Povežite se s nama

Vijesti

Breška liga ili kako je nogomet zbližio ljude

‘Većina nas nikad nije čula za neka sela na Bregima, a kamoli da smo poznavali ljude od tamo’

Objavljeno

na

Na području 20 kilometara južno od Zagreba, između Turopolja i Pokuplja smjestile su se Vukomeričke gorice. Pružaju se u smjeru sjeverozapad–jugoistok, u duljini od 30-tak kilometara. Gorje je obraslo uglavnom bjelogoricom poput bukve, hrasta i graba, a od crnogoričnog drveća najčešća je jela. Pitoreskni brežuljkasti krajolik znatno je utjecao i na ljude koji žive na ovom području. U skladu s time je i naziv koji koriste za sebe, Brežani. Kroz šalu kažu, kako Brežan ne može biti svak’, potrebno je izvaditi Bregovnicu. No, tko je izdaje i pod kojim uvjetima nismo uspjeli doznati. Naši sugovornici te podatke čuvali su kao najstrožu tajnu. Riječ je o ljudima čvrstog karaktera i velikog srca, čije povjerenje nije lako zadobiti. Naše sugovornike zamolili smo na početku da nam ukratko objasne kakvi su ljudi Brežani.

– U načelu ljudi na Bregima, s ove naše strane, neću govoriti za onu drugu stranu, čak i ni za dalje do Kravarskog da ne bih nekoga uvrijedio, su dobri ljudi, ponekad tvrdoglavi pa rekao bih i ku…viti. Vole da je sve po njihovom – rekao nam je Zlatko Petrac.

Priču o Bregima nemoguće je ispričati bez spominjanja Malonogometne lige Vukomeričke gorice. Ona i definira prostor koji se smatra Bregima. Naime, ‘Liga’ je otvorena samo za Brežane, odnosno žitelje brežuljkastih krajeva, uz iznimku Male Bune.

LIGA ISCRTALA GRANICE BREGA

– Markuševec Turopoljski je prvo selo s one strane koje priznajemo pod Brege. Lukavec ne priznamo, on je baš u Turopolju. S naše strane je to Mala Buna. Jesu oni iz nizine, ali su dio nas. Po mentalitetu pripadaju nama, a ne Mraclinu i Buševcu. Oni su isto bili svojevremeno ‘kak mi siročija i bokčija’. Pod Brege spada i područje općina Kravarsko i Pokupsko. Mi smo te granice tako odredili. Ove godine primili smo i Lučelnicu. Iako spada pod Općinu Pisarovina, nalaze se na Vukomeričkim goricama – izjavio je prvi čovjek Breške lige.

Iako geografski spada pod Turopolje, Bregi su specifični kako geografski, tako i socijalno i povijesno. Upravo socijalni faktor značajno je utjecao na stvaranje breškog identiteta.

– Mi spadamo pod Turopolje, iako se pod pojmom Turopolja podrazumijeva ravnica. Oni su nizinski dio, a mi smo breški dio. Ovi u nizini su bili em plemenitaši, em bogati, mi gore tu na Bregima bili smo njihovi ‘kmeti’, ‘sirotinja i bokčija’. Naši stari su živjeli na temelju toga što su ljudima iz Mraclina, Buševca i Lomnice kopali i uređivali vinograde te kosili zemljišta – objasnio nam je Zlatko.

U zbližavanju mjesta i žitelja Vukomeričkih gorica kao vezivni materijal poslužila je upravo Breška liga. Riječ je o manifestaciji koja je približila ljude i stubokom promijenila društveni život u ovom dijelu Turopolja.

– Breška liga spojila je Brežane i Vrvce. Prije smo se rijetko sretali. Oni imaju svoj život, a mi svoj. Oni su tamo plemenitaši bili, mi smo ovdje uvijek bili ‘kmeti’. Sada se svaki vikend družimo i stvorili smo velika prijateljstva, ali uvijek ima mjesta za malo zafrkancije. Liga je zbližila ljude s jedne i druge strane Vukomeričkih gorica. Naime, uz cestu prema Pokupskom žive Brežani, a uz cestu prema Dubrancu Vrvci. Dok mi nismo imali Brešku ligu, jedina događanja na ovom prostoru bila su Petrovo u Šiljakovini i lovačka druženja na Ključić Brdu – istaknuo je Petrac.

NOGOMET JE SPOJIO LJUDE

‘Liga’ je ostavila dubok trag i na Žorža. Kako kaže, neki se još nisu niti rodili, kada je on prvi put zaigrao na turniru s 18 godina. Nekad je to bila stvar prestiža i dokazivanja, sada više druženja i zezancije.

– Pola nas nikad nije čulo za neka sela na Bregima, a kamoli da smo poznavali ljude od tamo. Nismo znali gdje je Gornji, a gdje donji Hruševec ili Opatija. Mi iz Velike Bune i okolnih naselja većinom smo gravitirali prema Velikoj Gorici. Sad se već svi znamo i liga nas je sve povezala. Stvorila se ekipa koja se druži iz kola u kolo i obilazi Brege – otkrio nam je Žorž.

Ovo natjecanje utjecalo je i na razvoj sportske infrastrukture. U Velikoj Buni izgrađeno je novo igralište, Kozjača je dobila novi sportski objekt, Novo Brdo napravilo je novo igralište na bivšoj šikari, u Strezojevu rade na tome i sljedeće bi godine trebali dobiti novo igralište. Gornja Opatija napravila je odličan objekt i igralište.

– Potaknuli smo ljude da se aktiviraju i nešto naprave, a nitko od njih nije htio biti gori od drugih. U konačnici to je dovelo do sve bolje sportske infrastrukture. Ljudi iz svakog sela su se organizirali, jedan je dovezao dva kamiona ‘šudra’, drugi je iskopao 20 metara zemlje, a treći pokosio 200 metra trave i na kraju dobili smo igrališta – kaže Zlatko.

Pričao o Breškoj ligi počela je prije 15 godina, a pokrenuli su je Franjo Kovačić Pevec i Ivan Matković Matra. Pevec je kontaktirao Petraca i projekt je krenuo. Cilj je bio uključiti što više naselja Vukomeričkih gorica i omogućiti da se tijekom ljeta u svakom od njih nešto događa.

– To smo osigurali tako što se svako kolo igra u drugom naselju. Željeli smo izbjeći stvaranje ‘dream timova’ pa smo odlučili da za sela mogu igrati samo dečki koji žive u njima. Iskreni rečeno, nisam mislio da ćemo izdržati tako dugo. Znate ono, lude breške glave, svaka na svoj način razmišlja. Dvije, tri godine budemo potrajali i nekom će puknuti film te će odustati, ali na sreću održali smo se. Svatko je malo popustio – dodao je Petrac.

NOĆNI TURNIRI NISU ZA SVAKOGA

Ono što Brešku ligu razlikuje od drugih takvih natjecanja, upravo su noćni turniri koji se održavaju nakon službenog djela. Neki od njih otišli su u legendu zahvaljujući komičnim situacijama kojima ovakvi susreti obiluju. Jedan takav dogodio se prije 13-tak godina upravo u Velikoj Buni.

– Te godine popili smo šleper piva i bili smo drugi. Prepustili smo pobjedu, jer više nismo mogli igrati – objasnio nam je Sina.

– Noćni turniri znaju ponekad biti opasni zbog prevelike koncentracije ‘vlage’. Teško je biti karakter i igrati do 5 – 6 ujutro i ne popiti 10, 15 piva. Nije istina da smo predali tekmu, samo smo je odigrali u revijalnom tonu. Već je svanulo kad smo igrali finale – dodao je Žorž.

Noćni turniri nisu za svakoga, treba moći izdržati sve izazove koje donosi natjecanje. Osim što ovakva vrsta natjecanja traži konstantu ‘okrjepu’ i nije za one slabog želuca, opasnosti vrebaju i na terenu. Dobrano treba pripaziti na namjere igrača protivničke ekipe, jer manje-više sve je dozvoljeno pa čak i klizeći startevi.

-Jedne godine, finale koje sam ja sudio igralo se u 4,30 sati ujutro. Ja samo cijeli prethodni dan od pola tri bio na terenu i morao sam suditi tu utakmicu. Nisam znao kako se zovem, a kamoli tko igra bijeli ili plavi, žuti ili crveni. Većina igrača bila je dobrano pod utjecajem alkoholnih para. Igralo se po znatno labavijim pravilima nego ‘Liga’. Mi kada sudimo te turnire puno toga ne vidimo ili nećemo vidjeti. Manje-više sve je dozvoljeno pa čak i klizeći startevi – ispričao nam je Petrac.

Doznali smo da ‘Liga’ obiluje lokalnim derbijima. Najjači rivaliteti vladaju između Kravarskog i Novog Brda, Dubranca i Cerovskog Vrha, Pokupskog i Opatije te Šiljakovine i Kozjače. Vlado iz Šiljakovine otkrio nam je srž rivalstva između Šiljakovine i Kozjače, koje se često prenosi i na nogometni teren.
– Najviše volimo piti s njima i od tuda rivalitet. Moram priznati da su nas prošišali. Mi volim stvarno jako piti, ali oni vole jako jako piti – bio je iskren Vlado.

BREŠKA LIGA POSTALA JE NAJVAŽNIJE DRUŠTVENO DOGAĐANJE NA VUKOMERIČKIM GORICAMA

Liga Vukomeričkih gorica odavno je prerasla sportski okvir i zauzela važno mjesto u kalendaru društvenih događanja na Bregima.

– Mi igramo nogomet, kako bi se nakon što završi natjecanje mogli družiti. U današnje vrijeme svi smo se začahurili u najuži krug obitelji i prijatelja, nemamo novaca i vremena za izlaske i druženja. Bit cijele priče i je druženje – rekao nam je prvi čovjek Breške lige.

S njim su se složili i Janko i Vlado.

– Meni uopće nije važno tko je prvi, a tko drugi. Niti tko za koga igra. Kad mi je usput uvijek rado svratim da se malo podružim – kaže Janko.

– Svake godine sam ovdje, a najluđe uvijek bude ovdje u Velikoj Buni. Živimo iz tjedna u tjedan, svako novo kolo Breške lige nova je priča – dodao je Vlado.

Moja županija

ŽUPANIJA Raste broj noćenja u prvoj polovici 2025. – Gorica vodeća destinacija

Čini razliku za koju se gost odlučuje.

Objavljeno

na

Objavio/la

Rezime prve polovice ove godine pokazuje da su turisti i posjetitelji i dalje privučeni Zagrebačkom županijom, čiji potencijal iz dana u dan raste. 

Naime, prema riječima Ivane Alilović, direktorice županijske Turističke zajednice područje županije bilježi porast dolazaka za 4 posto, dok je broj noćenja jednak kao i lani. 

 –Veseli me što smo registrirali povećanje broja dolazaka domaćih turista, za koje smo stvorili privlačne sadržaje poput velikih sportskih manifestacija, gastronomskih događanja, OPG-ova i restorana koji postaju prepoznatljivi i zanimljivi domaćim gostima. Konstantno radimo na kampanjama kojima ističemo domaće proizvode i destinacije, neumorni smo u isticanju vidljivosti naših potencijala, naših ljudi u turizmu i lokalne ponude koja garantira autentičnost – to je ono što čini razliku i za što se gost odlučuje – istaknula je Alilović. 

Foto: Marija Vrbanus/Cityportal

Prva po broju dolazaka je Velika Gorica koja ima povećanje broja dolazaka od 20 posto i broja noćenja 10 posto, a pokazala se dobrim domaćinom u velikim manifestacijama i sportskim sadržajima europskog ili svjetskog karaktera, a slijedi ju Jastrebarsko, grad koji je prepoznat po iznimnoj eno-gastro ponudi. 

–Osim vinara sa stoljetnom tradicijom proizvodnje vina, tu je i gastronomska ponuda koju turisti ne propuštaju. Upravo je Restoran Korak iz Jastrebarskog ponovno potvrdio svoju izvrsnost zadržavanjem prestižne Michelinove zvjezdice, a dodatno priznanje stiglo je i za Veru Korak, koja je nagrađena posebnim Michelinovim priznanjem za kvalitetu pružene usluge. To je veliko priznanje za cijeli tim, ali i za Zagrebačku županiju kao destinaciju koja predano njeguje kvalitetu, autentičnost i održivost u gastronomiji ispričala je direktorica Turističke zajednice i dodala kako je treći grad po turističkoj uspješnosti Sveta Nedelja. 

Foto: TZ Zagrebačke županije/ Chef Bernard i Vera Korak

Naime, ovaj grad je postao prepoznatljiv po natjecanju Spartan koji je okupio 3 i pol tisuće sudionika, a koji su u konačnici i dijelili svoja iskustva o gostoljubivosti te vidljivosti destinacije. 

–Turistička zajednica Zagrebačke županije otvorena je za suradnju, pružamo pomoć u svim turističkim segmentima i dajemo našim sredinama alate za daljnji napredak u razvoju turističkih ideja i ponude – poručila je Alilović.

*Tekst je dio programskog sadržaja ‘Moja županija’ nastao u suradnji sa Zagrebačkom županijom

Nastavite čitati

Vijesti

RADOVI NA VRUĆEM KROVU Solarke su „in“ – monteri imaju pune ruke posla na 80 Celzijevih stupnjeva!

Postavljanje solarnih ploča posebno je zahtjevno u vrijeme velikih vrućina i kod velikih nagiba krova.

Objavljeno

na

Izvori obnovljivih izvora energije na velika su vrata ušli u naša domaćinstva.

Jer, dok smo solarne panele ranije viđali češće na krovovima kuća u inozemstvu, u posljednje vrijeme, sve se više vlasnika obiteljskih kuća odlučuje na prikupljanje sunčeve energije, čime imaju znatne uštede na energentima i niže račune za električnu energiju.

Sunčanih dana tijekom godine imamo sve više, a sve više posla imaju i tvrtke ovlaštene za montažu solarnih sustava. Jednu od njih zatekli smo „u poslu“ na području Velike Gorice, a djelatnik Tomislav otkriva nam koliko to zna biti zahtjevan posao.

–Pripremamo se unaprijed za svaki teren, a uz obavezne ljestve, često koristimo i dizalicu, jer rad na krovu zna biti opasan i fizički težak i naporan. Ako je veliki nagib, osiguramo se dodatno i užetom, jer vrlo lako može doći do pokliznuća. Isto tako, dok traje montaža, mi smo cijelo vrijeme na krovu i u najsunčanijem dijelu dana, tako da treba moći izdržati sunce koje „prži“! Ali, vlasnici su okej prema nama, spuštamo se povremeno na osvježenje jer vrlo lako možemo dehidrirati ili dobiti sunčanicu. Tu nam pomažu pokrivala za glavu, obavezno šeširi ili šilterice – ispričao je Tomislav i dodao kako rad nije moguć u vrijeme kišnih dana, no malo oblaka bi im dobro došlo, jer su temperature na krovovima daleko više od onih službenih koje izmjere meteorološke stanice.

 

Naime, ako je vanjska temperatura u hladu od 35-37 Celzijevih stupnjeva, na krovu uz reflekciju od panela, temperatura koju radnici podnose je i do čak 80 stupnjeva! Iz tog su razloga većinom u dugačkoj radnoj odjeći, uz obavezne rukavice.

Posla ima, kažu nam, a bukirani su idućih pola godine.

Sve više ugradnji uz pomoć Fonda

Sve više vlasnika privatnih objekata odlučuje se na postavljane solarnih panela na krovove i ugradnju elektrana jer su im dostupna bespovratna sredstva Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Prijaviti se mogu isključivo fizičke osobe – vlasnici obiteljskih kuća, koji su u trenutku puštanja fotonaponske elektrane u pogon u njima imali prebivalište.

Javni poziv je namijenjen sufinanciranju ugradnje fotonaponskih elektrana za proizvodnju električne energije za vlastitu potrošnju na krovovima postojećih obiteljskih kuća ili na postojećim pomoćnim građevinama koje se nalaze uz obiteljsku kuću, pri čemu stupanj korisnog djelovanja ugrađenih fotonaponskih modula mora biti najmanje 18%.

Sredstva su dostupna za elektrane koje su ugrađene i puštene u pogon od 1. siječnja 2025. godine, a kreću se najviše do 50% opravdanih troškova projekta, odnosno u visini od 600 eura po kW nazivne snage ugrađene fotonaponske elektrane.

Podnošenje prijava traje do kraja godine ili do trenutka iskorištenja predviđenih sredstava Fonda koje iznose 10.000.000 eura.

Uz pomoć Zagrebačke županije i poljoprivrednici ugrađuju solarne elektrane  

Već četvrtu godinu zaredom Zagrebačka županija sufinancira ugradnju fotonaponskih sustava za proizvodnju električne energije – solarne elektrane na zgradama poljoprivredne namjene, a od ove godine, zbog značajnog interesa poljoprivrednika za jednom ovakvom mjerom, sufinancira i nabavu te postavljanje dizalica topline koje se koriste za grijanje i hlađenje zgrada poljoprivredne namjene.

Uz to, sufinancira i postavljanje agrosunčanih elektrana na za to odobrenom poljoprivrednom zemljištu. Riječ je o 70 tisuća eura vrijednom javnom pozivu kojim poljoprivrednici mogu ostvariti do 10 tisuća eura bespovratnih sredstava, dok se intenzitet potpore po korisniku razlikuje te za konvencionalne poljoprivrednike iznosi do 30% vrijednosti ulaganja, do 50% za profesionalne i ekološke poljoprivrednike te do 70% za mlade poljoprivrednike i mlade ekološke poljoprivrednike.

Nastavite čitati

Sport

Cico, Tigre! Novi početak u Svetoj Nedelji: ‘Želim igrati moderno i napadački’

Damir Grlić Cico, velikogorički trener koji je posljednjih godina radio kao pomoćnik Ivana Preleca, dobio je angažman u NK Tigru iz Svete Nedelje, pa se će u idućoj sezoni nadmetati i sa svojim Kurilovcem

Objavljeno

na

Objavio/la

Kad se u listopadu vratio iz Danske, nakon zahtjevne dvije i pol godine u stručnom stožeru danskog Vejlea, kojim je upravljao šef i prijatelj Ivan Prelec, u planovima Damira Grlića Cice došlo je do važne promjene. Opterećen razdvojenošću od obitelji, a svjestan da će Prelec nastaviti graditi svoj put na nekoj od inozemnih destinacija, ideja je bila – nastaviti sam.

– Budući da smo proveli čak dvije i pol godine u Vejleu, što nisam nikako planirao, odlučio sam biti bliže obitelji. Kako je on trener za velike domete i sigurno će uskoro dobiti priliku u nekom dobrom klubu negdje u Europi ili svijetu, a ja ga iznimno cijenim i respektiram, smatrao sam da je fer na vrijeme mu reći da neću moći ići dalje s njim – govorio je tad Cico.

Tom odlukom stupio je na trenersko tržište i čekao priliku.

– Naravno da bih ja želio najvišu moguću razinu, ali sve ovisi o tome kakvi će se projekti otvarati, koliko će biti dobra i sredina i prilika koja će se eventualno pojaviti – kazao je odmah nakon povratka iz Danske.

Devet mjeseci poslije, prilika se konačno i ukazala. Na razini koja mu vjerojatno baš i ne pripada, jer odlazi u četvrti rang hrvatskog nogometa, ali tako to ide na toj vrsti tržišta. Bio je Cico u igri za neke trećeligaške, čak i drugoligaške klupe, ali kad nemaš nekoga tko će te “pogurati”, do prilike je jako teško doći.

Otvorilo se u Svetoj Nedelji, 49-godišnji Cico odlučio je da više nema što čekati i prihvatio je poziv ambicioznog i jako dobro posloženog NK Tigra. Iako je u pitanju četvrti rang, Cico Grlić stigao je u ozbiljnu, dobru i perspektivnu sredinu, o čemu će ponešto reći i to što su iz kluba prilikom objave dolaska novog trenera donijeli i opširan intervju s Velikogoričaninom koji kreće u dokazivanje svojih kvaliteta.

Cico, za početak nam se kratko predstavi.

– Moje ime je Damir Grlić, ali svi me znaju pod nadimkom Cico. Nogometni put započeo sam u NK Radnik iz Velike Gorice, danas poznat kao HNK Gorica. Igračku karijeru gradio sam nastupajući za klubove poput Radnika, Dinama (omladinski pogon), a u seniorskom nogometu za Orijent, Segestu, Hrvatski Dragovoljac, Čakovec, Pribram i Teplice (Češka), HNK Goricu i na kraju Udarnik iz Kurilovca. Svaki klub mi je dao priliku upoznati različite nogometne stilove i kulture, a ta iskustva oblikovala su me kao igrača i osobu.

Nakon završetka igračke karijere, prirodno sam prešao u trenerske vode. Radio sam kao glavni i pomoćni trener u Radniku, HNK Gorici, HAŠK-u, Istri, Dinamu II i Bistri. Posljednji angažman imao sam u Danskoj Superligi, gdje sam kao pomoćnik Ivanu Prelecu radio u Vejleu – klubu velike tradicije i ambicije. To iskustvo bilo je zahtjevno, ali iznimno vrijedno. Kroz cijeli svoj put vodila me želja za napretkom i usavršavanjem. Vjerujem da su rad, disciplina, dosljednost i vjera u vlastiti proces temelj svakog uspjeha, kako u sportu, tako i u životu.

Što je bilo ključno u odluci da se pridružiš GNK Tigar Sveta Nedelja?

Odluka nije bila ishitrena. Prepoznao sam jasnu sportsku viziju kluba – GNK Tigar ulaže u sve segmente svog funkcioniranja: strukturu, kadar, igrače i razvoj. Čuo sam samo pozitivne komentare iz nogometnih krugova, a nakon prvog razgovora s čelnicima kluba osjetio sam otvorenost, entuzijazam i iskrenu želju za zajedničkim napretkom. Takvo zdravo i ambiciozno okruženje poklopilo se s mojim vrijednostima, i to je bilo presudno u mojoj odluci.

Što očekuješ od nadolazeće sezone?

– Očekujem da ću opravdati ukazano povjerenje i da ćemo zajedno nastaviti graditi klub u pravcu koji je već jasno zacrtan. Cilj mi je stvoriti pozitivnu radnu atmosferu, otvorenu komunikaciju i jaku momčadsku energiju. Sezona pred nama je prilika – za potvrdu kvalitetnog rada i za novi iskorak. Želim da igramo s jasnom idejom u obje faze igre, s prepoznatljivim mentalitetom, bez obzira na rezultat. Fokus će biti na razvoju ekipe, prenošenju rada s treninga na utakmice i stvaranju odgovornog i motivirajućeg okruženja za igrače. Vjerujem da imamo potencijal, individualno i kolektivno, a uz podršku stručnog stožera i ljudi u klubu, siguran sam da možemo ostvariti značajan napredak.

Poruka navijačima i simpatizerima kluba?

– Želim da GNK Tigar igra moderan i napadački nogomet koji će privući ljude na tribine. U svakoj utakmici dat ćemo svoj maksimum, s ciljem da budemo hrabri, konkurentni i ponosni na ono što predstavljamo. Podrška navijača bit će nam iznimno važna, i kad pobjeđujemo i kad nije lako. Važno je da znaju da njihova prisutnost i vjera u nas čine razliku. U ime cijele ekipe, mogu obećati predanost, trud i želju da to povjerenje i opravdamo.

Nastavite čitati

Sport

Pančo, princ od Samobora: ‘U ovom klubu pušu neki novi vjetrovi…’

Marko Pancirov već je gotovo dvije godine aktivan i uspješan u NK Samoboru, pa i nije iznenađenje što će se suradnja nastaviti i u sljedećoj sezoni

Objavljeno

na

Objavio/la

Godinama je Marko Pancirov slovio za jednog od najtalentiranijih mladih trenera na velikogoričkom području. Naznake svojih kvaliteta počeo je pokazivati kroz omladinsku školu HNK Gorice, a kao trener se nastavio graditi kroz Turopoljac iz Kuča, Mraclin i Kurilovec. U svom trenerskom CV-ju ima upisanu i Zelinu, odnosno Zelengaj, a prije nešto manje od dvije godine smjestio se u – Samoboru.

I, čini se, pronašao mjesto za sebe. Došao je na mala vrata, kao trener u omladinskoj školi, da bi ubrzo preuzeo i prvu momčad te do danas stekao status koji zaslužuju opširnu objavu iz kluba s naslovom “Marko Pancirov produžio vjernost NK Samoboru!”

“Nepune dvije godine nakon što je stigao u naš klub, Marko Pancirov potpisao je novi ugovor te će i iduće sezone na obostrano zadovoljstvo voditi naše seniore prema zacrtanim ciljevima”, objavili su iz Samobora.

“Gospodin Pancirov u klub je stigao preuzevši kategorije prstića i kadeta, s kojima je ostvario zapažene rezultate (osvajanje županijskog kupa te plasman u Hrvatski kup), a zatim i osiguravanje ostanka u 1. NL središte s kadetima), a paralelno s time preuzeo je seniore u kriznom trenutku te s njima osigurava ostanak u 3.NL. S njim na klupi osvajili smo kupove NSZŽ i NSS te nastupili u Kupu Hrvatske”, dodaje se u objavi.

Početkom prošle sezone Pancirov je preuzeo i juniore te nastavio voditi seniore. Juniore je vodio u prvoj polusezoni i ostavio ih na drugome mjestu, koje je vodilo u kvalifikacije za HNL, što su na kraju juniori i ostvarili. Sa seniorima je osvojio samoborski kup, dok je u prvenstvu Samobor završio na šestome mjestu. Posebno su u Samoboru zadovoljni što je Pančo promovirao čak 25 igrača iz omladinske škole.

“Sve njih koristio je u netom završenoj sezoni, što je svakako raritetan i pohvalan podatak te pokazatelj kojim putem klub nastoji ići. Svi zajedno se veselimo početku nove sezone i osjećamo kako u našem klubu pušu neki novi, pozitivniji vjetrovi”, istaknuli su iz Samobora.

Zadovoljan produžetkom suradnje je, naravno, i trener Pancirov.

– U Samoboru se osjećam prihvaćeno i s moje strane ostanak u klubu nije bio upitan. Zadovoljan sam što sam osjetio uvažavanje i želju za mojim ostankom i sa klupske strane. Misija će mi biti pomoći klubu u pozicioniranju na nogometnoj karti, činiti sretnima ljude koji vole klub i pomoći mladim igračima u razvoju i savladavanju izuzetno teške prepreke u prelasku iz omladinskog u seniorski nogomet – rekao je Marko.

Nastavite čitati

HOTNEWS

Godina dana Arrive u gradu! Vizual dobio nagradu, putnici puni hvale

Nema kašnjenja, kaže Mara iz Peternaca koja svakodnevno putuje na posao

Objavljeno

na

Objavio/la

Prošla je godina dana od kada je javni prijevoz u Velikoj Gorici preuzeo prijevoznik Arriva, koji je zahvaljujući Gradu Velikoj Gorici, sa svojih 16 linija na području grada i prigradskih naselja, svim korisnicima omogućio besplatan javni prijevoz.

01.srpnja 2024. godine Velikogoričani su ga s nestrpljenjem dočekali, jer su osim besplatne vožnje, ponudili povezanost do pojedinih dijelova grada koji prije nisu imali direktne linije.

Foto: Cityportal

Također, korisnici su sudjelovali i u odabiru vizuala autobusa, koji su prepoznatljivi, zaštitnim znakom Grada, koji je nedavno dobio i priznanje Turističke zajednice Zagrebačke županije nagradom „Ruža Zagrebačke županije“.

U međuvremenu je Grad bio otvoren za sugestije građana o linijama i voznom redu, te je sve došlo na svoje, a kako smo danas doznali na licu mjesta na jednoj od vrlo prometnih linija, korisnici su itekako zadovoljni.

Foto: Gianna Kotroman

– Ja sam jako zadovoljna, vozači su susretljivi i pristojni, pričekaju nas minutu ako slučajno kasnimo, jer su svjesni da ćemo u protivnom zakasniti na posao. To je ljudskost. Inače, vožnja nam je ugodna, klimatizirano je i to nama putnicima puno znači po ovim ljetnim vrućinama. Autobusi su uvijek čisti, voze redovno, bez kašnjenja  – ispričala nam je Mara Jukić iz Peternaca koja svakodnevno putuje na posao Arrivinom rutom od Novog Čiča do Velike Gorice ili Ogulinca, gdje presjeda na ZET koji je vozi do Zagreba, budući da radi na Trgu bana Jelačića.

Foto: Gianna Kotroman

S njom su se složile i njezine suputnice koje svakodnevno susreće u autobusu. Kažu kako je imati besplatnu liniju, stvarno pohvalno za Grad, a posebice kada su i autobusi novi i moderni.

Nastavite čitati

Reporter 450 - 26.06.2025.

Facebook

Izdvojeno