Sport

Cherif se vratio: ‘Napadaču nikad nije lako kad ne zabija, ali sve je u glavi!’

Prvim golom u službenoj utakmici nakon 4. prosinca prošle godine Cherif Ndiaye je prelomio utakmicu na Rujevici. “Otresao” je riječkog braniča u skoku i silovito probio golmana Pandura za svoj deseti ovosezonski pogodak. I za povratak starim navikama…

Objavljeno

prije 6 godina

27. lipnja 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

U još jednoj uspješnoj riječkoj avanturi, na nogometnom bombončiću kao što je Rujevica, na stadionu na kojem je Gorica uspisala već treću uzastopnu pobjedu, junaka je i ovoga puta bilo cijeli niz. Kapetan Kahlina odradio je sjajnu utakmicu, na najvišoj mogućoj razini, obrana je bila čvrsta i stabilna, Suk i Kalik držali su sredinu, kasnije i uz pomoć Babeca, uobičajeno opasan bio je Lovrić, aktivni i dobri bili su i Špikić, i Hamad, i Dvorneković u nastavku… A opet, zbog jednog igrača možemo biti posebno sretni.

Cherif Ndiaye, 24-godišnji gorički Senegalac, napadač je “mandžukićevskog” tipa. Veliki radnik, čovjek koji će uvijek momčad staviti na prvo mjesto, napadač koji će se bez kalkulacija vratiti u obranu, uklizati, baciti se i na glavu za svaku loptu ako je potrebno… Međutim, napadačima se u prvom redu broje golovi, a tu je Cherif posljednjih mjeseci patio.

– Kad sam zabio posljednji gol u službenoj utakmici? Znam kad, jako dobro znam, još 4. prosinca u Kupu protiv Slaven Belupa. Davno, jako davno, previše vremena je prošlo… – smješkao se Cherif nakon što je post konačno prekinut na Rujevici.

Imao je i nekoliko minuta prije te 79. minute sjajnu situaciju, bio je potpuno sam pred riječkim golom, ali Lovrić ga nije uspio pronaći dodavanjem.

– Pokušao je, želio mi je dodati, ali lopta mu se krivo odbila – pun je razmijevanja Šero, kako ga zovu suigrači u svlačionici.

Cherif je Rijeci u 79. minuti zabio gol koji je riješio pitanje pobjednika… Foto: Nel Pavletić Gorički/PIXSELL

Prošlo je, dakle, gotovo sedam mjeseci između dva njegova gola u službenim utakmicama. Doduše, u najvećem dijelu tog razadoblja nogomet se nije ni igrao, onih mjesec i pol dana zimske stanke upotpunila su tri “korona mjeseca”, ali vrijeme je svejedno prošlo. A Cherif je čekao. U pripremama uoči nastavka sezone zabio je u svakoj utakmici, i Istri, i Dinamu, i Varaždinu, ali sa službenim utakmicama i njegov je niz stao. Sve do Rujevice.

– Presretan sam što sam konačno prekinuo taj post, svi oko mene čekali su da se to dogodi i sad je zadovoljstvo posebno veliko. Evo, gledam suigrače i ljude iz kluba, sretni su kao da su oni zabili, a ne ja. Suigrači su sretni zbog mene, a ja sam sretan zbog momčadi. Zabio sam, pobijedili smo, nitko sretniji od mene! – od uha do uha širio je osmijeh Ndiaye, kao da je siguran kako je njegovo vrijeme konačno došlo.

A razdoblje bez gola ostavlja iza sebe. U Rijeci je zabio deseti put ove sezone, uz šest komada u prvenstvu ima i četiri gola u Kupu.

– Nikad napadaču nije lako u takvim situacijama, ali sve je u glavi. Ako si mentalno jak, golovi će doći. I trener mi je to stalno ponavljao, govorio je ‘Cherif, ništa ne brini, doći će i golovi’, a sad se to i ostvarilo – kazao je Cherif.

I prvi klupski strijelac Kristijan Lovrić nedvosmisleno je kazao kako je oduševljen što je Cherif opet zabio, istaknuvši sav onaj “prljavi” posao koji odrađuje za momčad, a upravo u toj silnoj potrošnji na svim dijelovima terena može se i tražiti razlog slabijeg realizatorskog učinka.

– Ima i u tome nešto, jer činjenica je da uvijek puno više razmišljam o momčadi nego o sebi. Čak mi je prije utakmice prolazilo kroz glavu da moram malo više misliti na sebe, ali kad krene utakmica, naravno da od toga nema ništa. Uvijek je najvažnije da momčad igra dobro i pobijedi, jer tako i ja profitiram, zato mi je u drugom planu hoću li zabiti ili ne – kaže Cherif.

Točno devet goričkih navijača proslavilo je pobjedu s igračima… Foto: Nel Pavletić Gorički/PIXSELL

Nije djelovao umorno nakon Rujevice, kao da ga je i dalje držala neka vrsta euforije, pa se na njemu nije moglo vidjeti koliko je teških 90 minuta iza momčadi.

– Pritisak Rijeke bio je velik, znali smo da silno žele ovu pobjedu, ali i mi smo željeli bodove nakon onako dobre partije i samo boda u posljednjem ogledu s Dinamo. Željeli smo dokazati da možemo i dobivati ovakve utakmice, uložili smo ogroman trud i na kraju se isplatilo. Znali smo da će prvo poluvrijeme biti jako zahtjevno, da će to trebati preživjeti. Međutim, nakon što smo poveli, bilo je važno sačuvati svoj gol. Pustili smo ih da igraju i čekali smo svoju šansu, jer znali smo da se možemo nositi s tim pritiskom. Uostalom, u svakoj utakmici moramo se nositi s nekom vrstom pritiska i na to smo spremni – ističe Cherif.

Sljedeći ispit je Hajduk, koji dolazi u Veliku Goricu već u utorak. Igra se u večernjem terminu, od 21.05 sati, a u sjećanju je i dalje onaj bolni jesenski poraz na Poljudu (0-6). Motiva će sigurno biti i više nego dovoljno, a bit će i snage, energije, svježine…

– Spreman sam, naravno da jesam, ostalo je još dovoljno svježine. Pobijedili smo, zabio sam gol i sve odmah izgleda puno ljepše. Znaju i u Hajduku da im neće biti lako, svjesni su naše snage i sigurno nas respektiraju, ali imam samo jednu poruku… Pobijedit ćemo! – opet je izvukao široki osmijeh gorički Cherif.

U utrobi Rujevice u tim je trenucima sve izgledalo gotovo idilično, sad je vrijeme za nastavak u tom ritmu. I za novu veliku pobjedu u samo četiri dana. Sve će biti lakše kad znamo da Cherif opet ima spremnu municiju…

Sport

Bivši treneri, gdje ste? Hit Jakir, sjajni Valdas, malo TV-a, malo Tadžikistana…

Veličanstveni uspjesi Sergeja Jakirovića i Valdasa Dambrauskasa, koji blistaju na klupama engleskog Hull Cityja i azerbajdžanskog Sabaha, potaknuli su nas da provjerimo gdje su i što rade ostali bivši trener Gorice…

Objavljeno

prije 7 sati

7. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nesretan, u velikoj mjeri i nezaslužen poraz od Dinama izbacio je nogometaše Gorice iz utrke za Europu, u koju će uz vodeće Dinamo i Hajduk otići još i dva kluba iz trojca Varaždin – Rijeka – Lokomotiva. Najbolje u toj priči stoje Varaždinci, Riječani do europskog iskoraka mogu i preko Kupa, jer ako ga osvoje, osigurat će plasman u Europsku ligu, a Lokomotiva bi ovog vikenda morala pobijediti u Varaždinu želi li zadržati ozbiljnu šansu…

Gorica će, pak, završnicu sezone odraditi u skladu s egidom “mir i dobro”, budući da je ostanak osiguran, a Europa nedostižna. Naravno, napravit će sve u našem prvoligašu da budu što bolje plasirani na kraju, postoje tu i sportski i financijski benefiti, tako da ima sasvim dovoljno razloga biti motiviran protiv Slaven Belupa, Rijeke i Osijeka, ali već sad je jasno da se povijesni plasman u Europu neće dogoditi.

Drugim riječima, Mario Carević ipak neće biti prvi trener koji će potpisati jedan takav uspjeh. Kao što to nije uspio niti jedan od njegovih prethodnika, među kojima ima vrlo aktualnih imena ovih dana… Sergej Jakirović i Valdas Dambrauskas, o njima je riječ, žive možda i najljepše dane svojih karijera, a upravo su njih dvojica bila i najbliže takvom dosegu.

Jakir je oduševio svjetsku sportsku javnost svime što je napravio na klupi Hull Cityja ove sezone, danas pričamo o treneru vrlo ozbiljne razine, čovjeku koji je s razlogom na radaru većih klubova, uključujući i one iz Premiershipa, ali koliko god danas otišao visoko, a sutra još više, uvijek ćemo Sergeja smatrati svojim. I sam će reći kako mu je 20-ak mjeseci u Gorici bilo jedno od najljepših razdoblja u životu, bio je i ostao miljenik navijača Gorice, kako zbog trenerskih, tako i zbog ljudskih kvaliteta, ali činjenica je da je odavno prerastao ovo okruženje… Prvo kroz neuspješnu epizodu u Mariboru, a onda i kroz seriju uspješnih u Zrinjskom, Rijeci, Dinamu, turskom Kayserisporu i danas u Hullu.

U jedinoj njegovoj cijeloj sezoni osvojio je peto mjesto, tri boda dijelila su ga od plasmana u Europu, a i sljedeće sezone ostavio je nasljedniku, Valdasu Dambrauskasu. U tom trenutku potpuno anonimnom Litavcu, kojeg je odnekud “izmislio” njegov sunarodnjak Mindaugas Nikoličius, čovjeku koji će se u sljedećih jedanaest mjeseci pretvoriti u trenera koji će masnim slovima biti upisan u povijesne knjige našega kluba.

Bilo je to vrijeme kad je Gorica znala prenoćiti i na prvome mjestu prvenstvene ljestvice, bila je to jesen u kojoj je Gorica najlošije plasirana bila kad je bila na trećemu mjestu (?!), ali rastanak je došao prebrzo za još veće dosege. Prvu polovicu mandata završio je sa šestim mjestom u sezoni u kojoj smo imali pet predstavnika u Europi, a nakon druge je otišao za Ludogorec. Nakon Bugarske, u HNL se vratio kroz mandat u Hajduku, pa nakon toga vodio grčki OFI, u kojem danas igra Krešo Krizmanić, a zatim i ciparsku Omoniju te mađarski Diosgyor.

Ovih dana Valdas uživa u osvajanju titule prvaka Azerbajdžana sa Sabahom, klubom koji je prilično uvjerljivo prekinuo dominaciju Qarabaga u toj zemlji. U Azerbajdžanu je još od početka 2025. godine, dobio je kontinuitet, a to je dovelo do prosječno 2,27 bodova osvojenih po utakmici, što je – spektakularno! I ne bi bilo iznenađenje da netko konačno shvati koliko je Dambrauskas dobar trener, pa da dobije priliku i na puno višoj razini…

U istom tom Sabahu nedavno je trener bio i Krunoslav Rendulić, četvrti treći trener Gorice u prvoligaškoj povijesti. Kruno je nakon Gorice uspješno vodio Zrinjski, u Azebrajdažnu je bio od ožujka do studenog 2024., danas vodi Emirates Club u UAE-u. Na svim tim postajama pratio ga je i prati ga naš Saša Sabljak, suradnik još iz goričkih dana.

Prije njega Goricu je vodio Siniša Oreščanin, koji će uskoro proslaviti tri godina na funkciji izbornika hrvatske U-19 reprezentacije, što mu je i prvi posao nakon odlaska iz Gorice. A nakon Rendulića stigao je Samir Toplak, koji je trenutačno trener bez angažmana i vrlo uspješan televizijski “pundit”. Samir je nakon Gorice vodio još i Kustošiju te Rudeš, a potraga za novim angažmanom je u tijeku…

Toplaka je u Gorici naslijedio Igor Angelovski, trener koji je došao s autoritetom bivšeg izbornika Makedonije, a izbornik je i danas! Naime, prije nešto više od tjedan dana imenovan je izbornikom Tadžikistana, 103. reprezentacije svijeta po FIFA-inu renkingu. Nakon odlaska iz Gorice vodio je kazahstanski Kaspiy Aktau i ciparski Ethnikos, a sad se smjestio u najmanjoj državi srednje Azije.

Nakon njegova odlaska situaciju je spašavao i na kraju spasio Željko Sopić, još jedan trener kojem je Gorica bila sjajna odskočna daska. Vodio je Rijeku u borbi za naslov prvaka, vodio je kratko i poljski Widzew Lodz, a kasnije iste sezone i Osijek. Trenutačno je bez angažmana što se trenerskog posla tiče, ali pojavi se i on na televiziji, budući da je u HTV-ovu studiju komentirao ogled Bayerna i PSG-a.

Bez angažmana je i Dinko Jeličić, njegov nasljednik na klupi Gorice, koji od odlaska iz Turopolja nigdje nije radio kao trener. Jeličić je godinama bio u Al Nassru, nova prilika u hrvatskom nogometu nije došla i Dinko se posvetio nekim drugim stvarima, uključujući i poneku partiju tenisa na terenima pokraj stadiona NK Rudeša.

U blizini, na igralištu NK Kustošije, svoje dane provodi Rajko Vidović, posljednji u nizu bivših trenera Gorice. Prošle sezone nije uspio spasiti Šibenik od ispadanja iz lige, a sad je praktički osigurao ulazak u viši rang s Kustošijom, trenutačno drugoplasiranom momčadi 2. NL.

Svi oni u ovom trenutku po broju utakmica na klupi Gorice gledaju u leđa Mariju Careviću, koji je trenutačno na 64 utakmice u ulozi trenera Gorice. Jakirović je ostao na 62, a prvi sljedeći bio je Dambrauskas sa 30…

Nastavite čitati

Moja županija

Mraclin napunio mrežu Libertasu

Objavljeno

prije 21 sat

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Vitomir Štuban

Mraclin je od početka nametnuo ritam s jasnim ciljem uzeti sva tri boda. Već u 11. minuti Ivan Kos otvara golijadu, a do 24. minute postiže još jedan pogodak i asistira kod akcije za drugi gol koji zabija Fran Krilić. Pred kraj prvog dijela Kos upisuje novu asistenciju, ovaj put za Josipa Tokića, pa se na odmor odlazi s visokih 4:0.

U nastavku potpuna dominacija domaćih. Domagoj Matić preuzima glavnu ulogu i postiže hat-trick uključujući i pogodak iz kaznenog udarca, čime postavlja konačnih 7:0. Mraclin je mogao slaviti i uvjerljivije, ali realizacija u nekim situacijama nije bila na razini rezultata.
Jedina loša vijest za domaće je ozljeda Kaurina, koji je izborio jedanaesterac, ali je pritom stradao i njegov nastup u sljedećem kolu je pod upitnikom.

Mraclin je ovom uvjerljivom pobjedom napravio važan iskorak prema sigurnijoj zoni i dodatno podigao samopouzdanje u završnici sezone. S druge strane, momčadi iz Novske nakon ovakvog poraza situacija izgleda gotovo beznadno.

IV . NL SREDIŠTE ZAGREB – B, 25. kolo

MRACLIN – LIBERTAS 7:0

Stadion Nova graba. Gledatelja 50.
Sudac: Bojan Čerkez. Pomoćnici: Martin Štulec i Martin Holetić.

STRIJELCI: 1:0 – I. Kos (11), 2:0 – Krilić (20), 3:0 – I. Kos (24), 4:0 – Tokić (43), 5:0 – Matić (57), 6:0 – Matić (11 m – 68), 7:0 – Matić (71).

MRACLIN: Zagorac, Marjanović, Smolković, J. Domitrović, Rajić, Đurašić, Borovac, Tokić (od 56. Matić), Krilić, Hajduk (od 60. Kaurin, od 67. Matejčić), I. Kos (od 60. Jančić). Trener: Marko Pancirov.

LIBERTAS: Mirosavljević (od 67. Jovanović), Mudri-Brežni (od 53. Rajković), Baić, Lipovac, Kovačević (od 73. Vučić), Jagatić, Varga (od 67. Dulaj), Bosnić, Poturica, Dojčinović, Vidić. Trener: Ivan Berić.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom.

Nastavite čitati

Sport

Novih 7 medalja iz Rijeke za goričke karataše – novi izazovi slijede

Dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Objavljeno

prije 1 dan

6. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Karate klub Velika Gorica iza sebe ima iznimno aktivan natjecateljski vikend. U subotu, 2. svibnja, gorički karataši nastupili su na međunarodnom turniru Champions Trophy u Rijeci, gdje su osvojili ukupno sedam medalja, dok su dan kasnije, u nedjelju 3. svibnja, nastupili na Zagrebačkoj karate ligi s čak 26 natjecatelja, većinom iz mlađih dobnih skupina.

Na turniru u Rijeci nastupilo je 457 natjecatelja iz 39 klubova iz Hrvatske, Srbije, BiH, Italije i Crne Gore, a KK Velika Gorica je, u konkurenciji kadeta, juniora i mlađih seniora, osvojila medalju u svakoj od spomenutih kategorija, dva zlata, dva srebra i tri bronce.

Najviše su se istaknuli Ema Jukić (-50 kg) i Luka Lukačić (-75 kg), koji su osvojili zlatne medalje u kategoriji mlađih seniora. Jukić je pritom osvojila i srebro u juniorskoj konkurenciji, dok je Lukačić juniorski nastup završio s broncom.

Do medalja su stigli i Mia Čunčić, koja je osvojila srebro u juniorkama -53 kg te broncu u kadetkinjama, kao i Antonio Brletić, brončani u juniorima -61 kg.

Natjecateljski vikend zaključen je u Zagrebu, gdje su gorički karataši nastupili na drugom kolu Zagrebačke karate lige. Liga se održava kroz tri kola, a završnica je planirana u listopadu. Iz kluba poručuju kako su rezultati nakon dva kola ohrabrujući te očekuju da će do kraja natjecanja imati još veći broj osvajača medalja.

Gorički borci već ovog vikenda ponovno putuju u Zagreb, gdje ih čeka dvodnevno natjecanje za uzraste kadeta U16, juniora U18 i mlađih seniora U21.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Kurilovec nadigrao Veliku Mlaku i preuzeo vodstvo

Objavljeno

prije 2 dana

5. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Liga veteranskih momčadi Nogometnog saveza Velika Gorica (NSVG) nastavljena je utakmicama 19. kola u kojem je na pet odigranih utakmica postignuto 18 golova.