Sport

Bjelica i Osijek stižu na Udarnik: ‘Uživat ćemo, ali nećemo baš samo uživati…’

Nogometaši Kurilovca su rane od subotnjeg poraza od Zagorca (2-3) zaliječili pobjedom protiv Maksimira (3-1) u utorak, a sve to poslužilo je kao priprema za spektakularan ogled koji je na rasporedu u subotu. Na Udarnik dolaze Nenad Bjelica i njegov Osijek, u osmini finala Kupa…

Objavljeno

prije 6 godina

12. studenoga 2020.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što su za vikend nogometaši Zagorca iz Krapine iskoristili to što je Kurilovec dva tjedna proveo u samoizolaciji, bez treninga, i odnijeli bodove s Udarnika (2-3), već tri dana poslije velikogorički trećeligaš vratio se starim navikama. Opet su Kurilovčani igrali doma, protivnik je bio Maksimir, i pobijedili 3-1. Krenulo je loše, komplicirano, ali završilo je idealno, i to zahvaljujući efikasnih 20 minuta. Posljednjih 20 minuta…

Poveo je Maksimir golom Adžića već u sedmoj minuti, nakon jedne dobro odigrane kontre. Pokušao je stvar spasiti golman Jan Paolo Debijađi, imao je tu loptu na nozi, ali odbila se u prečku i prešla gol-liniju za rano vodstvo gostiju. Pokušavao je Kurilovec vratiti se u igru već od sljedećeg napada, no u tome je uspio tek nakon sat vremena nogometa. Kad već nije uspio nitko od napadača, stvar je u svoje ruke uzeo kapetan Mislav Čunčić, stup kurilovečke obrane. Došao je pred protivnički gol, primio loptu u gužvi i uspio je poslati u mrežu za izjednačenje. Potpuni preokret donijela su dva igrača s klupe, Marin Sudar i Mate Tominac. Obojica su ušla na poluvremenu, Sudar je zabio u 79. minuti, a Tominac postavio konačan rezultat tri minute prije kraja.

– Bojao sam se da će nam stanka ostaviti traga u fizičkom smislu, što se nije dogodilo, ali dosta se osjeti pad u ritmu igre. Upravo s tim smo imali problema u prvom poluvremenu, brzi igrači Maksimira radili su nam probleme, no u drugom poluvremenu to smo bili pravi mi! Odigrali smo baš dobrih 45 minuta, zabili ta tri gola, a mogli smo i još tri, četiri. I apsolutno zasluženo smo došli do nova tri boda – rekao je trener Kurilovca Perica Vidak.

Unatoč dva poraza, od Jaruna i Zagorca, Kurilovec je i dalje u sjajnoj poziciji na tablici. Trenutačno je treći s 26 bodova, no drugoplasirano Trnje ima jedan bod i čak dvije utakmice više, a vodeći Jarun dva boda i jednu utakmicu više… U prijevodu, sve ide po planu, a jedina želja je da korona ne napravi neke nove probleme, da se ne dogode nove odgode. Jer, kad je nogomet u pitanju, samo nogomet, od Kurilovca u ovoj ligi nema bolje momčadi.

A koliko je točno Kurilovec dobar iz prve ruke će se u subotu imati priliku uvjeriti i Nenad Bjelica. Donedavno uspješni trener Dinama, danas strateg Osijeka, dovodi svoju momčad na Udarnik na ogled osmine finala Kupa Hrvatske. Druga je to godina zaredom da Kurilovec u Kupu ide na prvoligaša, no prvi je to put u povijesti da je Kurilovec među 16 najboljih u Kupu… I zato je ovo u svakom smislu povijesna utakmica, jedna od onih koje će se pamtiti. Zato što je Osijek dobar, možda i nikad bolji, zato što ima veliko trenersko ime na klupi, ali i zato što je Kurilovec također bolji nego ikad. I, vjeruju mnogi, ima određenih šansi u ovom okršaju Davida i Golijata.

– Svjesni smo mi tko je i što je Osijek, da je to trenutačno, uz Dinamo, najmoćniji klub u Hrvatskoj, ali u jednoj utakmici sve je moguće. Uživat ćemo u ovoj utakmici, bez daljnjega, ali ne planiramo samo uživati. Dat ćemo sve što možemo i pokušati napraviti iznenađenje ako se otvori bilo kakva prilika. Dodatna motivacija igračima neće biti potrebna, na njima je da iskoriste apsolutno sve što nam se pruži, pri čemu Osijeku ne smijemo baš ništa pokloniti. Kažem, bit će užitak, pogotovo s obzirom na to da će s druge strane biti Nenad Bjelica, trener za kojeg slobodno mogu reći da mi je jedan od uzora, ali na nama je prije svega da pokušamo izvući maksimum iz ove velike utakmice – ističe Vidak.

Kurilovec će biti bez kartoniranog Ivana Rajića, duže odsutnog Tomislava Grdenića, a upitan je i Marko Muhar. Osijek će, s druge strane, doći bez reprezentativaca Slovenije Bohara i Jurčevića, kao i reprezentativca Konga Ndockyta, a zbog ozljeda neće igrati Erceg i Jugović. Petoricu igrača, dakle, Bjelica neće imati na raspolaganju, no itekako je dovoljno kvalitete preostalo u njegovu kadru… I Osijek će, naravno, i unatoč tome biti mega favorit.

– To možda čak i nije dobro za nas. U izostanku dijela prvotimaca mnogi će se igrači željeti nametnuti treneru Bjelici uoči derbija s Dinamom, a poznavajući njegov pristup, nema nikakve šanse da bilo tko od njih u utakmicu uđe opušteno. Čeka nas ogroman izazov u svakom slučaju, tko god igrao, čeka nas protivnik s kakvim se vrlo rijetko imamo priliku sresti, ali to je i prilika da pokažemo sve što možemo – kaže trener Kurilovca.

Najlošije u cijeloj ovoj priči je, naravno, to što gledatelji ne mogu na stadion. Mnogi bi sasvim sigurno željeli pogledati što može Kurilovec protiv Osijeka, pomoći našem trećeligašu da pruži što veći i jači otpor, ali jedina opcija bit će pokušati nešto vidjeti s mjesta izvan ograde koja okružuje Udarnik… Šteta zbog toga, no motiv Kurilovčana neće zbog toga biti ništa manji.

– Baš ogromna šteta, i za klub i za igrače. Sigurno bi se skupio lijep broj ljudi, dečki bi imali dodatni motiv kroz okruženje u kojem inače ne igramo, ali rekao sam već da dodatni motiv tu nije potreban. Srećom, utakmica će biti u izravnom prijenosu na HNTV-u, ljudi će je moći pogledati barem na televiziji, a nama prazne tribine sigurno neće biti problem – uvjeren je Perica Vidak.

Dakle, u subotu od 13.30 sati igra se vjerojatno najveća utakmica u povijesti Kurilovca. Vjerovat ćemo u senzaciju, navijati za Kurilovčane, jer ovo je očito društvo koje se voli upisivati u povijesne knjige. A eventualna epizoda pod naslovom “Izbacivanjem Bjeličina Osijeka i plasman u četvrtfinale Kupa” imala bi najistaknutnije mjesto u tim knjigama…

Povezane teme:hotnews Kup Hrvatske Nk Kurilovec nk maksimir nk osijek Perica Vidak

Moja županija

‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!

Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…

Objavljeno

prije 46 sekundi

31. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…

Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.

– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.

Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…

– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.

Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.

– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:

– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.

Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.

Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…

– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.

Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.

– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.

Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.

– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.

On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.

– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.

Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…

– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.

– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.

Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.

– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.

– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Zaslužena pobjeda Lukavca protiv Klasa u Mičevcu

Objavljeno

prije 2 sata

31. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Klas je u 32. kolu Premier lige izgubio od Lukavca rezultatom 0:2 u vrlo dobroj utakmici u kojoj je gostujuća momčad prikazala zreliju igru i zasluženo pobijedila.