Povežite se s nama

Sport

Cherifova priča: ‘Susjedi mi nose palačinke, a trener mi vjeruje… Sretan sam!’

Svaki put kad igram, kad zabijem gol, u mislima mi je moja majka i sve što smo prošli zajedno prije nego što sam došao ovdje. Ali ojačao sam u svemu tome i danas sam sretan čovjek. Samo još da mi se žena pridruži…, kaže Cherif Ndiaye (23)

Objavljeno

na

Kad mi je agent rekao da idem u Goricu, pitao sam ga: ‘Ma kakva sad Gorica, zar ne postoji ništa drugo?!’ Otišao sam kući, u Senegal, bio sam tamo mjesec dana, čekao poziv i odlučio sam pokušati. Kad sam došao, vidio iz prve ruke kako je ovdje, rekao sam: ‘Wow, pa ovo je odlično!’, počinje svoju priču Cherif Ndiaye (23), nova zvijezda HNK Gorice, pa dodaje:

– Iskreno, nije mi bilo lako u prvo vrijeme, ali shvatio sam da je ovdje moja šansa. I odlučio sam je iskoristiti. Sad sam sretan i zadovoljan. Potreban mi je samo stan u kojem ću živjeti, da žena bude uz mene i da dobijem priliku na terenu. Sve drugo mi je zapravo nevažno.

Cherif je dvojio da li doći u Goricu, ali sad je presretan… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Došao je u Veliku Goricu kao potpuni anonimac, morao je proći i probu, no već nakon dva dana trener Sergej Jakirović rekao je: “Da, to je igrač koji nam može pomoći!” I bio je potpuno u pravu, o čemu najbolje svjedoče četiri gola u dvije utakmice koje je započeo u prvih 11. Dva Rudešu, dva u Puli i evo nove velike nogometne priče iz Gorice…

– Jako sam sretan ovdje, sjajno su me prihvatili suigrači i svi u klubu, ali i Goričani općenito. Javljaju mi se ljudi svih generacija, od djece do starijih, a neki susjedi su mi čak i donosili palačinke! Kažu mi da su gledali utakmicu, da su vidjeli kako sam zabijao golove, pa mi je ovo nagrada… Jako lijep osjećaj – smješka se ovaj izuzetno simpatični Senegalac.

U Velikoj Gorici ne nedostaje mu, kaže, baš ništa. Odnosno, ništa osim supruge.

– Što radim u slobodno vrijeme? Razgovaram sa svojom ženom! Samo to, ništa drugo me ne zanima, čak ni televiziju ne gledam. Kad sam doma, uglavnom sam na telefonu. U braku smo tri mjeseca, ona je zasad još u Senegalu, ali nakon utakmice protiv Dinama idem u Pariz po nju, ubuduće ćemo biti zajedno ovdje. Presretan sam zbog toga, jedva čekam da dođe – govori nam Cherif.

Tek su mu 23, rekli bismo mi ovdje da se rano oženio, ali on se s time neće složiti.

– U Senegalu je normalno da se ljudi žene mladi, već s 18 godina ako si spreman. Nema kod nas čekanja do tridesete, sve ide nekako puno brže. Ja sam svoju suprugu poznavao otkad smo bili djeca, a u vezi smo bili tri mjeseca prije nego što smo se odlučili vjenčati – kazao je Ndiaye, koji je u domovini igrao trećeligaški nogomet, ali već nakon šest mjeseci agent je došao do njega i rekao “vodim te u Europu!”.

– Pokušao sam u nekoliko klubova, a na kraju sam završio u Belgiji, u klubu Waasland-Beveren. Međutim, Bog je odlučio da svoju sreću ne pronađem tamo, nego ovdje, u Gorici – kaže Cherif, veliki vjernik koji često spominje Svevišnjeg u razgovoru…

– Bilo mi je jako teško u Belgiji. Kad sam došao, ispred mene su bila tri napadača, pa su me uporno stavljali u drugu momčad. Zabijao sam golove za drugu momčad, trenirao jako dobro, ali kad bi došla utakmica prve momčadi, opet ne bi računali na mene. Uoči početka ove sezone zabio sam devet golova u šest prijateljskih utakmica, željeli su da potpišem novi ugovor, ali rekao sam im da ne mogu ostati ondje ako ne budem dobivao priliku. Na kraju smo raskinuli ugovor zadnjeg dana prijelaznog roka i ostao sam bez kluba.

I tu je počela mala životna drama. Svi klubovi zatvorili su svoje “rostere”, a on je čekao.

– Otišao sam u Pariz, živio sam s majkom u jednoj maloj sobici. Svaki dan sam trenirao, pa se vraćao u tu sobicu, u kojoj smo i živjeli, i spavali u istom krevetu… Bili su to zaista teški trenuci, ali mislim da me sve to ojačalo, da sam postao jači u glavi. I danas mi je, kad god sam na terenu, u mislima moja majka i sve što smo prošli u tom razdoblju.

U dresu Gorice vrlo je brzo, vjerojatno zahvaljujući toj novoj snazi, postao senzacija. Svi su u klubu znali da je dobar, ali da će baš zabiti četiri komada u dvije utakmice…

– Osobno nisam iznenađen, znam da mogu zabijati na razne načine. Potrebno mi je samo samopouzdanje. Ako ga imam, sve je super. Obožavam raditi za momčad, zabiti ako mogu, asistirati ako mogu, trčati i boriti se u svakom trenutku… I uvijek sam pozitivan, uvijek spreman na sve za dobrobit kluba – kaže Cherif, koje je pomalo i iznenadila snaga HNL-a.

– Liga je prilično jaka, puno se napada i vrlo čvrsto brani. Lagao bih kad bih rekao da je jednostavno ovdje igrati, ali pokušavam biti sve bolji iz utakmice u utakmicu. Igramo s dvojicom napadača, s tim da često moram biti ‘desetka’. Nije mi to omiljena pozicija, ja sam napadač, ali spreman sam raditi sve što trener traži od mene. Ako treba igrati obranu, igrat ću je, nije problem. To me samo može učiniti još boljim igračem – rekao je Ndiaye, dodavši kako mu pristup trenera Jakirovića puno pomaže.

– Trener ne priča previše, ali dobar je trener. Jak je u glavi i svaki put želi pobjedu, bez obzira na to tko je s druge strane. Traži od nas da budemo snažni, da imamo stav, tjera nas naprijed, a to je dobro za momčad. Ne mogu reći niti jednu lošu riječ o njemu… Kažem, ne govori puno, ali to mi nije ni važno. Puno je bitnije da mi pokaže da sam mu potreban, a on mi je to definitivno pokazao.

Dva gola zabio je Rudeš, pa još dva Istri 1961… Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Od idola će izdvojiti Karima Benzemu i Didera Drogbu,, a ako treba odabrati omiljenog hrvatskog napadača, dvojbi nema.

– Mandžukić! Uh, taj je strašan… Jako je dobar napadač, iznimno snažan, imaš osjećaj kao da su svakoj utakmici želi ‘ubiti’ sve obrambene igrače. I to mi se sviđa, ta njegova energija – objasnio je Cherif.

A kad je trebalo objasniti kako radi osebujnu frizuru, koja je njegov zaštitni znak, to ipak ide malo teže.

– Rado bih vam objasnio, ali ne mogu, prekomplicirano je, ha, ha. To mi radi frizer iz Pariza. Nakon što mi je napravio prvi put, otac mi je naredio da se ošišam pa sam to i učinio. Kad sam se drugi put pojavio takav, nije rekao ništa i evo, frizura je ostala – smije se Cherif.

I golove slavi, kako mu i ime govori, kao šerif. Cijela je to koreografja, izgleda kao mala glumačka točka…

– Jednom sam gledao film u kojem je glavni lik bio šerif. I tad mi je palo napamet: ‘Ej, pa tako bih mogao slaviti golove!’ Smislio sam kako bi to izgledalo i sad je to moj zaštitni znak.

Hrvatski jezik zasad mu ne ide baš najbolje.

– Uh, jako je težak. Razumijem kad mi igrači govore ‘brate’, ‘može’, ‘bok’, ali sve ostalo mi je preteško – sa smiješkom govori Ndiaye, koji se najviše druži s Uganđaninom Faroukom Miyom, s kojim dijeli i agenta, ali čak ni s njim ne može razgovarati na materinjem francuskom…

– Ne, ni on govori francuski, samo nešto ‘nabada’, tako da me jedino nešto razumije tu i tamo. Ali zapravo nitko od suigrača ne govori francuski… Gigi (Gruzijac Mchedlishvili, op. a.) nešto pokušava, voli pričati francuski zato što voli francuske pjevače, ali zapravo nema pojma – smije se opet vječno nasmijani Cherif.

Navijači Gorice, koji ga u šali nazivaju “Mon Cherif”, bili bi oduševljeni kad bi se 23-godišnji Senegalac smijao i u nedjelju oko 17 sati, nakon utakmice protiv Dinama, kad bi imao razloga za osmijeh…

– Što se mene tiče, sasvim mi je svejedno je li nam protivnik Dinamo ili Rudeš. Uvijek igram jednako, postavljam se jednako… Dinamo je jako dobar, gledao sam utakmice u Europskoj ligi, respektiramo ih maksimalno, pogotovo dobar je Dani Olmo, sviđa mi se i napadač Petković, vrlo je snažan, ali mi uvijek idemo na pobjedu. Možemo li ih pobijediti? Ne da možemo, nego hoćemo! – zaključio je Cherif.

Pa neka tako i bude…

Sport

Goričani prijetili, Zagreb ipak prejak, slijedi derbi braće Mišković

Rukometaši Gorice poraženi su 37-26 od Zagreba u Kutiji šibica, no vječni prvak morao se dobro pomučiti da dođe do ovih bodova. U sljedećem kolu čeka nas županijski derbi u Velikoj Gorici…

Objavljeno

na

Objavio/la

Osam dana nakon što su senzacionalno pobijedili našički Nexe, što je za posljedicu imalo i smjenu trenera u Našicama, rukometaši Gorice novu su, za nekoliko razina veću senzaciju, tražili u gostima kod vječnog prvaka Zagreba. I ponovno su odigrali jako dobru utakmicu, prijetili i zadavali glavobolje zagrebašima, no ipak nisu imali dovoljno snage da izdrže do kraja. Ovu ćemo vrstu senzacije, dakle, pričekati do neke sljedeće prilike…

Gorica je u utakmicu ušla sjajno, igrači Zagreba u čudu su se pogledavali u tih prvih 12 i nešto minuta, nakon kojih je semafor u Kutiji šibica pokazivao da Gorica vodi 7-5. Tad je Zagreb sa četiri uzastopna gola preuzeo kontrolu nad utakmicom i rezultatom, da bi se na predah otišlo s visokih 20-13 u korist domaćina.

Međutim, Goričani su odbili odustati, pa su i nastavak utakmice otvorili na visokoj razini. Serijom 5-1 ponovno su zabrinuli favoriziranog protivnika, ali bilo je to kratkog vijeka. Sa šest vezanih golova sredinom drugog dijela Zagreb je otišao na nedostižnih 11 golova prednosti, što je razlika s kojom je utakmica i završila.

Devet golova Gorici je zabio reprezentativac Filip Glavaš, a šest je dodao Mateja Dodić. Kod Gorice je prvi strijelac bio Jakov Neralić sa šest golova iz šest pokušaja, po četiri komada zabili su Marko Grubišić i Lucas Pitt, a po tri Andro Lopac i Maksimilijan Jurić. Hendikep je za Goricu bilo neigranje kapetana Hrvoja Cekovića, pa ćemo vjerovati da bi s njim u sastavu sve skupa bilo još malo neizvjesnije.

Unatoč tome, trener Matej Mišković i u ovoj je utakmici imao dovoljno dobrih elemenata za koje se može uhvatiti. Gorica je dobra, raspoložena, spremna za sve izazove, što ćemo imati prilike vidjeti i u jednoj posebnoj utakmici koja slijedi. Naime, u sljedećem kolu Goričani će na svom parketu dočekati Dugo Selo u županijskom derbiju, ali i u – bratskom derbiju! Na klupi Gorice je Matej Mišković, a na klupi Dugog Sela njegov brat Dominik…

Nastavite čitati

Sport

Pet žutih minuta: Košarkaši u Trnskom prosuli vodstvo u završnici

Košarkaši Gorice poraženi su na gostovanju kod Zagreba 91-80, pri čemu je u završnim minutama domaćin napravio seriju 21-3 te zasluženo došao do pobjede

Objavljeno

na

Niz od tri pobjede (Amfora, Vrijednosnice Osijek, Crikvenica) u Trnskom je prekinut niz košarkaša Gorice, koji su morali čestitati rivalima iz KK Zagreba u utakmici 19. kola Prve lige. Nažalost, i ovoga su puta naši košarkaši u završnih pet minuta potonuli u poraz. Nakon vodstva 77:70 dogodio se neobjašnjivi pad u igri Goričana, što su domaći košarkaši kaznili serijom 21:3 i uzvratili za poraz iz prvog dijela sezone.

Zagreb je sredinom druge četvrtine imao plus devet (40:31), a nešto bolje prvo poluvrijeme sastav Ante Samca pretvorio je u prednost na odmoru 47:43. U trećoj četvrtini na krilima Borne Dramalije, koji je ubacio tri trice, Gorica je napravila preokret i stigla do prednosti 65:56.

Zakucavanjem Nike Rimca u posljednjih pet minuta zakoračili su igrači trenera Miljkovića s prednošću 77:70. Tada je uslijedila serija Zagreba koju su kreirali Kristijan Joksimović, Filip Bundović i Joshua LeBlanc za konačnih +11 (91:80).

– Zagreb je fizički dominantniji u odnosu na nas i u završnici su nas otjerali od koša. Zaslužena njihova pobjeda jer su u završnici bili bolji i sretniji. Mi smo nažalost propustili jednu pobjedu i moramo se okrenuti novim susretima – kazao je nakon utakmice trener Damir Miljković.

Filip Bundović s 27 poena predvodio je Zagreb, za koji su dvocifren napadački učinak imali još Dorian Jelenek (16), Nino Žarković (14), Kristina Joksimović (12) i Joshua Leblanc koji je uz 10 poena imao i 16 skokova. U našim redovima 20 poena Nike Rimca, 19 Borne Dramalije te 14 Pavala Turića koji je imao 10 skokova i 7 ukradenih lopti.

Nastavite čitati

Sport

Mladost – pozitivna ludost! Gorička budućnost “pomela” snijeg pa onda i Hajduk

Juniori HNK Gorice pobijedili su vršnjake iz Hajduka 1-0, golom Mihaela Kelave, jednog od igrača koji služe kao pokazatelj što se u klubu radi i planira. Blistali su i Frigan, i Lojen, i Kučiš, ali i svi ostali…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nogometno ludilo pustilo je korijenje ove nedjelje prijepodne na Gradskom stadionu! Jutro poslije pobjede seniora u Puli moglo se spavati na lovorikama, uživati u velika tri boda, ali u svijetu HNK Gorice imali su važnijeg posla. Juniori su, naime, na svom terenu dočekivali splitski Hajduk, odlučni da naprave sve što je potrebno da se nadovežu na starije kolege i do kraja upotpune jedan poseban vikend našega kluba…

Prvo okupljanje zakazano je za subotu, kad je na programu bilo – čišćenje snijega! Nije ga bilo previše, ali bilo ga je dovoljno da se svi moraju okupiti i očistiti teren kako bi sve bilo potpuno spremno za nedjelju u 11 sati, termin određen za “kreševo” s vršnjacima iz Splita. Činjenica da je Hajduk ove sezone već upisao četiri remija i tri poraza nudila je priliku, a tu je priliku trebalo “samo” pretvoriti u ono u što su je gorički klinci uspjeli pretvoriti. U veliku pobjedu.

 

Trener Denis Banić, snazi protivnika unatoč, nije odstupio od svojih, ali i klupskih principa. U početnih 11, u konkurenciji igrača rođenih 2007. godine, tako su se našla sva tri gorička wunderkinda: Mihael Kelava i Juraj Frigan rođeni su 2009. godine, a golman Lovro Lojen čak je tri godine mlađi od ostalih, jer njemu je i dalje samo 15 godina?!

– Uh, ovaj mali je strašan… – moglo se čuti i s klupe Hajduka u trenucima kad je Lojen autoritativno i frajerski izlazio na centaršuteve, kad je zaustavljao sve opasne napade Splićana.

Trenutak odluke dogodio se u 55. minuti, kad je jedan od nabrojanih, 16-godišnji Mihael Kelava, pronašao prostor i način, poslao loptu u Hajdukovu mrežu i osigurao velika tri boda. Odradili su pritom svoj dio posla svi uključeni u ovu utakmicu, i Fabijanić, i Perković, i Sumbuljević, i Kuzmanić, i Prgomet, i Kasumović, i Orešković… S klupe su ulazili Nevjestić, Rujnić i Rivić, no jedan igrač zaslužuje poseban odlomak.

Stjepan Kučiš, naime, odigrao je četiri minute plus nadoknada dan ranije u Puli, u seniorskoj pobjedi, da bi već sljedećeg jutra, nedovoljno naspavan, ali uvijek maksimalno željan nogometa, zaigrao i za juniore. Kad god se to događalo ove sezone, Štef je bio briljantan, kod njega nema ni traga bilo kakvog razmišljanja o “degradaciji” kad ga se spusti među juniore, a tako je bilo i ovoga puta. Blistao je, razigravao i razgrađivao, kvalitetom i sad već nakupljenim seniorskim iskustvom vodio svoju momčad prema pobjedi, čime je još jedanput pokazao da je riječ o igraču koji MORA biti budućnost našega kluba.

Mogli bi to biti i mnogi drugi dečki iz ove generacije, među kojima su i neki koji su prošli seniorske pripreme ove zime, ali naravno da će sve biti na njima. Ovom su pobjedom došli na  osmo mjesto tablice, istovremeno se provode klupski projektu i ostvaraju rezultati, a to je doseg vrijedan pažnje, pozornosti i – dubokog nakona. Hajduk je, dakle, pao, a sljedeći izazov je Varaždin u gostima idućeg vikenda.

Bravo, klinci!

Nastavite čitati

Sport

Ne može nam nitko ništa… Dominacija sjajne Gorice na Drosini!

Nogometaši Gorice pobijedili su Istru 1961 u gostima sa sigurnih 2-0, u utakmici koja je bila po guštu svih goričkih navijača, ali i trenera Marija Carevića. Sjajan je bio Domagoj Pavičić, strijelac i asistent…

Objavljeno

na

Objavio/la

Umorile su nas u prethodna dva kola priče o suđenju, takvom da se čak i kod najvećih protivnika teorija zavjere krenula rađati ideja da netko iz nekog razloga želi Goricu gurnuti niz stepenice, a u takvoj atmosferi trebalo je otići u Pulu. Na neugodno gostovanje, na kojem Gorica u posljednje vrijeme i nema previše uspjeha, ali tko te pita… Vukovar je dan ranije prišao na samo tri boda minusa i na Aldo Drosini je preostalo jedino dati najbolje od sebe.

I Gorica je učinila upravo to! Odigrala je naša momčad fenomenalnu utakmicu u Puli, neće pretjerati oni koji ustvrde da je to bila možda i najbolja partija cijele ove sezone, ne zaboravljajući pritom da je ova sezona donijela i pobjede protiv Dinama u Maksimiru i Hajduka u Velikoj Gorici. U Puli je, naime, sve izgledalo baš onako kako navijači Gorice žele da njihova momčad izgleda. Čvrsto, organizirano i neprobojno otraga, nadahnuto, razigrano i efikasno prema naprijed.

Istra je svoju prvu i jedinu ozbiljnu priliku imala u 93. minuti, bio je to udarac glavom nakon kornera, no do tad je Gorica već sve riješila. Dogodilo se to na krilima razigranog Domagoja Pavičića, koji je u ovakvom izdanju ogromno pojačanje za Goricu, ali svoje su odradili i svi ostali. Od Matijaša, Filipovića i ekipe u defenzivi, preko Poza i Kavelja u sredini, sve do kapetana Pršira i Nigerijca Wisdoma Sulea, koji je upisao prvi start. Sve u svemu, više nego zaslužena tri boda.

Do njih je “ponos grada” došao unatoč novih sudačkim pokušajima da se ovdje nešto ospori. Iako za to naizgled nije bilo previše razloga, kod oba gorička pogotka tražilo se nešto što bi ih moglo učiniti nevažećima. Dali su ljudi sve od sebe, treba im čestitati na trudu, ali nisu uspjeli iskopati argumente da dodatno otežaju posao našim nogometašima. Jer, kad su ovakvi, ne može im nitko ništa…

Gorica je puno bolja momčad bila od prve sekunde ogleda s protivnikom koji je ove zime ostao bez Lawala, Koskija, a koji dan uoči ove utakmice i bez kapetana Marešića. Sve te detalje Goričani su koristili na najbolji mogući način, stvarali su prilike, a onda i poveli u 41. minuti, nakon što je Pavičić pogodio na asistenciju vrlo zanimljivog Nigerijca iz vrha napada.

Točka na i stavljena je u 77. minuti, kad je Pavičić preuzeo ulogu asistenta, a svoj novi gol, peti u ovom prvenstvu, postigao fenomenalni Jurica Pršir, od ove subote najbolji strijelac Gorice. Zabilježili smo usput i stativu koju je pogodio Sule, imala je Gorica i još nekoliko dobrih prilika, a sve skupa bilo je jako dobar razlog za zadovoljstvo trenera Marija Carevića.

Važnost ovih bodova ne treba posebno pojašnjavati, s ova nova tri Gorica je pobjegla na plus šest u odnosu na Vukovar, ali i na plus devet u odnosu na očajni Osijek, koji je od kluba kojem nije mjesto na dnu postao vrlo ozbiljan kandidat za ispadanje iz lige. Međutim, to su stvari kojima se u Gorici neće baviti. Fokus je na samima sebi, počevši od prve sljedeće utakmice.

A ta prva sljedeća je – opaka! Nakon što su zabili po četiri komada Istri i Varaždinu, Goricu će u Maksimiru dočekati raspucani igrači Dinama, koji i dalje pamte onaj poraz iz jesenskog dijela prvenstva. Za njih će ta utakmica biti dodatni motiv, a za Goričane će ta utakmica biti – putokaz. S vjerom u sebe, sa stavom da se može, sve opcije bit će otvorene i ovoga puta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Turopoljac se golijadom plasirao u slijedeće kolo

Objavljeno

na

Objavio/la

Turopoljac se u 1/16 finala Kupa Grada Velika Gorica visokom pobjedom 9:0 u susretu s Vatrogascem iz Kobilića plasirao u slijedeću rundu ovog natjecanja.

Kuče, 22.02.2026. Kup Grada Velika Gorica, 1/16 finala: Turopoljac-Vatrogasac 9:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Pobjeda premier ligaša iz Kuča bila je i očekivana, ali ne i ovolikom razlikom. Domaći su golovima Čureka (7.), Jandriša (16.), J.Sarafa (18.) i Blaževa (21.) za visoko vodstvo u prvih dvadeset minuta demonstrirali svoju bolju pripremljenost i uigranost.

Kuče, 22.02.2026. Kup Grada Velika Gorica, 1/16 finala: Turopoljac-Vatrogasac 9:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 22.02.2026. Kup Grada Velika Gorica, 1/16 finala: Turopoljac-Vatrogasac 9:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

To je bilo i razumljivo, jer gosti iz Kobilića su počeli s pripremama prije dva tjedna. Prije odlaska na odmor nakon prvog poluvremena poentirali su još jednom Jandriš (38.) i Krasnić (44.).

Kuče, 22.02.2026. Kup Grada Velika Gorica, 1/16 finala: Turopoljac-Vatrogasac 9:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Kuče, 22.02.2026. Kup Grada Velika Gorica, 1/16 finala: Turopoljac-Vatrogasac 9:0. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Turopoljac je drugo poluvrijeme otvorio pogotkom F.Sarafa (51.), a zatim se u listu strijelaca dva puta upisao Fiket (56. i 65.). Treneri su do kraja utakmice uveli sve igrače s klupe za pričuve.

Galerija fotografija

Kup Grada Velika Gorica 2026., 1/16 finala

NK Turopoljac – NK Vatrogasac (Kobilić) 9:0 (6:0)

Kuče. Stadion: ŠRC Kuče. Nedjelja, 22.02.2026., 15 sati. Gledatelja: 70. Sudac: Ivan Jurakić (Dugo Selo). Pomoćni suci: Antonio Jurakič (Dugo Selo) i Noa Boban (Velika Gorica). Delegat: Marko Slivak (Bukevje). Strijelci: Jandriš (2), Fiket (2), Čurek, J.Saraf, Blažev, Krasnić, F.Saraf.

TUROPOLJAC: Špoljarić, Domić, Martinić, Perić (cap.), Bogović, F.Saraf, Jandriš, Čurek, Krasnić, J.Saraf, Blažev (još su igrali: Blažičko, Fiket, Milič, Markulin). Trener: Romano Župetić.

VATROGASAC: Soldat, Sukser, Hrženjak, Jozić, Haraminčić, Lihtar, Vukadin, Kirinić, Vodelšek, Wesseh, Mahin (još su igrali: Grgas, Špičko, Jurić, Kovačević, Gracin, Mijatović, Gjuretić). Trener: Kristijan Golub.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno