Sport

Bilo je to godine 2011… Mirko Berković posložio Turopoljac pa odstupio

Nakon što se dokopao čak i trećeg razreda hrvatskog nogometa, Turopoljac iz Kuča upao je u krizu, iz koje je izvlačenje počelo izbornom skupštinom održanom 2011. godine. Vraćamo se u bližu povijest kluba koji je danas u petom rangu natjecanja…

Objavljeno

prije 6 godina

18. svibnja 2020.

Objavio/la

Mato Paviša

Dogodilo se početkom siječnja 2011. godine. Društveni dom u Kuču bio je dobro popunjen. Više od 120 članova, gostiju, igrača i brojnih predstavnika susjednih klubova pratilo je izvješća o sedmogodišnjem radu dosadašnje Uprave na čelu s predsjednikom Zdenkom Zagorcem. Prevladavali su pozitivni tonovi, a jedino brinu rezultati seniora. Financijske dubioze nema i nova Uprava starta od pozitivne nule.

Za novog predsjednika izabran je iskusni Mirko Berković, u mladim danima odlični igrač Turopoljca, dok su mu suradnici mahom relativno mladi Kučani. Za dopredsjednike su tada izabrani Tihomir Jakovljević i Josip Puceković, za tajnika Ivan Brašić, blagajnika Zdravko Bavarka, a sportskog direktora Ivo Berković. Ostali članovi Upravnog odbora bili su Dragan Jakovljević, Goran Berković, Stjepan Trputec, Franjo Berković, Danko Čunčić, Miro Berković, Domagoj Matanović, Hrvoje Čunčić i Željko Milošević, sve uglavnom bivši igrači Turopoljca, a više njih iz trećeligaških sezona.

Prevladavala je dinastija Berković. Zanimljivo, možda i najpoznatiji Ivo Berković dobio je funkciju sportskog direktora upravo zbog spomenute činjenice.

– Sve je dogovoreno s novim trenerom a u kontaktu smo i s više igrača koji bi trebali pojačati našu vrlo mladu momčad. Imena namjeravamo objelodaniti 29. siječnja kada počinju pripreme – kazao je u siječnju 2011. Ivo Berković.

Novoustoličeni predsjednik Mirko Berković ima već i funkciju čelnog čovjeka Mjesnog odbora Kuče i zna gdje mora tražiti podršku.

– Čeka nas mnogo posla. Najprije očekujem razgovor u Poglavarstvu grada Velika Gorica. Dogradonačelnik Ervin Kolarec veliki je prijatelj i pobornik sporta, a bio je i igrač Turopoljca još dok smo bili trećeligaši. Čvrsto vjerujem da će pomoći koliko to može. Uostalom, rado ćemo prihvatiti i svaku drugu podršku bilo kojeg sponzora da vratimo klub na pozicije koje zaslužuje – rekao je nakon Izborne sjednice novi predsjednik Turopoljca Mirko Berković.

O konsolidaciji Turopoljca može se pročitati na gornjoj fotografiji.

Rezultati momčadi su također bili solidni, a o akterima govori izvještaj s utakmice Turopoljca i Croatije (NK) 2:0 odigrane sredinom lipnja 2011. godine. Igralo se pred 150 gledatelja. Strijelac je bio Radilović u 44. i 70. minuti utakmice. Za Turopoljac su igrali: Trputec 7, Jakovljević 7, N Fabijančić 7, Bursać 6,5, Burić 7, M. Fabijančić 7 (od 76. Hodak), Jambrešić 6,5 (od 46. Sivinjski 6,5), Mihordin 6,5 (od 70. Dan. Kučan-), Bermanac 65, 8 od 63. Dar. Kučan 6,5), Hleb 6,5 (od 40. Dan. Čunčić 6,5), Radilović 7,5. Trener: Mario Paviša 7. Igrač utakmice: Mario Radilović.

Nakon godinu dana i tri mjeseca ostavku je podnio predsjednik Mirko Berković, a više o njegovom radu pročitajte na gornjoj fotografiji.

Turopoljac je danas solidni petoligaš u Jedinstvenoj županijskoj ligi, što je i realnost. Turbulencije od sedmog posljednjeg ranga nogometa u Hrvatskoj pa do 3. HNL su se događale u gotovo svakom klubu u Turopolju, pa i Turopoljcu. Prisjetimo se, Velika Mlaka je igrala u Prvoj B ligi, a više ne postoji, Polet Buševec je bio trećeligaš pa opet igra s Turopoljcem, Jelačić je bio četvrtoligaš, a sada ulazi iz šestog ranga u peti, Dinamo Novo Čiče je 80-tih igrao u Regiji (kao danas 3. HNL), a sada je šestoligaš. Sve je to normalno, normalno nije da se ne igra i ne trenira, kao danas u doba koronavirusa.

Povezane teme:hotnews sportski vremeplov turopoljac kuče

Sport

Naš Jakir!

Sergej Jakirović napravio je čudo s Hull Cityjem, s klubom kojem su predviđali ispadanje iz drugog ranga engleskog nogometa on je – ušao među elitu! A mi smo posebno ponosni, jer Jakir je bio i ostao naš čovjek…

Objavljeno

prije 2 sata

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Od Velike Gorice do Hulla, lučkoga grada na istočnoj engleskoj obali, udaljenosti je, kažu izračuni, točno 2001 kilometar. Ili, ako ćemo računati iz perspektive Sergeja Jakirovića, točno 1914 dana. U tu se razdaljinu, i kilometarsku i vremensku, smjestio cijeli koloplet zbivanja, a ono što se dogodilo ove subote poslijepodne na monumentalnom Wembleyu samo je završni čin jedne nogometne bajke. Zasad završni, jer novi izazovi, još luđi i još veći, tek slijede…

Sergej Jakirović stigao je u Veliku Goricu u ljeto 2018. godine, na početku priprema za prvu goričku prvoligašku sezonu. Stigao je u naš grad s nogometnim CV-jem koji je pričao uspješnu i zanimljivu igračku priču, dok je ona trenerska bila na samim počecima. Prije Gorice, Jakir je vodio juniore Dugog Sela i Sesveta, a prilika u Gorici stigla je u idealnom trenutku. Novi prvoligaš i mladi trener spojili su svoje interese, svoje želje za dokazivanjem, a neke stvari već su u tom trenutku postale jasne.

Prvo, Gorica je pokazala da misli ozbiljno, da nema namjeru biti prolaznik u elitnom društvu hrvatskog nogometa. A Sergej Jakirović pokazao da je ima trenerski gen, da znam izvući i više od onoga što je možda realno. U tom trenutku bila je to borba za Europu, koju bi Gorica već u toj prvoj sezoni i izborila da je tih godina bilo VAR-a u funkciji. U okolnostima koje su tad vladale Jakir i Gorica ipak nisu uspjeli, ali baš su te sezone udareni čvrsti temelji onoga što će slijediti – Gorica se pretvorila u stabilnog prvoligaša, a Sergej u trenerčinu.

Rastanak je uslijedio u veljači 2020. godine, nakon 616 zajedničkih dana, nakon razdoblja u kojem je Jakiri postao – naš. Voljen, cijenjen, prijatelj mnogima, najmanje iznimno korektan prema baš svima. I zato su veze ostale…

Jakir je rastao zajedno s Goricom, zavolio je ovaj grad i klub, ljudi su zavoljeli njega i on njih, a cijela priča zapravo je velikim dijelom bila obiteljska. Supruga Marina i godinama kasnije će reći da im je kao obitelji bilo najljepše baš u tim goričkim danima, a i svima nama koji smo bili oko klubova to su definitivno dani za pamćenje. Preplavljeni lijepim uspomenama, trenucima koji se pamte, bilo da je riječ o velikim pobjedama i uspjesima koji ostaju, bilo da je riječ o svakoj kavi kod Peveca. Jer, on je prije svega top čovjek, normalan, skroman, duhovit i srdačan, a tek onda top trener.

Naš i gotovo.

I zato su veze ostale čvrste i snažne, zato smo svaki njegov sljedeći korak pratili s posebnom pozornošću. U Mariboru nije sve išlo po planu, ali ta epizoda nije mogla zaustaviti ozbiljnu trenersku priču u nastajanju. Sa Zrinjskim je pokorio BiH, od kluba iz Mostara stvorio je tamošnju verziju Real Madrida, pa preselio u Rijeku, s kojom je odradio novu dozu briljantnog posla. Sjajan je bio i na klupi Dinama, na dotad najvišoj postaji njegove karijere, koliko god su ga pokušavali osporavati, koliko god mu nije bilo lako. Uzeo čovjek prvenstvo i Kup, pa nakon Bayerna krenuo dalje.

U HNL-u je time “prešao igricu” i bilo je jasno da je vrijeme za novi korak. Šansa se otvorila u Turskoj, u klubu koji je bio u ozbiljnim problemima, ali i klubu u kojem valjda i danas drže Jakirovu sliku iznad nekakvog njihovog nogometnog oltara. Bila je to epizoda koja je otvorila put prema Engleskoj, prema Championshipu, prema Hull Cityju, još jednom klubu u kojem je doživio sve ono što je doživljavao i ranije.

Sergeja Jakirovića, naime, tijekom gotovo cijele su njegove karijere bezrazložno podcijenjivali, tražili mu mane i izbjegavali glorificirati postignuća koja su zaslužila glorifikaciju. Sve dok im, gdje god da bio, više nije ostavljao izbora. Bilo je tako, da se ne lažemo, i u danima dok je bio u Gorici, ali već tad je pokazao da ga za takve stvari nije briga. I da zna kako dokazati da vrijedi. Kroz rad, kroz rezultat, kroz odnose koji su ostajali iza njega.

I baš zato je ove subote na Wembleyu, u trenucima koje Jakir nikad u životu neće zaboraviti, uz njega bila i jedna ozbiljna gorička ekipa. Prijatelji iz goričkih dana su se javili, Jakir je odgovorio onako kako on odgovara, i dvije priče na taj su se način spojile. Ona iz Gorice, sa samih početaka, i ova iz Hulla, sa njegovog trenutačnog nogometnog Olimpa.

Goričani su u ozbiljnom broju ove subote bili uz finale doigravanja u Championshipu, i na tribinama i uz televizijske ekrane, pratili su tvrdi sudar Hulla i Middlesbrougha s posebnom emocijom. I na kraju uživali s posebnim ponosom. Jer, Jakir je naš. Bio i ostao.

Bravo, majstore, svaka čast, trenerčino!

Marin Ivančić i Sergej Jakirović rade zajedno još od Sesveta, zajedno su potpisali i ovaj posljednji mega uspjeh… Photo: Marko Lukunic/PIXSELL

P. S. Naš Marin!

Još od goričkih dana Sergej Jakirović ima uz sebe prijatelja, suradnika i desnu ruku Marina Ivančića. Sve što vrijedi za Jakira, vrijedi i za Marina. Briljantan kondicijski trener, ali i bivši nogometaš, u Goricu je stigao kao 25-godišnji klinac na početku trenerske karijere, ali vidjelo se već tad koliko je Sergeju važan. I koliko mu Sergej vjeruje.

Nudili su mu iz kluba, nakon Jakirova odlaska, da ostane i nastavi raditi svoj posao, ali to nije dolazilo u obzir.

– Hvala, ali ne hvala. Ostajem s njim.

Ostao je, radio, gradio se i napredovao uz šefa i prijatelja sve do današnjih dana. Na svim postajama, u svim okolnosima, u lijepim i manje lijepim trenucima. Nije nikakva tajna da je Marin velika pomoć i podrška Jakiru, a što se njegovih goričkih dana tiče, priča je vrlo slična Jakirovoj… I Marin je ovdje ostavio fenomenalan dojam, i u ljudskom i u stručnom smislu, i zato je definitivno zaslužio barem jedan odlomak nakon njihova zajedničkog uspjeha.

Bravo, Marine, svaka čast, trenerčino!

Nastavite čitati

Sport

Mlada nada velikogoričke atletike! Nelli “Express” Komljenović protutnjala do naslova prvakinje Hrvatske

Atletičarka AK Maraton Velika Gorica iza sebe ima sjajan tjedan.

Objavljeno

prije 5 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

Franjo Kompes

Nelli Komljenović, članica AK Maraton Velika Gorica, osvojila je naslov državne prvakinje Hrvatske u višeboju za limačice na Prvenstvu Hrvatske za mlađe uzraste održanom u Zagrebu.

Do zlata je stigla nakon tri discipline i ukupno osvojenih 1410 bodova. Natjecanje je otvorila utrkom na 200 metara, gdje je s vremenom 28,36 sekundi osvojila drugo mjesto i odmah se uključila u borbu za vrh. Najbolji rezultat ostvarila je u skoku u dalj, u kojem je s odličnih 4,83 metra bila najbolja među konkurencijom i preuzela vodstvo u ukupnom poretku.

Naslov prvakinje potvrdila je u završnoj disciplini, bacanju vortexa, gdje je hicem od 41,95 metara ponovno završila na drugom mjestu, što joj je bilo dovoljno za ukupnu pobjedu i državno zlato.

Sjajnu formu Nelli je pokazala i samo dva dana ranije na Erste plavoj ligi. Tamo je osvojila prvo mjesto na 60 metara s rezultatom 9,10 sekundi, a zatim slavila i u skoku u dalj s novim odličnim nastupom od 4,85 metara.

Nastavite čitati

Sport

FOTO Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu

Objavljeno

prije 7 sati

24. svibnja 2026.

Objavio/la

David Jolić

Europski prvenstvo i Svjetski kup 2026 u akrobatskom rock’n’rollu u organizaciji Sportskog plesnog kluba VEGA u Sportskoj dvorani Srednje strukovne škole u Velikoj Gorici otvoren je jučer (subota, 23.05.2026.) kvalifikacijama u 10 sati i finalnim nastupima od 18 sati.