Povežite se s nama

Vijesti

Bile su vojnikinja, kemičarka i vizažistica, danas su dadilje i tvrde: Ovo je najljepši posao na svijetu

Sve više roditelja odlučuje se svoju djecu upisati u male obrte za čuvanje djece. U Gorici ih trenutno ima šest, a za upis postoji lista čekanja

Objavljeno

na

Jedna je bivša vojnikinja, druga kemijska tehničarka, treća prvostupnica teologije, četvrta je vizažistica, peta je radila kao pomoćno osoblje u vrtiću, a šesta kao animatorica. I sve one imaju nešto zajedničko. Svoju ljubav prema djeci pretvorile su u posao i otvorile obrte za dnevno čuvanje djece. Golema količina pozitivne energije, hrabrosti i radosti osjeti se kod svake od ovih dadilja, a entuzijazam s kojim rade svoj posao zasigurno osjećaju i njihovi maleni ‘klijenti’.

Obrti za dnevno čuvanje djece nisu igraonice niti ‘čuvaonice’. Ovdje djeca dolaze svaki dan, a princip rada sličan je kao u dječjim vrtićima. Razlika između njih i ostalih dječjih vrtića je u broju djece. Najviše ih mogu primiti 12, i to ovisno o dobi i broju kvadrata prostora u kojem rade, a na šestero djece zaposlena mora biti jedna dadilja. Ono što mnogi ne znaju je kako Grad Velika Gorica sufinancira i one roditelje koji svoju djecu upišu u ovakav oblik skrbi za djecu.

Foto: Bebi

Probila je led, pojavio se Sunac

Prva je u Gorici svoj obrt Sunac otvorila Tajana Miščević (47), inače aktivna i u nedavno osnovanoj Hrvatskoj udruzi dadilja. Bilo je to 2016. godine. Sličnih obrta u Zagrebu je već bilo dosta, a Velika Gorica svoj prvi tek je čekala. Tajana se u to vrijeme borila s papirologijom i neizvjesnošću.

– Na kraju sam otvorila u lipnju, kada su sva djeca već upisana u vrtiće. Nije se znalo za obrt pa sam napravila ljetne kampove i dane otvorenih vrata. I dalje je tu bila jedna razina nepovjerenja od stane roditelja, što je sasvim razumljivo i normalno. Prekretnica se dogodila kada je Grad potpisao sporazum o sufinanciranju roditelja koji žele ovakav vid skrbi za djecu – prisjetila se Tajana i dodala kako je za cijelu priču bilo potrebno puno hrabrosti i kreativnosti.

Ljubav prema radu s djecom kod nje se javil još dok je kao izviđačica vodila male skupine djece.

– Govorili su mi da odem na pedagoški, a ja sam otišla na kemijski fakultet. Radila sam u firmi za industrijske otpadne vode, pa u firmi za igre na sreću… Ali evo, moja priča samo potvrđuje da nikada nije kasno i da nekada velika plaća nije garancija da ćete biti zadovoljni – priča Tajana i priznaje kako joj je dosta vremena trebalo da vrati uloženo, a i danas, kao i njene kolegice, puno ulaže svoj posao, u edukacije, materijale za rad s djecom, didaktičke materijale…

Bebi, Jednorog i Petar Pan

Nakon Tajane, u pustolovinu otvaranja svog malog kutka za sretno djetinjstvo upustile su se i Ornela Eldić Andrevski te Ana Radoš Bogati.

– Moj stariji sin Rafael je išao u Sunac kod tete Tajane. Kao mama sam bila prezadovoljna njezinim individualnim pristupom, ljubavlju koju mu je pružala i kojom je dobivao vjetar u leđa i u vrtiću. Kako mi je kćerkica rasla vidjela sam da ne mogu jednostavno naći posao. Problem je uvijek bio tko će ih čuvati – objasnila je Ana koja je odlučila spojiti privatno i poslovno te pokrenuti svoj obrt Bebi.

Tada je radila kao čistačica i, povremeno, kao vizažistica, a onda je krenula i na školovanje za dadilju. Bebi je otvorila u rujnu 2018. godine i ovo je najmanji takav obrt u Gorici, u njemu je osmero djece starosti od godinu dana do 4 godine.

– Paralelno sam išla na predavanja, brinula o dvoje male djece i radila. Na kraju se sve isplatilo. Papirologija mi je stvarala najviše problema i puno puta mi je došlo da odustanem. No, kada imate jasan cilj i viziju idete dalje – objasnila je Ana koja se na kraju izborila da sama može čuvati svoje dijete.

Jednorog postoji od rujna 2017. i ostvarenje je poslovnih snova Ornele Eldić Andrevski. Oduvijek je znala da želi raditi s djecom, a jedno od privih sjećanja joj je kako, dok je i sama pohađala vrtić, tetama pomaže u brizi oko ostale djece. Radila je kao animatorica, vodila škole u prirodi i ljetovanja, radila kao privatna dadilja, ali i konobarica. Uz pomoć roditelja i supruga ipak je odlučila pokrenuti svoj posao i – uspjela.

– Rad s djecom je nešto posebno, ispunjavajuće, veselo, puno ljubavi i sreće. Te malene ručice koje vas grle svako jutro i njihova sreća čine moj život puno ljepšim i sretnijim. Gledati ih kako rastu i napreduju, biti dio njihovog života, učiti ih novim stvarima, gledati kako se razvijaju u prave male ljude je ono zašto radim ovaj posao – kaže Ornela i dodaje kako bi voljela i proširiti posao te organizirati proslave rođendana, kreativne i sportske radionice…

No, nema samo Ornela tu želju. Rad s djecom pruža nevjerojatne mogućnosti i kreativne ideje samo se množe, kod svake od ovih šest dadilja. Što želi ispričala je i Zorica Šalić.

Petar Pan

Ona je radila kao pomoćno osoblje u privatnom dječjem vrtiću i tamo upoznala tetu Tajanu. Vrlo se brzo rodila ideja da bude dadilja te je krenula na tečaj, a prije godinu dana i otvorila svoj obrt Petar Pan.

– Najviše me veseli djecu naučiti nešto novo. Budući da osim s djecom, volim raditi i s biljkama, voljela bih jednog dana izgraditi negdje kuću koja bi imala i staklenik, pa bih djeci pokazivala kako se brinuti za biljke – priča Zorica koja, kaže, zbog papirologije i priprema za rad s djecom nerijetko radi od 4 ujutro do 22 sata.

– Dosta je zahtjevno, ali sam prezadovoljna. Imam super ekipu roditelja i odlično surađujemo. Zadovoljna sam i odnosnom s Gradom, grupu sam jako brzo popunila i odmah sam krenula s 12 djece – objasnila je Zorica.

Prvi katolički obrt

Nadimak blaženog Alojzija Stepinca u djetinjstvu je bio Lojzek, a upravo je tako svoj obrt za dnevno čuvanje djece odlučila nazvati i Martina Kučiš (31), koja je prije nekoliko mjeseci i diplomirala teologiju.

– Ja sam dugo bila student. U međuvremenu sam rodila dvoje djece, radila po dućanima… Razmišljala sam što bih ja htjela raditi i tako mi je palo na pamet da bih mogla čuvati djecu – priča Martina.

Na predavanja za dadilje išla je sa svojom tada sedmomjesečnom kreći, a krenula je i prikupljati sve dokumente za državni poticaj te otvaranje obrta. No, onda se dogodila korona i onaj lockdown zbog kojeg su obustavljeni i poticaji.

– Muž i ja smo se našli pred zidom. Već smo uložili u prostor i sve dogovorili s ljudima. Razmišljali smo i odustati, ali roditelji su nas potaknuli i krenuli smo. U srpnju sam otvorila, imam 12 djece i super zaposlenicu. Bilo je psihički teško jer si stalno u strahu hoćeš li pokriti sve troškove. Sad već dva mjeseca lakše spavam, sve je sjelo na svoje mjesto. Ovaj posao je apsolutno sve što sam očekivala i puno više od toga – kaže Martina.

– Moj obrt je jedini predškolski program s katoličkim predznakom jer sam u međuvremenu i diplomirala. Sada ću poraditi na tome da i službeno u naziv mogu staviti katolički obrt za dnevnu skrb o djeci. To još nema nitko u Hrvatskoj i meni je cilj utrti put u tom smjeru – ispričala nam je vlasnica Lojzeka.

Jedini vrtić na selu

Nikada nije kasno, a posao može dobro ići i na selu – dokazala je to Josipa Španićek koja je u obiteljskoj kući u Novom Čiču otvorila svoj Coflek. Nakon 25 godina rada u vojsci dosadilo joj je sjediti za stolom i objavila je kako pokreće svoj obrt. Ona i suprug počeli su rušiti staru ogradu kako bi napravili novu, sigurniju za djecu. Susjedi su se raspitivali o radovima, priča se proširila i prije nego je Coflek i službeno postojao, šest mjesta već je popunjeno.

– Trebala sam  otvoriti 1. svibnja. Ostala sam i bez poticaja za samozapošljavanje zbog koronavirusa, a otvorila sam 1. srpnja. Danas mi je jedino žao što to nisam napravila prije 10 godina – priča simpatična Josipa i nastavlja:”Kad sam rekla da dajem otkaz svi su pitali gdje idem iz državne firme, a ja sam rekla da idem na nešto bolje. I, zaista, ovo je najljepši posao koji se može raditi. Ništa vas ne boli i uvijek ste nasmijani. Trenutno imam samo jasličare, tako sam htjela, i sve su to djeca iz okolice. Vikendom jedva čekam da dođe ponedjeljak.”

Jedna dadilja na šestero djece

Iako rade isti posao, prolaze slične edukacije i interesiraju ih iste stvari, Tajana Miščević naglašava kako dadilje nisu odgajatelji. Unatoč tome, kada otvaraju obrte moraju imati plan rada i završen tečaj za dadilje te odrađenu praksu. No, prednost ovih malih obrta pred gradskim dječjim vrtićima je manji broj djece.

– Imamo jako dobre vrtiće, imamo i nove vrtiće, dobro su opremljeni, odgajatelji su izuzetni, imamo žene koje daju maksimum od sebe, ali puno je djece u jednoj skupini. Previše za taj broj odgajatelja. Jedna teta na šestero djece, kako mi radimo, znači da im se zbilja imate vremena posvetiti. One nikako ne mogu napraviti ono što mogu ja koja radim individualno s djetetom – smatra Tajana i kaže kako se za to ne treba kriviti državu, ali treba raditi na tome da se popravi taj pedagoški standard.

– Još je jedna razlika ta što se kod nas imitira jedna vrsta obitelji u kojoj su djeca različitih dobnih skupina. Budući da je djece manje, rjeđe su i bolesni, a razlika je i u komunikaciji s roditeljima – objasnila je Tajana, a isto kažu i ostale goričke dadilje.

– Sva djeca su različita i imaju različite navike, ali nas dvije do najsitnijeg detalja uspijemo popratiti svako dijete. Znamo koliko je puta kakalo, koliko žlica ručka ili doručka pojelo, koliko je spavalo… a to su informacije koje su roditeljima male djece važne. Ja te informacije u vrtiću ne mogu očekivati da ću dobiti. Znam da te žene daju najbolje od sebe, ali nemoguće je da one za 20-ero djece mogu znati sve to. Ja lako primimijetim neke neželjene situacije ili velike napretke kod djeteta. Također, imam prijateljski odnos s roditeljima i mislim da je to jako vrijedno i za djecu i za roditelje – ispričala je Martina Kučić i dodala kako svi njezini Lojzeki poznaju i njezinu obitelj, a upravo je takav blizak odnos i željela ostvariti.

Foto: Petar Pan

Lista čekanja

Da interes za ovim oblikom brige za djecu u Velikoj Gorici zaista postoji govori i lista čekanja. Najveći interes je za upis djece jasličke dobi kojima, uostalom, ovakav oblik skrbi najbolje i odgovara jer dadilja ima više vremena za brigu oko njih.

– Interes je jako veliki, pogotovo u zadnje vrijeme. Iduće godine u rujnu šestero djece mi odlazi u školu i sva mjesta su već rezervirana. Postoji lista čekanja i kod drugih kolegica. Grad Gorica je grad mladih obitelji s malom djecom. To nije spavaona i demografski jako dobro stojimo. Mislim da bi bilo dobro da se otvara jedan obrt godišnje, pa dok bude potrebno, odnosno dok ne postignemo adekvatan pedagoški standard za svu našu djecu. Neka bude vrtića, obrta i upisnih mjesta, samo da majke ne doživljavaju to da se moraju bojati kuda s djecom – zaključuje Tajana.

HOTNEWS

Megablast potvrdio svjetsku klasu: Goričanke su svjetske šampionke!

“Jedan od najljepših trenutaka s natjecanja bio je onaj kad su dvoranom odjekivali taktovi hrvatske himne…”

Objavljeno

na

Djevojke iz Plesnog kluba Megablast iz Budimpešte, sa World championship stage dance 2025, donijele su zlato u Veliku Goricu.

Glavni grad Mađarske bio je domaćin Svjetskog prvenstva u show danceu na kojem su velikogoričke plesačice iz Megablasta u velikoj formaciji bile najbolje od svih natjecatelja i zasluženo nose titulu svjetskih prvakinja! 

No, ovo nije jedini uspjeh – mala formacija i solistica Sara Vukadin osvojile su broncu.  

-Jedan od najljepših trenutaka s natjecanja bio je onaj kad su dvoranom odjekivali taktovi hrvatske himne, što nas je podsjetilo da se svaki trening, odricanje i trud isplatio – komentirao je doživljaj s proglašenja rezultata Gordan Križaj, predsjednik kluba. 

Megablast je još jednom potvrdio svjetsku klasu i jedan je od najboljih promotora Velike Gorice diljem svijeta. Čestitamo!

Nastavite čitati

Vijesti

Stomatološka ordinacija u Donjoj Lomnici i dalje prima nove pacijente – evo kako se prijaviti

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Pexels/Cedric Fauntleroy

Stomatološka ordinacija u Donjoj Lomnici još je uvijek otvorena za nove pacijente, podsjećaju iz Doma zdravlja Zagrebačke županije. Upis se može obaviti putem platforme e-Građani ili dolaskom u ordinaciju, a potrebno je donijeti osobnu i zdravstvenu iskaznicu.

Raspored upisa ovisi o datumu u mjesecu: parni datumi od 8 do 13 sati, dok su neparni datumi od 14 do 18 sati.

Za dodatne informacije ili narudžbe pacijenti se mogu javiti telefonom na 01 5510 969 ili e-mailom na [email protected].

Nastavite čitati

Vijesti

Ravnateljstvo civilne zaštite šalje važan apel! “Blagdani se mogu obilježiti mirnije i sigurnije”

Ravnateljstvo civilne zaštite upozorava građane da pirotehnika svake godine ostavlja teške posljedice, osobito kod djece, te podsjeća na zabrane i kazne koje su na snazi

Objavljeno

na

Objavio/la

Uoči božićnih i novogodišnjih blagdana, Ravnateljstvo civilne zaštite ponovno apelira na građane diljem Hrvatske da se odreknu pirotehnike, upozoravajući kako neodgovorna uporaba petardi i vatrometa svake godine dovodi do teških ozljeda, najčešće kod djece, a zakon predviđa i visoke novčane kazne za prekršitelje.

Blagdani bi trebali biti vrijeme mira, ali praksa pokazuje da se prosinac često pretvara u mjesec sirena, hitnih intervencija i trajnih posljedica. Upravo zato Ravnateljstvo civilne zaštite poručuje, pirotehnika nije bezazlena zabava i s njom nema sigurnog “igranja”.

Posebno zabrinjava činjenica da su među ozlijeđenima često djeca. Ozljede nastaju zbog neprimjerene i zabranjene uporabe pirotehničkih sredstava, najčešće bez nadzora odraslih. Iako se petarde i slična sredstva često doživljavaju kao dio blagdanskog folklora, posljedice mogu biti teške i dugotrajne. Najčešće se radi o ozbiljnim ozljedama šaka i prstiju, lica i očiju, kao i opeklinama koje mogu trajno oštetiti živce i tetive. Osim fizičkih, nisu rijetke ni psihološke posljedice, od straha i anksioznosti do poremećaja spavanja i napadaja panike. U najtežim slučajevima, ishodi su trajni invaliditet ili smrt.

“Blagdani se mogu i trebaju obilježiti na sigurniji, mirniji i dostojanstveniji način. Odbacimo opasne navike i okrenimo se zajedništvu, toplini i sigurnosti”, poručuju iz Ravnateljstva civilne zaštite.

Što kaže zakon?

Zakonski okvir jasno definira tko, kada i što smije koristiti. Djeci mlađoj od 14 godina zabranjena je uporaba svih pirotehničkih sredstava, a odgovornost u tom slučaju snose roditelji ili skrbnici, koji mogu biti kažnjeni novčanom kaznom od 130 do 390 eura. Djeca starija od 14 godina smiju koristiti isključivo pirotehniku kategorije F1, koja predstavlja nizak rizik i minimalnu buku.

Pirotehniku kategorija F2 i F3, izuzev petardi i redenika, smiju koristiti samo punoljetne osobe, i to isključivo u razdoblju od 27. prosinca do 1. siječnja. Sve izvan tog okvira smatra se prekršajem. Kazne za nepoštivanje propisa kreću se od 660 do čak 1.990 eura.

Važno je podsjetiti da su petarde i redenici kategorija F2 i F3 građanima za osobne potrebe zabranjeni još od 2021. godine, kao i pirotehnička sredstva kategorija F4, P1, P2, T1 i T2.

Kupnja pirotehnike također je strogo regulirana. Građani smiju kupovati isključivo dopuštena sredstva, i to od 15. prosinca do 1. siječnja, samo u specijaliziranim prodavaonicama. Prodaja i kupnja putem interneta u potpunosti je zabranjena.

Nastavite čitati

Sport

Oproštaj od godine za povijest: Tekma, jelka, gulaš, anđeo čuvar i poneka suza

Objavljeno

na

Objavio/la

Sportsko-lirske poslanice sa Udarnika ovih se dana pretvaraju u često i rado viđenu pojavu. Pera su naoštrena u Kurilovcu, rečenice su se redale same od sebe nakon ždrijeba četvrtfinala Kupa, a ponovilo se to i nakon definitivnog rastanka s nogometnom 2025. godinom. Na Udarniku se okupila cijela klupska obitelj, a dojmovi su sažeti u novi nadahnuti literarni uradak iz kurilovečke radionice.

Ako je nekome promaknuo tekst objavljen na klupskim društvenim mrežama, evo ga u cjelosti:

“Bilo je to u petak, srećom ne 13. već 12. prosinca, dakle dan uoči 30.-tog rođendana drage nam turopoljske metropole, koji je tijekom dana obilježen na prigodnoj i lijepo uprizorenoj svečanoj akademiji u ispunjenoj dvorani POU-a.

Na drugoj strani grada, u jugoistočnom predgrađu znanom kao GČ Kurilovec, u predvečerje se ispunila i napunila sala sportskog doma u kojem stoluje i kraljuje najveći mali seoski klub na svijetu – NK Kurilovec. Razme se da je bil red kraj još jedne sportske godine, koja si je zahvaljujući plasmanu u četvrtzavršnicu CRO cupa i “vjerovaliiline” rano proljetnom ogledu sa velikim Dinamom, htjela to ili ne, priskrbila epitet – povijesne, obilježiti i proslaviti na prigodan i dostojan način. A ljepše prigode za to nema od tradicionalnog klupskog božićnog domjenka…

Uvodno događanje u domjenak bila je, sad već tradicionalna tekma između svih trenera kluba, starija garda kontra mladih jazavaca, rezultat nebitan i unapred poznat…u korist garde. I ne treba čuditi da je odmah posle tekme, sala, na čijem je kraju dominirala prekrasna, lijepo nakinđana i šarenim žaruljicama osvijetljena srebrna Majetićeva jelka, za čas bila puna ko šipak. Seniorski stručni stožer, igrači seniorske momčadi, treneri NŠM-i, članovi IO i NO, djelatne osobe… Suma sumarum 60-ak duša vjernih, privrženih i odanih kurilovečkom nogometnom jučer, danas i sutra.

Već se na ulasku u samu salu dalo naslutiti i namirisati da bi to mogla biti i posebna i čarobna noć, bez obzira kaj je miris Filinog lovačkog gulaša preplavio ne samo salu već i cijeli okoliš SRC-a Udarnik. Uvertira u sam domjenak bile su prigodne, tople i radosne božićne pjesme, a početak je označio, razme se, prigodni govor gospona precednika. Iako naš Dražen, zna se, baš i nema neke Periklove govorničke navike, ovaj se put ipak potrudil i održal lepi, nadahnuti, topli i, kaj je najvažnije, radosni i optimistički govor.

Ni traga muke koju zapraf svi skup preživljavamo u tom našem, u isto vreme dragom i jeb… klubu, ni reči o besparice, dugovanjima i svim nedaćama kaj iz toga proizlaze. Zato bravo za našeg precednika, drago nam je da je osjećaju osobnog ponosa kaj je precednik našeg kluba dal prednost nad svim sivim mislima i brigama, koje je ipak ostavil ispod tepiha.

Ako je precednik zaslužil “bravo” za svoj govor, fakat ne znam kaj su onda zaslužili igrači seniorske momčadi za scenarij kojim su nas sve redom ne samo iznenadili nego i oduševili i razgalili nam dušu. Prvo su si međusobno podijelili skromne i prigodne poklone jer su još početkom tjedna izvukli brojeve na temelju kojih se znalo tko kome kupuje poklon: darivatelj je bio poznat, ali daroprimac nije znao tko je njegov darivatelj!? Pa je ubrzo nastal pravi urnebes od mnoštva nadahnutih i baš prigodnih poklona koji su u sebi skrivali i određene poruke, među kojima su dominirale one pune humora, lake ironije i zdrave mladenačke zajebancije, tipične za mlade ljude dobre volje i zdravog duha.

Poklona nisu bili lišeni ni svi članovi stručnog stožera, uključivo i gospodina Olića, našeg popularnog “mentalista”, koji je proteklih mjeseci bio jedna od najspominjanijih osoba u sportskom miljeu zavičajnog nam Turopolja. Kulminacija je uslijedila kad su igrači ispred bora “prisilno” izveli našu “evergreen” šankericu Zdenku i bračni par Mihalić, Katu i Bašu, te im uručili prigodne poklone i kuvertirane božićnice kako bi im iskreno zahvalili na njihovom odricanju u bespogovornom ispunjavanju svih njihovih igračkih zahtjeva, kako uoči, tako i poslije treninga i utakmica.

Lica ovo troje “dobitnika”, koja nisu mogla sakriti osjećaj ugodnog i dragog iznenađenja, bila su najbolji dokaz da su dečki fakat pogodili u sridu, a mi im za sve viđeno i doživljeno te večeri, od srca zahvaljujemo i skidamo i kapu i šešir. Uključivo i činjenicu da nitko od njih ni jednom jedinom riječi nije spomenuo naknade, zaostatke, dugovanja… A ima ih Bogeku fala prilično, pa je i to dokaz da taj dragi Božić ima svoju posebnu moć.

Treba li posebno naglašavati da smo svi potom uživali u Filinom gulašu, Katinim i Barinim kolačima i dobroj kapljici za koju te večeri nije bilo ograničenja. Složna pjesma bila je logičan nastavak svega, Fićo je preuzeo DJ palicu, a Kolegić sve raspametio svojim vokalnim i plesnim izvedbama… I tako je bilo sve do ponoći kada smo dočekali i pozdravili Svetu Luciju i kada su se igrači povukli… da bi svi zajedno otišli na svoj unaprijed planirani tulum, bez obzira na maglovitu kasno jesensku noć. E, to se zove momčad, to se zove klapa i družina. Bilo gdje i bilo kad, uvijek zajedno i skupa.

Dečki, još jednom skidamo šešir, sretni i zadovoljni što vas – imamo! Sretni što svi zajedno još uvijek činimo – veliku i složnu obitelj i što nam je ta obitelj sveta i uvijek i iznova od – posebnog značaja i “interesa”…!!!

Guštajući cijelu tu večer u svemu viđenom i doživljenom, što je nerijetko izazivalo one trnce kada vam se vlastita koža naježi od sreće i zadovoljstva, promatrao sam neizmjernu energiju, volju i sveprisutnost jednog čovjeka, Senada Harambašića. Nek mi nitko ne zamjeri, ali uistinu sam ga opet i ponovo i po tko zna koji put doživio kao – anđela čuvara ove momčadi. I ovoga kluba!!!

Sretan vam i blagoslovljen Božić svima!!!”

Nastavite čitati

Najave

Vani je novi Reporter: Okrugli rođendan, zapisi o zavičaju, lovkinja i Laponija

Potražite svoj besplatan primjerak na poznatim lokacijama po gradu i okolici

Objavljeno

na

U nešto bucmastijem izdanju, na blagdanskom broju stranica, na velikogoričke ulice ovog je četvrtka stigao novi, 456. broj Reportera, najdugovječnijih lokalnih novina u našem gradu. Uz najljepše želje za predstojeće blagdane, i ovoga puta donosimo raznolik sadržaj, pa bi svatko tu mogao pronaći ponešto za sebe…

Opsežno se, naravno, bavimo okruglim 30. rođendanom našega grada, pa donosimo kompletnu priču o goričkoj borbi za samostalnost. Tu su nam puno pomogli akteri toga vremena Vlado Horina i Neven Karas, koji su se prisjetili svih koraka dvogodišnje bitke za odvajanje od Grada Zagreba i povijesne prve sjednice Gradskog vijeća 29. studenog 1995. godine.

– Obavili smo to što smo imali, formirali sva tijela i razišli se. Iskreno, ni na pijaču nismo otišli – pamti Horina te povijesne dane.

Bili smo, naravno, i na Svečanoj akademiji povodom rođendana Grada, na kojoj je u glavnoj ulozi, čak i unatoč prisustvu Andreja Plenkovića i drugih visokih gostiju, bio naš Ivan Rožić. Dobitinik ovogodišnje gradske Nagrade za životno djelo par dana prije tog događaja ugostio nas je u svome domu u Buševcu i ispričao nam svoju neobičnu životnu priču, koja je maksimalno obogaćena u danima mirovine…

Povodom rođendana Grada donosimo i intervju s gradonačelnikom Krešimirom Ačkarom, a na gradskim stranicama bavimo se i posljednjom sjednicom Gradskog vijeća, kao i uređenjem Tržnice i otvaranjem nove balon dvorane.

Obitelj Gričar iz Šćitarjeva odvela nas je na putovanje u selo Djeda Mraza, u finsku Laponiju, a Ana Bundalo objasnila nam je kako se to majka dvoje djece zaljubi u – lov! Donosimo vam i priču o dašku Amazone u našem gradu, kao i vijesti iz grada, županije, naših komunalnih tvrtki… Tu su i redovni savjeti iz naših ljekarni, kao i dobri napuci za uspješan odabir božićne jelke.

Na sportskim stranicama osvrćemo se na nogometnu 2025. godinu, posebnu po mnogim kriterijima, u dobrom raspoloženju pratimo rukometaše i na gradskoj i na županijskoj razini, a tu je i još malo dobronamjernih savjeta, ovoga puta za sve naše sugrađane koji planiraju putovati na Svjetsko prvenstvo.

Sve to možete prelistati i u ONLINE IZDANJU.

Nastavite čitati

Reporter 456 - 18.12.2025.

Facebook

Izdvojeno