U još jednoj uspješnoj riječkoj avanturi, na nogometnom bombončiću kao što je Rujevica, na stadionu na kojem je Gorica uspisala već treću uzastopnu pobjedu, junaka je i ovoga puta bilo cijeli niz. Kapetan Kahlina odradio je sjajnu utakmicu, na najvišoj mogućoj razini, obrana je bila čvrsta i stabilna, Suk i Kalik držali su sredinu, kasnije i uz pomoć Babeca, uobičajeno opasan bio je Lovrić, aktivni i dobri bili su i Špikić, i Hamad, i Dvorneković u nastavku… A opet, zbog jednog igrača možemo biti posebno sretni.

Cherif Ndiaye, 24-godišnji gorički Senegalac, napadač je “mandžukićevskog” tipa. Veliki radnik, čovjek koji će uvijek momčad staviti na prvo mjesto, napadač koji će se bez kalkulacija vratiti u obranu, uklizati, baciti se i na glavu za svaku loptu ako je potrebno… Međutim, napadačima se u prvom redu broje golovi, a tu je Cherif posljednjih mjeseci patio.

– Kad sam zabio posljednji gol u službenoj utakmici? Znam kad, jako dobro znam, još 4. prosinca u Kupu protiv Slaven Belupa. Davno, jako davno, previše vremena je prošlo… – smješkao se Cherif nakon što je post konačno prekinut na Rujevici.

Imao je i nekoliko minuta prije te 79. minute sjajnu situaciju, bio je potpuno sam pred riječkim golom, ali Lovrić ga nije uspio pronaći dodavanjem.

– Pokušao je, želio mi je dodati, ali lopta mu se krivo odbila – pun je razmijevanja Šero, kako ga zovu suigrači u svlačionici.

Cherif je Rijeci u 79. minuti zabio gol koji je riješio pitanje pobjednika… Foto: Nel Pavletić Gorički/PIXSELL

Prošlo je, dakle, gotovo sedam mjeseci između dva njegova gola u službenim utakmicama. Doduše, u najvećem dijelu tog razadoblja nogomet se nije ni igrao, onih mjesec i pol dana zimske stanke upotpunila su tri “korona mjeseca”, ali vrijeme je svejedno prošlo. A Cherif je čekao. U pripremama uoči nastavka sezone zabio je u svakoj utakmici, i Istri, i Dinamu, i Varaždinu, ali sa službenim utakmicama i njegov je niz stao. Sve do Rujevice.

– Presretan sam što sam konačno prekinuo taj post, svi oko mene čekali su da se to dogodi i sad je zadovoljstvo posebno veliko. Evo, gledam suigrače i ljude iz kluba, sretni su kao da su oni zabili, a ne ja. Suigrači su sretni zbog mene, a ja sam sretan zbog momčadi. Zabio sam, pobijedili smo, nitko sretniji od mene! – od uha do uha širio je osmijeh Ndiaye, kao da je siguran kako je njegovo vrijeme konačno došlo.

A razdoblje bez gola ostavlja iza sebe. U Rijeci je zabio deseti put ove sezone, uz šest komada u prvenstvu ima i četiri gola u Kupu.

– Nikad napadaču nije lako u takvim situacijama, ali sve je u glavi. Ako si mentalno jak, golovi će doći. I trener mi je to stalno ponavljao, govorio je ‘Cherif, ništa ne brini, doći će i golovi’, a sad se to i ostvarilo – kazao je Cherif.

I prvi klupski strijelac Kristijan Lovrić nedvosmisleno je kazao kako je oduševljen što je Cherif opet zabio, istaknuvši sav onaj “prljavi” posao koji odrađuje za momčad, a upravo u toj silnoj potrošnji na svim dijelovima terena može se i tražiti razlog slabijeg realizatorskog učinka.

– Ima i u tome nešto, jer činjenica je da uvijek puno više razmišljam o momčadi nego o sebi. Čak mi je prije utakmice prolazilo kroz glavu da moram malo više misliti na sebe, ali kad krene utakmica, naravno da od toga nema ništa. Uvijek je najvažnije da momčad igra dobro i pobijedi, jer tako i ja profitiram, zato mi je u drugom planu hoću li zabiti ili ne – kaže Cherif.

Točno devet goričkih navijača proslavilo je pobjedu s igračima… Foto: Nel Pavletić Gorički/PIXSELL

Nije djelovao umorno nakon Rujevice, kao da ga je i dalje držala neka vrsta euforije, pa se na njemu nije moglo vidjeti koliko je teških 90 minuta iza momčadi.

– Pritisak Rijeke bio je velik, znali smo da silno žele ovu pobjedu, ali i mi smo željeli bodove nakon onako dobre partije i samo boda u posljednjem ogledu s Dinamo. Željeli smo dokazati da možemo i dobivati ovakve utakmice, uložili smo ogroman trud i na kraju se isplatilo. Znali smo da će prvo poluvrijeme biti jako zahtjevno, da će to trebati preživjeti. Međutim, nakon što smo poveli, bilo je važno sačuvati svoj gol. Pustili smo ih da igraju i čekali smo svoju šansu, jer znali smo da se možemo nositi s tim pritiskom. Uostalom, u svakoj utakmici moramo se nositi s nekom vrstom pritiska i na to smo spremni – ističe Cherif.

Sljedeći ispit je Hajduk, koji dolazi u Veliku Goricu već u utorak. Igra se u večernjem terminu, od 21.05 sati, a u sjećanju je i dalje onaj bolni jesenski poraz na Poljudu (0-6). Motiva će sigurno biti i više nego dovoljno, a bit će i snage, energije, svježine…

– Spreman sam, naravno da jesam, ostalo je još dovoljno svježine. Pobijedili smo, zabio sam gol i sve odmah izgleda puno ljepše. Znaju i u Hajduku da im neće biti lako, svjesni su naše snage i sigurno nas respektiraju, ali imam samo jednu poruku… Pobijedit ćemo! – opet je izvukao široki osmijeh gorički Cherif.

U utrobi Rujevice u tim je trenucima sve izgledalo gotovo idilično, sad je vrijeme za nastavak u tom ritmu. I za novu veliku pobjedu u samo četiri dana. Sve će biti lakše kad znamo da Cherif opet ima spremnu municiju…