Vijesti
Bile su vojnikinja, kemičarka i vizažistica, danas su dadilje i tvrde: Ovo je najljepši posao na svijetu
Sve više roditelja odlučuje se svoju djecu upisati u male obrte za čuvanje djece. U Gorici ih trenutno ima šest, a za upis postoji lista čekanja
Jedna je bivša vojnikinja, druga kemijska tehničarka, treća prvostupnica teologije, četvrta je vizažistica, peta je radila kao pomoćno osoblje u vrtiću, a šesta kao animatorica. I sve one imaju nešto zajedničko. Svoju ljubav prema djeci pretvorile su u posao i otvorile obrte za dnevno čuvanje djece. Golema količina pozitivne energije, hrabrosti i radosti osjeti se kod svake od ovih dadilja, a entuzijazam s kojim rade svoj posao zasigurno osjećaju i njihovi maleni ‘klijenti’.
Obrti za dnevno čuvanje djece nisu igraonice niti ‘čuvaonice’. Ovdje djeca dolaze svaki dan, a princip rada sličan je kao u dječjim vrtićima. Razlika između njih i ostalih dječjih vrtića je u broju djece. Najviše ih mogu primiti 12, i to ovisno o dobi i broju kvadrata prostora u kojem rade, a na šestero djece zaposlena mora biti jedna dadilja. Ono što mnogi ne znaju je kako Grad Velika Gorica sufinancira i one roditelje koji svoju djecu upišu u ovakav oblik skrbi za djecu.
Foto: Bebi
Probila je led, pojavio se Sunac
Prva je u Gorici svoj obrt Sunac otvorila Tajana Miščević (47), inače aktivna i u nedavno osnovanoj Hrvatskoj udruzi dadilja. Bilo je to 2016. godine. Sličnih obrta u Zagrebu je već bilo dosta, a Velika Gorica svoj prvi tek je čekala. Tajana se u to vrijeme borila s papirologijom i neizvjesnošću.
– Na kraju sam otvorila u lipnju, kada su sva djeca već upisana u vrtiće. Nije se znalo za obrt pa sam napravila ljetne kampove i dane otvorenih vrata. I dalje je tu bila jedna razina nepovjerenja od stane roditelja, što je sasvim razumljivo i normalno. Prekretnica se dogodila kada je Grad potpisao sporazum o sufinanciranju roditelja koji žele ovakav vid skrbi za djecu – prisjetila se Tajana i dodala kako je za cijelu priču bilo potrebno puno hrabrosti i kreativnosti.
Ljubav prema radu s djecom kod nje se javil još dok je kao izviđačica vodila male skupine djece.
– Govorili su mi da odem na pedagoški, a ja sam otišla na kemijski fakultet. Radila sam u firmi za industrijske otpadne vode, pa u firmi za igre na sreću… Ali evo, moja priča samo potvrđuje da nikada nije kasno i da nekada velika plaća nije garancija da ćete biti zadovoljni – priča Tajana i priznaje kako joj je dosta vremena trebalo da vrati uloženo, a i danas, kao i njene kolegice, puno ulaže svoj posao, u edukacije, materijale za rad s djecom, didaktičke materijale…
Bebi, Jednorog i Petar Pan
Nakon Tajane, u pustolovinu otvaranja svog malog kutka za sretno djetinjstvo upustile su se i Ornela Eldić Andrevski te Ana Radoš Bogati.
– Moj stariji sin Rafael je išao u Sunac kod tete Tajane. Kao mama sam bila prezadovoljna njezinim individualnim pristupom, ljubavlju koju mu je pružala i kojom je dobivao vjetar u leđa i u vrtiću. Kako mi je kćerkica rasla vidjela sam da ne mogu jednostavno naći posao. Problem je uvijek bio tko će ih čuvati – objasnila je Ana koja je odlučila spojiti privatno i poslovno te pokrenuti svoj obrt Bebi.
Tada je radila kao čistačica i, povremeno, kao vizažistica, a onda je krenula i na školovanje za dadilju. Bebi je otvorila u rujnu 2018. godine i ovo je najmanji takav obrt u Gorici, u njemu je osmero djece starosti od godinu dana do 4 godine.
– Paralelno sam išla na predavanja, brinula o dvoje male djece i radila. Na kraju se sve isplatilo. Papirologija mi je stvarala najviše problema i puno puta mi je došlo da odustanem. No, kada imate jasan cilj i viziju idete dalje – objasnila je Ana koja se na kraju izborila da sama može čuvati svoje dijete.
Jednorog postoji od rujna 2017. i ostvarenje je poslovnih snova Ornele Eldić Andrevski. Oduvijek je znala da želi raditi s djecom, a jedno od privih sjećanja joj je kako, dok je i sama pohađala vrtić, tetama pomaže u brizi oko ostale djece. Radila je kao animatorica, vodila škole u prirodi i ljetovanja, radila kao privatna dadilja, ali i konobarica. Uz pomoć roditelja i supruga ipak je odlučila pokrenuti svoj posao i – uspjela.
– Rad s djecom je nešto posebno, ispunjavajuće, veselo, puno ljubavi i sreće. Te malene ručice koje vas grle svako jutro i njihova sreća čine moj život puno ljepšim i sretnijim. Gledati ih kako rastu i napreduju, biti dio njihovog života, učiti ih novim stvarima, gledati kako se razvijaju u prave male ljude je ono zašto radim ovaj posao – kaže Ornela i dodaje kako bi voljela i proširiti posao te organizirati proslave rođendana, kreativne i sportske radionice…
No, nema samo Ornela tu želju. Rad s djecom pruža nevjerojatne mogućnosti i kreativne ideje samo se množe, kod svake od ovih šest dadilja. Što želi ispričala je i Zorica Šalić.
Petar Pan
Ona je radila kao pomoćno osoblje u privatnom dječjem vrtiću i tamo upoznala tetu Tajanu. Vrlo se brzo rodila ideja da bude dadilja te je krenula na tečaj, a prije godinu dana i otvorila svoj obrt Petar Pan.
– Najviše me veseli djecu naučiti nešto novo. Budući da osim s djecom, volim raditi i s biljkama, voljela bih jednog dana izgraditi negdje kuću koja bi imala i staklenik, pa bih djeci pokazivala kako se brinuti za biljke – priča Zorica koja, kaže, zbog papirologije i priprema za rad s djecom nerijetko radi od 4 ujutro do 22 sata.
– Dosta je zahtjevno, ali sam prezadovoljna. Imam super ekipu roditelja i odlično surađujemo. Zadovoljna sam i odnosnom s Gradom, grupu sam jako brzo popunila i odmah sam krenula s 12 djece – objasnila je Zorica.
Prvi katolički obrt
Nadimak blaženog Alojzija Stepinca u djetinjstvu je bio Lojzek, a upravo je tako svoj obrt za dnevno čuvanje djece odlučila nazvati i Martina Kučiš (31), koja je prije nekoliko mjeseci i diplomirala teologiju.
– Ja sam dugo bila student. U međuvremenu sam rodila dvoje djece, radila po dućanima… Razmišljala sam što bih ja htjela raditi i tako mi je palo na pamet da bih mogla čuvati djecu – priča Martina.
Na predavanja za dadilje išla je sa svojom tada sedmomjesečnom kreći, a krenula je i prikupljati sve dokumente za državni poticaj te otvaranje obrta. No, onda se dogodila korona i onaj lockdown zbog kojeg su obustavljeni i poticaji.
– Muž i ja smo se našli pred zidom. Već smo uložili u prostor i sve dogovorili s ljudima. Razmišljali smo i odustati, ali roditelji su nas potaknuli i krenuli smo. U srpnju sam otvorila, imam 12 djece i super zaposlenicu. Bilo je psihički teško jer si stalno u strahu hoćeš li pokriti sve troškove. Sad već dva mjeseca lakše spavam, sve je sjelo na svoje mjesto. Ovaj posao je apsolutno sve što sam očekivala i puno više od toga – kaže Martina.
– Moj obrt je jedini predškolski program s katoličkim predznakom jer sam u međuvremenu i diplomirala. Sada ću poraditi na tome da i službeno u naziv mogu staviti katolički obrt za dnevnu skrb o djeci. To još nema nitko u Hrvatskoj i meni je cilj utrti put u tom smjeru – ispričala nam je vlasnica Lojzeka.
Jedini vrtić na selu
Nikada nije kasno, a posao može dobro ići i na selu – dokazala je to Josipa Španićek koja je u obiteljskoj kući u Novom Čiču otvorila svoj Coflek. Nakon 25 godina rada u vojsci dosadilo joj je sjediti za stolom i objavila je kako pokreće svoj obrt. Ona i suprug počeli su rušiti staru ogradu kako bi napravili novu, sigurniju za djecu. Susjedi su se raspitivali o radovima, priča se proširila i prije nego je Coflek i službeno postojao, šest mjesta već je popunjeno.
– Trebala sam otvoriti 1. svibnja. Ostala sam i bez poticaja za samozapošljavanje zbog koronavirusa, a otvorila sam 1. srpnja. Danas mi je jedino žao što to nisam napravila prije 10 godina – priča simpatična Josipa i nastavlja:”Kad sam rekla da dajem otkaz svi su pitali gdje idem iz državne firme, a ja sam rekla da idem na nešto bolje. I, zaista, ovo je najljepši posao koji se može raditi. Ništa vas ne boli i uvijek ste nasmijani. Trenutno imam samo jasličare, tako sam htjela, i sve su to djeca iz okolice. Vikendom jedva čekam da dođe ponedjeljak.”
Jedna dadilja na šestero djece
Iako rade isti posao, prolaze slične edukacije i interesiraju ih iste stvari, Tajana Miščević naglašava kako dadilje nisu odgajatelji. Unatoč tome, kada otvaraju obrte moraju imati plan rada i završen tečaj za dadilje te odrađenu praksu. No, prednost ovih malih obrta pred gradskim dječjim vrtićima je manji broj djece.
– Imamo jako dobre vrtiće, imamo i nove vrtiće, dobro su opremljeni, odgajatelji su izuzetni, imamo žene koje daju maksimum od sebe, ali puno je djece u jednoj skupini. Previše za taj broj odgajatelja. Jedna teta na šestero djece, kako mi radimo, znači da im se zbilja imate vremena posvetiti. One nikako ne mogu napraviti ono što mogu ja koja radim individualno s djetetom – smatra Tajana i kaže kako se za to ne treba kriviti državu, ali treba raditi na tome da se popravi taj pedagoški standard.
– Još je jedna razlika ta što se kod nas imitira jedna vrsta obitelji u kojoj su djeca različitih dobnih skupina. Budući da je djece manje, rjeđe su i bolesni, a razlika je i u komunikaciji s roditeljima – objasnila je Tajana, a isto kažu i ostale goričke dadilje.
– Sva djeca su različita i imaju različite navike, ali nas dvije do najsitnijeg detalja uspijemo popratiti svako dijete. Znamo koliko je puta kakalo, koliko žlica ručka ili doručka pojelo, koliko je spavalo… a to su informacije koje su roditeljima male djece važne. Ja te informacije u vrtiću ne mogu očekivati da ću dobiti. Znam da te žene daju najbolje od sebe, ali nemoguće je da one za 20-ero djece mogu znati sve to. Ja lako primimijetim neke neželjene situacije ili velike napretke kod djeteta. Također, imam prijateljski odnos s roditeljima i mislim da je to jako vrijedno i za djecu i za roditelje – ispričala je Martina Kučić i dodala kako svi njezini Lojzeki poznaju i njezinu obitelj, a upravo je takav blizak odnos i željela ostvariti.
Foto: Petar Pan
Lista čekanja
Da interes za ovim oblikom brige za djecu u Velikoj Gorici zaista postoji govori i lista čekanja. Najveći interes je za upis djece jasličke dobi kojima, uostalom, ovakav oblik skrbi najbolje i odgovara jer dadilja ima više vremena za brigu oko njih.
– Interes je jako veliki, pogotovo u zadnje vrijeme. Iduće godine u rujnu šestero djece mi odlazi u školu i sva mjesta su već rezervirana. Postoji lista čekanja i kod drugih kolegica. Grad Gorica je grad mladih obitelji s malom djecom. To nije spavaona i demografski jako dobro stojimo. Mislim da bi bilo dobro da se otvara jedan obrt godišnje, pa dok bude potrebno, odnosno dok ne postignemo adekvatan pedagoški standard za svu našu djecu. Neka bude vrtića, obrta i upisnih mjesta, samo da majke ne doživljavaju to da se moraju bojati kuda s djecom – zaključuje Tajana.
Već neko vrijeme stanari uluce Ljudevita Gaja u našem gradu negoduju. Ulica je doslovno pretvorena u blatnjav poljski put, a promet kamiona sa obližnjih gradilišta iz dana u stvara veliki problem stanarima. Ljudi su ogorčeni, a ovih smo dana zaprimili nekoliko pritužbi građana. Sreli smo mladu obitelj sa dvoje djece kako zaobilaze oštećene rubove kolnika i blato na cesti. “Ovakva situacija traje već danima, teško je pronaći normalan dio staze ili ceste, a kući obuća je puna blata. Gdje god se okreneš sve je u blatu.” – govori nam majka dvoje djece. “Djecu nosimo na rukama jer neke dijelove je gotovo nemoguće zaobići, a da se djeca potpuno ne zaprljaju.”
Kontaktirali smo i nadležne gradske službe za nadzor u ovakvim situacijama, obzirom da se radi o izvođačima radova na stambenim objektima koji se ne pridržavaju propisa. Iz grada su nam odgovorili kako su nadležne institucije komunalnih redara na terenu te djeluju u skladu sa zakonom propisanim ovlastima komunalnog redarstva. Stanarima ostaje utjeha da će se izlaskom gradskih nadležnih službi na teren i stanje ubrzo popraviti.
Sport
“Dan D” i velika prilika: Treba proći Mirona i evo Gorice na završnici Kupa…
Košarkaši Gorice u srijedu u 19 sati igraju možda i najvažniju utakmicu ove sezone: u osmini finala Kupa Krešimira Ćosića na svom parketu dočekuju Đakovo, a ulog je plasman na završni turnir Kupa
Vijesti
PODUZETNICI PAŽNJA Stiže Fiskalizacija 2.0! Evo što se sve mijenja od 2026. godine
Ukidaju se brojni obrasci, uvodi se stroga sigurnosna regulativa, a poduzetnike čeka dvogodišnja tranzicija na obvezni eRačun.
Hrvatska od 1. siječnja 2026. ulazi u najveću digitalnu promjenu svog poreznog sustava do sada: uvodi se obvezno izdavanje i zaprimanje elektroničkih računa (eRačuna) i automatska fiskalizacija u stvarnom vremenu. Promjena zahvaća sve poduzetnike u zemlji – prvo one u sustavu PDV-a, a od 2027. i sve ostale – s ciljem modernizacije poslovanja i ukidanja dijela birokratskih procedura. Novi sustav funkcionirat će kroz automatizirane poruke prema Poreznoj upravi, a temeljit će se na digitalnoj razmjeni dokumenata između pristupnih točaka. Kako će sve izgledati u praksi i što poduzetnici moraju napraviti da se pripreme? Donosimo u nastavku pojašnjenje Porezne uprave.
Elektronički račun u strukturiranom, strojno čitljivom obliku postaje pravilo u međusobnom poslovanju poduzetnika u Hrvatskoj. Za razliku od PDF-a, eRačun omogućuje automatsku obradu podataka, ali i integrirani postupak fiskalizacije. Porezna tijela tako dobivaju podatke odmah, bez podnošenja dodatnih obrasaca.
Obveza se uvodi u dvije faze. Od 1. siječnja 2026. svi obveznici PDV-a morat će izdavati i zaprimati eRačune, dok će poduzetnici izvan PDV-a biti dužni samo zaprimati ih. Druga faza kreće 1. siječnja 2027., kada i ti isti obveznici počinju i izdavati eRačune. Razmjena papirnatih računa ostaje moguća jedino u poslovanju s partnerima u Europskoj uniji i šire.
Cilj uvođenje eRačuna želi omogućiti brže procese, manji trošak obrade, veću točnost podataka, bolju usklađenost sa zakonima i ekološki napredniji način poslovanja. Hrvatski model stvara i temelje za digitalnu razmjenu drugih poslovnih dokumenata.
Kako će cijeli proces izgledati?
U novom sustavu, razmjena eRačuna odvija se između tzv. pristupnih točaka – softverskih rješenja koje poduzetnici mogu koristiti putem informacijskih posrednika ili vlastitih rješenja. Proces je u potpunosti automatiziran. Dakle, izdavatelj šalje eRačun primatelju. Zatim, softver izdavatelja izdvaja definiran set podataka i šalje fiskalizacijsku poruku Poreznoj upravi, a isto radi i softver primatelja. Porezna uprava potom uspoređuje podatke u stvarnom vremenu.
Ključnu ulogu u razmjeni eRačuna imaju informacijski posrednici. Propisani su im najviši sigurnosni standardi jer se od 2026. svrstavaju među ključne subjekte prema Zakonu o kibernetičkoj sigurnosti. Moraju dokazati sigurno postupanje s podacima, imati ISO/IEC 27001 certifikate i proći testove sukladnosti. Ako njihovo rješenje nije ispravno, Zakon o fiskalizaciji predviđa najstrože prekršajne kazne. Popis posrednika koji zadovoljavaju uvjete Porezna uprava će objavljivati na svojim mrežnim stranicama.
Foto: ClickerHappy/pexels.com
Nadalje, brojne evidencije i obrasci više neće biti potrebni jer ih zamjenjuje automatizirani sustav fiskalizacije. Ključno mjesto bit će nova FiskAplikacija Porezne uprave, koja će poduzetnicima omogućiti pregled fiskaliziranih podataka, upravljanje ovlaštenjima, uvid u statuse računa i informativnu prijavu PDV-a za određeno razdoblje.
Što je s malim poduzetnicima?
Kako bi olakšala prilagodbu, Porezna uprava razvila je aplikaciju MIKROeRAČUN namijenjenu malim i srednjim poduzetnicima koji nisu u sustavu PDV-a. Tijekom 2026. uz pomoć aplikacije mogu zaprimati i fiskalizirati eRačune, dok od 2027. mogu i izdavati račune. Aplikaciji se pristupa kroz ePoreznu, a uključuje i besplatno čuvanje eRačuna u propisanim rokovima.
Što poduzetnici moraju učiniti?
Kako bi se pripremili na promjene, poduzetnici moraju odabrati pristupnu točku i o tome obavijestiti Poreznu upravu, imenovati osobu ovlaštenu za fiskalizaciju i prilagoditi vlastite procese, uključujući povezivanje roba i usluga s Klasifikacijom proizvoda prema djelatnostima (KPD), jer se ti podaci moraju iskazivati na eRačunima.
Riječ je o koracima koje će većina tvrtki morati obaviti do kraja 2025., kako bi spremno dočekale prvu fazu obveznog eRačuna.
Fiskalizacija 2.0 označava početak nove ere digitalnog poreznog izvještavanja u Hrvatskoj. Iako će mnogim poduzetnicima zahtijevati prilagodbu. Promjene dolaze brzo, stoga će poduzetnici morati na vrijeme prilagoditi kako bi nove obveze dočekali spremni i izbjegli kazne.
Sport
‘Mi ćemo na Maksimiru igrati finale Svjetskog prvenstva. A oni će možda i rotirati…’
Senad Harambašić, trener NK Kurilovca, u subotu je okončao prvenstvenu jesen, a u ponedjeljak je stigla vijest koja je ionako povijesni trenutak učinila još malo posebnijim. Kurilovec ide u goste Dinamu!
Jedna noć je prespavana, dojmovi su se malo slegli, ali Kurilovec na Maksimiru i dalje je vruća priča. Nevjerojatna utakmica očekuje Kurilovčane, apsolutno najveća u nešto manje od osam desetljeća klupske povijesti. Bila bi takva koga god da je ždrijeb donio, jer riječ je o četvrtfinalu Kupa Hrvatske, o nikad ranije dosegnutim visinama, ali ovako je još slađe.
Kurilovec gostuje kod Dinama na Maksimiru… I dalje zvuči nestvarno.
– Dinamo je za nas i klub i institucija zbog kojeg su puno puta ruke u Kurilovcu bile u zraku. Puno puta smo se zbog Dinama veselili, volimo i “brundati” ako nešto u Dinamu ne štima, jer znamo što je Dinamo, središte cijelog ovog dijela nogometne Hrvatske… I nije problem reći da je to klub koji nam je svima drag. A sad smo dobili priliku prvi put igrati službenu utakmicu protiv Dinama, u četvrtfinalu Kupa Hrvatske… Fenomenalno – zadovoljan je trener Senad Harambašić.
Neki su u Kurilovcu priželjkivali Goricu, jer to bi značilo da će jedan naš klub sigurno igrati u polufinalu, drugi su sanjali istrčati na Poljud, vjerojatno pred najmanje desetak tisuća gledatelja, ali dominirala je jedna želja.
– Kad bi analizirali ždrijeb, sve što smo i koga smo mogli dobiti, zapravo nam je najveća želja bila da igramo doma, pred našim navijačima. Tu bi imali barem nekakvu osnovu za osjećati se malo ugodnije. Ovako, kad idete Dinamu na Maksimir… Mislim da je za nas to u ovom trenutku finale Svjetskog prvenstva. I naravno da ćemo imati veliki motiv u smislu dokazivanja, ali i borbe za svoj klub, za svoj Kurilovec, za grad Veliku Goricu. Siguran sam da ćemo se prezentirati najbolje što budemo mogli u tom trenutku, na što ljepši i bolji način – ne dvoji trener Senad.
I sve je to lijepo, doživljaj će biti top, ali nemojte sumnjati da Coach Harambašić već razmišlja kako napakostiti Dinamu na terenu, da već secira sve detalje…
– Prije svega sam uzeo kalendar svih Dinamovih utakmica, nadajući se da će Dinamo proći u Europi, da će i krajem veljače igrati Europsku ligu, ali i znajući da tri dana poslije idu na Poljud. S obzirom na rotacije igrača, kojih će morati biti, naravno da se čovjek tu nekako stavlja u poziciju da možda i postoji šansa da se mi barem malo pokažemo u što pozitivnijem izdanju – pažljivo bira riječi Senad, potpuno svjestan da će ovo biti sudar dvaju nogometnih svjetova.
– Tko god ide u Maksimir, čak i kad pričamo o svijetu HNL-a, zna da za bilo kakav uspjeh mora imati i sreće, a pogotovo to vrijedi za nas, za jednog četvrtoligaša. Naravno da nas sve to i motivira, jer znamo i da će tu utakmicu pratiti velik broj naših ljudi. Nadam se da će na utakmici biti cijela naša nogometna škola, uz njih i još veliki broj naših ljudi, pa ako ih još smjeste na jug, moglo bi biti zanimljivo. Vjerujem da bi se tu moglo skupiti i do 500-tinjak naših ljudi… Bit će, naravno, i domaćih navijača, tako da se nadamo jednoj lijepoj atmosferi, da ćemo doživjeti nešto što do sad nismo imali prilike.
Kurilovčani su povijest ispisali 5. studenog pobjedom nad Istrom, a sad se opet piše povijest… Foto: Matija Habljak/PIXSELL
Uspije li Kurilovec izbaciti iz Kupa Dinamo u Maksimiru, bit će to daleko najveća senzacija u povijesti ovoga natjecanja, ali taj detalj neće sputati kurilovečki duh. Pa će Zdenko Sovina u televizijske kamere sa smiješkom otkriti:
– Uoči ždrijeba imali smo tri želje: prva je Dinamo u četvrtfinalu, druga Hajduk u polufinalu, a treća Gorica u finalu!
U prijevodu, Kurilovec je na tri utakmice od trofeja.
– Odličan je plan – sa smiješkom kaže i trener Senad, uz dodatak:
– Možemo mi pričati što god hoćemo, sve do onog trenutka kad utakmica počne. A onda će igrači na terenu najbolje osjetiti što je Dinamo i koliko se mi s njima možemo nositi, odnosno što možemo napraviti da se prezentiramo u što ljepšem svjetlu.
U ljepuškastom svjetlu prezentirao se Kurilovec i cijele ove jeseni, koja je okončana s 2-2 protiv Tigra iz Svete Nedelje. Igralo se u Rakitju, bio je to gorički trenerski obračun, Senad s jedne i Damir Grlić Cico s druge strane, a na kraju je svakome pripao po bod. I Kurilovec je jesen zaključio na šestome mjestu 3. NL Centar.
– Našu polusezonu pratilo je i dosta okolnosti koje nam nisu išle na ruku. Imamo u rosteru 24 igrača, ali morali smo se jako puno “krpati” zbog velikog broja ozljeda i suspenzija, tako da smo i kod Cice došli s prepolovljenim igračkim kadrom. Unatoč tome, sustav koji smo stvorili omogućio nam je da do kraja ostanemo postojani, koncentrirani i fokusirani da izvučemo najviše što smo mogli u ovom trenutku – kazao je Senad i dodao:
– Utakmica je bila živopisna, vratili smo se od minus dva do iksa, a pritom je kod rezultata 2-2 imamo i mi situacija za otići u pobjedu, odnosno izgubiti… Na kraju ne znam tko je koga više grlio, ja Cicu ili on mene, jer smo na kraju svi bili zadovoljni što smo po nešto uzeli, odnosno svatko po bod.
I to je bilo to od kurilovečke nogometne jeseni. Ostaje još samo u petak odraditi domjenak, pa slijedi kratki rastanak i punjenje baterija. Neophodno punjenje baterija, jer pred Kurilovčanima je izazovno proljeće… Koje će tog 4. ožujka imati i svoj Dan D!
-
Vijestiprije 2 danaVelikogorički županijski sud danas u zoni visokog rizika
-
Sportprije 3 danaFOTO Startala 5. Super malonogometna liga VG 2025
-
Kulturaprije 6 danaFOTO Dobro došao Sveti Nikola u OŠ Nikole Hribara
-
Kulturaprije 1 danNova izložba “Medicina u Turopolju” – od asanacije i rodilišta do ratne bolnice i Veterinarske stanice