Sport

Cherif se vratio: ‘Napadaču nikad nije lako kad ne zabija, ali sve je u glavi!’

Prvim golom u službenoj utakmici nakon 4. prosinca prošle godine Cherif Ndiaye je prelomio utakmicu na Rujevici. “Otresao” je riječkog braniča u skoku i silovito probio golmana Pandura za svoj deseti ovosezonski pogodak. I za povratak starim navikama…

Objavljeno

prije 6 godina

27. lipnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

U još jednoj uspješnoj riječkoj avanturi, na nogometnom bombončiću kao što je Rujevica, na stadionu na kojem je Gorica uspisala već treću uzastopnu pobjedu, junaka je i ovoga puta bilo cijeli niz. Kapetan Kahlina odradio je sjajnu utakmicu, na najvišoj mogućoj razini, obrana je bila čvrsta i stabilna, Suk i Kalik držali su sredinu, kasnije i uz pomoć Babeca, uobičajeno opasan bio je Lovrić, aktivni i dobri bili su i Špikić, i Hamad, i Dvorneković u nastavku… A opet, zbog jednog igrača možemo biti posebno sretni.

Cherif Ndiaye, 24-godišnji gorički Senegalac, napadač je “mandžukićevskog” tipa. Veliki radnik, čovjek koji će uvijek momčad staviti na prvo mjesto, napadač koji će se bez kalkulacija vratiti u obranu, uklizati, baciti se i na glavu za svaku loptu ako je potrebno… Međutim, napadačima se u prvom redu broje golovi, a tu je Cherif posljednjih mjeseci patio.

– Kad sam zabio posljednji gol u službenoj utakmici? Znam kad, jako dobro znam, još 4. prosinca u Kupu protiv Slaven Belupa. Davno, jako davno, previše vremena je prošlo… – smješkao se Cherif nakon što je post konačno prekinut na Rujevici.

Imao je i nekoliko minuta prije te 79. minute sjajnu situaciju, bio je potpuno sam pred riječkim golom, ali Lovrić ga nije uspio pronaći dodavanjem.

– Pokušao je, želio mi je dodati, ali lopta mu se krivo odbila – pun je razmijevanja Šero, kako ga zovu suigrači u svlačionici.

Cherif je Rijeci u 79. minuti zabio gol koji je riješio pitanje pobjednika… Foto: Nel Pavletić Gorički/PIXSELL

Prošlo je, dakle, gotovo sedam mjeseci između dva njegova gola u službenim utakmicama. Doduše, u najvećem dijelu tog razadoblja nogomet se nije ni igrao, onih mjesec i pol dana zimske stanke upotpunila su tri “korona mjeseca”, ali vrijeme je svejedno prošlo. A Cherif je čekao. U pripremama uoči nastavka sezone zabio je u svakoj utakmici, i Istri, i Dinamu, i Varaždinu, ali sa službenim utakmicama i njegov je niz stao. Sve do Rujevice.

– Presretan sam što sam konačno prekinuo taj post, svi oko mene čekali su da se to dogodi i sad je zadovoljstvo posebno veliko. Evo, gledam suigrače i ljude iz kluba, sretni su kao da su oni zabili, a ne ja. Suigrači su sretni zbog mene, a ja sam sretan zbog momčadi. Zabio sam, pobijedili smo, nitko sretniji od mene! – od uha do uha širio je osmijeh Ndiaye, kao da je siguran kako je njegovo vrijeme konačno došlo.

A razdoblje bez gola ostavlja iza sebe. U Rijeci je zabio deseti put ove sezone, uz šest komada u prvenstvu ima i četiri gola u Kupu.

– Nikad napadaču nije lako u takvim situacijama, ali sve je u glavi. Ako si mentalno jak, golovi će doći. I trener mi je to stalno ponavljao, govorio je ‘Cherif, ništa ne brini, doći će i golovi’, a sad se to i ostvarilo – kazao je Cherif.

I prvi klupski strijelac Kristijan Lovrić nedvosmisleno je kazao kako je oduševljen što je Cherif opet zabio, istaknuvši sav onaj “prljavi” posao koji odrađuje za momčad, a upravo u toj silnoj potrošnji na svim dijelovima terena može se i tražiti razlog slabijeg realizatorskog učinka.

– Ima i u tome nešto, jer činjenica je da uvijek puno više razmišljam o momčadi nego o sebi. Čak mi je prije utakmice prolazilo kroz glavu da moram malo više misliti na sebe, ali kad krene utakmica, naravno da od toga nema ništa. Uvijek je najvažnije da momčad igra dobro i pobijedi, jer tako i ja profitiram, zato mi je u drugom planu hoću li zabiti ili ne – kaže Cherif.

Točno devet goričkih navijača proslavilo je pobjedu s igračima… Foto: Nel Pavletić Gorički/PIXSELL

Nije djelovao umorno nakon Rujevice, kao da ga je i dalje držala neka vrsta euforije, pa se na njemu nije moglo vidjeti koliko je teških 90 minuta iza momčadi.

– Pritisak Rijeke bio je velik, znali smo da silno žele ovu pobjedu, ali i mi smo željeli bodove nakon onako dobre partije i samo boda u posljednjem ogledu s Dinamo. Željeli smo dokazati da možemo i dobivati ovakve utakmice, uložili smo ogroman trud i na kraju se isplatilo. Znali smo da će prvo poluvrijeme biti jako zahtjevno, da će to trebati preživjeti. Međutim, nakon što smo poveli, bilo je važno sačuvati svoj gol. Pustili smo ih da igraju i čekali smo svoju šansu, jer znali smo da se možemo nositi s tim pritiskom. Uostalom, u svakoj utakmici moramo se nositi s nekom vrstom pritiska i na to smo spremni – ističe Cherif.

Sljedeći ispit je Hajduk, koji dolazi u Veliku Goricu već u utorak. Igra se u večernjem terminu, od 21.05 sati, a u sjećanju je i dalje onaj bolni jesenski poraz na Poljudu (0-6). Motiva će sigurno biti i više nego dovoljno, a bit će i snage, energije, svježine…

– Spreman sam, naravno da jesam, ostalo je još dovoljno svježine. Pobijedili smo, zabio sam gol i sve odmah izgleda puno ljepše. Znaju i u Hajduku da im neće biti lako, svjesni su naše snage i sigurno nas respektiraju, ali imam samo jednu poruku… Pobijedit ćemo! – opet je izvukao široki osmijeh gorički Cherif.

U utrobi Rujevice u tim je trenucima sve izgledalo gotovo idilično, sad je vrijeme za nastavak u tom ritmu. I za novu veliku pobjedu u samo četiri dana. Sve će biti lakše kad znamo da Cherif opet ima spremnu municiju…

Sport

Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…

Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige

Objavljeno

prije 3 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…

Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.

Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.

Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.

Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.

Nastavite čitati

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 4 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 6 sati

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.