Povežite se s nama

Sport

Brza i lijepa: ‘Već mi nude revije, a ja sanjam Tokio…’

Nina Vuković (18) u nedjelju je na izboru za miss sporta postala miss fotogeničnosti, a u ponedjeljak se pojavila na seniorskom Prvenstvu Hrvatske i uzela srebro u utrci na 800 m!

Objavljeno

prije 6 godina

na

U gradu koji je hrvatskoj atletici dao jednog Dina Bošnjaka, već godinama nedodirljivog dugoprugaškog šampiona, u trenucima dok Dino i njegov tim sanjaju odlazak na Olimpijske igre u Tokio, istovremeno raste i odrasta i jedna potencijalno sjajna atletičarka. Sa sličnim željama i snovima, ali ne i iz istoga kluba.

Dino Bošnjak, naime, član je Atletskoga kluba Velika Gorica, a 18-godišnja Nina Vuković, naslovna junakinja ove naše priče, svoj put prema zvijezdama kroči kao članica Maraton kluba Velika Gorica.

– I ja sanjam nastup na olimpijskim igrama, zašto ne već u Tokiju?! Istina je da za takav podvig moram biti jako dobra u razdoblju pred nama, da moram jako, jako puno raditi, da se puno toga mora poklopiti, ali nije to nemoguće. Olimpijske igre vrhunac su za svaku sportašicu i sportaša, to bi bilo prekrasno – kaže Nina, koja je u posljednje vrijeme bila u medijima iz dva razloga.

Prvi je sportski, jer Nina je osvojila srebro na seniorskom prvenstvu Hrvatske na 800 metara, i to uz osobni rekord. A sve to samo dan nakon što se vratila s izbora za miss sporta! S kojeg se, usput rečeno, vratila s lentom za miss fotogeničnosti. Što je, naravno, drugi razlog zašto je Nina “okupirala” lokalne portale. Pa ćemo, naravno, krenuti s tim…

– E, to je bilo jako lijepo iskustvo! Nisam znala ništa o tome, nisam nikad razmišljala da bih se prijavila na neko takvo natjecanje, ali kad mi je čovjek iz organizacije izbora predložio da sudjelujem, rekla sam: ‘Zašto ne?!’ Vjerovala sam da će mi to biti jedno sasvim novo iskustvo, da ću upoznati puno ljudi iz cijele Hrvatske, a upravo tako je i bilo. I zato sam presretna što sam sve to doživjela – priča nam Nina.

Sve skupa izgledalo je prilično ozbiljno, djevojke su se na četiri dana povukle u svojevrsnu izolaciju i pripremale se za izbor.

– Da, četiri dana nisam bila doma, dobro mi je došlo da se malo maknem od svega – kroz smijeh govori Nina pa nastavlja svoju priču:

– Bile smo smještene u hotelu ‘Stara škola’ u Svetom Križu Začretje i stvarno smo uživale. Organizirali su nam brojne aktivnosti, od jahanja pa do vožnje quadova, gomilu događanja, a sve to bilo je na trenutke, koliko lijepo, toliko i prilično naporno. Dani su nam završavali u 23 sata, a cijeli dan si u štiklama, sređena… Iskreno, dobila sam i rane po nogama od toliko nošenja štikli.

Iako, nije baš Nina od onih sportašica koje su na štiklama samo na svadbama, daleko od toga.

– Ma kakvi, volim se ja srediti! Nisam tip za nošenje trenirke, za taj neki sportski stil. OK, kad je riječ o treninzima, kad sam doma, naravno da sam u trenirkama, ali volim se srediti kad god negdje idem. Uživam u tome, često nosim štikle i inače, ali ovoga puta je valjda ipak bilo malo previše – nasmijana je i dalje Nina, svjesna da će se na takve stvari morati početi navikavati, jer…

– Već sam dobila i neke manekenske ponude. Odmah nakon izbora ponudili su mi da nosim reviju na ‘Zlatnoj igli’, 20. rujna u Zagrebu, i to sam rado prihvatila. Sviđa mi se cijeli taj svijet, definitivno se vidim i u tome, a još se može nešto malo i zaraditi – logično razmišlja Nina Vuković.

Međutim, sport će i dalje biti u fokusu. Njezina atletska priča traje sedam godina, a počela je, kao i u većini goričkih trkačkih priča, na Turopoljskoj trci.

– Imala sam 11 godina kad me tata doslovno natjerao na Turopoljsku trku, da se odem nečime baviti. I četiri godine mlađa sestra Ema išla je sa mnom, naravno da je htjela pratiti seku, i nakon toga je krenulo. Ja sam osvojila peto mjesto, tata me odveo u klub i počela sam trenirati. Sestra Ema također, i ona je i dalje aktivna, jako je talentirana, ali nekako mi se čini da je njoj škola ipak puno važnija od trčanja. Još je u osnovnoj školi, drukčije je to… – priča Nina.

Ona je srednjoškolka, od jeseni će biti maturantica velikogoričke Ekonomske škole, u kojoj jako dobro znaju da je njihova učenica na pragu vrhunske sportske karijere.

– Ponekad stvarno nije lako sve to usklađivati, pogotovo u posljednje vrijeme, kad se u sve uplela i autoškola. Znala sam trčati iz škole, u autoškolu, pa na trening… Dobro je u svemu tome što su mi treninzi navečer, pa se nekako uspijem poloviti. Kad sam u popodnevnom turnusu, redovito u školu idem s dvije torbe, na jednom ramenu sportska, na drugom školska. Ali naviknuta sam već, čak su mi i profesori omogućili da torbu za trening spremim kod njih… I inače mi svi iz škole jako puno izlaze u susret, moram zahvaliti svima, bez toga ne bih mogla funkcionirati na ovakav način – svjesna je Nina.

Uživa u pobjedama na tartanu, u osvajanju medalja, ali naravno da u svemu tome ima i teških trenutaka, razočaranja i prepreka.

– Ima, naravno, svaki sportaš mora na to biti spreman, ali meni je zapravo u tim trenucima najviše žao što sam razočarala roditelje i trenera. Naravno da i sama žalim, da imam svoje želje i ciljeve, ali uvijek mislim na roditelje. Mama Tatjana i tata Damir velika su mi podrška, uvijek su uz mene, bili su tu i kad me u počecima trebalo ‘pogurati’, uvjeriti jednu djevojčicu da se isplati ostati u atletici, i zato mi je uvijek teško kad ne ispunim njihova očekivanja – otvoreno govori Nina.

Srećom po njih, ali i po nju samu, Nina očekivanja najčešće ispunjava. Bilo u svojoj stazi, u utrci na njoj omiljenih 800 metara, bilo na modnoj pisti. U lipnju je navršila 18 godina, cijeli život je pred njom, kao i mnoge pobjede, jer na oba polja zasad – rastura. Neka tako i ostane, pa da gledamo, recimo, dvoje naših atletičara u Tokiju…

Povezane teme:

Priča iz kvarta

Najbolji sportaš Hrvatske: ‘Puška je moja sudbina! A supruga ima pitanja…’

Josip Glasnović proglašen je za najboljeg sportaša Hrvatske za 2025., a gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije” otkrio je kako se zaljubio u streljaštvo, kako je iz Dubrave otišao u Jasku, kakve veze supruga ima s uspjesima…

Objavljeno

prije 3 sata

na

31. ožujka 2026.

Objavio/la

On je olimpijski pobjednik iz Rija 2016. godine, on je svjetski rekorder u svojoj disciplini, jedan od najvećih frajera u svijetu streljaštva općenito, i svjetski i europski prvak, i pojedinačno i timski… On je i najbolji sportaš Hrvatske za prošlu godinu, a samim time je i, što je za ovu našu priču posebno važno, najbolji sportaš Zagrebačke županije u 2025.

– Jako mi je lijepo biti dio sportske zajednice Zagrebačke županije, ali ja sam dio te sportske obitelji već jako dugo. Na streljani u Lukavcu sam počeo s ozbiljnim treninzima, u pokupski bazen još od rane mladosti sam dolazio u lov, a praktički još od 2012. sam i stanovnik Zagrebačke županije, budući da sam se u Jastrebarsko oženio, tamo sam i osnovao klub… Tu sam doma – rekao je Josip Glasnović gostujući u serijalu “Sport Zagrebačke županije”.

Klub nosi njegovo ime, odnosno inicijale, a “J. G. Team” u ovom trenutku okuplja desetak strijelaca iz cijele Hrvatske. Želja je, naravno, raditi s mladima, dodatno popularizirati sport čija popularnost ionako konstantno raste, ali za takvo što tek se moraju stvoriti preduvjeti.

– Već duži niz godina radimo na projektu streljane u Jastrebarskom. Zatražili smo državnu zemlju, sve uvjete smo ispunili, a sad je ostala još lokacijska dozvola. Nadam se da će sve to biti završeno ove godine i da ćemo uskoro imati jednu modernu streljanu u Jaski, gdje bismo mogli odrađivati treninge, ozbiljno raditi s mladima, organizirati kampove i natjecanja, možda čak i svjetska i europska prvenstva, zašto ne? – otkriva planove Josip.

Glasnovići su iz Dubrave, Josip i njegov brat Anton odrastali su u kvartu kojeg prate razne priče i mitovi, ali i u obitelji u kojoj je puška uvijek bila tu negdje…

– Otac je lovac, pa smo brat i ja kao klinci išli s njim u lov. Streljanu smo prvi put vidjeli u Karlovcu, smještenu odmah pokraj lovačkog doma. Krenuli su me nagovarati da probam, na kraju sam pristao, probao i od deset goluba pogodio jednog! Ali tu se krenula rađati ljubav… Počeli smo ići na streljani, skupljati za pušku, malo po malo, da bi već 2003. završio kao treći na Europskom prvenstvu za juniore. Malo to ljudi zna, ali ta moja bronca bila je prva medalja u letećim metama koja je došla u Hrvatsku! – priča Glasnović.

Nakon toga slijedila su svjetska i europska juniorska srebra, zatim i seniorska svjetska bronca, pa peto mjesto u Pekingu 2008., na prvim Olimpijskim igrama. U Londonu četiri godine poslije nije bio, ali medalje su se nastavile nizati, najčešće zlatne, da bi kruna stigla tog ljeta 2016. u živopisnom Rio de Janeiru. Iako, samo četiri godine ranije umalo je “sviran kraj”.

– Bilo nam je teško, nije bilo novca, otac je sve to financirao, tako da sam 2012. čak i razmišljao da odustanem od svega. Srećom, 2013. javili su se talijanski sponzori iz Berette, imali smo ugovor i s tvornicom streljiva, a na taj način bilo je puno lakše funkcionirati. Kad su počele dolaziti i svjetske i europske medalje, kad je na sve to došao i Rio, shvatio sam da je ovaj sport moja sudbina. I danas sam zaista sretan što je tako, što mogu živjeti od sporta kojeg volim – ističe Glasnović.

Pojava sponzora važna je ovdje, naravno, iz više desetaka tisuća razloga. Godišnje.

– Rabljena puška stoji oko pet-šest tisuća eura, nova Beretta je oko sedam-osam, ali ima ih i do 20-30 tisuća eura… Ali dobro je to što pušku kupiš jednom i možeš je imati tijekom cijele karijere. Uz redovan servis, naravno – govori Josip i nastavlja:

– Prsluk košta do 250 eura, naočale i do 300, a slušalice su oko sto eura. Jedna serija goluba je sedam eura, a možeš ih ispucati i do deset dnevno. Nakupi se toga… Godišnje ispucam oko 30.000 metaka, što je puno, ali konkurencija u inozemstvu zna ispucati i puno više, čak i duplo više. Pomaže nam i Zajednica, i Grad, i klubovi, pokušavamo stalno olakšati strijelcima.

Osim tisuća i tisuća ispucanih metaka, za uspjeh u streljaštvu bitno je i biti fizički, a pogotovo mentalno spreman. A tu se priča opet vraća na djevojku zbog koje je Josip i došao u svijetu županijskog sporta.

– Puno radim na mentalnoj pripremi. Supruga je karijeru žrtvovala zbog mene, pa se upustila u psihološku pripremu sportaša. Magistrirala je psihosocijalno savjetovanje, i to na temu “Emocionalna inteligencija u sportu”, a mi radimo na principu pitanja. Kako? Svatko od nas je pod raznim utjecajima, često i negativnim, a s pitanjima koje si možeš postaviti odbacuješ takve utjecaje. Radimo na tome već godinama i rekao bih da se rezultati vide. Fizička sprema je važna, jer puška ima četiri kilograma, a podignem je 200 ili 300 puta svaki dan, ali mentalna je možda još i važnija. Ipak smo mi na streljani sami s puškom, znamo da ovisimo sami o sebi – opisuje Glasnović.

Dijete je zagrebačke Dubrave, živopisnoga kvarta, a porijeklo vuče s Janjeva.

– Naravno, u Dubravi je bilo svega i svačega, ali prošlo je to pokraj nas. Imam takvo prezime da sam na neki način uvijek bio zaštićeni u kvartu, ali bio sam i dobar klinac, ha, ha… A u Janjevu više nemam nikoga, sva rodbina je tu – zaključuje Josip.

Nastavite čitati

Sport

Ni sreće, ni bodova: Kurilovcu četvrti poraz zaredom sa zvukom sirene…

Nogometaši Kurilovca poraženi su 2-1 u gostima kod Vrapča, i to golom u 95. minuti, sekundu prije nego što je sudac svirao kraj. Branili su se Kurilovčani s igračem manje, no crni niz se nastavlja…

Objavljeno

prije 4 sata

na

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Crna serija u životima nogometaša Kurilovca nastavila se i ovoga vikenda, na gostovanju koje teško da je moglo biti teže. Brojimo iz vikenda u vikend trajanje “kanala” u koji su Kurilovčani upali nakon povijesne utakmice s Dinamom u Maksimiru, a gostujući sudar s liderom Vrapčem od starta je djelovao kao vrlo realna nova epizoda iste priče…

Kurilovčani su ovoga puta službeno bili predvođeni trenerom Antom Radošem, budući da je Senad Harambašić kolo ranije dobio crveni karton zbog kojega nije mogao biti na klupi. Bio je, međutim, u blizini, dovoljno blizu da utječe na zbivanja u ovoj utakmici koju su prisutni gledatelji opisali “ludom”. I koja je još jedanput otišla na krivu stranu, na stranu protivnika.

Bio je Kurilovec jako dobar u Vrapču, u prvom poluvremenu čak je i dominirao, držao ligaškog lidera pod pritiskom, no špranca se u posljednjih nekoliko utakmica ponavlja – svaki put kad protivnik prvi put pređe centar, zatrese se kurilovečka mreža. Bilo je tako i ovoga puta, izašlo je Vrapče u 24. minuti po desnoj strani, povratna lopta došla je na rub kaznenog prostora, snažan udarac Leon Išek je obranio, ali odbijena lopta pogodila je Mateja Ćosića, koji je ni kriv ni dužan doveo domaćina u vodstvo.

Kurilovec je u prvom poluvremenu imao tri do četiri jako dobre situacije, ali lopta nikako nije htjela u gol, pa se na odmor otišlo s tih 1-0 u korist Vrapča. Na predahu su odrađene neke korekcije, ušao je u igru David Pršir, da bi početak nastavka protekao u ravnopravnoj igri. U 58. minuti konačno je nešto ušlo i Kurilovcu, a strijelac je bio upravo svježi Pršir, i to na dodavanje Antonija Novaka slijeva.

Sve do 75. minute izgledalo je da će ovo biti klasična “iks” utakmica, u kojoj je svatko zaslužio po bod, no tad se dogodio možda i ključan trenutak. Jakov Caganić napravio je prekršaj koji nije ni za prvi, a pogotovo za drugi žuti karton, no to nije spriječilo suca da uvede Kurilovčane u deficit, ostavi ih s desetoricom na terenu.

Unatoč tome, imao je Luka Sedlaček još jednu veliku priliku, najbolju moguću, jer išao je sam na protivničkog vratara, no “Haalanda iz Kurilovca” posljednjih tjedana gol nikako neće… Kad je već tako, bili su spremni Kurilovčani prihvatiti i taj jedan bod, no bogovi nogometa imali su neke druge planove. Dobro, nisu bogovi nogometa odlučili da se igra četiri minute nadoknade, pa to produžili za još jednu minutu, učinio je to sudac, no na kraju je to i manje važno…

Uglavnom, igrala se 95. minuta, Kurilovčani su se branili, izbijali loptu iz opasne zone i gledali prema sucu, očekivali taj posljednji zvižduk, koji je na kraju dogodio sekundu ili dvije prekasno. Sekundu ili dvije nakon što je mladi Ukrajinac Levitski uklizao na jednu odbijenu loptu i poslao je u malu mrežicu kurilovečkoga gola za konačnih 2-1. Kad se to dogodilo, ispunjeni su svi uvjeti da sudac svira kraj.

Četvrti je to uzastopni poraz Kurilovca, osma je to utakmica Kurilovca bez pobjede u prvenstvu, ali podloge za optimizam definitivno ima. Razdoblje koje je iza društva s Udarnika definitivno nije dobro, ali prikazana igra u svim tim utakmicama jasno ukazuje na to da je potreban samo jedan “klik” da stvari krenu u drugom smjeru. Možda se to dogodi već na Uskrsni ponedjeljak, kad na Udarnik stiže Inker iz Zaprešića…

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Gorica bez bodova u Našicama: ‘Idemo sad pokušati iznenaditi Zagreb!

Rukometaši Gorice poraženi su 35-27 na gostovanju kod Nexea u Našicama, čime su “gromovima” prepustili treće mjesto na ljestvici Lige za prvaka. Ovog vikenda u Gradsku dvoranu nam stiže vječni prvak Zagreb

Objavljeno

prije 5 sati

na

31. ožujka 2026.

Objavio/la

U prvom kolu Lige za prvaka rukometaši Gorice su ispisali povijest, prvi put pobijedili našički Nexe, što je dovelo i do promjene na klupi “gromova”. Bila je to utakmica za rukometne udžbenike, ali i utakmica koju Našičani nisu zaboravili. Dočekali su tako otvaranje druge polovice Lige za prvaka, dočekali su Goričane na svom parketu uz ogroman motiv da uzvrate za spomenuti bolan poraz, a dočekali su i slatku sportsku osvetu.

Ispalo je tako da su Našičani bez ozbiljnih poteškoća, maksimalno ozbiljnim pristupom, puno toga riješili već u prvom dijelu susreta. Ulog je bio veliki jer im je pobjeda donosila treće mjesto i preskakanje Goričana, čega su u Nexeu bili itekako svjesni. Već nakon dvadesetak minuta igre domaći su imali šest pogodaka viška (11-5), a do odlaska na odmor povećali su to za još jedan pogodak (17:11) i potvrdili razliku u kvaliteti, koja nedvojbeno postoji.

Ulazak u drugi dio donio je otprilike istu priču, jer domaćin je bez nekog posebnog napora pokušavao održati svoju prednost. I sve je išlo po našičkom planu do 38. minute, kad je na semaforu bilo plus sedam za Nexe (22-15). Tad su se ipak probudili Goričani, povezali su četiri pogotka zaredom i približili se na minus tri (22:19), no na odgovor domaćina nije trebalo dugo čekati. Uskoro su Našičani povezali nekoliko mini serija i osam minuta prije kraja pobjegli na osam razlike (30:22). I tu je pobjednik bio odlučen.

– Malo smo nervozno otvorili utakmicu, a odličan domaći vratar nas je odmah na početku bacio u deficit od tri-četiri gola. Morali smo hvatati zaostatak, no u tom smo procesu dodatno griješili i gubili fokus, pa je pobjeda Nexea sasvim zaslužena. Na terenu je u nekoliko navrata zaiskrilo, što je i očekivano s obzirom na važnost utakmice za obje ekipe, no sve je ostalo u žaru borbe i završilo fer i korektnim pozdravom. Bila je ovo odlična rukometna utakmica, a mi se sada okrećemo Zagrebu koji nam dolazi na domaći teren. Pripremit ćemo se najbolje što možemo, dati sve od sebe i pokušati iznenaditi te osvojiti bodove – rekao je trener Gorice Matej Mišković.

Ukupno 12 obrana imali su domaći vratari (Mihailo Radovanović devet, Marcel Jastrzebski tri), a od 12 domaćih strijelaca najbolji je bio mladi Matko Moslavac sa šest. Kod Goričana treba izdvojiti Marka Grubišića sa sedam te Marka Karaulu, koji je postigao šest pogodaka.

– Nexe je u utakmicu ušao iznimno motivirano, s jasnom željom da uzvrati za poraz u Gorici. Od prve su minute bili na sto posto i moramo im čestitati na zasluženoj pobjedi. Gledali smo lijep rukomet s obje strane, no oni su ovoga puta bili bolji. Mi se okrećemo pripremama za susret sa Zagrebom. Svaka nam je utakmica važna jer su nam bodovi i dalje potrebni, ništa još nije gotovo. Ovoga puta nismo bili kompletni zbog nekoliko ozljeda, ali se nadam da situacija nije ozbiljna i da će se dečki vratiti već do idućeg kola – istaknuo je Karaula.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Sport

Potop u Omišu: Šansa je postojala, ali je vrlo brzo i netragom nestala…

Košarkaši Gorice igrali su u Omišu utakmicu kojom su mogli napraviti veliki korak prema doigravanju, no uvjerljivo su poraženi rezultatom 94-65, čime su izgubili šanse da budu među četiri najbolja

Objavljeno

prije 5 sati

na

31. ožujka 2026.

Objavio/la

Na gostovanju u Omišu košarkaši Gorice upisali su jubilarni deseti ovosezonski poraz, kojim su se definitivno oprostili od doigravanja. Šansa je postojala, otvorila se nakon dva vezana poraza Omišana, no šansa nije iskorištena… Domaća momčad, KK Omiš Čagalj tours, uvjerljivom pobjedom 94-65 potvrdila je najmanje četvrto mjesto i plasman u doigravanje, u kojem Gorice ove sezone neće biti.

U ovu utakmicu Gorica je morala ući bez Kristijana Šutala, svog ponajboljeg igrača, što je samo po sebi bilo ozbiljan minus, a kada se k tome pridodao i katastrofalan postotak šuta od svega 33 posto, nešto više od uvjerljivog poraza bilo je teško za očekivati. Već nakon prvih deset minuta Omišani su se odvojili na sedam koševa prednosti, a u istom ritmu su nastavili i u drugoj četvrtini, pa se na poluvrijeme otišlo s ogromnih plus 17 za domaći sastav.

Ništa se nije mijenjalo ni u trećoj dionici utakmice, ponovno je Omiš dominirao i povećavao svoju prednost, pa se u posljednjih deset minuta ušlo s apsolutno nedostižnih 27 koševa razlike. Dovelo je to do laganog omiškog dizanja noge s gasa, što je otvorilo Gorici priliku da bude konkurentna barem u ovom posljednjem razdoblju utakmice. Nažalost, i zadnju četvrtinu dobio je Omiš, koji je priču zaključio na korak od okruglih 30 razlike. Pobjeda bez mrlje, ostvarena puno uvjerljivije nego što se očekivalo, nego što se u se u Gorici nadali.

U redovima Omiša dvocifreni su bili Victor Nwagbaraocha s 20 poena i 11 skokova, Roko Mirković s 19 poena, Luka Kotrulja s 12, koliko je ubacio i Roko Gizdavić, koji je imao i 10 asistencija. Kod Gorice brojke su bile neusporedivo slabije, najbolji strijelac s 12 poena bio je Borna Dramalija, a dok su po deset dodali Tvrtko Gluhak i Roko Ivanković.

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Kultura

FOTO PK Barbara osvojila pet zlatnih medalja na internacionalnom mažoret turniru Diamond baton

Objavljeno

prije 7 sati

na

31. ožujka 2026.

Objavio/la

”Mlađe kadetkinje Plesnog kluba Barbara sudjelovale su na internacionalnom mažoret turniru 16. Diamond baton u Pančevu. Barbarice su osvojile 5 zlatnih medalja i ponosno se vratile u naše Turopolje. Osvojile su i specijalnu nagradu za najbolju koreografiju turnira ‘Mirakul’ – velika formacija mix.

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Ovo je bilo prvo putovanje mlađih kadetkinja van granica Lijepe naše, a ujedno i prvo inozemno natjecanje Barbarica u ovoj sezoni (prvo od 4 planirana).

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Pančevo, 28.03.2026. Internacionalni turnir 16. Diamond baton. Foto: PK Barbara

Bravo za curke i bravo za trenericu Taru Radić, koja ih je izvrsno pripremila. Hvala roditeljima u pratnji za podršku i navijanje. Veliko hvala i ekipi mažoretkinja DND Budinščina na druženju i ugodnom putovanju.” (Tekst: Plesni klub Barbara)

Galerija fotografija

 

Nastavite čitati

Reporter 458 - 31.03.2026.

Facebook

Izdvojeno