Sport
Cherifova priča: ‘Susjedi mi nose palačinke, a trener mi vjeruje… Sretan sam!’
Svaki put kad igram, kad zabijem gol, u mislima mi je moja majka i sve što smo prošli zajedno prije nego što sam došao ovdje. Ali ojačao sam u svemu tome i danas sam sretan čovjek. Samo još da mi se žena pridruži…, kaže Cherif Ndiaye (23)
Kad mi je agent rekao da idem u Goricu, pitao sam ga: ‘Ma kakva sad Gorica, zar ne postoji ništa drugo?!’ Otišao sam kući, u Senegal, bio sam tamo mjesec dana, čekao poziv i odlučio sam pokušati. Kad sam došao, vidio iz prve ruke kako je ovdje, rekao sam: ‘Wow, pa ovo je odlično!’, počinje svoju priču Cherif Ndiaye (23), nova zvijezda HNK Gorice, pa dodaje:
– Iskreno, nije mi bilo lako u prvo vrijeme, ali shvatio sam da je ovdje moja šansa. I odlučio sam je iskoristiti. Sad sam sretan i zadovoljan. Potreban mi je samo stan u kojem ću živjeti, da žena bude uz mene i da dobijem priliku na terenu. Sve drugo mi je zapravo nevažno.
Cherif je dvojio da li doći u Goricu, ali sad je presretan… Foto: Marko Prpić/PIXSELL
Došao je u Veliku Goricu kao potpuni anonimac, morao je proći i probu, no već nakon dva dana trener Sergej Jakirović rekao je: “Da, to je igrač koji nam može pomoći!” I bio je potpuno u pravu, o čemu najbolje svjedoče četiri gola u dvije utakmice koje je započeo u prvih 11. Dva Rudešu, dva u Puli i evo nove velike nogometne priče iz Gorice…
– Jako sam sretan ovdje, sjajno su me prihvatili suigrači i svi u klubu, ali i Goričani općenito. Javljaju mi se ljudi svih generacija, od djece do starijih, a neki susjedi su mi čak i donosili palačinke! Kažu mi da su gledali utakmicu, da su vidjeli kako sam zabijao golove, pa mi je ovo nagrada… Jako lijep osjećaj – smješka se ovaj izuzetno simpatični Senegalac.
U Velikoj Gorici ne nedostaje mu, kaže, baš ništa. Odnosno, ništa osim supruge.
– Što radim u slobodno vrijeme? Razgovaram sa svojom ženom! Samo to, ništa drugo me ne zanima, čak ni televiziju ne gledam. Kad sam doma, uglavnom sam na telefonu. U braku smo tri mjeseca, ona je zasad još u Senegalu, ali nakon utakmice protiv Dinama idem u Pariz po nju, ubuduće ćemo biti zajedno ovdje. Presretan sam zbog toga, jedva čekam da dođe – govori nam Cherif.
Tek su mu 23, rekli bismo mi ovdje da se rano oženio, ali on se s time neće složiti.
– U Senegalu je normalno da se ljudi žene mladi, već s 18 godina ako si spreman. Nema kod nas čekanja do tridesete, sve ide nekako puno brže. Ja sam svoju suprugu poznavao otkad smo bili djeca, a u vezi smo bili tri mjeseca prije nego što smo se odlučili vjenčati – kazao je Ndiaye, koji je u domovini igrao trećeligaški nogomet, ali već nakon šest mjeseci agent je došao do njega i rekao “vodim te u Europu!”.
– Pokušao sam u nekoliko klubova, a na kraju sam završio u Belgiji, u klubu Waasland-Beveren. Međutim, Bog je odlučio da svoju sreću ne pronađem tamo, nego ovdje, u Gorici – kaže Cherif, veliki vjernik koji često spominje Svevišnjeg u razgovoru…
– Bilo mi je jako teško u Belgiji. Kad sam došao, ispred mene su bila tri napadača, pa su me uporno stavljali u drugu momčad. Zabijao sam golove za drugu momčad, trenirao jako dobro, ali kad bi došla utakmica prve momčadi, opet ne bi računali na mene. Uoči početka ove sezone zabio sam devet golova u šest prijateljskih utakmica, željeli su da potpišem novi ugovor, ali rekao sam im da ne mogu ostati ondje ako ne budem dobivao priliku. Na kraju smo raskinuli ugovor zadnjeg dana prijelaznog roka i ostao sam bez kluba.
I tu je počela mala životna drama. Svi klubovi zatvorili su svoje “rostere”, a on je čekao.
– Otišao sam u Pariz, živio sam s majkom u jednoj maloj sobici. Svaki dan sam trenirao, pa se vraćao u tu sobicu, u kojoj smo i živjeli, i spavali u istom krevetu… Bili su to zaista teški trenuci, ali mislim da me sve to ojačalo, da sam postao jači u glavi. I danas mi je, kad god sam na terenu, u mislima moja majka i sve što smo prošli u tom razdoblju.
U dresu Gorice vrlo je brzo, vjerojatno zahvaljujući toj novoj snazi, postao senzacija. Svi su u klubu znali da je dobar, ali da će baš zabiti četiri komada u dvije utakmice…
– Osobno nisam iznenađen, znam da mogu zabijati na razne načine. Potrebno mi je samo samopouzdanje. Ako ga imam, sve je super. Obožavam raditi za momčad, zabiti ako mogu, asistirati ako mogu, trčati i boriti se u svakom trenutku… I uvijek sam pozitivan, uvijek spreman na sve za dobrobit kluba – kaže Cherif, koje je pomalo i iznenadila snaga HNL-a.
– Liga je prilično jaka, puno se napada i vrlo čvrsto brani. Lagao bih kad bih rekao da je jednostavno ovdje igrati, ali pokušavam biti sve bolji iz utakmice u utakmicu. Igramo s dvojicom napadača, s tim da često moram biti ‘desetka’. Nije mi to omiljena pozicija, ja sam napadač, ali spreman sam raditi sve što trener traži od mene. Ako treba igrati obranu, igrat ću je, nije problem. To me samo može učiniti još boljim igračem – rekao je Ndiaye, dodavši kako mu pristup trenera Jakirovića puno pomaže.
– Trener ne priča previše, ali dobar je trener. Jak je u glavi i svaki put želi pobjedu, bez obzira na to tko je s druge strane. Traži od nas da budemo snažni, da imamo stav, tjera nas naprijed, a to je dobro za momčad. Ne mogu reći niti jednu lošu riječ o njemu… Kažem, ne govori puno, ali to mi nije ni važno. Puno je bitnije da mi pokaže da sam mu potreban, a on mi je to definitivno pokazao.
Dva gola zabio je Rudeš, pa još dva Istri 1961… Foto: Davor Puklavec/PIXSELL
Od idola će izdvojiti Karima Benzemu i Didera Drogbu,, a ako treba odabrati omiljenog hrvatskog napadača, dvojbi nema.
– Mandžukić! Uh, taj je strašan… Jako je dobar napadač, iznimno snažan, imaš osjećaj kao da su svakoj utakmici želi ‘ubiti’ sve obrambene igrače. I to mi se sviđa, ta njegova energija – objasnio je Cherif.
A kad je trebalo objasniti kako radi osebujnu frizuru, koja je njegov zaštitni znak, to ipak ide malo teže.
– Rado bih vam objasnio, ali ne mogu, prekomplicirano je, ha, ha. To mi radi frizer iz Pariza. Nakon što mi je napravio prvi put, otac mi je naredio da se ošišam pa sam to i učinio. Kad sam se drugi put pojavio takav, nije rekao ništa i evo, frizura je ostala – smije se Cherif.
I golove slavi, kako mu i ime govori, kao šerif. Cijela je to koreografja, izgleda kao mala glumačka točka…
– Jednom sam gledao film u kojem je glavni lik bio šerif. I tad mi je palo napamet: ‘Ej, pa tako bih mogao slaviti golove!’ Smislio sam kako bi to izgledalo i sad je to moj zaštitni znak.
Hrvatski jezik zasad mu ne ide baš najbolje.
– Uh, jako je težak. Razumijem kad mi igrači govore ‘brate’, ‘može’, ‘bok’, ali sve ostalo mi je preteško – sa smiješkom govori Ndiaye, koji se najviše druži s Uganđaninom Faroukom Miyom, s kojim dijeli i agenta, ali čak ni s njim ne može razgovarati na materinjem francuskom…
– Ne, ni on govori francuski, samo nešto ‘nabada’, tako da me jedino nešto razumije tu i tamo. Ali zapravo nitko od suigrača ne govori francuski… Gigi (Gruzijac Mchedlishvili, op. a.) nešto pokušava, voli pričati francuski zato što voli francuske pjevače, ali zapravo nema pojma – smije se opet vječno nasmijani Cherif.
Navijači Gorice, koji ga u šali nazivaju “Mon Cherif”, bili bi oduševljeni kad bi se 23-godišnji Senegalac smijao i u nedjelju oko 17 sati, nakon utakmice protiv Dinama, kad bi imao razloga za osmijeh…
– Što se mene tiče, sasvim mi je svejedno je li nam protivnik Dinamo ili Rudeš. Uvijek igram jednako, postavljam se jednako… Dinamo je jako dobar, gledao sam utakmice u Europskoj ligi, respektiramo ih maksimalno, pogotovo dobar je Dani Olmo, sviđa mi se i napadač Petković, vrlo je snažan, ali mi uvijek idemo na pobjedu. Možemo li ih pobijediti? Ne da možemo, nego hoćemo! – zaključio je Cherif.
Pa neka tako i bude…
Bila je to prva pripremna utakmica nogometaša Mraclina pod vodstvom novog trenera Marka Pancirova, dok su gosti iz Vukovine prije ovog susreta već odigrali jednu pripremnu utakmicu, u kojoj su od Kralja Tomislava poraženi s 2:0. Susret je započeo energično, osobito u prvom dijelu, u kojem je viđeno nekoliko dobrih prilika na obje strane, no mreže su ostale netaknute. U nastavku utakmice oba su trenera izvršila brojne izmjene, a priliku su dobili svi raspoloživi igrači. Pogodak odluke pao je u 57. minuti. Na lijevoj strani lijepu su kombinaciju odigrali Borovac i Kaurin, a Borovac je s ruba kaznenog prostora preciznim lob-udarcem matirao gostujućeg vratara za vodstvo Mraclina 1:0. Desetak minuta prije kraja Kaurin je povisio na 2:0 snažnim udarcem s distance, pri čemu je lopta okrznula gostujućeg stopera Novakovića, promijenila smjer i završila iza leđa vukovinskog vratara. U završnih dvadesetak minuta domaća je momčad bila vidno rastrčanija i stvorila još nekoliko izglednih prilika, no rezultat se više nije mijenjao. Mraclin je na kraju zasluženo slavio u ovom pripremnom ogledu.
MRACLIN – BAN JELAČIĆ 2:0
Igralište Stara graba. Gledatelja 50. Sudac: Luka Kelihar.
STRIJELCI: 1:0 – Borovac (57), 2:0 – Kaurin (80).
MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, Đurašić, Matić, Tokić, Brdek, Jančić, Krilić, Hajduk (još su igrali: Matejčić, J. Domitrović, Borovac, Kaurin, Rakas, L. Kos, Roginić, Hodalin). Trener: Marko Pancirov.
BAN JELAČIĆ: Klepac, Rovišan, Drezga, Novaković, Klasnić, Landeka, Softić, Hrženjak, Harambašić, Pušić, Smok (još su igrali: Memić, M. Nikić, Klenović, Kotrman, Botica). Trener: Tomislav Škrinjarić.
Sport
Bijes na Maksimiru: Skandalozno suđenje, teški kiksevi i promašeni penali…
Nogometaši Gorice poraženi su 3-0 na gostovanju kod Lokomotive u Maksimiru u 21. kolu SuperSport HNL-a, u utakmici koju ćemo željeti, ali teško da ćemo moći brzo zaboraviti…
Bizarno. Sramotno. Nevjerojatno. Suludo. Neshvatljivo. Frustrirajuće.
Svi su ti jednodjelni opisni pridjevi u ponudi, ali jako je teško odabrati odgovarajući, onaj koji će točno opisati sve ono što se događalo u utakmici između Gorice i Lokomotive na Maksimiru ovog petka. Utakmica je završila pobjedom domaćina 3-0, bio je to najuvjerljiviji poraz Gorice ove sezone, u sudaru s protivnikom kojeg su Goričani jesenas oba puta pobijedili, bila je to druga proljetna pobjeda “lokosa”.
Bio je to, prije svega, kompletni cirkus od utakmice! S dva glavna “junaka”…
– Ovo jednostavno nije bio naš dan. Promašili smo dva penala, pogodili stativu, promašivali i mrtve šanse sa dva metra… Nervozna utakmica koja je od samog početka krenula u smjeru u kojem je očito trebala ići – jedino je što je trener Gorice Mario Carević izgovorio u analizi utakmice koju je vodio samo do njezine polovice.
Pa, krenimo redom…
Minuta je jedanaesta, čeka se prva prilika, Lokomotiva dobiva slobodnjak, a u živom zidu je, između ostalih, i Ante Kavelj. Lopta ga je na putu prema golu pogodila u lakat i sudac Zdenko Lovrić je pokazao da je to – penal! Kavelj se čudio, Carević je poludio, Goričani su se međusobno zbunjeno pogledavali, a Marko Pajač namjestio je loptu na bijelu točku. I pogodio.
Pokušala se vratiti Gorica što je prije moguće, zaprijetila preko Čuića, ali već u 22. minuti evo i drugoga gola za “lokose”. Stojaković je pucao, golman Gorice Davor Matijaš odbio ravno prema natrčalom Blažu Boškoviću i to je šokantnih 2-0, a još nije ni polovica poluvremena.
U ostatku prvog dijela prijetila je Lokomotiva dvaput, Gorica također, preko Filipovića i Vrzića, a kad smo došli do treće minute nadoknade, cirkus je i službeno počeo! A ulogu klauna preuzeo je sudac Lovrić.
Odredio je čovjek dvije minute nadoknade, pa pustio igru još i 40-ak sekundi duže, sve dok Pajač nije krenuo driblati Čuića. Ovaj mu je uzeo loptu, vjerojatno uz prekršaj, kojeg Lovrić nije dosudio. Kad već nije, Goričani su jurnuli prema naprijed, došli s loptom do centra u situaciji dva na jedan, a onda je Lovrić – svirao kraj?!?!
Carević je, pogađate, potpuno poludio, a gospon sudac samo ga je čekao. Crveni za trenera Gorice, uz sadržajnu razmjenu mišljenja…
– Bacio sam jaknu od bijesa kad je prekinuo tu kontru dva na jedan, a on je rekao da mi je zbog toga dao crveni karton. Zato što sam nakon što je poluvrijeme već završilo bacio jaknu pokraj aut-linije. I to je to – rekao je vidno uznemireni Carević.
Kao da sve to nije dovoljno, već na otvaranju nastavka, u 47. minuti, svoju je točku odlučio izvesti Davor Matijaš. Vratar Gorice pokušao je u jednostavnoj situaciji ići u dribling, pritom je izgubio loptu, pa je Aleks Stojaković pogodio za 3-0 bez ikakvih poteškoća…
Davor Matijaš, najblaže rečeno, nije imao svoj dan ovoga petka… Foto: Marko Lukunić/PIXSELL
Ali polako, nije tu kraj, jer vjerovali ili ne, Gorica je unatoč svemu tome do kraja mogla i – dobiti utakmicu!
Krenulo je u 52. minuti, kad je u kaznenom prostoru Lokomotive srušen Pozo, da bi Lovrić tek nakon poziva iz VAR-a pokazao na bijelu točku. Loptu je na nju namjestio Jurica Pršir, trebao je to biti taj “okidač” za veliki povratak, ali – pokraj gola! Ne događa se Juri često, ali bio je to takav dan…
Bio je to, zapravo, duplo takav dan. Dobila je Gorica još jedan penal, u 72. minuti, ovoga puta zbog igranja rukom igrača Lokomotive, a novi izvođač bio je Filip Čuić. Gorička devetka namjestila je loptu, trebao je to biti gol kojim će se pokušati uloviti nekakav zadnji vlak, ali – Posavec brani!
Bilo je tu još nekoliko velikih prilika, Nigerijac Wisdom u svom je debiju pogodio stativu iz ozbiljne šanse, prijetili su Goričani i glavom i nogom, i izdaleka i izbliza, ali jednostavno nije išlo. Čak 20 udaraca uputili su prema golu protivnika, ali sve je, kao što je i trener rekao, od početka krenulo u krivom smjeru…
Luda utakmica, očajan ishod, idealno za što brže zaboraviti. I okrenuti se onome što slijedi, jer ono što slijedi iznimno je važno. Sljedeće nedjelje, naime, u Veliku Goricu dolazi Vukovar…
A Lovrić? Jedino logično bilo bi da njega čeka malo duži odmor od suđenja.
Sport
Parasportski savez poziva osobe s invaliditetom da se uključe u sport! Evo što se sve nudi
Možete birati između 4 programa.
Sport
‘Bila je ovo prilika koja se ne propušta! A u odijelu me nećete gledati…’
Damir Milanović, u velikogoričkim nogometnim krugovima poznatiji kao Milka, u petak od 16 sati i službeno započinje svoj mandat u ulozi glavnog trenera Širokog Brijega, i to gostovanjem u Prijedoru…
Nepunih mjesec dana prošlo je od trenutka koji je pošteno iznenadio velikogoričke nogometne krugove. Koji dan ranije s klupe Širokog Brijega, naime, otišao je Dean Klafurić, da bi tog 8. siječnja iz kluba s Pecare objavili kako je njegov nasljednik – njegov donedavni pomoćnik! Damir Milanović je s navršene 43 godine, s nekoliko godina iskustva i gomilom znanja prikupljenim kroz suradnju s Klafom, iznenađujuće dobio priliku na velikoj sceni.
– Da se ne lažemo, da je situacija u klubu bila imalo bolja, trener ne bih bio ja nego netko od iskusnijih kolega. Svjestan sam toga, ali svjestan sam i prilike koja se otvorila. Prilike koju nisam mogao odbiti – javio se Milka iz Širokog uoči svog službenog debija, okršaja s Rudarom u Prijedoru na otvaranju proljetnog dijela sezone u Premijer ligi BiH.
– Kako sam završio na klupi Širokog? Rekao bih, sasvim slučajno. Bio sam tu prošle sezone, sudjelovao u tom osvajanju petog mjesta i finalu Kupa, a bio sam tu i u prvih pet kola jesenskog dijela. Nakon toga smo se razišli, bio sam doma, ali ugovor je i dalje trajao. Kad se dogodilo ono što se dogodilo ove zime, pozvali su me, ponudili mi mjesto trenera i ja sam prihvatio izazov. Znamo svi koliko je u Hrvatskoj kao trener teško “izaći” iz četvrtog ili trećeg ranga, koliko se teško probiti na tom tržištu i zato nisam dvojio. Velika je prilika uzeti klub u prvoj ligi kao glavni trener, bez obzira na sve poteškoće koje tu postoje, na sve eventualne nedostatke. Smatram ovo prilikom za koju sam spreman i siguran sam da ću u ovoj priči profitirati kao trener, kako god ona završila – kaže Milka.
Klub je u proteklom razdoblju doživio brojne promjene, kako u upravljačkoj strukturi, tako i u svlačionici, koju je ove zime napustio velik broj igrača.
– Mi smo momčad u slaganju, ali i klub u slaganju, tako da je sve to normalno. Da, bilo je dosta odlazaka, imali smo i dva izlazna transfera, a nakon svega je realno reći da smo možda nešto slabiji nego što smo bili na jesen. Iskreno, uoči prvoga kola ni sami se znamo što očekivati od samih sebe, pogotovo zato što nam većina novih igrača još nije registrirana. Ali dobro, imamo mi i svojih mladih igrača, imamo dobre temelje od jeseni i ja sam optimističan. Dečki koji su tu imaju svoju priliku, tako i komuniciramo cijelu ovu situaciju, a na njima je da tu priliku iskoriste – ističe trener Milanović.
Uozbiljio se malo s novom funkcijom, ispalit će poneku foru manje, ali nije to ni loše. Zapravo, pokazatelj je to da je potpuno unutra, sto posto posvećen novoj ulozi, najvažnijoj u dosadašnjoj trenerskoj karijeri. Vodio je ranije samostalno kadete Gorice, Mraclin i Jelačić, ali ovo je ipak nešto drugo.
– Je, ovo mi je prvo ovakvo iskustvo na ovoj razini i mogu reći da je to iskustvo vatreno. S obzirom na okolnosti, puno je tu preslagivanja, bavim se s puno toga što baš i nema izravno veze s trenerskim poslom, najmanje s trenerskim poslom. Iz tog razloga tijekom dana zna biti stresno, budući da se moram baviti stvarima o kojima prije nisam razmišljao, a trening mi u svemu tome dođe kao ispušni ventil. Tu sam ja doma, tu se najbolje osjećam – govori Milka.
Iako za nijansu ozbiljniji, u suštini se nije promijenio.
– Ma ne, nema razloga. U neku ruku i dalje se ponašam kao da sam asistent, i dalje slažem treninge, radim puno toga što sam radio i ranije, ali u cijelom procesu mi jako puno pomažu i dečki iz stožera. Postavili smo stvari tako da smo svi isti, da sve radimo zajedno, pri čemu svatko ima svoja zaduženja. Puno komuniciramo, dogovaramo sve detalje, a s pomoćnikom Markom Đorđevićem čak sam i u istom stanu, tako da smo zajedno 24 sata na dan – kaže Milka prije nego što će odgovoriti na ključno pitanje.
Je li spremno odijelo za vođenje utakmica?
– E, to od mene nećeš doživjeti, ha, ha… Gledaj, bio sam radni igrač, da ne kažem vodonoša, red je da budem i radni trener. Prema tome, kao što sam i maloprije rekao, ništa se neće promijeniti, na klupi ćeš me gledati u radnoj trenirci!
Ništa drugo, realno, nismo ni očekivali.
Sport
Neki novi Gradići! Stiglo 12 novih igrača, želje i planovi vode u – viši rang
Nogometaši Gradića započeli su pripreme za proljetni dio sezone ovog ponedjeljka. Trener Marko Rajić na raspolaganju ima 26 igrača, među kojima je i puno novih lica, dok nekih iz jeseni više nema u kadru…
Ima tome već neko vrijeme, nogometaši Gradića gotovo da su postali sinonim za borbu za ostanak. U njoj su se koprcali posljednjih godina u petom rangu, a u njoj su se našli i nakon ispadanja u Premier ligu Zagrebačke županije, budući da su jesen okončali na pretposljednjem, 17. mjestu prvenstvene ljestvice…
Umorni od takve vrste borbe, nova Uprava kluba maksimalno je iskoristila ovu zimu i potpuno promijenila izgled svoje svlačionice. I preko društvenih mreža poslala jasnu poruku javnosti…
“Trener Rajić i naša prva momčad ovog su tjedna otvorili pripreme. Popis na početku priprema – 26 imena. Odaziv dobar, uz nekoliko opravdanih izostanaka, ali znamo da ova priča tek hvata pravi ritam. Ciljevi su jasni. Zahtjevi su postavljeni. Želje su glasno izrečene. Na dečkima je rad. Na dečkima je borba. Na dečkima je da svaki trening ostave zadnji atom snage na terenu.
A mi? Mi kao klub dajemo i više nego što imamo. I oni to vide. I vi to vidite, dragi prijatelji i članovi. Nema stajanja. Nema izgovora. Samo rad, zajedništvo i srce za naše Gradiće. Idemo jako”, stoji u objavi nešto drukčijoj od ostalih ovoga tipa.
A opet, nakon što ovo pročitaš, upitnici se samo nižu. Primjerice, što točno stoji iza tih “jasnih ciljeva, postavljenih zahtjeva i glasno izrečenih želja”…
– Za početak, važno je izvući se, preživjeti ovu sezonu, odnosno što prije osigurati ostanak u ligi. A onda, već od ljeta, idemo pokušati vratiti se u rang više, na razinu na koju ovakav klub i pripada, gdje nam je mjesto. S kadrom kojim trenutačno raspolažemo šaljemo jasnu poruku takve ambicije, u sljedećih godinu-dvije želimo ići gore – otkriva trener Marko Rajić.
Da bi takvo što bilo moguće, svlačionica iz jesenskog dijela morala je doživjeli ozbiljne promjene, što se i dogodilo.
– Iskreno, više ni ne znam koliko je promjena… Znam da su odlasci brojni, a dolasci su još brojniji – kaže trener Rajić.
Ali zato i služi papir, na kojem je cijeli popis…
Dakle, otišla su sedmorica igrača: Luka Komšić novi je član Poleta iz Buševca, Nikola Kos preselio je u redove Mraclina, a Pavao Obućina novi je igrač Udarnika iz Zablatja. Marko Kotoraš, Petar Jerković, Vito Antunović i Filip Belić, s druge strane, u potrazi su za novim sredinama.
Što se dolazaka tiče, brojka je još veća, jer u Gradiće je stiglo čak 12 igrača: golmani Petar Kovačić i Toni Vasilik, koji je stigao iz TŠK-a, vratili su se Krešimir Budimir iz Jelačića, Leonardo Janječić iz Poleta i Hrvoje Krstanović iz Austrije, iz juniora Kurilovca došao je Ivan Matanić, a kao slobodni igrači registrirani su i Dominik Duvnjak, Patrik Posavec, Marko Župetić, David Posavec, Hrvoje Koleš i Patrik Vojnić.
– Zadovoljan sam kadrom, vjerujem da će ovo sad biti neka sasvim druga priča, ali važno je da nemamo nikakav pritisak. Novi predsjednik kluba Edi Ivančić i novi sportski direktor Josip Petrović uvijek su dostupni i apsolutno otvoreni za svaku komunikaciju, s njima je fenomenalno raditi, a to jedino i možemo, naporno raditi! Trenirat ćemo četiri puta tjedno, a odigrat ćemo i tri prijateljske utakmice: Brezovica u subotu, Dragonožec u srijedu, pa Velika Mlaka za Valentinovo – kaže trener Rajić.
Već 22. veljače potpuno renovirani Gradići igrat će gorički kup protiv Kupe, u slučaju prolaska drugo kolo je već idućeg vikenda, a prvenstvo u “premijerki” za Gradićane će početi 8. ožujka najboljom mogućom utakmicom: lokalnim derbijem sa susjedima iz Lomnice!
Bit će to i prvenstvena promocija novih dresova, jer ovo će biti neki novi Gradići…
-
Vijestiprije 3 danaHitna mijenja rutu – pacijenti iz Velike Gorice privremeno preusmjereni u KB Dubrava
-
Vijestiprije 4 danaVIDEO Gužva na ulazu u Veliku Goricu, kolona duga kilometar, vozi se jednim trakom
-
Sportprije 5 danaPolet polijeće: Ludnica na tablici, show u najavi i jedna želja – titula!
-
Vijestiprije 5 danaNovi detalji slučaja iz Lukavca! Osobe sa snimke nisu odgovorne za smrt štenaca