Poveži se s nama

CityLIGHTS

Četvrt stoljeća iza Turopoljske udruge skauta “TUR”

Objavljeno

Početkom devedesetih kada se stvarala Hrvatska država, a naš grad tada još bio općina, petorica entuzijasta odlučili su ponovno pokrenuti i nastaviti tradiciju skautizma u Velikoj Gorici koje datira još iz 1957. godine, a 1990. je moralo biti prekinuto zbog ratnog vihora. Sve počinje u Osnovnoj školi Eugena Kumičića. Zoran Horvat, Tomislav Pasarić, Siniša Silaj, Goran Mikulić i Alen Konjević 23.listopada 1992.godine dočekani su tada od strane više od stotinu djece, što je bilo veliko iznenađenje, koje se kasnije pretvorilo u ogroman posao za svakoga od njih. Naime, imali su, svaki, po dvije-tri grupe u goričkim školama. Kako u to vrijeme nisu imali veću mogućnost kretanja, sve se svodilo na aktivnosti u prostoriji, na izlete se nije išlo, pa se  početni broj malih izviđača sveo na nekih tridesetak. I svakako možemo reći da su oni temelj današnje Turopoljske udruge skauta “TUR”. Trebalo je proći nekoliko generacija mladih, da ostane barem po jedan koji se znao uklopiti i biti blizak po godinama djeci koja su željela biti izviđači. “Mi smo morali otkriti modele kako biti zanimljiv mladima, ne možeš biti pun sebe i objašnjavati s visoka, moraš se spustiti na dječju razinu, a mi sve to nismo znali, nismo se školovali za to, sve smo to naučili na teži način, kako se ponašati, a da bi ih pridobili.” – rekao nam je predsjednik udruge Alen Konjević. 

Turopoljska udruga skauta TUR, foto: Turopoljska udruga skauta TUR

Stjecanje znanja za cijeli život 

Dugi niz godina držali su se na brojci oko tridesetak, tek posljednjih desetak godina brojka raste, a to zapravo i ne čudi. Ističu se “Turovci” kao pozitivan primjer rada s mladima u Velikoj Gorici, a sve to zahvaljujući sustavnom radu svih ovih godina.  

Najveća vrijednost pristupanja goričkim skautima je druženje, djeca nauče dijeliti dobro i zlo, surađivati, putuju Europom i Hrvatskom, uče o kulturi, povijesti i tradiciji, kaže Konjević, te ističe: “Učimo ih da grade toleranciju prema različitostima, u razmišljanju, u govoru i izgledu. Skauti su otvorena organizacija za sve ljude bez obzira na boju kože, jezik, vjeru i nacionalnost. Mi to radimo i na lokalnoj razini, učimo ih da im prijatelj može biti i onaj tko priča slavonskim ili dalmatinskim dijalektom kao i kajkavac, i bilo tko drugi u Hrvatskoj i šire, da su svi njihovi prijatelji s kojima dijele isto, a povezuje ih ideja skautizma.” Uče skauti puno korisnih stvari koje mogu koristiti i kasnije u životu. Kad uđu u šumu npr. da ih ne ulovi panika, da se znaju snaći, orijentirati, napraviti zaklon, preživjeti, da prepoznaju jestive gljive, bobice od kojih mogu napraviti čaj, kolače, kako napraviti šator, kako zapaliti vatru, i još puno toga. 

Turopoljska udruga skauta TUR, foto: Turopoljska udruga skauta TUR

 “Vratili ste mi dijete koje nije moje!” 

Puno skauti i putuju, idu i na logorovanja, a tamo brinu o higijieni, čistoći u šatoru, sami peru pribor iz kojeg se jede i dalo bi se nabrajati puno korisnih zdravih navika koje u današnje vrijeme nedostaju velikom broju djece. A osim sjajnih uspomena za cijeli život kući ponesu i te navike. Dokaz tome je komentar majke jednog od skauta koja je rekla kako se s logorovanja nije vrati njen sin, nego neko drugo dijete. Dijete koje nakon što pojede miče prljavi tanjur sa stola, ali ne samo to nego ga i opere. Ujutro kad majka uđe u sobu ima što vidjeti – i krevet je složen! A sve to zahvaljujući upravo – skautima! 

Puno je prednosti koje donosi skauztizam, samo smo dio njih pobrojali, a znate li da zajedno u svojim aktivnostima provedu oko dva i pol do tri mjeseca? Odlaze na jedan veći izlet mjesečno i to svi članovi, da, godišnje je to dvanaest izleta, iako, doznali smo bude njih i puno više. Logorovanje od desetak dana smo već spomenuli. A tu su i natjecanja. Dizanje šatora, korištenje čvorovima, signaliziranje zastavicama, paljene vatre, rad s kompasom…sve su to zadaci koje turovci na natjecanjima sjajno odrađuju, a broj osvojenih pehara pokazuje koliko su u tome uspješni.   

“Nitko da ne dođe do prijatelj drag” 

Povodom 20 godina udruge pokrenuli su memorijal “Nitko da ne dođe do prijatelj drag”, u čast Tihomira Tomašića Tihice, hrvatskog branitelja koji je pogubljen na Ovčari. “On je bio izviđač, želimo da o njegovom izviđačkom djelovanju budu upoznati prije svega izviđači, ali i učenici osnovnih škola s područja našeg grada. Čini se da u tome uspijevamo jer je memorijal svake godine sve jači. Većina onih koji su došli na prvi dolaze i na svaki sljedeći.“ – kaže Konjević. 

Ove godine,  “Tur”, koji nije ono što mnogi na prvu pomisle, nego je dobio ime po turopoljskom govedu, proslavio je 25 godina djelovanja. I toliko smo prednosti spomenuli, ali postoji i jedan nedostatak. Ima ova udruga dobar i kvalitetan prostor u Centru za djecu, mlade i obitelj Velika Gorica, ali uz velik broj članova (među najvećima su u Hrvatskoj) imaju i jako puno opreme, i sve im je tijesnije. Kako bi i dalje kvalitetno obavljali svoj posao, bili ponos grada i stvarali ljude sa zdravim razmišljanjem i navikama sjajan poklon za rođendan bio bi upravo novi, veći prostor, barem za smještaj brojne opreme. Do tada njihova vrata u Kurilovečkoj 48 svima su otvorena, a mi ćemo završiti uz pozdrav naših skauta: Čast svakome – Tur nikome!”

CityLIGHTS

Dea Wonderink, nova tattoo majstorica u gradu

Objavljeno

on

18.06.2018, photo: D.Č.

Dea Poljaković, koja je u svijetu tetoviranja poznatija kao Dea Wonderink, vlasnica je novootvorenog i istoimenog salona Wonderink tattoo u Velikoj Gorici. Deu crtanje, dizajn i umjetnost zanimaju oduvijek, ali se time počela baviti tek kada je upisala školu za dizajnera unutrašnje arhitekture gdje je i naučila razne tehnike crtanja. Tetoviranje joj se oduvijek sviđalo, ali nije mislila da će se time baviti sve dok se u tu vrstu umjetnosti nije zaljubila prilikom svog prvog tetoviranja. Nakon završetka škole Dea se zaposlila kako bi si priuštila opremu za vježbanje te je 8 mjeseci posvetila samostalnom vježbanju na umjetnoj koži.

18.06.2018, photo: D.Č.

“Ogroman šok mi je bio kada su me roditelji pitali hoću li se time baviti u životu. Od samog početka oni su mi najveća podrška, mama je zapravo bila prva osoba koju sam tetovirala. Sjela je, nije znala što će tetovirati, ali rekla je da joj je obitelj najbitnija i tako je tetovirala jednu riječ – Family. Nakon mame, došle su njene kolegice, prijatelji prijatelja i tako se posao počeo širiti.”, ispričala je Dea o svojim počecima.

Motivi koje osobito voli raditi su ruže i drugih cvjetni motivi. Teško joj je izdvojiti najdraže radove, ali uživa u izradi geometrijskih i apstraktnih motiva te tetovaža rađenih tehnikom vodenih boja. Isto tako ističe kako je prekrivanje ožiljaka, najčešće suicidalnih, sa umjetnošću jedan od najljepših trenutaka sa kojima se tattoo majstor može susresti.

photo: Dea Wonderink

“Tetovirala sam samu sebe nekoliko puta, iako je dobro ispalo ne preporučam to nikome.”

“Raditi s ljudima je prekrasna stvar, ali ono ima i mana. Odbijam tetovirati osobe koje su izrazito napadne, nerazumne i negativne oko samog tetoviranja. Smatram da tattoo majstor i klijent moraju surađivati od prvog trenutka, a ako to nije slučaj, jednostavno odbijem tetovirati kako bih izbjegla daljnje komplikacije. Također odbijam tetovirati kada se radi o vulgarnim motivima ili zahtjevima koji su neizvedivi.”, kaže Dea.

Govori kako u Hrvatskoj i dalje postoje predrasude oko tetovaža jer su često povezivane s narkomanima i prostitucijom, stoga se i ona sama susreće s ružnim i neugodnim komentarima i pogledima. S druge strane, vidi pozitivnu promjenu u zadnje dvije godine jer sve više mladih i nekolicina starijih doživljavaju tetovaže kao umjetnost.

18.06.2018, Deini radovi, photo: D.Č.

Zašto voliš raditi svoj posao?
“Ispunjuje me. Najbolja stvar koja ti se može dogoditi je kada hobi pretvoriš u posao. Na poslu si, zarađuješ, trudiš se, ali toliko uživaš u tome da nemaš osjećaj da radiš i nerealno ti je da te ljudi plaćaju za to jer toliko voliš to raditi. Najljepši trenutak je vidjeti osmijeh i zadovoljstvo na klijentovom licu nakon tetoviranja.”

 

 

Deu možete pronaći na adresi Turopoljska 23 ili je kontaktirati na Facebooku.

Nastavi čitati

CityLIGHTS

Pogledajte izložbu „Ljepota mogućnosti/Vita nova“

Radovi Andree Rendulić i Charlotte Frank bit će izloženi do 29. lipnja

Objavljeno

on

U izložbenom prostoru zgrade Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica otvorena je izložba dviju slikarica pod nazivom „Ljepota mogućnosti/Vita nova“. Autorice se predstavljaju u sklopu programa Goričkih večeri.

„Andrea Rendulić, profesorica književnosti i diplomirana knjižničarka, autorica proznih tekstova i knjiga za djecu, izložila je svoju verziju zbiljskog okoliša (livada, cvijet, šuma, ptica, nebo) koju je ona poetično i skladno prikazala točkicama, kružićima i linijama. Za nju je stvaranje radost i potreba.

Charlotte Frank, profesorica likovne umjetnosti, predstavila je svoj novi ciklus radova, sav u modrini. Ona svojim oblim putanjama sugestivno dekonstruira figurativno i raslojava formu“, stoji u najavi izložbe.

Nastavi čitati

CityLIGHTS

VIDEO Petek na Gorice, 15. lipnja 2018.

Ova žena savjetuje čime je najbolje ukrasiti balkon

Objavljeno

on

Ne propustite video:

 

Nastavi čitati
EUROHERC
MONOKL
SOLARIJ



Izdvojeno