Sport

Bravo, Gorica! Ali čuda se, nažalost, stvarno ne događaju svaki dan…

Nogometaši Gorice pobijedili su Lokomotivu 3-2 u posljednjem kolu prvenstva, no ostali su bez plasmana u europska natjecanja, budući da je Osijek pobijedio Inter 3-1. Gorica jednu čudesnu, neopisivo lijepu sezonu završava na petome mjestu…

Objavljeno

prije 7 godina

26. svibnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Dvadeset i osam minuta. Točno toliko, koračić do pola sata, Gorica je ove nedjeljne večeri bila – europska momčad! U Kranjčevićevu ulicu, na noge dosad nepobijeđenoj Lokomotivi, Sergej Jakirović doveo je svoju momčad u potrazi za čudom. Trebalo je srediti “lokose”, prvi put iz četvrtog pokušaja, ali uz to još i dočekati veliko iznenađenje u Gradskom vrtu, gdje je Inter morao uzeti sve bodove Osijeku.

I bilo je točno tako! Tih dvadeset i osam minuta. A onda su se stvari počele okretati, doživljavajući putem, s vremena na vrijeme, manje ili veće šokove, ali jedno je nakon tih 28 minuta bilo jasno – čuda se, kao što kaže stara narodna, ne događaju svaki dan. Nažalost, nije se čudo dogodilo ni ovdje, u ulici pjesnika, koliko god bi baš takav, poetski rasplet, bio potpuno primjeren jednog nogometnoj priči poput goričke…

Svi elementi bili su tu, jedan do drugoga. Igrala se 14. minuta kad je obrana Lokomotive pogriješila, a pred golmanom Grbićem našao se – kozmička pravda tako je htjela – Kristijan Lovrić. Isti onaj Lovrić kojeg je prošlog ljeta ista ta Lokomotiva otpisala, odlučivši da im takav igrač nije potreban. Jedanaest mjeseci kasnije baš je on, ekstremno motiviran, zabio “lokosima” taj gol koji je probudio nadu.

A onda je, već nakon nekoliko desetaka sekundi, srce zakucalo ubrzane tonove.

– Inter vodi! – doviknuo je netko i priča o čudu postala je sve ozbiljnija.

Kad je stigao i dodatak da je strijelac Igor Postonjski – nebesa su valjda htjela da to bude baš bivši igrač Gorice, koji je u Inter otišao baš odavde – bajka je počela dobivati opipljive obrise. Puno je još ostalo do kraja, teško da je ikoga uhvatila posebna euforija, ali nada je živjela. Minute su tekle, goričke europske minute, srce je opet zamalo stalo kad je Lokomotiva u 37. minuti pogodila stativu, a onda se opet javio onaj koji ima najbržu mobilnu aplikaciju.

– Izjednačili su… Evo ga, piše, 1-1.

Prošlo je dvadeset i osam minuta. Dmitro Lopa, osječki Ukrajinac, autor je gola koji nas je vratio u stvarnost. Službeni spiker ubrzo je objavio rezultat, sve je bilo jasno i igračima, ali nada je tinjala i dalje. Sve tanja i tanja nada, naravno… Činilo se da je sve riješeno samo koju minutu poslije, no gol Osijeka je, kaže aplikacija, poništen…

Znali su i igrači Gorice što se događa, nisu mogli ostati imuni, ali uspjeli su se fokusirati na igru, na teren. Jedino “iskakanje” dogodilo se u 50. minuti, kad je Musa nespretno zakačio Lecjaksa u šesnaestercu i stvari su postale sve lošije. Luka Ivanušec zabio je iz penala, a dobro u svemu tome je što je takvo stanje trajalo – jednu minutu.

Već u idućem napadu – kozmička pravda valjda htjela da to bude on – Kristijan Lovrić sjurio se prema golu “lokosa”, pucao ljevicom, a Grbić je odbio samo do Miye, koji je dovršio posao s tri, četiri metra. Nada se opet vratila, kakva-takva, čekao se opet gol Intera, ali i to je trajalo samo minutu…

– Gotovo je, Osijek vodi… – javio se dežurni informator.

Ovoga puta gol, nažalost, nije poništen, ovoga puta bilo je stvarno gotovo. A Gorica je, istovremeno, bila stvarno odlična. Kristijan Lovrić, zbog kozmičke pravde ili čega već, i dalje je briljirao, zabio još jedan, u 60. minuti, pa je Gorica zapravo već tad svoj dio posla odradila. Što je, uostalom, i bilo najvažnije.

Debitirao je od 82. minute i 18-godišnji Krešo Krizmanić. Domaći dečko, stoper ili lijevi bek s velikim potencijalom, u subotu je produžio ugovor, a u nedjelju i odigrao svoje prve prvoligaške minute… Ušao je umjesto junaka utakmice, sjajnog Lovrića, i zauzeo lijevu stranu obrane. Nije se uplašio, probio je led, nastavak sigurno slijedi sljedeće sezone.

U kojoj će se Gorica, u to nema sumnje, željeti opet boriti za Europu. Ozbiljnije nego ove sezone, još ambicioznije, što neće biti nimalo lako. Ni ponoviti ovakvu sezonu, najbolju debitantsku u povijesti HNL-a, a pogotovo nadmašiti sve ovo učinjeno. Nogometna priča ovoga se puta nije pretvorila u bajku, “happy end” je otišao u Osijek, ali zato i služe nove prilike.

HT PRVA LIGA, 36. KOLO

Lokomotiva – Gorica 2-3
(Ivanušec ’51-11m, Burić ’90 / Lovrić ’14, ’60, Miya ’52)

Osijek – Inter 3-1
(Lopa ’43, Pilj ’50, Bočkaj ’83 / Postonjski ’15)

Dinamo – Hajduk 3-1
(Hajrović ’20, Gavranović ’49, ’56 / Caktaš ’68)

TABLICA

1. Dinamo 92
2. Rijeka 67
3. Osijek 62
4. Hajduk 62
5. Gorica 59
6. Lokomotiva 49
7. Slaven B. 37
8. Inter 31
9. Istra 25
10. Rudeš 14

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 13 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 19 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.