Poveži se s nama

Vijesti

Breška liga ili kako je nogomet zbližio ljude

‘Većina nas nikad nije čula za neka sela na Bregima, a kamoli da smo poznavali ljude od tamo’

Objavljeno

Na području 20 kilometara južno od Zagreba, između Turopolja i Pokuplja smjestile su se Vukomeričke gorice. Pružaju se u smjeru sjeverozapad–jugoistok, u duljini od 30-tak kilometara. Gorje je obraslo uglavnom bjelogoricom poput bukve, hrasta i graba, a od crnogoričnog drveća najčešća je jela. Pitoreskni brežuljkasti krajolik znatno je utjecao i na ljude koji žive na ovom području. U skladu s time je i naziv koji koriste za sebe, Brežani. Kroz šalu kažu, kako Brežan ne može biti svak’, potrebno je izvaditi Bregovnicu. No, tko je izdaje i pod kojim uvjetima nismo uspjeli doznati. Naši sugovornici te podatke čuvali su kao najstrožu tajnu. Riječ je o ljudima čvrstog karaktera i velikog srca, čije povjerenje nije lako zadobiti. Naše sugovornike zamolili smo na početku da nam ukratko objasne kakvi su ljudi Brežani.

– U načelu ljudi na Bregima, s ove naše strane, neću govoriti za onu drugu stranu, čak i ni za dalje do Kravarskog da ne bih nekoga uvrijedio, su dobri ljudi, ponekad tvrdoglavi pa rekao bih i ku…viti. Vole da je sve po njihovom – rekao nam je Zlatko Petrac.

Priču o Bregima nemoguće je ispričati bez spominjanja Malonogometne lige Vukomeričke gorice. Ona i definira prostor koji se smatra Bregima. Naime, ‘Liga’ je otvorena samo za Brežane, odnosno žitelje brežuljkastih krajeva, uz iznimku Male Bune.

LIGA ISCRTALA GRANICE BREGA

– Markuševec Turopoljski je prvo selo s one strane koje priznajemo pod Brege. Lukavec ne priznamo, on je baš u Turopolju. S naše strane je to Mala Buna. Jesu oni iz nizine, ali su dio nas. Po mentalitetu pripadaju nama, a ne Mraclinu i Buševcu. Oni su isto bili svojevremeno ‘kak mi siročija i bokčija’. Pod Brege spada i područje općina Kravarsko i Pokupsko. Mi smo te granice tako odredili. Ove godine primili smo i Lučelnicu. Iako spada pod Općinu Pisarovina, nalaze se na Vukomeričkim goricama – izjavio je prvi čovjek Breške lige.

Iako geografski spada pod Turopolje, Bregi su specifični kako geografski, tako i socijalno i povijesno. Upravo socijalni faktor značajno je utjecao na stvaranje breškog identiteta.

– Mi spadamo pod Turopolje, iako se pod pojmom Turopolja podrazumijeva ravnica. Oni su nizinski dio, a mi smo breški dio. Ovi u nizini su bili em plemenitaši, em bogati, mi gore tu na Bregima bili smo njihovi ‘kmeti’, ‘sirotinja i bokčija’. Naši stari su živjeli na temelju toga što su ljudima iz Mraclina, Buševca i Lomnice kopali i uređivali vinograde te kosili zemljišta – objasnio nam je Zlatko.

U zbližavanju mjesta i žitelja Vukomeričkih gorica kao vezivni materijal poslužila je upravo Breška liga. Riječ je o manifestaciji koja je približila ljude i stubokom promijenila društveni život u ovom dijelu Turopolja.

– Breška liga spojila je Brežane i Vrvce. Prije smo se rijetko sretali. Oni imaju svoj život, a mi svoj. Oni su tamo plemenitaši bili, mi smo ovdje uvijek bili ‘kmeti’. Sada se svaki vikend družimo i stvorili smo velika prijateljstva, ali uvijek ima mjesta za malo zafrkancije. Liga je zbližila ljude s jedne i druge strane Vukomeričkih gorica. Naime, uz cestu prema Pokupskom žive Brežani, a uz cestu prema Dubrancu Vrvci. Dok mi nismo imali Brešku ligu, jedina događanja na ovom prostoru bila su Petrovo u Šiljakovini i lovačka druženja na Ključić Brdu – istaknuo je Petrac.

NOGOMET JE SPOJIO LJUDE

‘Liga’ je ostavila dubok trag i na Žorža. Kako kaže, neki se još nisu niti rodili, kada je on prvi put zaigrao na turniru s 18 godina. Nekad je to bila stvar prestiža i dokazivanja, sada više druženja i zezancije.

– Pola nas nikad nije čulo za neka sela na Bregima, a kamoli da smo poznavali ljude od tamo. Nismo znali gdje je Gornji, a gdje donji Hruševec ili Opatija. Mi iz Velike Bune i okolnih naselja većinom smo gravitirali prema Velikoj Gorici. Sad se već svi znamo i liga nas je sve povezala. Stvorila se ekipa koja se druži iz kola u kolo i obilazi Brege – otkrio nam je Žorž.

Ovo natjecanje utjecalo je i na razvoj sportske infrastrukture. U Velikoj Buni izgrađeno je novo igralište, Kozjača je dobila novi sportski objekt, Novo Brdo napravilo je novo igralište na bivšoj šikari, u Strezojevu rade na tome i sljedeće bi godine trebali dobiti novo igralište. Gornja Opatija napravila je odličan objekt i igralište.

– Potaknuli smo ljude da se aktiviraju i nešto naprave, a nitko od njih nije htio biti gori od drugih. U konačnici to je dovelo do sve bolje sportske infrastrukture. Ljudi iz svakog sela su se organizirali, jedan je dovezao dva kamiona ‘šudra’, drugi je iskopao 20 metara zemlje, a treći pokosio 200 metra trave i na kraju dobili smo igrališta – kaže Zlatko.

Pričao o Breškoj ligi počela je prije 15 godina, a pokrenuli su je Franjo Kovačić Pevec i Ivan Matković Matra. Pevec je kontaktirao Petraca i projekt je krenuo. Cilj je bio uključiti što više naselja Vukomeričkih gorica i omogućiti da se tijekom ljeta u svakom od njih nešto događa.

– To smo osigurali tako što se svako kolo igra u drugom naselju. Željeli smo izbjeći stvaranje ‘dream timova’ pa smo odlučili da za sela mogu igrati samo dečki koji žive u njima. Iskreni rečeno, nisam mislio da ćemo izdržati tako dugo. Znate ono, lude breške glave, svaka na svoj način razmišlja. Dvije, tri godine budemo potrajali i nekom će puknuti film te će odustati, ali na sreću održali smo se. Svatko je malo popustio – dodao je Petrac.

NOĆNI TURNIRI NISU ZA SVAKOGA

Ono što Brešku ligu razlikuje od drugih takvih natjecanja, upravo su noćni turniri koji se održavaju nakon službenog djela. Neki od njih otišli su u legendu zahvaljujući komičnim situacijama kojima ovakvi susreti obiluju. Jedan takav dogodio se prije 13-tak godina upravo u Velikoj Buni.

– Te godine popili smo šleper piva i bili smo drugi. Prepustili smo pobjedu, jer više nismo mogli igrati – objasnio nam je Sina.

– Noćni turniri znaju ponekad biti opasni zbog prevelike koncentracije ‘vlage’. Teško je biti karakter i igrati do 5 – 6 ujutro i ne popiti 10, 15 piva. Nije istina da smo predali tekmu, samo smo je odigrali u revijalnom tonu. Već je svanulo kad smo igrali finale – dodao je Žorž.

Noćni turniri nisu za svakoga, treba moći izdržati sve izazove koje donosi natjecanje. Osim što ovakva vrsta natjecanja traži konstantu ‘okrjepu’ i nije za one slabog želuca, opasnosti vrebaju i na terenu. Dobrano treba pripaziti na namjere igrača protivničke ekipe, jer manje-više sve je dozvoljeno pa čak i klizeći startevi.

-Jedne godine, finale koje sam ja sudio igralo se u 4,30 sati ujutro. Ja samo cijeli prethodni dan od pola tri bio na terenu i morao sam suditi tu utakmicu. Nisam znao kako se zovem, a kamoli tko igra bijeli ili plavi, žuti ili crveni. Većina igrača bila je dobrano pod utjecajem alkoholnih para. Igralo se po znatno labavijim pravilima nego ‘Liga’. Mi kada sudimo te turnire puno toga ne vidimo ili nećemo vidjeti. Manje-više sve je dozvoljeno pa čak i klizeći startevi – ispričao nam je Petrac.

Doznali smo da ‘Liga’ obiluje lokalnim derbijima. Najjači rivaliteti vladaju između Kravarskog i Novog Brda, Dubranca i Cerovskog Vrha, Pokupskog i Opatije te Šiljakovine i Kozjače. Vlado iz Šiljakovine otkrio nam je srž rivalstva između Šiljakovine i Kozjače, koje se često prenosi i na nogometni teren.
– Najviše volimo piti s njima i od tuda rivalitet. Moram priznati da su nas prošišali. Mi volim stvarno jako piti, ali oni vole jako jako piti – bio je iskren Vlado.

BREŠKA LIGA POSTALA JE NAJVAŽNIJE DRUŠTVENO DOGAĐANJE NA VUKOMERIČKIM GORICAMA

Liga Vukomeričkih gorica odavno je prerasla sportski okvir i zauzela važno mjesto u kalendaru društvenih događanja na Bregima.

– Mi igramo nogomet, kako bi se nakon što završi natjecanje mogli družiti. U današnje vrijeme svi smo se začahurili u najuži krug obitelji i prijatelja, nemamo novaca i vremena za izlaske i druženja. Bit cijele priče i je druženje – rekao nam je prvi čovjek Breške lige.

S njim su se složili i Janko i Vlado.

– Meni uopće nije važno tko je prvi, a tko drugi. Niti tko za koga igra. Kad mi je usput uvijek rado svratim da se malo podružim – kaže Janko.

– Svake godine sam ovdje, a najluđe uvijek bude ovdje u Velikoj Buni. Živimo iz tjedna u tjedan, svako novo kolo Breške lige nova je priča – dodao je Vlado.

Sport

‘Dosta je bilo inozemstva, drugo dijete me vratilo kući i dovelo u Goricu’

Petar Babić je prije osam godina igrao Euroligu sa Zagrebom, zajedno s Mulaomerovićem, Simonom, Kasunom i mladim Darijem Šarićem, a ovog ljeta, s navršene 34 godine, pojačao je košarkaše Gorice. Trener Josip Sesar dobio je igrača kojeg je želio…

Objavljeno

on

Pobjeda protiv Krke, kao i utakmice koje smo odigrali na našem rođendanskom turniru, pokazuju nam da imamo pravo nadati se uspješnoj sezoni. Međutim, moram reći i da naš roster još nije zatvoreno, želimo potpisati još dva ili tri nova igrača, u najmanju ruku jednog beka i jednu ‘peticu’, rekao je predsjednik KK Gorice Duško Radović nakon što je njegova momčad u finalu turnira povodom 50 godina kluba pobijedila Zadar.

Trener Josip Sesar, koji u goričkom klubu ima ulogu “menadžera engleskog tipa”, čovjeka koji se bavi terenom, ali i dovođenjem igrača. Uz pomoć direktora Ljube Prgometa, još prošle sezone njegova igrača, ali Sesar je taj koji daje završnu ocjenu. Tako će biti i u ovom slučaju, a objava odrađenog posla trebala bi stići u danima pred nama, kad ćemo saznati tko su ta dvojica ili trojica… Zasad se zna samo da su došla tri nova igrača. Krilo Karlo Lebo će pomoći u svojoj ulozi, centar Ivan Vraneš već je pokazao da će biti veliko pojačanje, a u bekovsku liniju stiglo je iskustvo. I to u liku 34-godišnjeg Petra Babića, igrača kojeg ljubitelji košarke najbolje pamte iz dana kad je nosio dres KK Zagreba, u to vrijeme prvaka države i euroligaša…

– Dobio sam poziv od Sekija (trener Josip Sesar, op. a.), pitao me jesam li zainteresiran i odgovorio sam potvrdno. Zašto? Zato što sam čuo kako se prošle godine ovdje dobro radilo, a vidio sam i da su dečki odigrali odličnu sezonu. Također, jedan od glavnih razloga je i to što će žena opet roditi, čekamo drugo dijete pa mi je bilo važno ostati u Zagrebu, uz obitelj. No jako mi je važno i to što ljudi ovdje vjeruju u mene – objasnio je uvodno Babić kako se u srednjim tridesetima našao u dresu Gorice.

Upravo je to, godina proizvodne, u kombinaciji s povjerenjem koje je osjetio, bilo ključni okidač.

– Ljudi često misle da su sportaši u tridesetima već za odbaciti, zato ne želim propustiti ovakvu šansu, doći u sredinu u kojoj se ovako dobro radi. Želim pokazati da imam još puno toga za dati na parketu – ambiciozan je Pero.

Pero Babić (lijevo) u društvu preostala dva gorička pojačanja, Karla Lebe i Ivana Vraneša

Naravno da smo se zajednički išli sjetiti najblistavije epizode u karijeri, sezone 2011./12., kad je sa Zagrebom igrao Euroligu, u momčadi u kojoj su mu suigrači bili Damir Mulaomerović, Kruno Simon, Mario Kasun, NBA-jevac TJ Ford, u to vrijeme iznimno mladi Dario Šarić, pa onda i aktualni suigrač iz Gorice Ante Mašić…

– Uh, to su bila previdna vremena, sjajna generacija, velike utakmice… Sjajno je bilo to proživjeti, dijeliti svlačionicu sa svim tim sjajnim igračima – kazao je Babić pa nastavio priču o svojoj karijeri:

– Poslije toga sam otišao u inozemstvo, šest godina proveo sam vani, prošao Rumunjsku, Slovačku, Austriju, Švicarsku… Ostala su lijepa sjećanja, a bile su to i dobre lige. Ljudi kod nas možda toga nisu svjesni, ali sve te države jako su napredovale u košarkaškom smislu.

Kad treba odabrati gdje mu je bilo najbolje, a gdje možda najlošije, odmah će povući ručnu.

– Ne mogu reći da mi je negdje bilo loše. Jako sam uživao u Bratislavi, pa poslije u Austriji, u Welsu, gdje sam upoznao puno jako dobrih ljudi… Ma uživao sam zapravo u svakoj od tih sezona, uvijek davao svoj maksimum na parketu, a to su ljudi i znali cijeniti – istaknuo je Babić.

Nakon svih tih putovanja po svijetu, mijenjanja klubova i država, skrasio se u Velikoj Gorici. Uz mnoga poznata lica, u okruženju u kojemu mu je lako osjećati se kao doma.

– Više, manje znam sve ove dečke. S nekima sam igrao u istim klubovima, igrao sam i protiv nekih, neke sam gledao dok su još bili klinci… Posljednjih godina pokazalo se da sve što se ovdje radi ima glavu i rep, što je nama igračima najvažnije. Vrlo često to nije slučaj, pogotovo vani, kad si stranac. To je onda borba, svatko za sebe, a ovdje sam već od početka shvatio kako je sve isplanirano i dobro organizirano – zadovoljan je Babić.

Zadovoljan će valjda njime biti i trener Sesar, koji ga je već godinama pokušavao “uloviti”. No svaki je put nekako ispao preskup, s previše drugih opcija, s drugim prioritetima.

– Da, bili smo Sesar i ja prije u kontaktu, ali većinom sam prihvaćao inozemne ponude, koje su bile puno više financijski isplative. Bio sam u toj fazi, stvarao sam obitelj i u tim trenucima novac mi je bio prioritet. Ne kažem da sad nije važan, ali osjećaj je ipak nekako drukčiji. Kako imaš neko iskustvo, shvatiš da je važno i biti uz dobrog trenera. Čovjek je imao vrhunsku igračku karijeri, bio je jedan od najboljih igrača u Europi, a budući da znam i kako razmišlja kao trener, znao sam da dolazim u sredinu koja je dobra za mene. Tu nisam mogao promašiti – siguran je Pero, koji će u Gorici uskočiti u tenisice Karla Mikšića.

Uz njega, organizacijom igre bavit će se i Borna Kapusta, a tu su još i Majcunić, Petrović, Vučić, Lebo, Mašić, Mazalin, Papac, Vraneš… I još, kažu, dva-tri nova igrača. Zvuči prilično dobro, perspektivno pri pogledu prema naprijed.

– Kad imaš dobro organiziranu momčad, kad se dobro radi, uvijek se to i vrati. Gorici se upravo zato i vratilo prošle sezone, jer vjerujem da je Gorica pokazatelj kamo bi hrvatska košarka trebala ići. To me najviše i privuklo. Samo s dobrim radom možemo napraviti rezultat. Unaprijed prognozirati neke rezultate ne želim, to nikad nije zahvalno, da se ne bih opekao. Mogu samo poželjeti da bude što bolje. Ako je ikako moguće, uspješnije od prošle sezone – sa željom je završio Pero Babić.

Babić (broj 24) bio je dugogodišnja želja trenera Gorice Josipa Sesara, konačno je došao nakon šest godina u inozemstvu

Prošle sezone, podsjetimo samo, košarkaši Gorice završili su kao šesti u prvenstvu, a igrali su i polufinale Kupa Hrvatske. Dakle, bolje od toga značilo bi još jednu sezonu koja bi se mogla nazvati najuspješnijom u povijesti velikogoričke košarke. I bilo bi u skladu s onim što je predsjednik kluba Duško Radović najavio na rođendanskoj Svečanoj akademiji:

– Imamo ambiciju veliki prošlosezonski rezultat potvrditi i ambiciozno jurišati prema vrhu hrvatske košarke. Mnogi će reći kako je lako obećati, ali vas uvjeravam kako ćemo ustrajati u realizaciji zacrtanih projekata i da ćemo se u budućnosti okititi jednim od trofeja!

Tjedan dana nakonn slavljeničkog turnira Goričani su proveli u dvorani, posvetili se treninzima i uigravanju, a što su u svemu tome uspjeli napraviti moći će se vidjeti već ove subote od 17 sati u Domžalama, gdje Gorica igra protiv slovenskog prvoligaša Hopsi Polzele.

Nastavi čitati

Vijesti

Za vikend linija 268 prometuje izmijenjenom trasom

Auto utrka mijenja trasu i linija 310, 311 i 313

Objavljeno

on

Autoslalom utrka ’17. nagrada Grada Zagreba – 7. memorijal Mire Nikolić’ izmijenit će trase autobusnim linijama koje kreću s terminala Glavni kolodvor. Linija 268 s terminala Glavni kolodvor skretat će lijevo u Ulicu grada Vukovara, zatim desno u Aveniju Marina Držića te nastaviti vožnju preko Mosta mladosti. Autobusi će zatim skretati desno u Aveniju Dubrovnik, a zatim lijevo u Aveniju Većeslava Holjevca te dalje uobičajenim trasama do krajnjih odredišta.
Autobusi će u smjeru Glavnog kolodvora koristiti stajalište na jugoistočnoj strani raskrižja Avenije Dubrovnik i Avenije Većeslava Holjevca. Stajališta Lisinski, NSK i Bundek neće biti u funkciji.

U subotu od 8 do 24 sata, autobusne linije 310, 311 i 313 će s terminala Glavni kolodvor skrenuti lijevo u Ulicu grada Vukovara, zatim desno u Aveniju Marina Držića te nastaviti vožnju preko Mosta mladosti. Autobusi će zatim skretati desno u Aveniju Dubrovnik, a zatim lijevo u Aveniju Većeslava Holjevca te dalje uobičajenim trasama. U povratku će voziti istom, izmijenjenom trasom.

Za vrijeme posebne organizacije prometa, stajališta Lisinski, NSK i Bundek neće biti u funkciji.

Nastavi čitati

Crna kronika

Policija jučer pojačano nadzirala promet

Sedam vozača nije koristilo pojas, a jedan je pričao na mobitel

Objavljeno

on

Gorička policija jučer je 7 do 15 sati pojačano nadzirala vožnju pod utjecajem alkohola, brzinu, nepropisnu upotrebu mobitela i korištenje sigurnosnog pojasa. Preventivno-represivna akcija se provela u sklopu veće akcija pod nazivom ‘Focus on the Road’ koja se provodi na području zemalja Europske unije.

Tijekom policijske akcije sankcionirano je sedam vozača zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa, a jedan vozač zbog nepropisnog korištenja mobitela.

Nastavi čitati

Reporter 385 - 29.08.2019.

Facebook

Izdvojeno