Sport

Bilo jednom u Čiču 2: Konji orali teren po mjesečini, dresovi stigli iz Maksimira

U drugom dijelu feljtona o prvim danima NK Dinama iz Novog Čiča, koji slavi 70 godina postojanja, donosimo priču o prvoj opremi, o borbi za vlastito igralište…

Objavljeno

prije 7 godina

4. prosinca 2018.

Objavio/la

Mato Paviša

Prvi dio feljtona o osnivanju NK Dinama iz Novog Čiča pročitajte OVDJE, a u drugom dijelu donosimo nastavak razgovora s jednim od osnivača kluba Ivanom Drobnjakom.

Svečana sjednica povodom 70 godina od osnutka održat će se sredinom prosinca, a po prvi put u povjesti kluba vodit će je žena, predsjednica kluba Ivana Cesarec, koja je naslijedila cijelu seriju istaknutih predsjednika. A mi se vraćamo na početak, na prve dana kluba, na 1948. godinu.

– Najveći problem nakon osnutka bilo nam je igralište – pričao nam je Ivan Drobnjak.

– Tu smo iskoristili događanja u poslijeratnom društvu, odnosno početak gradnje zračne luke. Mještani Plesa su zbog važnih državnih interesa morali ustupiti svoje parcele, a zauzvrat su dobivali slične u okolici Čiča i na drugim prostorima ravnice Turopolja. Odlazak Plešana na udaljene oranice i sjenokoše nije bio baš lagan i isplativ posao pa su spomenute parcele prodavali, pa makar i jeftinije. Imali smo kao klub i tu sreću što je igrač Radnika Franjo Plepelić Beli dobio parcelu pokraj ondašnjeg mlina u Čiču, odnosno dvornog mjesta Branka Noršića, i tada nove škole, na mjestu današnjeg igrališta. Franjo Plepelić, kao i kasnije sin mu Željko, dao bi sve za nogomet, pa smo uz njegovu, na korištenje dobili i još dvje susjedne parcele od nekih ljudi iz Plesa. Dalje je sve ovisilo o našem radu i snalažnjivosti – prisjećao se Drobnjak pa nastavio:

– Igralište smo u prvoj fazi trasirali u smjeru istok-zapad. Konje za oranje imali su i dali Mirko Kraljić i Josip Zubek, igrači Dinama, pa su radovi započeli. Kad je spomenuti dvojac obavio oranje, ali i tanjuranje, drobljenje krupnijih gruda zemlje, slijedila je fina obrada, koja je i najduže trajala. Ručno je grabljicama trebalo poravnati svaki pedalj budućeg travnjaka. Tu smo imali veliku pomoć omladine Novog Čiča, ali i drugih mještana. Radovi su se znali otegnuti i na noćne sate ako je bila mjesečina.

Osnivači Dinama iz Novog Čiča, Ivan Anić i Ivan Drobnjak, uz zastavu kluba

Ispričao je Drobnjak i kako se nabavljala prva nogometna oprema u Čiču.

– Paralelno s izgradnjom igrališta, bili smo aktivni i u drugim poslovima vezano uz novooformljeni klub. Nabava opreme, dresova, kopački, štucni, kostobrana, lopti…, bila je također vrlo važna, pa smo i tu morali biti majstori za snalaženje zbog poslijeratne neimaštine. I odlučili smo iskoristiti činjenicu što se zovemo isto kao i zagrebački Dinamo. Delegacija u sastavu Mihelić, Kokot i Drobnjak morala je na put u Maksimir. Sjećam se, to onda i nije bilo tako jednostavno. Trebalo je pješice ili biciklom u Goricu, ili na vlak u Mraclin. Na putu bi bili čitav dan, a onda u Dinamu ne bi našli odgovornu osobu koja bi mogla pomoći u ostvarenju naših nakana. Tek nakon nekoliko pokušaja naišli smo na odgovornu osobu i veliko razumjevanje zagrebačkih modrih i u Čiče donjeli komplet od 15 dresova, gaćice, štucne, kostobrane, kopačke, pa čak i loptu. Nije to bila glanc nova oprema, ali smo u to vrijeme bili najbolje ‘skockana’ momčad u Turopolju – isticao je danas pokojni Drobnjak.

No nisu Čičani u Maksimiru dobili samo opremu.

– Dobili smo i knjigu o nogometu u kojoj smo pronašli sve o dimenzijama igrališta, što smo iskoristili na našem novom travnjaku. U ostvarenju ostalih naših ciljeva morali smo biti i pomalo fakini. Sjećam se, 1949. godine Gorica je trebala dati delegaciju mladih za odlazak na slet u Beogradu, povodom Titova rođendana. Kao omladinci iz Čiča dobili smo 20 kompleta sportske opreme, ali se u Beograd nije išlo. Zbog kiše ili nečeg drugog, nije ni važno. Znam da smo opremu zamijnili za onu nogometnu – sa smiješkom je prepričavao Drobnjak.

Novočičanima je dobro došla činjenica da nose isto ime kao klub iz Maksimira

Izvor prihoda bila je i prodaja piva.

– Punktovi su nam bili kod gostionice Vaga, kod lokala Mihelića preko puta crkve te pri Rupiću na Jagodnom. Glavni trgovci ‘ugostitelji’ bili su opet igrači i članovi Uprave Svekrić i Anić, a pomagala im je Anićeva susjeda Ljuba Rončević. Ljubicu moram spomenuti na insistiranje mojeg susjeda Anića ha, ha , ha. Već sam više puta spomenuo da smo imali veliku pomoć gotovo svih mještana. Tu mislim na pojedince, ali i organizacije i društva. Posebno moram pohvaliti Kulturno umjetničko društvo Novo Čiče, koje je također formirano i osnovano tih dana. Oni su po okolnim selima održavali igrokaze, a prihod su znali prosljediti za potrebe NK Dinama Novo Čiče – zaključio je svoje svjedočenje Ivan Drobnjak, koji je kao predsjednik kasnije vodio klub, i to u vrijeme najvećih uspjeha Dinama Novo Čiče.

Povezane teme:hotnews ivan drobnjak NK DINAMO HIDREL NOVO ČIČE obljetnica

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 4 sata

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.