Povežite se s nama

Vijesti

Bile su vojnikinja, kemičarka i vizažistica, danas su dadilje i tvrde: Ovo je najljepši posao na svijetu

Sve više roditelja odlučuje se svoju djecu upisati u male obrte za čuvanje djece. U Gorici ih trenutno ima šest, a za upis postoji lista čekanja

Objavljeno

na

Jedna je bivša vojnikinja, druga kemijska tehničarka, treća prvostupnica teologije, četvrta je vizažistica, peta je radila kao pomoćno osoblje u vrtiću, a šesta kao animatorica. I sve one imaju nešto zajedničko. Svoju ljubav prema djeci pretvorile su u posao i otvorile obrte za dnevno čuvanje djece. Golema količina pozitivne energije, hrabrosti i radosti osjeti se kod svake od ovih dadilja, a entuzijazam s kojim rade svoj posao zasigurno osjećaju i njihovi maleni ‘klijenti’.

Obrti za dnevno čuvanje djece nisu igraonice niti ‘čuvaonice’. Ovdje djeca dolaze svaki dan, a princip rada sličan je kao u dječjim vrtićima. Razlika između njih i ostalih dječjih vrtića je u broju djece. Najviše ih mogu primiti 12, i to ovisno o dobi i broju kvadrata prostora u kojem rade, a na šestero djece zaposlena mora biti jedna dadilja. Ono što mnogi ne znaju je kako Grad Velika Gorica sufinancira i one roditelje koji svoju djecu upišu u ovakav oblik skrbi za djecu.

Foto: Bebi

Probila je led, pojavio se Sunac

Prva je u Gorici svoj obrt Sunac otvorila Tajana Miščević (47), inače aktivna i u nedavno osnovanoj Hrvatskoj udruzi dadilja. Bilo je to 2016. godine. Sličnih obrta u Zagrebu je već bilo dosta, a Velika Gorica svoj prvi tek je čekala. Tajana se u to vrijeme borila s papirologijom i neizvjesnošću.

– Na kraju sam otvorila u lipnju, kada su sva djeca već upisana u vrtiće. Nije se znalo za obrt pa sam napravila ljetne kampove i dane otvorenih vrata. I dalje je tu bila jedna razina nepovjerenja od stane roditelja, što je sasvim razumljivo i normalno. Prekretnica se dogodila kada je Grad potpisao sporazum o sufinanciranju roditelja koji žele ovakav vid skrbi za djecu – prisjetila se Tajana i dodala kako je za cijelu priču bilo potrebno puno hrabrosti i kreativnosti.

Ljubav prema radu s djecom kod nje se javil još dok je kao izviđačica vodila male skupine djece.

– Govorili su mi da odem na pedagoški, a ja sam otišla na kemijski fakultet. Radila sam u firmi za industrijske otpadne vode, pa u firmi za igre na sreću… Ali evo, moja priča samo potvrđuje da nikada nije kasno i da nekada velika plaća nije garancija da ćete biti zadovoljni – priča Tajana i priznaje kako joj je dosta vremena trebalo da vrati uloženo, a i danas, kao i njene kolegice, puno ulaže svoj posao, u edukacije, materijale za rad s djecom, didaktičke materijale…

Bebi, Jednorog i Petar Pan

Nakon Tajane, u pustolovinu otvaranja svog malog kutka za sretno djetinjstvo upustile su se i Ornela Eldić Andrevski te Ana Radoš Bogati.

– Moj stariji sin Rafael je išao u Sunac kod tete Tajane. Kao mama sam bila prezadovoljna njezinim individualnim pristupom, ljubavlju koju mu je pružala i kojom je dobivao vjetar u leđa i u vrtiću. Kako mi je kćerkica rasla vidjela sam da ne mogu jednostavno naći posao. Problem je uvijek bio tko će ih čuvati – objasnila je Ana koja je odlučila spojiti privatno i poslovno te pokrenuti svoj obrt Bebi.

Tada je radila kao čistačica i, povremeno, kao vizažistica, a onda je krenula i na školovanje za dadilju. Bebi je otvorila u rujnu 2018. godine i ovo je najmanji takav obrt u Gorici, u njemu je osmero djece starosti od godinu dana do 4 godine.

– Paralelno sam išla na predavanja, brinula o dvoje male djece i radila. Na kraju se sve isplatilo. Papirologija mi je stvarala najviše problema i puno puta mi je došlo da odustanem. No, kada imate jasan cilj i viziju idete dalje – objasnila je Ana koja se na kraju izborila da sama može čuvati svoje dijete.

Jednorog postoji od rujna 2017. i ostvarenje je poslovnih snova Ornele Eldić Andrevski. Oduvijek je znala da želi raditi s djecom, a jedno od privih sjećanja joj je kako, dok je i sama pohađala vrtić, tetama pomaže u brizi oko ostale djece. Radila je kao animatorica, vodila škole u prirodi i ljetovanja, radila kao privatna dadilja, ali i konobarica. Uz pomoć roditelja i supruga ipak je odlučila pokrenuti svoj posao i – uspjela.

– Rad s djecom je nešto posebno, ispunjavajuće, veselo, puno ljubavi i sreće. Te malene ručice koje vas grle svako jutro i njihova sreća čine moj život puno ljepšim i sretnijim. Gledati ih kako rastu i napreduju, biti dio njihovog života, učiti ih novim stvarima, gledati kako se razvijaju u prave male ljude je ono zašto radim ovaj posao – kaže Ornela i dodaje kako bi voljela i proširiti posao te organizirati proslave rođendana, kreativne i sportske radionice…

No, nema samo Ornela tu želju. Rad s djecom pruža nevjerojatne mogućnosti i kreativne ideje samo se množe, kod svake od ovih šest dadilja. Što želi ispričala je i Zorica Šalić.

Petar Pan

Ona je radila kao pomoćno osoblje u privatnom dječjem vrtiću i tamo upoznala tetu Tajanu. Vrlo se brzo rodila ideja da bude dadilja te je krenula na tečaj, a prije godinu dana i otvorila svoj obrt Petar Pan.

– Najviše me veseli djecu naučiti nešto novo. Budući da osim s djecom, volim raditi i s biljkama, voljela bih jednog dana izgraditi negdje kuću koja bi imala i staklenik, pa bih djeci pokazivala kako se brinuti za biljke – priča Zorica koja, kaže, zbog papirologije i priprema za rad s djecom nerijetko radi od 4 ujutro do 22 sata.

– Dosta je zahtjevno, ali sam prezadovoljna. Imam super ekipu roditelja i odlično surađujemo. Zadovoljna sam i odnosnom s Gradom, grupu sam jako brzo popunila i odmah sam krenula s 12 djece – objasnila je Zorica.

Prvi katolički obrt

Nadimak blaženog Alojzija Stepinca u djetinjstvu je bio Lojzek, a upravo je tako svoj obrt za dnevno čuvanje djece odlučila nazvati i Martina Kučiš (31), koja je prije nekoliko mjeseci i diplomirala teologiju.

– Ja sam dugo bila student. U međuvremenu sam rodila dvoje djece, radila po dućanima… Razmišljala sam što bih ja htjela raditi i tako mi je palo na pamet da bih mogla čuvati djecu – priča Martina.

Na predavanja za dadilje išla je sa svojom tada sedmomjesečnom kreći, a krenula je i prikupljati sve dokumente za državni poticaj te otvaranje obrta. No, onda se dogodila korona i onaj lockdown zbog kojeg su obustavljeni i poticaji.

– Muž i ja smo se našli pred zidom. Već smo uložili u prostor i sve dogovorili s ljudima. Razmišljali smo i odustati, ali roditelji su nas potaknuli i krenuli smo. U srpnju sam otvorila, imam 12 djece i super zaposlenicu. Bilo je psihički teško jer si stalno u strahu hoćeš li pokriti sve troškove. Sad već dva mjeseca lakše spavam, sve je sjelo na svoje mjesto. Ovaj posao je apsolutno sve što sam očekivala i puno više od toga – kaže Martina.

– Moj obrt je jedini predškolski program s katoličkim predznakom jer sam u međuvremenu i diplomirala. Sada ću poraditi na tome da i službeno u naziv mogu staviti katolički obrt za dnevnu skrb o djeci. To još nema nitko u Hrvatskoj i meni je cilj utrti put u tom smjeru – ispričala nam je vlasnica Lojzeka.

Jedini vrtić na selu

Nikada nije kasno, a posao može dobro ići i na selu – dokazala je to Josipa Španićek koja je u obiteljskoj kući u Novom Čiču otvorila svoj Coflek. Nakon 25 godina rada u vojsci dosadilo joj je sjediti za stolom i objavila je kako pokreće svoj obrt. Ona i suprug počeli su rušiti staru ogradu kako bi napravili novu, sigurniju za djecu. Susjedi su se raspitivali o radovima, priča se proširila i prije nego je Coflek i službeno postojao, šest mjesta već je popunjeno.

– Trebala sam  otvoriti 1. svibnja. Ostala sam i bez poticaja za samozapošljavanje zbog koronavirusa, a otvorila sam 1. srpnja. Danas mi je jedino žao što to nisam napravila prije 10 godina – priča simpatična Josipa i nastavlja:”Kad sam rekla da dajem otkaz svi su pitali gdje idem iz državne firme, a ja sam rekla da idem na nešto bolje. I, zaista, ovo je najljepši posao koji se može raditi. Ništa vas ne boli i uvijek ste nasmijani. Trenutno imam samo jasličare, tako sam htjela, i sve su to djeca iz okolice. Vikendom jedva čekam da dođe ponedjeljak.”

Jedna dadilja na šestero djece

Iako rade isti posao, prolaze slične edukacije i interesiraju ih iste stvari, Tajana Miščević naglašava kako dadilje nisu odgajatelji. Unatoč tome, kada otvaraju obrte moraju imati plan rada i završen tečaj za dadilje te odrađenu praksu. No, prednost ovih malih obrta pred gradskim dječjim vrtićima je manji broj djece.

– Imamo jako dobre vrtiće, imamo i nove vrtiće, dobro su opremljeni, odgajatelji su izuzetni, imamo žene koje daju maksimum od sebe, ali puno je djece u jednoj skupini. Previše za taj broj odgajatelja. Jedna teta na šestero djece, kako mi radimo, znači da im se zbilja imate vremena posvetiti. One nikako ne mogu napraviti ono što mogu ja koja radim individualno s djetetom – smatra Tajana i kaže kako se za to ne treba kriviti državu, ali treba raditi na tome da se popravi taj pedagoški standard.

– Još je jedna razlika ta što se kod nas imitira jedna vrsta obitelji u kojoj su djeca različitih dobnih skupina. Budući da je djece manje, rjeđe su i bolesni, a razlika je i u komunikaciji s roditeljima – objasnila je Tajana, a isto kažu i ostale goričke dadilje.

– Sva djeca su različita i imaju različite navike, ali nas dvije do najsitnijeg detalja uspijemo popratiti svako dijete. Znamo koliko je puta kakalo, koliko žlica ručka ili doručka pojelo, koliko je spavalo… a to su informacije koje su roditeljima male djece važne. Ja te informacije u vrtiću ne mogu očekivati da ću dobiti. Znam da te žene daju najbolje od sebe, ali nemoguće je da one za 20-ero djece mogu znati sve to. Ja lako primimijetim neke neželjene situacije ili velike napretke kod djeteta. Također, imam prijateljski odnos s roditeljima i mislim da je to jako vrijedno i za djecu i za roditelje – ispričala je Martina Kučić i dodala kako svi njezini Lojzeki poznaju i njezinu obitelj, a upravo je takav blizak odnos i željela ostvariti.

Foto: Petar Pan

Lista čekanja

Da interes za ovim oblikom brige za djecu u Velikoj Gorici zaista postoji govori i lista čekanja. Najveći interes je za upis djece jasličke dobi kojima, uostalom, ovakav oblik skrbi najbolje i odgovara jer dadilja ima više vremena za brigu oko njih.

– Interes je jako veliki, pogotovo u zadnje vrijeme. Iduće godine u rujnu šestero djece mi odlazi u školu i sva mjesta su već rezervirana. Postoji lista čekanja i kod drugih kolegica. Grad Gorica je grad mladih obitelji s malom djecom. To nije spavaona i demografski jako dobro stojimo. Mislim da bi bilo dobro da se otvara jedan obrt godišnje, pa dok bude potrebno, odnosno dok ne postignemo adekvatan pedagoški standard za svu našu djecu. Neka bude vrtića, obrta i upisnih mjesta, samo da majke ne doživljavaju to da se moraju bojati kuda s djecom – zaključuje Tajana.

Moja županija

ZAVRŠNICA Glasujte za najljepše fotografije snimljene u Zagrebačkoj županiji – među njima i autori iz Velike Gorice: Glogovčan, Zlodi, Majdak…

Stručno povjerenstvo odabralo je 20 iznimno talentiranih autora.

Objavljeno

na

(Foto: Martina Vukušić, Pokupsko)

Na ovogodišnji natječaj Turističke zajednice Zagrebačke županije Photo Zagreb County pristiglo je 80 autorskih fotografija profesionalnih fotografa, amatera i zaljubljenika u fotografiju iz cijele Hrvatske.  

Uhvatili su objektivom trenutke aktivnog boravka u prirodi, raznovrsne manifestacije, kulturno-povijesne znamenitosti, tradiciju, ruralni ambijent i eno-gastronomske motive i doživljaje… 

Stručno povjerenstvo odabralo je 20 iznimno talentiranih autora čiji su radovi podijeljeni u 6 kategorija, a ušli su u završni krug glasovanja na društvenim mrežama.  

Glasovanje traje još samo 24 sata na Facebook i Instagram profilu Turističke zajednice Zagrebačke županije, gdje možete razgledati radove autora i svojim angažmanom podržati one vas najviše oduševili.  

Svaki lajk, komentar i share dodatni je vjetar u leđa kreatorima koji svojim objektivom otkrivaju ljepotu našeg kraja – poručuju iz Zajednice. 

Među fotografijama koje pričaju priču o Zagrebačkoj županiji su i autori iz Velike Gorice i okolice – podržimo ih! 

Nastavite čitati

Vijesti

PRVA ADVENTSKA SVIJEĆA Palimo prvo svjetlo koje u tami donosi nadu u bolju budućnost

Tradicionalno se upali na prvu nedjelju Adventa, četiri tjedna prije svetkovine Isusova rođenja, odnosno u nedjelju koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola

Objavljeno

na

Sutra u 18 sati na Trgu Stjepana Radića u Velikoj Gorici uz zbor župe svetog Petra i Pavla i mlade iz FA Turopolje, bit će upaljena prva adventska svijeća na velikom adventskom vijencu. 

Inače, tradicionalno se upali na prvu nedjelju Adventa, četiri tjedna prije svetkovine Isusova rođenja, odnosno u nedjelju koja je po kalendaru najbliža blagdanu svetoga Andrije apostola. No, mnogi gradovi i općine zajednička događanja imat će već ove subote. 

Prva svijeća koju palimo na adventskom vijencu je svijeća NADE.  

-Ona je simbol našeg iščekivanja, ono prvo svjetlo koje u tami donosi nadu u bolju budućnost. Palimo je na početku vremena Došašća, na prvu adventsku nedjelju i njome započinjemo naš hod prema svetkovini Isusova rođenja. Neka prva svijeća koju ćemo upaliti na našim adventskim vjenčićima upali svjetlo u našim srcima da bismo ispunjeni nadom i sami bili sve jače svjetlo u tamnim dijelovima današnjega svijeta – poručio je čitateljima Cityportala uoči Došašća velečasni Matija Vragović. 

U ne tako davnoj prošlosti na našim prostorima nije bilo tradicije izrade i ukrašavanja adventskog vijenca, koji je pak u Austriji i Njemačkoj dugi niz godina tradicionalni božićni ukras. 

Foto: Das Rauhe Haus Hamburg

Naime, Adventskranz su Nijemci počeli izrađivati u 19. stoljeću, a prvi ga je izradio Johann Heinrich Wichern, i to sa 24 svijeće. 1839. godine u svom domu za siromašnu djecu Das Rauhe Haus, služio je djeci u odbrojavanju dana do Božića. 

Ipak, smatra se da je ideja došla ranije iz skandinavskih, protestantskih zemalja kojima je zeleni zimzeleni vijenac simbolizirao život a uzastopno paljenje svjećica – iščekivanje svjetla. 

Nastavite čitati

Moja županija

REGIONALNI SASTANAK Partnerski dijalog i zajedničke odgovornosti za budućnost Zagrebačke županije

Prihvaćen model koji obnavlja prostor, uključuje lokalnu zajednicu i podiže kvalitetu života stanovnika.

Objavljeno

na

Regionalna koordinacija u području upravljanja razvojem turizma Zagrebačke županije održana je u atmosferi partnerskog dijaloga i zajedničke odgovornosti za budućnost županije, a susret je okupio zamjenika župana, gradonačelnike, načelnike te direktore lokalnih i područnih turističkih zajednica, uz podršku Ministarstva turizma i sporta te Hrvatske turističke zajednice.  

U fokusu je bilo usklađivanje ključnih koraka u razvoju turizma temeljenog na načelima regenerativnog pristupa – modela koji obnavlja prostor, uključuje lokalnu zajednicu i podiže kvalitetu života stanovnika. 

Tijekom koordinacije razmotren je napredak u izradi lokalnih planova upravljanja turizmom, objedinjena razvojna baza te zajednički izazovi i prioriteti.  

-Suradnja svih lokalnih jedinica ključna za stvaranje destinacije u kojoj se živi kvalitetnije, radi pametnije i razvija odgovorno. Planovi upravljanja turizmom za nas su više od formalnosti – oni su alat kojim gradimo županiju koja raste skladno i u skladu s regenerativnim principima – poručila je direktorica Turističke zajednice Zagrebačke županije Ivana Alilović i naglasila važnost otvorenog dijaloga. 

-Svaka općina i grad imaju svoje specifičnosti, a ovakvi susreti daju nam jasnu sliku cijele županije i omogućuju nam da zajednički donosimo odluke koje donose stvarnu korist našim zajednicama – dodala je. 

-Ozbiljnost i angažman svih naših gradova i općina potvrda je da imamo zajedničku viziju. Plan upravljanja turizmom daje nam jasnu sliku potreba i prioriteta te pomaže da razvoj usmjerimo ondje gdje donosi najviše koristi. Želimo graditi županiju u kojoj se dobro živi i u koju se rado dolazi, a ovakva suradnja temelj je tog uspjeha – rekao je Damir Tomljenović, zamjenik župana Zagrebačke županije. 

Cjelokupna rasprava bila je usklađena s vizijom iz Plana upravljanja destinacijom na kojoj je zaključeno kako je Zagrebačka županija jedinstvena i najpoželjnija cjelogodišnja kontinentalna hrvatska turistička destinacija, privlačna za investicije, rad i život, temeljena na održivosti, otpornosti i inovativnosti, a što će u budućnosti potvrditi i strateški put kojim županija gradi svoju budućnost i vraća dobrobit zajednici. 

Nastavite čitati

Sport

Dinamo je za Goricu dugo bio bauk. Sad je Gorica za Dinamo – opasnost!

U prvih 18 međusobnih ogleda s Dinamom nogometaši Gorice ulovili su samo jedan jedini bod, a u posljednjih 12 poraženi su šest puta, uz tri remija i tri pobjede. Uključujući i dvije zaredom, proljetos i jesenas…

Objavljeno

na

Objavio/la

Nakon što u četvrtak navečer odrade europski okršaj s francuskim Lilleom, nogometaši Dinama okrenut će se prvom sljedećem izazovu – Gorici u Velikoj Gorici! Poznavajući Marija Kovačevića, nema dvojbe da će u izjavama nakon utakmice u Francuskoj, kako god ona završi, spomenuti i Goricu, pri čemu to ni u kojem slučaju neće biti samo pitanje skromnosti i posvećenosti svakom sljedećem protivniku, nego i pitanje opreza… Naime, u modrom taboru konačno imaju prave razloge za to.

Gorica će, za početak, imati čak osam dana vremena između pobjede nad Istrom i ogleda s Dinamom na svom stadionu. Momčad iz Maksimira, s druge strane, iz Francuske će se vratiti u noći na petak, sljedećeg dana odradit će regeneracijski trening, pa nakon toga imati jedan dan za ozbiljnu pripremu za Goricu i još jedan uoči same utakmice, koja je na rasporedu u ponedjeljak od 18 sati. Bez obzira na veliku razliku u kvaliteti, bit će to svakako faktor na kojeg će gosti iz Zagreba morati obratiti pozornost.

Međutim, i bez tog faktora umora, u Dinamu neće mirno spavati uoči dolaska u Turopolje. Na našem stadionu, naime, dočekat će ih protivnik koji ih je pobijedio dvaput zaredom! Doma je Gorica slavila 23. travnja, kad je Adrion Pajaziti pogodio za konačnih 1-0, a povijest je ispisana 14. rujna, kad su Pozo i Trontelj svojim golovima kreirali pobjedu 2-1, prvu goričku protiv Dinama u gostima. A ne tako davno činilo se gotovo nemogućim da Goričani “skinu” modre, pogotovo da to učine dvaput u nizu, što je treneru Mariju Careviću uspjelo…

Povijest međusobnih ogleda Dinama i Gorice, naime, dugo i predugo bila je potpuno jednostrana. Nakon što su Goričani ušli u HNL u ljeto 2018. godine, krenula je užasavajuća serija od sedam pobjeda Dinama zaredom. Bilo je tu i peha za Goričane, bilo je tu nesreće, ali bodova nije bilo. Pa je i tadašnji trener Gorice Sergej Jakirović, nakon posljednjeg u nizu poraza, duhovito ustanovio:

– Zovite me Agent 007!

Sergej Jakirović doživio je svih sedam poraza s Goricom od Dinama, ali i prvi poraz s Dinamom od Gorice… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Niz je konačno prekinut 23. svibnja 2020. godine, ali u prijateljskoj utakmici, u kojoj je Gorica slavila 3-2 u Maksimiru, pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa. Zabijali su Suk, Ndiaye i Golubickas za Goricu, Ćuže i Majer za Dinamo, Cherif je još i promašio penal, ali tu utakmicu nećemo brojati u ovaj niz, jer nije se radilo o “pravoj” utakmici.

Prvi bod tako su Goričani protiv Dinama upisali nepunih mjesec dana poslije, jer 20. lipnja 2020. završilo je 0-0 na našem stadionu, u trenerskom okršaju Valdasa Dambrauskasa i Igora Jovićevića.

Nakon toga ponovno je krenula dominacija Dinama, koji je povezao deset uzastopnih pobjeda, u što ubrajamo i onih 4-1 u polufinalu Kupa nakon produžetaka. Nakon 90 minuta bilo je 1-1, možemo i to gledati kao pozitivan rezultat, ali konačan ishod ipak nije bio takav. I Gorica nije izborila finale Kupa u Velikoj Gorici, u kojem je Dinamo do trofeja došao protiv Istre 1961.

Seriju od deset pobjeda Dinama, koji je u prvih 18 službenih utakmica s Goricom upisao 17 pobjeda i jedan remi (!?!?) prekinuo je Željko Sopić, čija je momčad 21. siječanja 2023. na Maksimiru izborila novih 0-0 i otvorila godinu koja će ipak početi mijenjati stvari. Naime, u prvom sljedećem ogledu Gorica je ponovno uzela bod, na Gradskom stadionu Josip Mitrović je pogodio za konačnih 1-1 i poništio gol Roberta Ljubičića, da bi u zadnjem kolu prvenstva Bišćanov Dinamo slavio 4-1, što je bila i jedina pobjeda Dinama protiv Gorice u 2023. godini, i to u pet odigranih utakmica.

Željko Sopić pronašao je način kako s Goricom uzimati bodove Dinamu, ali prvu pobjedu nije dočekao… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

Na otvaranju nove sezone, bilo je to 5. kolovoza 2023., Sopićeva Gorica opet je odigrala 0-0 na Maksimiru, no fakin s Rudeša ipak nije dočekao i povijesnu prvu pobjedu Gorice protiv Dinama. Ona se dogodila iz 23. pokušaja, a datum koji je ostao zapisan je 21. listopada 2023. Na klupi Gorice sjedio je Dinko Jeličić, prvi poraz Dinama potpisao je Sergej Jakirović, a navijači Gorice i dalje pamte kako je Ademi doveo modre u vodstvo, da bi Nikola Vujnović u 70. i Ante Matej Jurić u 94. minuti donijeli senzacionalni preokret.

Ante Matej Jurić u 94. minuti srušio je prvo Dinamo, a malo potom u 94. minuti srušio je i Hajduk… Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Slijedio je nakon toga novi Dinamov niz, Zagrepčani su dobili četiri sljedeća ogleda s Goricom, a prvi sljedeći bod s Goricom je osvojio aktualni trener Mario Carević. Tog 9. studenog 2024. završilo je 2-2 u Velikoj Gorici, Banić je bio sjajan na vratima, a Krešimir Krizmanić i Marko Kolar zabijali su za domaćina. S druge strane, bod Dinamu donijeli su Dario Špikić i Nathaniel Mbuku.

Posljednja pobjeda Dinama protiv Gorice dogodila se 15. veljače ove godine, i to nakon što je Agon Elezi doveo Goricu u vodstvo na Maksimiru. Stvari su preokrenuli onaj simpatični Kanga te Pjaca i Kulenović, a takvo nešto modri nakon toga više nisu uspjeli ponoviti. Slijedile su u uvodu spomenute dvije vezane pobjede, ona iz travnja doma i ona iz rujna u gostima, što će poslužiti kao jako dobro upozorenje za Dinamo uoči novog dolaska u Turopolje.

09.11.2024., stadion Velika Gorica – 13. kolo SuperSport HNL-a: HNK Gorica – GNK Dinamo Zagreb. Kresimir Krizmanic, Sandro Kulenovic. Photo: Slavko Midzor/PIXSELL

Goričanima će, pak, te dvije utakmice poslužiti kao dokaz da se može, kao velik zalog za optimizam, kao recept kojim se može doći do uspjeha. Zastrašujuće je izgledalo onih 0-1-17 nakon prvih 18 međusobnih ogleda, ali nakon toga je omjer 3-3-6, što je dovelo do učinka od tri pobjede Gorice, četiri remija i 23 pobjede Dinama u ukupnom zbroju.

Trendovi se, eto, mijenjaju u posljednje vrijeme, bilo bi lijepo nastaviti u istom tonu. Ponovno će, naravno, na tribinama biti neusporedivo više poklonika Dinama nego Gorice, ali to su situacije na koje smo već naviknuti. I s kojima će se ova momčad znati nositi. Pogotovo bude li Dinamo malo umoran, ispuhan, a Gorica maksimalno motivirana i angažirana. A nema razloga da ne bude takva.

Gorica je do prve pobjede na Maksimiru došla 14. rujna ove godine, pet mjeseci nakon prethodne na svom stadionu… Foto: Slavko Midžor/PIXSELL

Standings provided by Sofascore

Nastavite čitati

Vijesti

Fuji najavljuje sportsko božićno druženje uoči Dana osoba s invaliditetom

“Fuji” priprema božićni program u sklopu gradske akcije “Volim život”, kojom Velika Gorica obilježava Međunarodni dan osoba s invaliditetom.

Objavljeno

na

Objavio/la

Foto: Judo klub osoba s invaliditetom "Fuji"/FB

U subotu, 29. studenoga, s početkom u 10:30 sati, Judo klub osoba s invaliditetom “Fuji” ponovno otvara vrata svoje dvorane za tradicionalni Fujibožićnjak. Događanje se održava kao dio akcije “Volim život”, koju Grad Velika Gorica provodi povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom.

U klubu najavljuju da će se dvorana još jednom pretvoriti u mjesto gdje se sport doživljava opušteno i s puno međusobnog bodrenja. Predviđen je manji natjecateljski dio, ali naglasak je prije svega na zajedništvu i susretu članova, roditelja i prijatelja kluba. Fujibožićnjak je ujedno i prilika da se šira javnost upozna s radom kluba koji godinama okuplja osobe s invaliditetom i promiče uključivost kroz sport.

Program se održava unutar tjedne manifestacije “Volim život”, kojom grad kroz razne aktivnosti skreće pozornost na važnost ravnopravnog sudjelovanja osoba s invaliditetom u društvenom životu.

“Ako želite doživjeti sport koji se živi srcem – znate gdje nas naći”, poručuju iz kluba.

Nastavite čitati

Reporter 455 - 17.11.2025.

Facebook

Izdvojeno