Vijesti
Bile su vojnikinja, kemičarka i vizažistica, danas su dadilje i tvrde: Ovo je najljepši posao na svijetu
Sve više roditelja odlučuje se svoju djecu upisati u male obrte za čuvanje djece. U Gorici ih trenutno ima šest, a za upis postoji lista čekanja
Jedna je bivša vojnikinja, druga kemijska tehničarka, treća prvostupnica teologije, četvrta je vizažistica, peta je radila kao pomoćno osoblje u vrtiću, a šesta kao animatorica. I sve one imaju nešto zajedničko. Svoju ljubav prema djeci pretvorile su u posao i otvorile obrte za dnevno čuvanje djece. Golema količina pozitivne energije, hrabrosti i radosti osjeti se kod svake od ovih dadilja, a entuzijazam s kojim rade svoj posao zasigurno osjećaju i njihovi maleni ‘klijenti’.
Obrti za dnevno čuvanje djece nisu igraonice niti ‘čuvaonice’. Ovdje djeca dolaze svaki dan, a princip rada sličan je kao u dječjim vrtićima. Razlika između njih i ostalih dječjih vrtića je u broju djece. Najviše ih mogu primiti 12, i to ovisno o dobi i broju kvadrata prostora u kojem rade, a na šestero djece zaposlena mora biti jedna dadilja. Ono što mnogi ne znaju je kako Grad Velika Gorica sufinancira i one roditelje koji svoju djecu upišu u ovakav oblik skrbi za djecu.
Foto: Bebi
Probila je led, pojavio se Sunac
Prva je u Gorici svoj obrt Sunac otvorila Tajana Miščević (47), inače aktivna i u nedavno osnovanoj Hrvatskoj udruzi dadilja. Bilo je to 2016. godine. Sličnih obrta u Zagrebu je već bilo dosta, a Velika Gorica svoj prvi tek je čekala. Tajana se u to vrijeme borila s papirologijom i neizvjesnošću.
– Na kraju sam otvorila u lipnju, kada su sva djeca već upisana u vrtiće. Nije se znalo za obrt pa sam napravila ljetne kampove i dane otvorenih vrata. I dalje je tu bila jedna razina nepovjerenja od stane roditelja, što je sasvim razumljivo i normalno. Prekretnica se dogodila kada je Grad potpisao sporazum o sufinanciranju roditelja koji žele ovakav vid skrbi za djecu – prisjetila se Tajana i dodala kako je za cijelu priču bilo potrebno puno hrabrosti i kreativnosti.
Ljubav prema radu s djecom kod nje se javil još dok je kao izviđačica vodila male skupine djece.
– Govorili su mi da odem na pedagoški, a ja sam otišla na kemijski fakultet. Radila sam u firmi za industrijske otpadne vode, pa u firmi za igre na sreću… Ali evo, moja priča samo potvrđuje da nikada nije kasno i da nekada velika plaća nije garancija da ćete biti zadovoljni – priča Tajana i priznaje kako joj je dosta vremena trebalo da vrati uloženo, a i danas, kao i njene kolegice, puno ulaže svoj posao, u edukacije, materijale za rad s djecom, didaktičke materijale…
Bebi, Jednorog i Petar Pan
Nakon Tajane, u pustolovinu otvaranja svog malog kutka za sretno djetinjstvo upustile su se i Ornela Eldić Andrevski te Ana Radoš Bogati.
– Moj stariji sin Rafael je išao u Sunac kod tete Tajane. Kao mama sam bila prezadovoljna njezinim individualnim pristupom, ljubavlju koju mu je pružala i kojom je dobivao vjetar u leđa i u vrtiću. Kako mi je kćerkica rasla vidjela sam da ne mogu jednostavno naći posao. Problem je uvijek bio tko će ih čuvati – objasnila je Ana koja je odlučila spojiti privatno i poslovno te pokrenuti svoj obrt Bebi.
Tada je radila kao čistačica i, povremeno, kao vizažistica, a onda je krenula i na školovanje za dadilju. Bebi je otvorila u rujnu 2018. godine i ovo je najmanji takav obrt u Gorici, u njemu je osmero djece starosti od godinu dana do 4 godine.
– Paralelno sam išla na predavanja, brinula o dvoje male djece i radila. Na kraju se sve isplatilo. Papirologija mi je stvarala najviše problema i puno puta mi je došlo da odustanem. No, kada imate jasan cilj i viziju idete dalje – objasnila je Ana koja se na kraju izborila da sama može čuvati svoje dijete.
Jednorog postoji od rujna 2017. i ostvarenje je poslovnih snova Ornele Eldić Andrevski. Oduvijek je znala da želi raditi s djecom, a jedno od privih sjećanja joj je kako, dok je i sama pohađala vrtić, tetama pomaže u brizi oko ostale djece. Radila je kao animatorica, vodila škole u prirodi i ljetovanja, radila kao privatna dadilja, ali i konobarica. Uz pomoć roditelja i supruga ipak je odlučila pokrenuti svoj posao i – uspjela.
– Rad s djecom je nešto posebno, ispunjavajuće, veselo, puno ljubavi i sreće. Te malene ručice koje vas grle svako jutro i njihova sreća čine moj život puno ljepšim i sretnijim. Gledati ih kako rastu i napreduju, biti dio njihovog života, učiti ih novim stvarima, gledati kako se razvijaju u prave male ljude je ono zašto radim ovaj posao – kaže Ornela i dodaje kako bi voljela i proširiti posao te organizirati proslave rođendana, kreativne i sportske radionice…
No, nema samo Ornela tu želju. Rad s djecom pruža nevjerojatne mogućnosti i kreativne ideje samo se množe, kod svake od ovih šest dadilja. Što želi ispričala je i Zorica Šalić.
Petar Pan
Ona je radila kao pomoćno osoblje u privatnom dječjem vrtiću i tamo upoznala tetu Tajanu. Vrlo se brzo rodila ideja da bude dadilja te je krenula na tečaj, a prije godinu dana i otvorila svoj obrt Petar Pan.
– Najviše me veseli djecu naučiti nešto novo. Budući da osim s djecom, volim raditi i s biljkama, voljela bih jednog dana izgraditi negdje kuću koja bi imala i staklenik, pa bih djeci pokazivala kako se brinuti za biljke – priča Zorica koja, kaže, zbog papirologije i priprema za rad s djecom nerijetko radi od 4 ujutro do 22 sata.
– Dosta je zahtjevno, ali sam prezadovoljna. Imam super ekipu roditelja i odlično surađujemo. Zadovoljna sam i odnosnom s Gradom, grupu sam jako brzo popunila i odmah sam krenula s 12 djece – objasnila je Zorica.
Prvi katolički obrt
Nadimak blaženog Alojzija Stepinca u djetinjstvu je bio Lojzek, a upravo je tako svoj obrt za dnevno čuvanje djece odlučila nazvati i Martina Kučiš (31), koja je prije nekoliko mjeseci i diplomirala teologiju.
– Ja sam dugo bila student. U međuvremenu sam rodila dvoje djece, radila po dućanima… Razmišljala sam što bih ja htjela raditi i tako mi je palo na pamet da bih mogla čuvati djecu – priča Martina.
Na predavanja za dadilje išla je sa svojom tada sedmomjesečnom kreći, a krenula je i prikupljati sve dokumente za državni poticaj te otvaranje obrta. No, onda se dogodila korona i onaj lockdown zbog kojeg su obustavljeni i poticaji.
– Muž i ja smo se našli pred zidom. Već smo uložili u prostor i sve dogovorili s ljudima. Razmišljali smo i odustati, ali roditelji su nas potaknuli i krenuli smo. U srpnju sam otvorila, imam 12 djece i super zaposlenicu. Bilo je psihički teško jer si stalno u strahu hoćeš li pokriti sve troškove. Sad već dva mjeseca lakše spavam, sve je sjelo na svoje mjesto. Ovaj posao je apsolutno sve što sam očekivala i puno više od toga – kaže Martina.
– Moj obrt je jedini predškolski program s katoličkim predznakom jer sam u međuvremenu i diplomirala. Sada ću poraditi na tome da i službeno u naziv mogu staviti katolički obrt za dnevnu skrb o djeci. To još nema nitko u Hrvatskoj i meni je cilj utrti put u tom smjeru – ispričala nam je vlasnica Lojzeka.
Jedini vrtić na selu
Nikada nije kasno, a posao može dobro ići i na selu – dokazala je to Josipa Španićek koja je u obiteljskoj kući u Novom Čiču otvorila svoj Coflek. Nakon 25 godina rada u vojsci dosadilo joj je sjediti za stolom i objavila je kako pokreće svoj obrt. Ona i suprug počeli su rušiti staru ogradu kako bi napravili novu, sigurniju za djecu. Susjedi su se raspitivali o radovima, priča se proširila i prije nego je Coflek i službeno postojao, šest mjesta već je popunjeno.
– Trebala sam otvoriti 1. svibnja. Ostala sam i bez poticaja za samozapošljavanje zbog koronavirusa, a otvorila sam 1. srpnja. Danas mi je jedino žao što to nisam napravila prije 10 godina – priča simpatična Josipa i nastavlja:”Kad sam rekla da dajem otkaz svi su pitali gdje idem iz državne firme, a ja sam rekla da idem na nešto bolje. I, zaista, ovo je najljepši posao koji se može raditi. Ništa vas ne boli i uvijek ste nasmijani. Trenutno imam samo jasličare, tako sam htjela, i sve su to djeca iz okolice. Vikendom jedva čekam da dođe ponedjeljak.”
Jedna dadilja na šestero djece
Iako rade isti posao, prolaze slične edukacije i interesiraju ih iste stvari, Tajana Miščević naglašava kako dadilje nisu odgajatelji. Unatoč tome, kada otvaraju obrte moraju imati plan rada i završen tečaj za dadilje te odrađenu praksu. No, prednost ovih malih obrta pred gradskim dječjim vrtićima je manji broj djece.
– Imamo jako dobre vrtiće, imamo i nove vrtiće, dobro su opremljeni, odgajatelji su izuzetni, imamo žene koje daju maksimum od sebe, ali puno je djece u jednoj skupini. Previše za taj broj odgajatelja. Jedna teta na šestero djece, kako mi radimo, znači da im se zbilja imate vremena posvetiti. One nikako ne mogu napraviti ono što mogu ja koja radim individualno s djetetom – smatra Tajana i kaže kako se za to ne treba kriviti državu, ali treba raditi na tome da se popravi taj pedagoški standard.
– Još je jedna razlika ta što se kod nas imitira jedna vrsta obitelji u kojoj su djeca različitih dobnih skupina. Budući da je djece manje, rjeđe su i bolesni, a razlika je i u komunikaciji s roditeljima – objasnila je Tajana, a isto kažu i ostale goričke dadilje.
– Sva djeca su različita i imaju različite navike, ali nas dvije do najsitnijeg detalja uspijemo popratiti svako dijete. Znamo koliko je puta kakalo, koliko žlica ručka ili doručka pojelo, koliko je spavalo… a to su informacije koje su roditeljima male djece važne. Ja te informacije u vrtiću ne mogu očekivati da ću dobiti. Znam da te žene daju najbolje od sebe, ali nemoguće je da one za 20-ero djece mogu znati sve to. Ja lako primimijetim neke neželjene situacije ili velike napretke kod djeteta. Također, imam prijateljski odnos s roditeljima i mislim da je to jako vrijedno i za djecu i za roditelje – ispričala je Martina Kučić i dodala kako svi njezini Lojzeki poznaju i njezinu obitelj, a upravo je takav blizak odnos i željela ostvariti.
Foto: Petar Pan
Lista čekanja
Da interes za ovim oblikom brige za djecu u Velikoj Gorici zaista postoji govori i lista čekanja. Najveći interes je za upis djece jasličke dobi kojima, uostalom, ovakav oblik skrbi najbolje i odgovara jer dadilja ima više vremena za brigu oko njih.
– Interes je jako veliki, pogotovo u zadnje vrijeme. Iduće godine u rujnu šestero djece mi odlazi u školu i sva mjesta su već rezervirana. Postoji lista čekanja i kod drugih kolegica. Grad Gorica je grad mladih obitelji s malom djecom. To nije spavaona i demografski jako dobro stojimo. Mislim da bi bilo dobro da se otvara jedan obrt godišnje, pa dok bude potrebno, odnosno dok ne postignemo adekvatan pedagoški standard za svu našu djecu. Neka bude vrtića, obrta i upisnih mjesta, samo da majke ne doživljavaju to da se moraju bojati kuda s djecom – zaključuje Tajana.
Sport
Uspomena na Dedu, osmi put: ‘Bit će to opet festival odbojke i mladosti!’
HOK Gorica u vikendu pred nama, 17. i 18. siječnja, organizira osmo izdanje Memorijalnog tunira Antun Azenić Deda za kadetkinje. Okupit će se deset ekipa iz cijele Hrvatske, a okupit će se i prijateljice iz slavnih dana Azene…
Dvadeset i trećeg dana siječnja navršit će se 21 godina otkad nas je napustio Antun Azenić, jedan od velikana velikogoričkog sporta, čovjek koji je stvorio prekrasnu priču o ženskom odbojkaškom klubu Azena. Njemu u čast, bivše igračice Azene, danas okupljene oko vrlo perspektivnog projekta HOK Gorice, već osmu godinu organiziraju Memorijalni turnir Antun Azenić Deda, koji će se u svom osmom izdanju održati tijekom vikenda pred nama.
– Vjerujemo da će to biti dva dana ispunjena natjecanjem, mladošću i odbojkom u našem gradu. Dolazi nam deset klubova iz gotovo svih dijelova Hrvatske, od Dubrovnika, preko Našica i Istre, sve do Primorja… Bit će napeto, bit će dobrih utakmica i veselimo se što ćemo biti domaćini takvog turnira i ove godine – kaže predsjednica HOK Gorice Katarina Ćosić.
Uz domaćina turnira, na ovom izdanju Memorijala nastupit će i ŽOK Krk, OK Veli Vrh iz Pule, ŽOK Dubrovnik, ŽOK Našice, HAOK Mladost, OK Vodnjan, ŽOK Sinj, ŽOK Ivanec… Rezultat će ovdje, naravno, biti u podređenom položaju u odnosu na ukupni doživljaj jednog ovakvog sportskog druženja, ali s godinama je i konačni poredak na Dedinom memorijalu dobio na značaju i prestižu.
– Ukupno će se odigrati 27 utakmica, zaključno s finalom, koje je na rasporedu u nedjelju od 15 sati. U subotu će se utakmice po skupinama igrati od 9 do 16 sati, a i u nedjelju program počinje od 9 sati. Naravno, pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže na ovom festivalu odbojke u našem gradu, posvećenom našem Dedi i njegovoj sportskoj priči, koja je izrasla iz čiste ljubavi prema odbojci, obitelji i djeci – istaknula je dopredsjednica kluba Diana Breko.
Svoj Memorijal naš je odbojkaški klub organizirao u suradnji s Gradom i Zajednicom sportskih udruga, kao i Hrvatskim olimpijskim odborom, a ovo izdanje imat će i dvije posebne posvete. Naime, od posljednjeg Memorijala napustio nas je i veliki Vladimir Janković Braco, trener koji je obilježio slavne Azenine godine, a prije nekoliko dana na posljednji počinak ispraćen je i Marko Pavičić, bivši trener u HOK Gorici, koji je oči zaklopio u 44. godini.
Bit će, dakle, emocija na svakom koraku, bit će i zanimljivih odbojkaških druženja bivših suigračica iz vremena Azene, jer Memorijal je uvijek dobro mjesto za okupljanje prijateljica iz djetinjstva, a u sve to uključit će se i doza dobrote i humanosti. Naime, u suradnji s udrugom Turopoljsko srce i ove će se godine prikupljati sredstva od prodaje majica, duksi i ostalih artikala, a prikupljeni iznos bit će iskorišten za godišnje članarine za dvije članice kluba koje dolazi iz obitelji lošijeg imovinskog stanja.
Neka sjećanje na Dedu i njegovu Azenu počne, već osmi put…
CityLIGHTS
Head Spa? Ooo da! Evo kako me je čarobni relax spasio siječanjske mrzovolje
Nek me netko, molim vas, uštipne!
(Piše: Marija Vrbanus)
Početak godine uobičajeno sa sobom nosi pad raspoloženja i motivacije ili zamor nakon razdoblhja blagdana, a tu ne pomaže ni učestalo razmišljanje o hrpi obaveza koje sa sobom nose novi počeci.
Siječanj zato ima etiketu zlovoljnog mjeseca u godini, tijekom kojeg još uvijek nedostaje dovoljno dnevnog svjetla, hladnoća nas drži u zatvorenom i sa sjetom gledamo prosinac koji nam je zalupio vrata… No, zašto sami ne poduzmemo nešto, što bi ovaj period učinilo manje napornim, lakše prebrodivim i srcu dražem?
Da se mene pita, kronični nedostatak opuštajućih trenutaka tijekom dana trebalo bi zabraniti zakonom i negdje u Ustav ubaciti obavezni reset!
I zato vam predlažem, prema vlastitom iskustvu, opuštajući Head spa tretman koji mi je potvrdio da za sreću ne treba puno. Doživljaj u Velikoj Gorici po pristupačnim cijenama nudi Studio ljepote Lulu, pa se nadam da nemate ništa protiv da vas upoznam sa svojim iskustvom, nakon kojeg mi ruke same lete po tipkovnici 😊.
♥ Mmmmm, opuštanje.
To je garancija koju daje Head spa tretman tijekom kojeg ćete biti u nježnim rukama educiranih djelatnica salona, a sve kreće u posebnoj relax zoni, u ležećem položaju pod dekicom uz laganu glazbu.
Prvi korak je piling vlasišta kako bi ga temeljito očistili i “otvorili” za sve njegujuće sastojke luksuznih spa proizvoda – uputila me je uvodno vlasnica Helena, jer, kako je objasnila, pranje kose kod kuće miče površinske nečistoće, za razliku od pilinga, nakon kojeg vlasište “prodiše”.
To mi je bilo fora iskustvo, jer mi nikad nije nitko oprao kosu na ležećki! I još uz masažicu i poseban tuš koji u intervalima lijeva toplu vodu naprijed-nazad. Naježila sam se 😊.
Nakon što je sve čisto k’o suza, idu dva reda šamponiranja – uz laganu masažu posebnim alatima za vlasišteH – opet milina od osjećaja za sve nas koji obožavamo da nam netko “petlja” po kosi.
E sad ćemo kosu nahraniti! – obavijestila me Helena dok sam ja već padala u REM fazu sna! Moja glava je dobila “ručak” u tri slijeda – protox masku za duboku hidrataciju sa steam (parnom) terapijom, na lice mi je kliznula mirisna hidratantna maska, a nakon terapije na vlasište mi je nježno umasirana ampula na bazi placente za poticanje rasta kose…
Zvuči kraljevski? Da, i bilo je!
Još jedna dobra stvar je što postoji i “sensation desert” – završna masaža vlasišta, vrata, dekoltea i ramena dok ti na očima stoji “grijajuća” maska koja opušta to područje.
OK. Mislim si u tom trenutku: Nek me netko, molim vas, uštipne!
Jedina “mana” je što nakon toga moraš ići doma, a ostala bi do prekosutra. No, moram priznati da je ovo stvarno bilo ugodno, opuštajuće i prepuštajuće iskustvo koje je potpuno odradilo svoj posao – totalni relax.
Još jedan veliki plus, koji će razumjeti vlasnice pramenova, kosa mi je nakon sušenja – bez upotrebe četke – bila mekana, glatka i bez “zapetljanaca” – sve je odradio fen!
Svima kojima je potreban trenutak “stani na loptu”, ovo mogu upotrijebiti kao povratak u ravnotežu ili svojoj kosi dati luksuz koji zaslužuje. Dobra ideja je i kao poklon vašim najdražima za rođendan, zahvala za učinjeno dobro djelo ili kuc-kuc: Valentinovo!
Studio ljepote Lulu potražite na društvenim mrežama ili uživo u Zagrebačkoj 60/1
Velika Gorica.
Kultura
Izložba „Crowned by Tradition” stigla u Veliku Goricu
Kroz suvremeni postav i žičane skulpture kipara Andrije Gašparuša, tradicija je dobila novo ruho.
Nakon uspješnog prikazivanja u prostoru Zračne luke Franjo Tuđman, izložba „Crowned by Tradition” od sada je dostupna posjetiteljima u Centru za posjetitelje Velike Gorice.
Izložba koja spaja tradiciju Turopolja i suvremenu umjetnost donosi priču o poculici, tradicijskom pokrivalu glave udanih žena Turopolja – simbolu identiteta, pripadnosti i ženskog stvaralaštva. Kroz suvremeni postav i žičane skulpture kipara Andrije Gašparuša, tradicija je dobila novo ruho, postavši most između prošlih vremena i modernog izraza.
Posjetitelji izložbu mogu razgledati svakim radnim danom od 8 do 16 sati u prostorima Turističke zajednice Grada Velike Gorice.
-Posebno zahvaljujemo KUD-u „Čiče” Novo Čiče na posudbi tradicijskih poculica i dugogodišnjem doprinosu očuvanju turopoljske kulturne baštine. Izložba Crowned by Tradition još jednom dokazuje da tradicija nije samo naslijeđe, ona je inspiracija koja se s ljubavlju pretače u suvremeni izraz i nastavlja živjeti kroz nove generacije – poručuju iz Turističke zajednice Grada Velike Gorice.
Sport
Sale u Emiratima, Mraclin bez trenera! Kreće velika potraga za nasljednikom…
Saša Sabljak odlazi s Krunom Rendulićem u UAE, preuzet će drugoligaša Emirates Club, a NK Mraclin mora krenuti u potragu za novim trenerom. Veliki izazovi na proljeće čekaju i Sašu i Mraclin, ali na različitim stranama svijeta…
-
Sportprije 3 danaTaxi Bračić pobjednik 33. Kupa HVIDR-a, Dominik Smolković najbolji igrač, David Buđak najbolji vratar
-
Sportprije 3 danaBivši igrač Gorice: ‘Prao sam automobile i raznosio pizze, a sad igram prvu ligu!’
-
Sportprije 5 danaNogometni tulum u Buni ide dalje: ‘Stiže nam fenomenalna generacija…’
-
Zanimljivostiprije 5 danaŠto upisati, a što izbjegavati? Ovo su najtraženija zanimanja u Hrvatskoj