Cherif se vratio: ‘Napadaču nikad nije lako kad ne zabija, ali sve je u glavi!’
Prvim golom u službenoj utakmici nakon 4. prosinca prošle godine Cherif Ndiaye je prelomio utakmicu na Rujevici. “Otresao” je riječkog braniča u skoku i silovito probio golmana Pandura za svoj deseti ovosezonski pogodak. I za povratak starim navikama…
U još jednoj uspješnoj riječkoj avanturi, na nogometnom bombončiću kao što je Rujevica, na stadionu na kojem je Gorica uspisala već treću uzastopnu pobjedu, junaka je i ovoga puta bilo cijeli niz. Kapetan Kahlina odradio je sjajnu utakmicu, na najvišoj mogućoj razini, obrana je bila čvrsta i stabilna, Suk i Kalik držali su sredinu, kasnije i uz pomoć Babeca, uobičajeno opasan bio je Lovrić, aktivni i dobri bili su i Špikić, i Hamad, i Dvorneković u nastavku… A opet, zbog jednog igrača možemo biti posebno sretni.
Cherif Ndiaye, 24-godišnji gorički Senegalac, napadač je “mandžukićevskog” tipa. Veliki radnik, čovjek koji će uvijek momčad staviti na prvo mjesto, napadač koji će se bez kalkulacija vratiti u obranu, uklizati, baciti se i na glavu za svaku loptu ako je potrebno… Međutim, napadačima se u prvom redu broje golovi, a tu je Cherif posljednjih mjeseci patio.
– Kad sam zabio posljednji gol u službenoj utakmici? Znam kad, jako dobro znam, još 4. prosinca u Kupu protiv Slaven Belupa. Davno, jako davno, previše vremena je prošlo… – smješkao se Cherif nakon što je post konačno prekinut na Rujevici.
Imao je i nekoliko minuta prije te 79. minute sjajnu situaciju, bio je potpuno sam pred riječkim golom, ali Lovrić ga nije uspio pronaći dodavanjem.
– Pokušao je, želio mi je dodati, ali lopta mu se krivo odbila – pun je razmijevanja Šero, kako ga zovu suigrači u svlačionici.
Cherif je Rijeci u 79. minuti zabio gol koji je riješio pitanje pobjednika… Foto: Nel Pavletić Gorički/PIXSELL
Prošlo je, dakle, gotovo sedam mjeseci između dva njegova gola u službenim utakmicama. Doduše, u najvećem dijelu tog razadoblja nogomet se nije ni igrao, onih mjesec i pol dana zimske stanke upotpunila su tri “korona mjeseca”, ali vrijeme je svejedno prošlo. A Cherif je čekao. U pripremama uoči nastavka sezone zabio je u svakoj utakmici, i Istri, i Dinamu, i Varaždinu, ali sa službenim utakmicama i njegov je niz stao. Sve do Rujevice.
– Presretan sam što sam konačno prekinuo taj post, svi oko mene čekali su da se to dogodi i sad je zadovoljstvo posebno veliko. Evo, gledam suigrače i ljude iz kluba, sretni su kao da su oni zabili, a ne ja. Suigrači su sretni zbog mene, a ja sam sretan zbog momčadi. Zabio sam, pobijedili smo, nitko sretniji od mene! – od uha do uha širio je osmijeh Ndiaye, kao da je siguran kako je njegovo vrijeme konačno došlo.
A razdoblje bez gola ostavlja iza sebe. U Rijeci je zabio deseti put ove sezone, uz šest komada u prvenstvu ima i četiri gola u Kupu.
– Nikad napadaču nije lako u takvim situacijama, ali sve je u glavi. Ako si mentalno jak, golovi će doći. I trener mi je to stalno ponavljao, govorio je ‘Cherif, ništa ne brini, doći će i golovi’, a sad se to i ostvarilo – kazao je Cherif.
I prvi klupski strijelac Kristijan Lovrić nedvosmisleno je kazao kako je oduševljen što je Cherif opet zabio, istaknuvši sav onaj “prljavi” posao koji odrađuje za momčad, a upravo u toj silnoj potrošnji na svim dijelovima terena može se i tražiti razlog slabijeg realizatorskog učinka.
– Ima i u tome nešto, jer činjenica je da uvijek puno više razmišljam o momčadi nego o sebi. Čak mi je prije utakmice prolazilo kroz glavu da moram malo više misliti na sebe, ali kad krene utakmica, naravno da od toga nema ništa. Uvijek je najvažnije da momčad igra dobro i pobijedi, jer tako i ja profitiram, zato mi je u drugom planu hoću li zabiti ili ne – kaže Cherif.
Točno devet goričkih navijača proslavilo je pobjedu s igračima… Foto: Nel Pavletić Gorički/PIXSELL
Nije djelovao umorno nakon Rujevice, kao da ga je i dalje držala neka vrsta euforije, pa se na njemu nije moglo vidjeti koliko je teških 90 minuta iza momčadi.
– Pritisak Rijeke bio je velik, znali smo da silno žele ovu pobjedu, ali i mi smo željeli bodove nakon onako dobre partije i samo boda u posljednjem ogledu s Dinamo. Željeli smo dokazati da možemo i dobivati ovakve utakmice, uložili smo ogroman trud i na kraju se isplatilo. Znali smo da će prvo poluvrijeme biti jako zahtjevno, da će to trebati preživjeti. Međutim, nakon što smo poveli, bilo je važno sačuvati svoj gol. Pustili smo ih da igraju i čekali smo svoju šansu, jer znali smo da se možemo nositi s tim pritiskom. Uostalom, u svakoj utakmici moramo se nositi s nekom vrstom pritiska i na to smo spremni – ističe Cherif.
Sljedeći ispit je Hajduk, koji dolazi u Veliku Goricu već u utorak. Igra se u večernjem terminu, od 21.05 sati, a u sjećanju je i dalje onaj bolni jesenski poraz na Poljudu (0-6). Motiva će sigurno biti i više nego dovoljno, a bit će i snage, energije, svježine…
– Spreman sam, naravno da jesam, ostalo je još dovoljno svježine. Pobijedili smo, zabio sam gol i sve odmah izgleda puno ljepše. Znaju i u Hajduku da im neće biti lako, svjesni su naše snage i sigurno nas respektiraju, ali imam samo jednu poruku… Pobijedit ćemo! – opet je izvukao široki osmijeh gorički Cherif.
U utrobi Rujevice u tim je trenucima sve izgledalo gotovo idilično, sad je vrijeme za nastavak u tom ritmu. I za novu veliku pobjedu u samo četiri dana. Sve će biti lakše kad znamo da Cherif opet ima spremnu municiju…
Spektakularna utakmica i “teniski” poraz: Dinamo preko Gorice do finala
Nogometaši Gorice i Dinama odigrali su nesvakidašnju utakmicu u polufinalu Kupa. Na kraju ludila od nogometnog doživljaja završilo je 6-3 za Dinamo, dok će jedan igrač Gorice ovu utakmicu posebno pamtiti…
Konačan rezultat kaže da je nemoguća misija takva doista i bila, senzacija se nije dogodila, ali zato se barem dogodio – spektakl! Utakmicu za pamćenje odigrali su Gorica i Dinamo u polufinalu Kupa Hrvatske, utakmicu koja bi lako mogla poslužiti kao reklama za hrvatski klupski nogomet, utakmicu s devet golova, među kojima su i neki vrijedni najvećih nogometnih pozornica…
Prisjećali smo se ovih dana onog prethodnog polufinala između Dinama i Gorice, prisjetili se da je tad Gorica povela već u trećoj minuti, a isto to se dogodilo i ovoga puta. Wisdom Sule je pobjegao desno i poslao loptu na drugu stativu, a tamo je spreman čekao ovih dana neumoljivi Bruno Bogojević. Gorica vodi, stadion pun Dinamovih navijača je utihnuo, ali samo na kratko. Već u šestoj minuti Bakrar je sjajno pogodio nakon ubacivanja i propao je drugi dio plana u kojem je pisalo “brzo povedi i čuvaj to što duže”.
Pokušala je Gorica opet, jer i povela Gorica opet sredinom poluvremena. Sad je Nigerijac Sule strijelac, nakon što je još jedanput pobjegao McKenni, a drugi dio plana ovoga je puta funkcionirao samo za nijansu bolje. Dinamo je pritiskao, a Gorica se uspješno branila sve do 43. minuti i gola od kojeg se nije bilo moguće obraniti…
Kombinacija Mihe Zajca i Diona Drene Belje možda je i najljepši gol koji je ikao pao na Gradskom stadionu u Velikoj Gorici, jer ne viđa se baš svaki dan dupli pas petom i zakucavanje u rašlje sa 20 metara iz prve… Brutalno, neobranjivo, za novo izjednačenje.
Nije bilo lako pratiti Dinamov ritam u nastavku, jer “modri” su izgledali otprilike onako kako su izgledali u pobjedama 5-0 protiv Lokomotive i 7-0 protiv Osijeka u posljednja dva kola. Mašina koja melje probila je gorički blok u 58. minuti, nakon sjajnog ubacivanja Galešića i još bolje realizacije Belje, da bi šest minuta poslije Dinamo otišao i na 4-2, i to drugim golom Zajca, ponovno fantastičnim.
Još šest minuta poslije, u sedamdesetoj, zabio je i Bruno Goda, inače jako dobri Muhamed Šahinović u toj situaciji nije najbolje reagirao, a u 75. minuti opet je zabila i Gorica. I opet je to učinio Bruno Bogojević, kojem je ovoga puta gol “ukralo” milimetarsko zaleđe, baš kao i pet dana ranije u Varaždinu.
Poseban trenutak dogodio se zato u 89. minuti, kad je svoje prezime na semafor ispisao 19-godišnji Stjepan Kučiš. Domaći dečko, dijete kluba, fenomenalno je okrenuo Godu i ljevicom naciljao suprotni kut za svoj spektakularni prvijenac u dresu prve momčad Gorice. Gol je to koji će Štef pamtiti do kraja života, a bila je to i utakmicu koju će mnogi još dugo pamtiti…
Teniskih 6-3, apsolutno nesvakidašnji nogometni rezultat, zaokruženo je u 94. minuti, kad je Lisica dodao, a Fran Topić pogodio, pa je ispalo da se Dinamu baš sviđa na ovom stadionu u Kupu pobjeđivati tim rezultatom. Tu se igralo i finale 2021. godine, Dinamo je igrao protiv Istre 1961 pa Rabuzinovo sunce izborio rezultatom 6-3…
Ovom prilikom “modri” su ušli u svoje 25. finale Kupa, a Gorica nije uspjela ni iz trećeg pokušaja. Realno, nije bila ni blizu, ovaj i ovakav Dinamo apsolutno je nedodirljiv za konkurenciju, a za Goričane sad slijedi potpuni fokus na prvenstvo.
Turopoljska liga trčanja i cestovnog trčanja ponovno je krenula, a prvo kolo održano je na cestovnoj stazi od radara prema Vukovini i Starom Čiču. U organizaciji Atletskog kluba Turopolje, natjecanje se održava svakog utorka u 18 sati, a već na otvaranju sezone zabilježeno je ukupno 77 rezultata na tri različite staze.
Najviše interesa bilo je za dugu stazu od 8 kilometara, gdje je u muškoj konkurenciji najbrže vrijeme istrčao Martin Marčec (30:07), ispred Josipa Martinovića (32:55) i Tomislava Borošića (33:08). U ženskoj konkurenciji na istoj dionici slavila je Jasna Mikulić s vremenom 39:42, druga je bila Luca Žagar (40:26), a treća Martina Mataković Barun (43:57).
Na kraćoj stazi od 4 kilometra pobjedu u muškoj konkurenciji odnio je Svan Relac s vremenom 14:26, ispred Slavka Parlova (14:49) i Sanela Fazlića (16:02). U ženskoj konkurenciji najbrža je bila Veronika Šipušić (17:50), dok su drugo i treće mjesto osvojile Jasminka Zvonar (19:23) i Matea Pokas (19:27).
Osim trčanja, održana je i disciplina hodanja na 4 kilometra, gdje su Iva Tisanić Vilček i Zvonimir Vilček ostvarili identično vrijeme , 35:49. U dječjoj utrci na 500 metara najbrži je bio Marko Terzić (2:09), ispred Roze Biškup (2:19) i Marte Rak (2:20).
Liga se nastavlja u utorak, 14. travnja, ponovno u 18 sati.
Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu dočekuju Dinamo u borbi za ulazak u finale Kupa Hrvatske. Misija je to koju će mnogi nazvati nemogućom, ali bijelih zastava ovdje nema…
Ova će srijeda biti poseban nogometni dan u Velikoj Gorici. Dan koji nudi priliku za povijest. Nije baš da velikogorički nogomet ove sezone već nije ispisivao povijest u Kupu Hrvatske, jer ovo je sezona u kojoj je naš grad imao dva predstavnika u četvrtfinalu, što se vjerojatno neće više nikad dogoditi, ali šteta bi bilo da priča na tome stane… I da, recimo, nogometaši Gorice ne ostave sve što imaju na terenu, u misiji koju će mnogi nazvati – nemogućom.
Dinamo izgleda zaista impresivno u svakom smislu, znaju ponešto o tome i igrači Osijeka, koji su nekidan iz Maksimira otišli sedmicom, ali i mnogi prije njih. Je, dobra je i Gorica u posljednje vrijeme, Mario Carević sve je bliže onome što želi od svoje momčadi, ali naravno da je kvaliteta debelo na strani gostiju iz Maksimira. I da će Gorici, kako i sam trener kaže, trebati i izrazito dobar dan, i doza sreće, i nešto slabiji dan protivnika, kako bi izbjegla poraz.
Naravno, nitko u goričkom taboru ne razmišlja o nekakvim bijelim zastavama, daleko od toga, jer ovo je prilika koju vrijedi iskoristiti. Ima u goričkom kadru cijeli niz igrača koji su ranije tijekom karijere osvajali Kup (Pavičić četiri puta, Čabraja dvaput, Bogojević jedanput…), a ovoga će puta na favoriziranog protivnika izaći s jasnim planom – pokušati iskoristiti svaki, i najmanji komadić prostora… Kako će taj plan funkcionirati, tek ćemo vidjeti, ali iskustva nas uče da nije nemoguće.
Dinamo je dobio posljednje dvije utakmice protiv Gorice, po jednu u Velikoj Gorici i Maksimiru, ali one dvije prije toga dobila je Gorica. Na kraju prošle i na početku ove sezone Goričani su znali pronaći način, a nadu nudi i malo dalji pogled u prošlost. Na proljeće 2021. godine, na taj prethodni polufinalni ogled ovih dviju momčadi.
Igralo se na Maksimiru, pod vodstvom trenera Damira Krznara i Siniše Oreščanina, a odluka je padala u produžecima. Gorica i Dinamo izgledali su ovako:
Gorica je tom prilikom kreirala otvaranje iz snova, povela je u trećoj minuti golom Darija Špikića i držala vodstvo do 48. sekunde drugog poluvremena. Na poluvremenu su ušli Majer i Ademi, a za 1-1 je odmah zabio Mišić. Samo tri minute poslije Francuz Cheick Keita dobio je “labav” drugi žuti karton, odnosno crveni, no Dinamo do isteka devedesete nije mogao savladati Banića.
U produžecima ipak nije bilo dovoljno snage ni koncentracije, pa su Jakić, Majer i Ademi pogađali za konačnih 4-1, što je “modre” odvelo u finale, koje su protiv Istre igrali u – Velikoj Gorici.
Pet godina poslije u kadru Gorica nema više nikoga osim Jurice Pršira, koji je onomad ušao u 81. minuti umjesto Babeca, dok su kod Dinama i dalje aktualni već spomenuti Mišić i golman Zagorac. Sve ostalo se, naravno, potpuno promijenilo, uključujući i klupske strukture. U Maksimiru je danas šef Zvone Boban, a u Gorici je gazda Ilija Karamatić, kojem bi eventualni uspjeh u srijedu značio bajkovitu završnicu prve sezone na čelu kluba.
Protiv Dinama za finale Kupa: ‘Vjerovat ćemo da je iznenađenje moguće!’
Nogometaši Gorice u srijedu od 18.30 sati na Gradskom stadionu, u polufinalu Kupa Hrvatske, dočekuju Dinamo, vodeću momčad prvenstva, koja je u briljantnoj formi. Međutim, Goričani znaju što je potrebno za uspjeh…
Polufinale Kupa, treći put! Stigao je i taj trenutak, vrijeme za treći pokušaj, ali prvi na svom stadionu. Jedanput je koban bio upravo Dinamo na Maksimiru, i to nakon produžetaka, a drugi put Hajduk na Poljudu. Treći pokušaj je, eto, stigao u zeznutom izdanju, jer koliko god igraš doma, toliko ti je s druge strane strašni Dinamo… Gaze “modri” sve pred sobom u posljednje vrijeme, izgledaju zaista impresivno, ali valjda moraju jedanput imati i lošiji dan.
– S psihološkog aspekta sigurno je ovo drukčija utakmica, budući da ovdje sve stane u tih 90 minuta. Ili ćeš igrati finale ili nećeš. Priprema će biti drukčija u tom psihološkom smislu, ali u taktičkom i nogometnom sve je otprilike isto – kaže trener Mario Carević najavljujući utakmicu koja može donijeti iskorak u povijest.
S obzirom na Dinamova izdanja u posljednjih nekoliko utakmica, prolazak Gorice u prvo finale Kupa ikad sportska bi javnost doživjela kao prvorazrednu senzaciju. Neće pomoći ni to što je zdravstveni karton fino popunjen, ali bijelih zastava ovdje nema, niti će ih biti.
– Da, imamo problema s ozljedama. Pozo nam je u Varaždinu izašao na poluvremenu zbog ozljed, upitan je, kao i Erceg, koji se ozlijedio pred kraj utakmice i jedan period ćemo morati biti bez njega. Ali dobro, nećemo plakati, ni zbog toga ni zbog ždrijeba. Dobili smo najtežeg mogućeg protivnika, ali nema kukanja, ulovit ćemo se u koštac i sa njima. Naravno da je Dinamo favorit, u vrhunskoj su formi i teško ih je pobijediti. Međutim, mi smo to već jedanput napravili – podsjetio je Carević.
Dogodilo se to još tamo sredinom rujna prošle godine, Trontelj i Pozo golovima su odveli Goricu do prve gostujuće pobjede protiv Dinama, a sad bi valjalo primijeniti sličan recept. I, za početak, vjerovati.
– Ja čvrsto vjerujem u ove momke, vjerujem da možemo napraviti iznenađenje, bez obzira što su oni favoriti, što je na njihovoj strani puno toga. Opet kažem, jedna je to utakmica, mi ako budemo pravi, ako nas malo i poljubi sreća, ako oni ne budu imali svoj najbolji dan, možemo očekivati dobar rezultat. Svjesni smo da ćemo patiti, da će oni nametnuti svoju igru, jer Dinamo ima ogromnu kvalitetu, no spremni smo na sve to – zaključio je trener Gorice.
Atletski klub Maraton Velika Gorica priprema “Proljetni dječji kros grada Velike Gorice“, koji će se održati u subotu, 18. travnja 2026. godine, s početkom u 10 sati na igralištu Osnovne škole Eugena Kumičića.
Kako je istaknuo predsjednik AK Maraton Velika Gorica Darko Mišerić, kros je zamišljen kao natjecanje po dobnim skupinama, odnosno po razredima. Trčat će učenici 1. i 2., 3. i 4., 5. i 6. te 7. i 8. razreda, pri čemu će djevojčice i dječaci nastupati odvojeno.
“Trčat će se 400 metara, odnosno 800 metara za starije kategorije te na kraju će biti i organizirana prigodna utrka za roditelje od 400 metara. Samo proglašenje bit će oko 13 sati. Svi sudionici će dobiti poklon pakete te će doći poznati gorički sportaši koji će im to dodijeliti”, dodao je.
Prema njegovim riječima, na krosu bi se moglo okupiti oko 200 do 300 djece iz velikogoričkih osnovnih i područnih škola, ali i dio mladih atletičara iz klubova sa šireg područja Zagrebačke županije.
“Nadam se da se vidimo u što većem broju. Veselimo se vašem dolasku”, zaključio je Mišerić.