sebe nakon ždrijeba četvrtfinala Kupa, a ponovilo se to i nakon definitivnog rastanka s nogometnom 2025. godinom. Na Udarniku se okupila cijela klupska obitelj, a dojmovi su sažeti u novi nadahnuti literarni uradak iz kurilovečke radionice.

Ako je nekome promaknuo tekst objavljen na klupskim društvenim mrežama, evo ga u cjelosti:

“Bilo je to u petak, srećom ne 13. već 12. prosinca, dakle dan uoči 30.-tog rođendana drage nam turopoljske metropole, koji je tijekom dana obilježen na prigodnoj i lijepo uprizorenoj svečanoj akademiji u ispunjenoj dvorani POU-a.

Na drugoj strani grada, u jugoistočnom predgrađu znanom kao GČ Kurilovec, u predvečerje se ispunila i napunila sala sportskog doma u kojem stoluje i kraljuje najveći mali seoski klub na svijetu – NK Kurilovec. Razme se da je bil red kraj još jedne sportske godine, koja si je zahvaljujući plasmanu u četvrtzavršnicu CRO cupa i “vjerovaliiline” rano proljetnom ogledu sa velikim Dinamom, htjela to ili ne, priskrbila epitet – povijesne, obilježiti i proslaviti na prigodan i dostojan način. A ljepše prigode za to nema od tradicionalnog klupskog božićnog domjenka…

Uvodno događanje u domjenak bila je, sad već tradicionalna tekma između svih trenera kluba, starija garda kontra mladih jazavaca, rezultat nebitan i unapred poznat…u korist garde. I ne treba čuditi da je odmah posle tekme, sala, na čijem je kraju dominirala prekrasna, lijepo nakinđana i šarenim žaruljicama osvijetljena srebrna Majetićeva jelka, za čas bila puna ko šipak. Seniorski stručni stožer, igrači seniorske momčadi, treneri NŠM-i, članovi IO i NO, djelatne osobe… Suma sumarum 60-ak duša vjernih, privrženih i odanih kurilovečkom nogometnom jučer, danas i sutra.

Već se na ulasku u samu salu dalo naslutiti i namirisati da bi to mogla biti i posebna i čarobna noć, bez obzira kaj je miris Filinog lovačkog gulaša preplavio ne samo salu već i cijeli okoliš SRC-a Udarnik. Uvertira u sam domjenak bile su prigodne, tople i radosne božićne pjesme, a početak je označio, razme se, prigodni govor gospona precednika. Iako naš Dražen, zna se, baš i nema neke Periklove govorničke navike, ovaj se put ipak potrudil i održal lepi, nadahnuti, topli i, kaj je najvažnije, radosni i optimistički govor.

Ni traga muke koju zapraf svi skup preživljavamo u tom našem, u isto vreme dragom i jeb… klubu, ni reči o besparice, dugovanjima i svim nedaćama kaj iz toga proizlaze. Zato bravo za našeg precednika, drago nam je da je osjećaju osobnog ponosa kaj je precednik našeg kluba dal prednost nad svim sivim mislima i brigama, koje je ipak ostavil ispod tepiha.

Ako je precednik zaslužil “bravo” za svoj govor, fakat ne znam kaj su onda zaslužili igrači seniorske momčadi za scenarij kojim su nas sve redom ne samo iznenadili nego i oduševili i razgalili nam dušu. Prvo su si međusobno podijelili skromne i prigodne poklone jer su još početkom tjedna izvukli brojeve na temelju kojih se znalo tko kome kupuje poklon: darivatelj je bio poznat, ali daroprimac nije znao tko je njegov darivatelj!? Pa je ubrzo nastal pravi urnebes od mnoštva nadahnutih i baš prigodnih poklona koji su u sebi skrivali i određene poruke, među kojima su dominirale one pune humora, lake ironije i zdrave mladenačke zajebancije, tipične za mlade ljude dobre volje i zdravog duha.

Poklona nisu bili lišeni ni svi članovi stručnog stožera, uključivo i gospodina Olića, našeg popularnog “mentalista”, koji je proteklih mjeseci bio jedna od najspominjanijih osoba u sportskom miljeu zavičajnog nam Turopolja. Kulminacija je uslijedila kad su igrači ispred bora “prisilno” izveli našu “evergreen” šankericu Zdenku i bračni par Mihalić, Katu i Bašu, te im uručili prigodne poklone i kuvertirane božićnice kako bi im iskreno zahvalili na njihovom odricanju u bespogovornom ispunjavanju svih njihovih igračkih zahtjeva, kako uoči, tako i poslije treninga i utakmica.

Lica ovo troje “dobitnika”, koja nisu mogla sakriti osjećaj ugodnog i dragog iznenađenja, bila su najbolji dokaz da su dečki fakat pogodili u sridu, a mi im za sve viđeno i doživljeno te večeri, od srca zahvaljujemo i skidamo i kapu i šešir. Uključivo i činjenicu da nitko od njih ni jednom jedinom riječi nije spomenuo naknade, zaostatke, dugovanja… A ima ih Bogeku fala prilično, pa je i to dokaz da taj dragi Božić ima svoju posebnu moć.

Treba li posebno naglašavati da smo svi potom uživali u Filinom gulašu, Katinim i Barinim kolačima i dobroj kapljici za koju te večeri nije bilo ograničenja. Složna pjesma bila je logičan nastavak svega, Fićo je preuzeo DJ palicu, a Kolegić sve raspametio svojim vokalnim i plesnim izvedbama… I tako je bilo sve do ponoći kada smo dočekali i pozdravili Svetu Luciju i kada su se igrači povukli… da bi svi zajedno otišli na svoj unaprijed planirani tulum, bez obzira na maglovitu kasno jesensku noć. E, to se zove momčad, to se zove klapa i družina. Bilo gdje i bilo kad, uvijek zajedno i skupa.

Dečki, još jednom skidamo šešir, sretni i zadovoljni što vas – imamo! Sretni što svi zajedno još uvijek činimo – veliku i složnu obitelj i što nam je ta obitelj sveta i uvijek i iznova od – posebnog značaja i “interesa”…!!!

Guštajući cijelu tu večer u svemu viđenom i doživljenom, što je nerijetko izazivalo one trnce kada vam se vlastita koža naježi od sreće i zadovoljstva, promatrao sam neizmjernu energiju, volju i sveprisutnost jednog čovjeka, Senada Harambašića. Nek mi nitko ne zamjeri, ali uistinu sam ga opet i ponovo i po tko zna koji put doživio kao – anđela čuvara ove momčadi. I ovoga kluba!!!

Sretan vam i blagoslovljen Božić svima!!!”

Nastavite čitati

Sport

FOTO RK Zagorica organizira 5. rukometni božićni turnir u Velikoj Gorici za djevojčice i dječake

Objavljeno

na

Objavio/la

Rukometni klub Zagorica organizira 5.rukometni turnir u nekoliko uzrasnih kategorija za djevojčice i dječake.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Termini od 27. do 29. prosinca 2025. u Gradskoj sportskoj dvorani Velika Gorica rezervirani su za uzrasne skupine dječaka U-13, U-15 i U-17., u vremenu od 09 do 20 sati.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Drugi dio turnira bit će održan u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici od 02. do 04. siječnja 2026. godine. Djevojčice će se  natjecati u kategorijama U-12, U-14 i U-16, natjecanje je programirano u vremenu od 09 do 20 sati.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završni dani turnira predviđeni su za polufinalne susrete i finale te dodjelu pojedinačnih i ekipnih nagrada.

Velika Gorica, 17.12.2025. Najava RK Zagorica organizirati će 5. Božžićni turnir. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Za sve dodatne informacije:

E-mail: [email protected]

Telefon: Domagoj Sučić – 099 750 8759

www.rk-zagorica.hr

Galerija fotografija

Nastavite čitati

Sport

Gorički atletičari u vrhu HACL lige

Petrić i Grčić donijeli naslove

Objavljeno

na

Objavio/la

FOTO: Maraton klub VG/FB

Maraton klub Velika Gorica zaključio je sezonu HACL lige s dva naslova prvaka u U23 kategoriji, koje su osvojili Petar Petrić i Brigita Grčić, dok su rezultati ostvareni kroz sezonu pokazali da klub sustavnim radom gradi konkurentnu bazu za seniorsku atletiku.

Petar Petrić bio je najuspješniji u muškoj U23 konkurenciji, a pritom je sezonu završio i među 15 najboljih u ukupnom poretku lige. Takav plasman smješta ga uz bok znatno iskusnijim natjecateljima i potvrđuje njegov iskorak prema seniorskoj razini.

U ženskoj konkurenciji U23, Brigita Grčić uvjerljivo je osvojila naslov prvakinje. Tijekom sezone nametnula se konstantnim nastupima i potvrdila status jedne od nositeljica budućih rezultata kluba.

Zapažen trag ostavio je i Ivan Barišić, koji je u kategoriji M35 zauzeo četvrto mjesto, iako je zbog zdravstvenih problema veći dio sezone bio izvan natjecanja. Njegov plasman u ukupnom poretku HACL lige dodatno naglašava vrijednost tog rezultata.

“Ovi rezultati jasno pokazuju da AK Maraton Velika Gorica ide u pravom smjeru. Želja i cilj kluba je povratak u sam vrh HACL lige, a temelji za to su iznimno čvrsti – klub danas broji preko 100 djece i mladih sportaša te je jedan od rijetkih klubova koji sustavno rade sve atletske discipline: bacanja, skokove, sprint, stadionsku i vanstadionsku atletiku”, poručili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

ŽUPANIJA Lučić i Glasnović nagrađeni za sportske trijumfe

Mirjana je bila brončana u Švedskoj, a Josip ima titulu dvostrukog svjetskog prvaka u trapu!

Objavljeno

na

Svjetski uspjesi sportaša jedan su od najvećih promotora Zagrebačke županije. U svaku medalju utkana je često i nadljudska snaga, nepokolebljiv sportski duh i odricanja koja zaslužuju poštovanje.

Uspjeh svakog sportaša, uspjeh je i Zagrebačke županije, koja nagrađuje svaki sportski trijumf.

Tako je, u ime Zagrebačke županije, zamjenik župana Ervin Kolarec prigodno nagradio dvostrukog svjetskog prvaka u trapu Josipa Glasnovića i našu Velikogoričku parastolnotenisačicu Mirjanu Lučić, koja je nedavno osvojila europsku broncu.

Jaskanac Glasnović, član Streljačkog kluba „Josip Glasnović TEAM“, u listopadu je na Svjetskom prvenstvu u Ateni osvojio „duplo zlato“ – u pojedinačnoj i momčadskoj konkurenciji.

-Dugo sam čekao ovu medalju i sad sam osvojio sve medalje koje sam želio – svjetsku, europsku, olimpijsku i svjetski rekord 125/125. Mi smo jako dobra trap ekipa, Giovanni, Ante i ja, a iduće godine imamo svjetsko prvenstvo na kojem se dijele kvote za Olimpijske igre u Los Angelesu – najavio je Josip uz nadu da će otići na svoje četvrte Igre.

Mirjana Lučić, stolnotenisačica iz goričkog Uspona, u konkurenciji mješovitih parova s Bornom Zohilom na Europskom prvenstvu osoba s invaliditetom održanom krajem studenoga u Švedskoj, osvojila je brončanu medalju.

-Borna i ja igramo fenomenalno i trenutačno smo prvi par svijeta tako da malo osjećam i gorčinu jer mislim da smo zaslužili zlato – rekla je Mirjana i dodala da je ipak beskrajno sretna jer su pripreme bile jako teške, a ovu medalju je čekala deset godina.

Županija dugi niz godina nagrađuje uspješne sportaše, a u proračunu za iduću godinu osigurana su značajno veća sredstva za sport općenito – rekao je Kolarec.

-Naši sportaši i parasportaši postižu sjajne rezultate i na domaćim i na međunarodnim natjecanjima, i zaslužuju apsolutnu podršku. Da ju zaista imaju u Zagrebačkoj županiji potvrđuje i tek doneseni Proračun za 2026. godinu u kojem je za sport izdvojeno više od 2 milijuna eura – podsjetio je.

Samo ove godine naši su sportaši donijeli čak tri medalje s vrhunskih natjecanja u Zagrebačku županiju, rekao je predsjednik županijskog Parasportskog saveza Darko Matić.

-Ovo je bila naša brončana godina u kojoj su s vrhunskih natjecanja sportaši donijeli čak tri medalje u Zagrebačku županiju, a posebno sam sretan jer Županija prepoznaje uspjehe sportaša i u idućoj je godini za parasport izdvojila 25 posto više sredstava – naglasio je Matić.

Svaki euro uložen u sport vraća se stostruko – poručio je predsjednik županijske Zajednice športskih udruga i saveza Vladimir Bregović i pohvalio činjenicu da sportaši koji stasaju u Zagrebačkoj županiji i ostaju tu u županiji, postižu svoje najbolje rezultate, poput Mirjane i Josipa.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom. 

Nastavite čitati

Sport

Noćno trčanje na Ključić Brdu – završnica Turopoljske lige seli se pod reflektore

Peto i posljednje kolo Turopoljske lige trail trčanja ove sezone održava se u subotu navečer, uz noćnu utrku, lampice i druženje nakon trčanja.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Atletski klub Turopolje/FB

U subotu, 20. prosinca, s početkom u 17 sati, na Ključić Brdu održat će se noćno kolo Turopoljske lige trail trčanja (TLTT), koje ujedno predstavlja peto i posljednje ovosezonsko izdanje lige, u organizaciji Atletskog kluba Turopolje. Start i cilj utrke bit će na Izletištu Ključić Brdo, a sudionike očekuju staze poznate s dnevnih kola, ovaj put u noćnom ambijentu.

Riječ je o jedinom kolu lige koje se trči po mraku, zbog čega je sudionicima preporučena koristiti lampu, neovisno radi li se o čeonoj, ručnoj ili nekoj drugoj varijanti, pod uvjetom da osvjetljava stazu. Organizatori su najavili da će staze, uz standardne oznake, biti dodatno obilježene reflektirajućim markerima kako bi orijentacija bila jasna i u noćnim uvjetima.

Nakon utrke predviđeno je druženje u restoranu izletišta, čime će se simbolično zaključiti ovogodišnja trkačka sezona prije pauze do sredine siječnja. Sve detalje o utrci, kao i link za prijavu možete naći na službenoj web stranici kluba.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno