Cherif se vratio: ‘Napadaču nikad nije lako kad ne zabija, ali sve je u glavi!’
Prvim golom u službenoj utakmici nakon 4. prosinca prošle godine Cherif Ndiaye je prelomio utakmicu na Rujevici. “Otresao” je riječkog braniča u skoku i silovito probio golmana Pandura za svoj deseti ovosezonski pogodak. I za povratak starim navikama…
U još jednoj uspješnoj riječkoj avanturi, na nogometnom bombončiću kao što je Rujevica, na stadionu na kojem je Gorica uspisala već treću uzastopnu pobjedu, junaka je i ovoga puta bilo cijeli niz. Kapetan Kahlina odradio je sjajnu utakmicu, na najvišoj mogućoj razini, obrana je bila čvrsta i stabilna, Suk i Kalik držali su sredinu, kasnije i uz pomoć Babeca, uobičajeno opasan bio je Lovrić, aktivni i dobri bili su i Špikić, i Hamad, i Dvorneković u nastavku… A opet, zbog jednog igrača možemo biti posebno sretni.
Cherif Ndiaye, 24-godišnji gorički Senegalac, napadač je “mandžukićevskog” tipa. Veliki radnik, čovjek koji će uvijek momčad staviti na prvo mjesto, napadač koji će se bez kalkulacija vratiti u obranu, uklizati, baciti se i na glavu za svaku loptu ako je potrebno… Međutim, napadačima se u prvom redu broje golovi, a tu je Cherif posljednjih mjeseci patio.
– Kad sam zabio posljednji gol u službenoj utakmici? Znam kad, jako dobro znam, još 4. prosinca u Kupu protiv Slaven Belupa. Davno, jako davno, previše vremena je prošlo… – smješkao se Cherif nakon što je post konačno prekinut na Rujevici.
Imao je i nekoliko minuta prije te 79. minute sjajnu situaciju, bio je potpuno sam pred riječkim golom, ali Lovrić ga nije uspio pronaći dodavanjem.
– Pokušao je, želio mi je dodati, ali lopta mu se krivo odbila – pun je razmijevanja Šero, kako ga zovu suigrači u svlačionici.
Cherif je Rijeci u 79. minuti zabio gol koji je riješio pitanje pobjednika… Foto: Nel Pavletić Gorički/PIXSELL
Prošlo je, dakle, gotovo sedam mjeseci između dva njegova gola u službenim utakmicama. Doduše, u najvećem dijelu tog razadoblja nogomet se nije ni igrao, onih mjesec i pol dana zimske stanke upotpunila su tri “korona mjeseca”, ali vrijeme je svejedno prošlo. A Cherif je čekao. U pripremama uoči nastavka sezone zabio je u svakoj utakmici, i Istri, i Dinamu, i Varaždinu, ali sa službenim utakmicama i njegov je niz stao. Sve do Rujevice.
– Presretan sam što sam konačno prekinuo taj post, svi oko mene čekali su da se to dogodi i sad je zadovoljstvo posebno veliko. Evo, gledam suigrače i ljude iz kluba, sretni su kao da su oni zabili, a ne ja. Suigrači su sretni zbog mene, a ja sam sretan zbog momčadi. Zabio sam, pobijedili smo, nitko sretniji od mene! – od uha do uha širio je osmijeh Ndiaye, kao da je siguran kako je njegovo vrijeme konačno došlo.
A razdoblje bez gola ostavlja iza sebe. U Rijeci je zabio deseti put ove sezone, uz šest komada u prvenstvu ima i četiri gola u Kupu.
– Nikad napadaču nije lako u takvim situacijama, ali sve je u glavi. Ako si mentalno jak, golovi će doći. I trener mi je to stalno ponavljao, govorio je ‘Cherif, ništa ne brini, doći će i golovi’, a sad se to i ostvarilo – kazao je Cherif.
I prvi klupski strijelac Kristijan Lovrić nedvosmisleno je kazao kako je oduševljen što je Cherif opet zabio, istaknuvši sav onaj “prljavi” posao koji odrađuje za momčad, a upravo u toj silnoj potrošnji na svim dijelovima terena može se i tražiti razlog slabijeg realizatorskog učinka.
– Ima i u tome nešto, jer činjenica je da uvijek puno više razmišljam o momčadi nego o sebi. Čak mi je prije utakmice prolazilo kroz glavu da moram malo više misliti na sebe, ali kad krene utakmica, naravno da od toga nema ništa. Uvijek je najvažnije da momčad igra dobro i pobijedi, jer tako i ja profitiram, zato mi je u drugom planu hoću li zabiti ili ne – kaže Cherif.
Točno devet goričkih navijača proslavilo je pobjedu s igračima… Foto: Nel Pavletić Gorički/PIXSELL
Nije djelovao umorno nakon Rujevice, kao da ga je i dalje držala neka vrsta euforije, pa se na njemu nije moglo vidjeti koliko je teških 90 minuta iza momčadi.
– Pritisak Rijeke bio je velik, znali smo da silno žele ovu pobjedu, ali i mi smo željeli bodove nakon onako dobre partije i samo boda u posljednjem ogledu s Dinamo. Željeli smo dokazati da možemo i dobivati ovakve utakmice, uložili smo ogroman trud i na kraju se isplatilo. Znali smo da će prvo poluvrijeme biti jako zahtjevno, da će to trebati preživjeti. Međutim, nakon što smo poveli, bilo je važno sačuvati svoj gol. Pustili smo ih da igraju i čekali smo svoju šansu, jer znali smo da se možemo nositi s tim pritiskom. Uostalom, u svakoj utakmici moramo se nositi s nekom vrstom pritiska i na to smo spremni – ističe Cherif.
Sljedeći ispit je Hajduk, koji dolazi u Veliku Goricu već u utorak. Igra se u večernjem terminu, od 21.05 sati, a u sjećanju je i dalje onaj bolni jesenski poraz na Poljudu (0-6). Motiva će sigurno biti i više nego dovoljno, a bit će i snage, energije, svježine…
– Spreman sam, naravno da jesam, ostalo je još dovoljno svježine. Pobijedili smo, zabio sam gol i sve odmah izgleda puno ljepše. Znaju i u Hajduku da im neće biti lako, svjesni su naše snage i sigurno nas respektiraju, ali imam samo jednu poruku… Pobijedit ćemo! – opet je izvukao široki osmijeh gorički Cherif.
U utrobi Rujevice u tim je trenucima sve izgledalo gotovo idilično, sad je vrijeme za nastavak u tom ritmu. I za novu veliku pobjedu u samo četiri dana. Sve će biti lakše kad znamo da Cherif opet ima spremnu municiju…
Igrači bivši, gdje ste? Jedan zabija, drugi završio karijeru, treći našao klub…
Bivši igrač Gorice Cherif Ndiaye blista u dresu Senegala na Afričkom kupu nacija, bivši igrač Gorice Dino Štiglec zaključio je igračku karijeru, a bivši igrač Gorice Valentino Majstorović konačno je pronašao rješenje…
Dok apstiniramo od HNL-a i uživamo u dvoranskom nogometu, stignemo ispratiti i sve druge aktualne sekvence iz svijeta nogometa, a poveznice s Goricom iskaču svako malo. Dođe do toga čak i na Afričkom kupu nacija, gdje briljira Cherif Ndiaye. U dresu Senegala bivši napadač Gorice se specijalizirao za točke na i, pa je tako zabio za konačnih 3-0 protiv Bocvane u prvoj i za konačnih 3-0 protiv Benina u zadnjoj utakmici skupine.
Zanimljivo je s vremena na vrijeme baciti pogled na karijere bivših igrača Gorice nakon odlaska iz Turopolja, ima tu različitih priča i sudbina, pri čemu je dobar dio karijera i završen. Nogomet tako više ne igra Joey Suk, u stožeru Radomira Đalovića je Igor Čagalj, na funkciji u klubu Matija Dvorneković… A tom se društvu nogometnih penzionera po novome pridružio i Dino Štiglec!
Zagrepčanin koji je u Goricu došao one “Sopićeve zime”, usred potrage za frajerima koji će izvući najtežu sezonu u klupskoj prvoligaškoj povijesti, a pomalo je i čuvena postala ona priča kako su direktor Brkljača i trener Sopić sreli Štigleca u jednom Shopping centru i odmah reagirali…
Iz Gorice je Štiglec otišao u ljeto ove godine, nakon šest mjeseci bez ijedne odigrane sekunde, pa je proljeće u većoj mjeri koristio za odrađivanje prakse u omladinskoj školi Gorice, budući da je upisao trenersku akademiju. Nogomet mu se, međutim, i dalje igrao, pa je prihvatio poziv ambicioznog trećeligaša Mladosti iz Ždralova. Odradio je dobru jesen, iako je njezin finiš propustio zbog ozljede, da bi u danima prije Božića objavio da je kraj.
“Dragi moji… Kad sam razmišljao o ovom trenutku, nisam mislio da će tako brzo doći. Stara garda bi uvijek govorila da karijera prođe u trenu. Rekli bi šuti, radi, uživaj i sve će doći na svoje. Naravno, nisam vjerovao, ali svemu dođe kraj, pa tako i moj. Vrijeme je za druge momke”, objavio je Štiglec na društvenim mrežama.
“Uvijek se postavlja pitanje što najviše ostaje iza nas? Rekao bih lijepi i oni manje lijepi trenuci. Jer, što je nogomet? Puno rada, odricanja, padova, ozljeda, stresova, razočaranja, a onda opet to isto, i onda – boom! U trenutku zaboraviš na sve loše i shvatiš da je to ono što si želio kao klinac. Ono na čemu sam neizmjerno zahvalan je nezaboravno iskustvo i putovanje koje sam dobio kroz svoju karijeru i klubove u kojima sam igrao: Zagreb, Vrapče, Lučko, Slaven Belupo, Olimpija, Slask Wroclaw, Hapoel Haifa, Gorica i Mladost Ždralovi.
Hvala svim mojim bivšim trenerima i sportskim djelatnicima, a posebno mojim bivšim suigračima, s kojima imam uspomene za cijeli život. Oni koji su najviše trpjeli su naravno moji najmiliji, moja obitelj!! Bez njih ne bi bilo ni mene. Sad konačno mogu gledati utakmice u miru svaki vikend. Mislim da je na kraju svake priče najbitnije da je čovjek zadovoljan i miran, a ja to definitivno jesam! Vjerujem i siguran sam da se vidimo u nekoj drugoj priči jer život ovime ne završava, nego tek počinje…”, poručio je 35-godišnji Štiglec, kojeg je u Ždralovima “naslijedio” Dario Čanađija, povratnik u klub u kojem je i krenuo.
Novo poglavlje otvorio je i njegov prijatelj i dojučerašnji suigrač Valentino Majstorović. Nakon velikog egzodusa iz svlačionice Gorice ovog ljeta nove su klubove pronašli svi igrači koji su napustili Goricu, svi osim dobrog dečka Majstora. Prilike koje su se otvarale nisu zadovoljavale njegove ambicije i čekao je sve do ove zime, kad je stigao poziv iz Posušja. Pojačat će tako BiH premijerligaša, zajedno s dojučerašnjim golmanom Lokomotive Zvonimirom Šubarićem.
Na 33. Kup HVIDR-a u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici u tri dana (od 28. do 30.12.2025.) odigrano je 20 utakmica, kompletno prvo kolo.
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Slijedi pauza od tri dana, slijede fešte za doček nove 2026. godine i produženo slavlje, a nastavak turnira je 03. siječnja 2026. godine. Na programu je deset utakmica repesaža u kojima će poražene ekipe u prvom kolu imati još jednu priliku da se kvalificiraju u nastavak natjecanja, u nokaut fazu.
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Jučerašnje utakmice prvog kola bile su zanimljive i vrlo efikasne, postignuto je 30 golova na 6 utakmica. Nakon prvih petnaest minuta i početkom drugog poluvremena CB Alkar Ekoobrada (veteranska momčad VG Boys) bila je u rezultatskom minusu od dva gola.
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Velika Gorica, 30.12.2025. 33.Kup HVIDR-a, 01.kolo. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Sve se preokrenulo u završnici kada je Tomislav Škrinjarić smanjio na 1:2, a onda je Galonja s dva gola riješio susret u korist veterana. Za poražene dvostruki strijelac bio je Nikola Kos.
Galerija fotografija
33.Kup HVIDR-a 2025. (28.12.2025. – 11.01.2026.)
Rezultati 01.kolo (30.12.2025.): Crofna – Elektroluč Solar 0:6, Slane Srdele – Leograd 3:4, Knjigovodstvo Šimičić & Trgovine Aldi – CB Alkar Ekoobrada 2:3, Gorenc Transporti – Agrad Projekt 1:4, Oštri Ćošak VG – Boemi 0:3, CB Domino – Tim Med 0:4.
Rezultati 01. kolo (29.12.2025.): Pitstop Autoservis – Frida CB 6:0, Kos Prijevoz – Briza Foča Derventa 3:2, DS King – Marmis Croatia 5:1, MNK Tornado – Otpremnik Zagreb 1:4, Stridon Promet – Mlade nade 5:0, Blendz Barber Studio – Mili Mont 0:8, Musculus Gym & MBE Sesvete – Zelengaj 1:2.
Vratija se Šime! U zelenom dresu Jelačića opet je gospar Antoni…
Antoni Prizmić (26) nosio je dres Jelačića od 2018. do 2022. godine, nakon čega je tri godine proveo u austrijskim nižim ligama, a sad se vraća u Turopolje, u mjesto u kojem se osjeća kao kod svoje kuće…
Baš kao što je onomad radio Herr Otto Barić u svojim klubovima, danas u Vukovini radi Herr Tomislav Škrinjarić.
– Fale mi još dva igrača!
Tako je imao običaj govorio Otto, a kao da je tako nekako u zadnje vrijeme govorio Tomo, koji je očito imao i jedan dodatak:
– Samo, ako nije problem, da obojica dođu do Nove godine…
Budući da je trenerova želja ljudima iz Jelačića zapovijed, dva igrača došla su već prije Nove godine! Prvi je, doduše, više vezan za Svetog Nikolu, jer Antonija Ćosića “banovi” su dobili kao dar u čizmicu još početkom prosinca, da bi u posljednjim danima 2025. godine stigla i nova objava.
“Ima li boljeg načina za početak Nove godine od novog pojačanja? Ili bolje reći “starog”? S ponosom možemo reći – vratija se Šime! Naš Antoni Prizmić, koji se vraća iz Austrije u sjajnoj formi, kao drugi strijelac lige, ponovno se pridružuje našim redovima!”, pohvalili su se iz Vukovine.
Tonija, kako ga u Vukovini zovu, lokalni nogometni kibici jako dobro pamte iz razdoblja od 2018. do 2022. godine. Taj je četverogodišnji mandat Prizmić odradio upravo na igralištu pokraj groblja, i to u velikom stilu. Riječ je o Dubrovčaninu koji se uz isto to igralište osjećao kao da šeta svojim Stradunom, jer tu je zaista bio kao doma, pa i ne čudi što je na odlasku obećao ono što je sad i ispunio:
– Vratit ću se prije ili kasnije!
Vratio se nakon tri godine. Igrao je u međuvremenu za Austriju Rohbrunn i za Wolfau, vrlo uspješno, a sad je, s napunjenih 26 godina, odlučio da je vrijeme da se vrati u domovinu. Odabrao je poznato okruženje i nema dvojbe da će u svakom smislu biti vrijedan dodatak svlačionici pod ravnanjem trenera Škrinjarića. Koji će sad, baš kao i dobri stari Otto nekoć, imati nešto za dodati:
– E, super je ovo, ali… Sad mi trebaju još dva igrača.
Kako stvari stoje, želje će mu se vrlo brzo i ostvariti, budući da ekskluzivno doznajemo kako ovo ni slučajno nije posljednji čin u procesu osnaživanja kadra za proljetne izazove u “premijerki”…
Bajka sa sjevera: Cure iz Udarnika stvarale uspomene i – osvojile zlato!
Mlade rukometašice Udarnika proteklih su dana uživale u sudjelovanju na turniru u švedskom Lundu, na kojem su bile čak 843 ekipe. Jedan od pehara na kraju ove priče ide upravo u Veliku Goricu!
Dan nakon Božića, i dalje djelomično opterećene posljedicama blagdanske trpeze, mlade rukometašice Udarnika otputovale su u Švedsku, na jedan od najvećih turnira ovoga tipa u svijetu. Nevjerojatno 843 ekipe doputovale su na jug Švedske, u grad Lund, gdje su se tražili najboljih u svakoj od kategorija. Udarnik je u tu priču upao sa dvije svoje ekipe, na put su krenule U-12 i U-15 selekcija, a dan prije Nove godine cure će se kući vratiti s doživljajima koji će se prepričavati i sa – zlatnim medaljama!
Za nijansu uspješnija ove je godine bila selekcija U-15, koja je oduševljavala praktički tijekom cijelog turnira. Na kraju grupne faze nije bilo sreće, u krugu od tri ekipe s istim brojem bodova naše su cure izvukle najkraću slamku i završnice na trećemu mjestu. Otišle su tako u B turnir, kroz koji su suvereno gazila sve do finala. Pa nastavile u istom stilu! Norveški Storhamar pao je rezultatom 17-14 i pehar za pobjednika “utješnog” turnira putuje u Veliku Goricu.
“Ovakvi turniri donose puno više od same igre. Putovanja, zajedničko vrijeme, nova iskustva i utakmice protiv ekipa iz cijelog svijeta jačaju timski duh i dodatno grade ovu ekipu. Lundaspelen je prilika za rast, učenje i stvaranje uspomena koje ostaju za cijeli život”, ponosno su objavili iz ŽRK Udarnika.
Sličan put imala je i selekcija U-12, koja je također završila na trećemu mjestu u svojoj skupini, pa je i ovdje slijedila borba kroz B turnir. I mlađa Udarnikova ekipa pokazala je jako puno, ali nedostajalo je i malo sreće da bi se na kraju došlo do medalje. Unatoč tome što medalje nisu pronašle svoje mjesto u prtljagi, razloga za zadovoljstvo bilo je i više nego dovoljno.
“Rezultat je važan, ali ono što naše djevojke ovdje dobivaju daleko nadilazi konačan ishod,uče kako s ponosom nositi boje svoga kluba, grada i države te kako sport gradi karakter, prijateljstva i snove. Lundaspelen za njih nije samo turnir, već dio jednog posebnog sportskog puta koji ostavlja uspomene i iskustva za cijeli život”, poruka je iz kluba za ovu generaciju.
Djevojke su se družile po cijele dane, natjecale se u sportu kojeg najviše vole, a stigle su i otići na izlet do obližnjeg Malmöa… Kad se na sve to nadodaju i zlatne medalje za kraj, ispada da stvarno nije slučajno da se cijeli ovaj projekt čiji je Udarnik dio zove – uspomene za cijeli život!
Tiha zimska pauza: Goričani kreću 3. siječnja, potraga za pojačanjima u tijeku
Nogometaši Gorice ulaze u posljednju fazu dvotjedne zimske stanke, odmah nakon Nove godine kreću na posao, a u prvim danima 2026. godine doznat ćemo i što će se mijenjati po pitanju kadra…
Dok svi mi ostali ovih dana ispraćamo godinu koja je, eto, stigla i do svog pretposljednjeg dana, nogometaši Gorice polako ispraćaju svoj kratki zimski odmor. Dočekat će novu godinu, drugog dana 2026. će se još moći i odmoriti od dočeka, a već 3. siječnja trener Mario Carević će prozvati imena igrača pozvanih na pripreme za proljetni dio sezone. I dalje neizvjesne sezone, u jesenskom dijelu prožete usponima i padovima, a samim time i zima dobiva drukčiji smisao.
Posljednji Osijek ima pet bodova manje, u leđa Gorici gledaju i Vukovar te Lokomotiva, ali situacija ne dozvoljava ni trenutak opuštanja. Svjestan je toga i Carević, nije bez razloga odlučio krenuti s radom odmah nakon Nove godine, bez ikakvoga gubljenja vremena, a svjesni su toga i u klubu. Aktivnosti na tržištu sasvim sigurno traju, iako bilo kakvih potvrda o tome ovih dana nema. Još od priča o navodnim interesima za Kavelja i Pršira ništa nije “procurilo” u javnost, što i ne čudi osobito s obzirom na stil koji su odabrali novi čelni ljudi kluba.
Znamo da će pripreme krenuti 3. siječnja, da će se prvih pet dana trenirati na Gradskom stadionu, a od 8. do 17. siječnja gorička će ekspedicija biti u Umagu, u miru i tišini. Kući će se vratiti tjedan dana prije prve utakmice u proljetnom dijelu prvenstva, gostovanja kod Varaždina, nakon čega slijedi i domaći okršaj s Hajdukom…
Kako će Gorica izgledati u tim prvim utakmicama nastavka prvenstva, zasad je velika nepoznanica. S obzirom na količinu dostupnih informacija moguća su samo nagađanja, a u tu kategoriju spadaju i priče kako se radi na dovođenju novih opcija u napadačkom dijelu momčadi. To je i logično, jer Gorica je vodeća u ligi po broju propuštenih velikih prilika, nedostajalo je tu i hitrine među kandidatima za napadačke pozicije, što će reći da u ovom segmentu postoji značajan prostor za napredak.
U sredini igrališta je gužva, ne bude li odlazaka, tu velike potrebe za popunama i nema, ne bi možda bilo loše potražiti pojačanje i u obrani, koja je u 18 utakmica jeseni samo jedanput uspjela završiti utakmicu bez primljenoga gola, što se izravno veže i na vratara Davora Matijaša, koji je polusezonu završio s tim jednim jedinim “clean sheetom”.
U tom smislu, nije nemoguće da traje potraga i za novim rješenjem među vratnicama, budući da je Matijaš tijekom jeseni pokazao da mu nije lako ni jednostavno pratiti kriterije koje su postavili tipovi kao što su Kristijan Kahlina, Dominik Kotarski i Ivan Banić. Uostalom, odlaskom Karla Žigera u Sesvete ostala je Gorica na dvojici vratara, pa potreba za reakcijom u ovom smislu svakako postoji. Hoće li taj eventualni novi golman biti prva ili druga opcija, zasad je otvoreno pitanje…
Očekuje se, kao i u svakom prijelaznom roku, da će biti i odlazaka, ali tu također konkretnih najava niti imena nema ni u kuloarima. Nema dvojbe da ima onih koji su nezadovoljni minutažom i statusom, i među mlađim i među starijim igračima, opcije su i “pravi” odlasci i pronalaženje rješenja kroz posudbe, no po tom pitanju ćemo biti pametniji tog 3. siječnja, kad se momčad okupi prvog dana priprema.