Sport

Bjelica: ‘Bili smo bolji, ali Gorica je opet bila i više nego ozbiljan protivnik’

Ovdje svi nešto plaču i bune se, da bi se nakon toga kriterij promijenio. Mi nećemo to raditi. Nikad nisam komentirao suđenje, pa neću ni sad, rekao je trener Dinama nakon pobjede u Gorici. Pa sljedećih pet, šest minuta pričao o – suđenju!

Objavljeno

prije 7 godina

18. listopada 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nije Nenadu Bjelici i njegovim igračima bilo svejedno uoči dolaska u Veliku Goricu, znali su da ih čeka jako teška utakmica četiri dana uoči gostovanja kod Šahtara, ali ove večeri sve je išlo kao po savršenom scenariju za “modre”.

– Ovdje u Gorici neće nikome biti lako. Kao što ni nama nije bilo… – priznao je Bjelica nakon utakmice u kojoj je njegova momčad, iako ni sami u “modrom” taboru valjda ne znaju kako, imala tri gola razlike.

Praktički sve iole ozbiljne što su uputili prema golu Gorice završilo je u mreži.

– Zasluženo smo pobijedili. Bili smo bolja momčad, iako je Gorica bila više nego ozbiljan protivnik. Imala je u početku i jednu vrlo izglednu prigodu, da su tu zabili gol, možda bi utakmica otišla u drugom pravcu. Međutim, s obzirom na sve okolnosti, na sve što se događalo zadnja dva tjedna, na kašnjenje igrača, naknadno dolaženje, ozljede, svašta nešto, moram na kraju biti zadovoljan s pobjedom. I s načinom na koji su odigrali igrači koji su bili na terenu – istaknuo je trener Dinama.

Zabrinula ga je ozljeda mladog Sandra Kulenovića, koji je ušao pa izašao.

– Kulenović? Mislim da nije dobro… Imao je već problematičnu tu metatarzalnu kost, a sad je baš na tome mjestu osjetio da mu je nešto puklo. Vidjet ćemo, ići ćemo brzo na operaciju ako bude potrebna, da se što prije vrati – zabrinuto je govorio Bjelica, zadovoljan što se nitko osim njega nije ozlijedio u utakmici ovakvog intenziteta.

– Da, bilo je dosta udaraca, ali takva je ovo bila utakmica. Gorica igra muški nogomet, agresivno, kako i treba, no mi smo se dobro suprostavili tome – vjeruje Bjelica.

A onda se prebacio na suđenje. Nevoljko, odbijajući išta komentirati na prvu, ali izbacio ga je iz takta isključujući drugi žuti karton za Dina Perića. Radilo se o prekršaju nad Zwolinskim.

– Ma dobro, to su te neke stvari… Znate da ne komentiram suđenje, tu sam 17 mjeseci i nisam niti jednom komentirao, tako da neću ni sad. Na snimci će se sve vidjeti – počeo je Bjelica, na što ga je dočekalo pitanje:

– Pa tko će to komentirati ako ne vi?

Pokušao se i dalje oduprijeti, ali nije mu baš išlo.

– Nema potrebe komentirati. Ne možemo više ništa promijeniti – kazao je Bjelica pa krenuo u monolog:

– Meni je sve jasno. U hrvatskom nogometu vrijedi ona deviza “el que non llora, no mama”, a vi si prevedite što to znači na španjolskom. Mi nismo ti koji plačemo, nego radimo svoj posao. Pokušavamo uvijek biti bolji od protivnika, nismo se nikad ni na što žalili. To kod mene ne postoji, mojim igračima to je apsolutno zabranjeno, a kad je tako, ja im moram biti primjer. I ne mogu se ja žaliti, a od njih tražiti da se ne žale. Mi se nećemo držati te devize, mi ćemo igrati nogomet i pokušati biti bolji i od protivnika i od svega od čega trebamo biti bolji.

Zamolili su ga predstavnici medija da ipak bude prevoditelj, da otkrije na što je mislio.

– Znaš kako dijete, kad plače, dobije sisu… E, ovdje svi nešto plaču, dižu se i odmah se mijenja kriterij suđenja. Mi nećemo. A gospoda neka rade svoj posao najbolje što znaju – kazao je Bjelica.

Goričani su odigrali jako dobru utakmicu, stvarali šanse, ali Dinamo je zabio sve što je puknuo na gol… Foto: Marko Prpić/PIXSELL

Mislio je tu vjerojatno i na reakciju Gorice nakon Osijeka, kad je Ljubisavljević isključen, a Osijek dobio penal nakon faula kojeg nije bilo. Kako bi njega tek naljutila takva situacija, kad ga ovako razljuti drugi žuti za igrača koji je sedam minuta ranije po svakoj logici morao dobiti drugi žuti! A u toj situaciji ga nije dobio.

– Nije bio faul nad Zwolinskim, sudac Mario Zebec nije ga ni sudio. Pomoćnik ima jako lošu perspektivu, igrač Gorice ga je prevario u toj situaciji, ali ja sam ljutit na četvrtog suca, koji ima bolju perspektivu od pomoćnika. On to mora vidjeti. Inače, ne znam zašto imamo četvrtog suca. Da bi prijavljivao kad netko nešto kaže? Samo zato? Jasno je vidio da je ovo bila simulacija, a nije reagirao. Ali dobro, to je tako, morat ćemo biti bolji od svega toga – govorio je Bjelica.

Čak se i složio da je Perić trebao biti isključen i nešto ranije, da je drugi žuti zaslužio sedam minuta prije, ali…

– Je, je, je, je! Zaslužio je. Ali nije to jedina situacija. Kod prvoga gola Gorice, za mene je to simulacija Čabraje. A Šitum dobije žuti karton! Pa kod drugoga gola navodno ruka… Ali neću, ne želim pričati o tome, nismo mi taj nivo. Bit ćemo bolji od svega toga i na kraju ćete Dinamo vidjeti na vrhu – završio je Bjelica dio priče u kojem ne želi govoriti o suđenju.

Pa je nastavio, pogađate, o suđenju. Rekao je netko da se mora pričati o lošem suđenju kako bi se nešto možda promijenilo u budućnosti.

– Koliko govorite o tome, već 20 godina?! I što se mijenja? Ništa. Neću o tome pričati, to nije tema za mene. Kažem, otkad sam u Dinamu, nisam o tome progovorio ni jednu riječ, nisam ni nakon europskih utakmica, kad je također bilo kardinalnih pogrešaka sudaca… Ne želim svojim igračima davati alibi na taj način. Imamo dovoljno kvalitete da budemo bolji od svih, unatoč pogreškama koje se mogu događati. I mi isto griješimo – kazao je trener Dinama.

Na pitanje o Šahtaru u utorak bio je puno manje rječit.

– Spremit ćemo se dobro ova tri dana i vjerujem da ćemo u Harkivu odigrati dobru utakmicu.

Sport

Svjetski prvak u gostima: ‘Njegovo znanje za nas je odskočna daska’

Društvu iz Kluba obaranja ruku Viking VG u goste je došao Rino Mašić, institucija u svijetu njihova sporta. Oduševljen je bio Mašić, oduševljeni su bili i gorički obarači ruku…

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Redakcija Cityportala

Gorički klub za obaranje ruke Viking VG posjetio je svjetski prvak u obaranju ruke Rino Mašić, koji je održao mali seminar o obaranju ruke, treningu i natjecanjima, kao i općenito o pristupu sportu i psihologiji sporta.

U prostorijama kluba okupilo se na desetke obarača koji su željno upijali znanje te, postavljajući pitanja i kroz lagani sparing sa svjetskim prvakom, puno naučili o obaranju ruke i treningu.

“Sam Rino Mašić bio je oduševljen prostorijama kluba i opremom te je u ugodnoj atmosferi održao odličan i poučan seminar, na kojem mu je klub Viking VG zahvalan, jer će znanje koje je podijelio s nama biti još jedna dobra odskočna daska za daljnji napredak našeg kluba.

Nadamo se i budućim posjetima našeg svjetskog prvaka, jer znamo da još puno toga imamo za naučiti, a on ima još puno toga za podučiti nas”, objavili su iz kluba.

Nastavite čitati

Moja županija

Maške, legendo: ‘Da mi je netko ovo pričao, rekao bih mu da je lud…’

Ante Mašić je s navršenih 40 godina odigrao svoju posljednju utakmicu, punih 11 godina nakon što je došao u Veliku Goricu i odjenuo dres KK Gorice. A do tad je u našem gradu bio ukupno – jedanput?!

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Kad je te 2015. godina Ante Mašić na zaslonu mobitela ugledao “Josip Sesar zove…”, nije ni slutio da će si pritiskom na zelenu tipku promijeniti život.

– Dođi, treniraj s nama. Ako ti se svidi, možeš i ostati…

Došao je, probalo je, svidjelo mu se i – ostao je. Evo nas, 11 godina poslije, Ante Mašić otišao je u mirovinu kao legenda KK Gorice. Igrač koji je obilježio najuspješniju eru u povijesti velikogoričke košarke, čovjek kojega su duže od desetljeća u velikogoričkoj košarci voljeli i poštivali, kapetan koji nije morao puno govoriti da bi se čulo sve što ima za reći.

U posljednjoj utakmici ove sezone u Gradsku dvoranu stigao je Novi Zagreb, rezultatska važnost bila je minimalna, ali trenutak je bio poseban. Lopta je podbačena, otišla je i zadnji put u ruke igrača s brojem 8 u bijelom dresu, a onda je krenuo aplauz.

– Hvala ljudima iz kluba što su zaista lijepo sve to organizirali, bilo je baš jako lijepo. Doduše, u jednu je ruku bilo i čudno, emocije se miješaju u tom trenutku, ali prije svega je bilo lijepo. Je, priznajem, zastala je i suza u oku. Nije pobjegla niz lice, ali bila je tamo… – kaže Maške, kako ga zovu u svijetu košarke, nakon što je okačio visoke tenisice o klin.

I opet, tko bi te 2015. rekao da će se stvari rasplesti baš tako. Da će bivši igrač Cibone i onog euroligaškog Zagreba, košarkaš s ozbiljnim imenom i prezimenom, najveći dio svoje karijere vezati baš uz naš grad i klub.

– U tom trenutku bio sam bez kluba i kad me trener Sesar nazvao, odlučio sam pokušati. Iskreno, do tad nisam znao baš ništa ni o klubu ni o velikogoričkoj košarci. Čak me ni put nije vodio prema ovdje, mislim da sam jedanput u životu bio u Velikoj Gorici. Doslovno nikakve veze s ovim krajem nisam imao. Da mi je netko tad rekao da ću ostati ovdje toliko dugo, rekao bih mu da je lud… A opet, sve se nekako slagalo jedno za drugim i danas mogu reći da je iza mene prelijepih 11 godina karijere. Bolje nisam mogao poželjeti – kreće Mašić u analizu svoje goričke ere gostujući u “Sportu zagrebačke županije”.

Prva njegova gorička sezona bila je dobra, uspješna, no već idućega ljeta mijenjaju se trener i dio momčadi, a s tim stižu i problemi. Gorica je ispala iz elitnog ranga, no Maške je, brojnim ponudama unatoč, odlučio ostati.

– Već u prvoj sezoni imao sam neke ponude da idem van, ali odlučio sam to odbiti i jednostavno ostati. Ljudi u klubu su me željeli, meni je odgovaralo biti doma, uz obitelj, a sve je to utjecalo. Kad smo ispali u drugu ligu, opet su me zvali neki iz prve lige, ali nešto me tjeralo da ostanem. Kao da je bilo suđeno – govori Mašić.

Vratio se tad na klupu Sesar, složena je momčad koja je drugu ligu osvojila s 22-0, pobjeđujući i po 50-60 razlike, pa se Gorica ekspresno vratila u elitu. Naravno, s Mašićem u sastavu. A zlatne godine su dolazile.

– Sve nakon toga je povijest. Igrali smo polufinala prvenstva, završnicu kupa, čak i ABA 2 ligu… Cijela ta petorka, u kojoj su uz mene bili Majcunić, Kapusta, Mazalin i Baković, danas igra na puno višem nivou, a svima je njima Gorica bila jako dobra odskočna daska.

Ni u tim godinama, kao ni danas, Velikogoričani nisu imali naviku dolaziti u dvoranu na košarku.

– Ta priča s gledateljima nekako nas uvijek prati… Svi bismo mi voljeli da bude barem malo više ljudi. Dvorana je mala, tu da dođe 300 ljudi, već bi se napravila ozbiljna gužva i dobar ambijent. Tad smo igrali na razini na kojoj gorička košarka možda više nikad neće biti, a bilo je otprilike jednako ljudi kao danas, kad smo u drugoj ligi. Zapravo, možda bih ih mogao većinu i nabrojati…

Gorica je, dakle, ponovno u drugoj ligi. Ispala je još jedanput, u proljeće 2023. godine, a Maške je opet ostao. Sad je situacija bila drukčija, ušao je u veteranske godine, ponuda više nije bilo, ali nije bilo ni dvojbi.

– Ma naravno, nisam ni razmišljao. Tu sam doma, želio sam ostati, ljudi iz kluba odmah su mi rekli da žele da ostanem, i krenuli smo dalje zajedno. Graditi neku bitno drukčiju priču, ali u pravom smjeru. Budući da sam završio i višu trenersku školu, da sam već krenuo u tom smjeru, jedino logično bilo je ostati.

Preuzeo je svoje prve omladinske kategorije kao trener, a usporedno je davao sve što je mogao kao igrač. U ograničenoj minutaži, u ulozi tihog i diskretnog mentora mlađim igračima, jednog od onih koji svojim ponašanjem nude primjer.

Košarkaši gledano, Mašić je sad već u potpunosti naš, ali zapravo je riječ o momku iz Tomislavgrada, koji se teškom mukom probijao do uspjeha. Danas je zadovoljan činjenicom što je uspio živjeti od košarke, a to ima najmjeru i dalje činiti. Od iduće sezone vodit će juniore u njihovoj ligi, ali i u trećoj seniorskoj ligi, gdje će gorički talenti igrati za KK Velgor.

– Uživam u radu s djecom, u njihovu napretku, i tu se zasad vidim. Vidim se u budućnosti i kao seniorski trener, ali idemo polako, korak po korak – zaključio je legendarni Maške.

Nastavite čitati

Sport

Cijeli svijet gleda prema Amerikama, a Goričani čekaju – Euro!

Krajem svibnja i početkom lipnja na Euru U-17 naš će prvoligaš imati trojicu predstavnika, a najmanje jednog trebali bismo imati i na Euru U-19, koji će se igrati krajem lipnja i početkom srpnja

Objavljeno

prije 3 sata

30. travnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Do početka Svjetskog prvenstva broji se sitno, u geopolitički izazovnim vremenima čeka nas povijesni Mundijal, na kojem će prvi put nastupiti 48 reprezentacija, neobični će biti i termini utakmica, pa svijet nogometa s nestrpljenjem čeka da sve skupa konačno krene. A svi mi, naravno, vjerujemo i nadamo se da Hrvatska može ponovno biti dobar, barem na tragu onoga kakva je bila na posljednja dva prvenstva…

A dok se sve to događa, u debeloj sjeni traju pripreme za neka druga prvenstva koja uključenima “život znače”: od 25. svibnja do 7. lipnja u Estoniji će se igrati Europsko prvenstvo U-17, a nešto više od mjesec dana kasnije, između 28. lipnja i 11. srpnja, svoj će Euro igrati reprezentacije do 19 godina. I oba ta turnira bit će važna i za velikogorički nogomet, budući da će HNK Gorica, kako trenutačno stvari stoje, imati svoje predstavnike na oba ta turnira.

Posebno snažan gorički pečat ima U-17 selekcija, koju vodi izbornik Marijan Budimir. Selekcija je to koja je u prvoj rundi kvalifikacija iza sebe ostavila i vršnjake iz Nizozemske, da bi u onoj drugoj izborila prvo mjesto u konkurenciji Irske, Poljske i Slovačke. Važnu ulogu na tom putu imali su igrači Gorice Juraj Frigan, Mihael Kelava i Lovro Lojen, a dio ciklusa u tom je društvu proveo i još jedan njihov klupski igrač, Francis Chinedu Echue. Uz njih trojicu, odnosno četvoricu, tu je i Lovro Trupčević, dečko iz Šćitarjeva koji je preko Mladosti iz Obrezine već kao sedmogodišnjak otišao u Dinamu, čiji igrač je i danas.

Lovro je u ovom društvu poseban jer je jedini u punom smislu “naš”, budući da je Kelava iz Donje Stubice, Frigan iz Zeline, a Lojen sa zagrebačke Peščenice. Međutim, logično je da će baš njih trojica biti u fokusu iz perspektive našega kluba, koji na ovim klincima gradi budućnost. Lovro Lojen posebna je priča, s obzirom na to da je jedan od rijetkih u “klasi 2009” koji je godinu mlađi, rođen u srpnju 2010. Unatoč tome, Lovro je neupitni prvi golman ove selekcije, u kojoj svoje mjesto uspješno pronalazi i Frigan, iako često to mora činiti i na pozicijama koje mu nisu omiljene. Važnu ulogu tu će imati i Kelava, iako u posljednjoj rundi kvalifikacija nije imalo preveliku minutažu.

Ne dogodi li se nešto nepredviđeno, sva trojica Goričana, baš kao i Trupčević, trebali bi biti na popisu izbornika Budimira za Euro koji će biti iznimno izazovan. Na njemu će se pojaviti samo osam selekcija, a Hrvatska je u skupini s Belgijom, Španjolskom i domaćinom Estonijom. Otvaranje je 25. svibnja protiv Belgije, tri dana poslije igrat će se u Tallinnu protiv Estonije, a još tri dana poslije protiv Španjolske.

Mjesec dana kasnije u Walesu će svoj Euro igrati U-19 reprezentacija, koju vodi izbornik Siniša Oreščanin, a njezin dio je naš Luka Vrzić. Ova će selekcija biti u skupini sa Srbijom, Italijom i Ukrajinom, a Vrza će se od prvog dana priprema boriti za što bolji status. U kvalifikacijama je i zabijao golove, imao ozbiljne partiture, ali dojam je da zasad nije zaradio puno povjerenje izbornika. U kadru bi svakako trebao biti, a za minute na terenu predstoji mu borba…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Meštrica petardom do sedme proljetne pobjede

Objavljeno

prije 9 sati

30. travnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Meštrica je u 24. kolu Jedinstvene 1.ŽNL pobijedila momčad Pušće rezultatom 5:0, hattrickom Nikole Šebeka i s dva gola Antona Gašija. Bila je to sedma pobjeda Meštrice u devet utakmica proljetne polusezone.