Vijesti
Bile su vojnikinja, kemičarka i vizažistica, danas su dadilje i tvrde: Ovo je najljepši posao na svijetu
Sve više roditelja odlučuje se svoju djecu upisati u male obrte za čuvanje djece. U Gorici ih trenutno ima šest, a za upis postoji lista čekanja
Jedna je bivša vojnikinja, druga kemijska tehničarka, treća prvostupnica teologije, četvrta je vizažistica, peta je radila kao pomoćno osoblje u vrtiću, a šesta kao animatorica. I sve one imaju nešto zajedničko. Svoju ljubav prema djeci pretvorile su u posao i otvorile obrte za dnevno čuvanje djece. Golema količina pozitivne energije, hrabrosti i radosti osjeti se kod svake od ovih dadilja, a entuzijazam s kojim rade svoj posao zasigurno osjećaju i njihovi maleni ‘klijenti’.
Obrti za dnevno čuvanje djece nisu igraonice niti ‘čuvaonice’. Ovdje djeca dolaze svaki dan, a princip rada sličan je kao u dječjim vrtićima. Razlika između njih i ostalih dječjih vrtića je u broju djece. Najviše ih mogu primiti 12, i to ovisno o dobi i broju kvadrata prostora u kojem rade, a na šestero djece zaposlena mora biti jedna dadilja. Ono što mnogi ne znaju je kako Grad Velika Gorica sufinancira i one roditelje koji svoju djecu upišu u ovakav oblik skrbi za djecu.
Foto: Bebi
Probila je led, pojavio se Sunac
Prva je u Gorici svoj obrt Sunac otvorila Tajana Miščević (47), inače aktivna i u nedavno osnovanoj Hrvatskoj udruzi dadilja. Bilo je to 2016. godine. Sličnih obrta u Zagrebu je već bilo dosta, a Velika Gorica svoj prvi tek je čekala. Tajana se u to vrijeme borila s papirologijom i neizvjesnošću.
– Na kraju sam otvorila u lipnju, kada su sva djeca već upisana u vrtiće. Nije se znalo za obrt pa sam napravila ljetne kampove i dane otvorenih vrata. I dalje je tu bila jedna razina nepovjerenja od stane roditelja, što je sasvim razumljivo i normalno. Prekretnica se dogodila kada je Grad potpisao sporazum o sufinanciranju roditelja koji žele ovakav vid skrbi za djecu – prisjetila se Tajana i dodala kako je za cijelu priču bilo potrebno puno hrabrosti i kreativnosti.
Ljubav prema radu s djecom kod nje se javil još dok je kao izviđačica vodila male skupine djece.
– Govorili su mi da odem na pedagoški, a ja sam otišla na kemijski fakultet. Radila sam u firmi za industrijske otpadne vode, pa u firmi za igre na sreću… Ali evo, moja priča samo potvrđuje da nikada nije kasno i da nekada velika plaća nije garancija da ćete biti zadovoljni – priča Tajana i priznaje kako joj je dosta vremena trebalo da vrati uloženo, a i danas, kao i njene kolegice, puno ulaže svoj posao, u edukacije, materijale za rad s djecom, didaktičke materijale…
Bebi, Jednorog i Petar Pan
Nakon Tajane, u pustolovinu otvaranja svog malog kutka za sretno djetinjstvo upustile su se i Ornela Eldić Andrevski te Ana Radoš Bogati.
– Moj stariji sin Rafael je išao u Sunac kod tete Tajane. Kao mama sam bila prezadovoljna njezinim individualnim pristupom, ljubavlju koju mu je pružala i kojom je dobivao vjetar u leđa i u vrtiću. Kako mi je kćerkica rasla vidjela sam da ne mogu jednostavno naći posao. Problem je uvijek bio tko će ih čuvati – objasnila je Ana koja je odlučila spojiti privatno i poslovno te pokrenuti svoj obrt Bebi.
Tada je radila kao čistačica i, povremeno, kao vizažistica, a onda je krenula i na školovanje za dadilju. Bebi je otvorila u rujnu 2018. godine i ovo je najmanji takav obrt u Gorici, u njemu je osmero djece starosti od godinu dana do 4 godine.
– Paralelno sam išla na predavanja, brinula o dvoje male djece i radila. Na kraju se sve isplatilo. Papirologija mi je stvarala najviše problema i puno puta mi je došlo da odustanem. No, kada imate jasan cilj i viziju idete dalje – objasnila je Ana koja se na kraju izborila da sama može čuvati svoje dijete.
Jednorog postoji od rujna 2017. i ostvarenje je poslovnih snova Ornele Eldić Andrevski. Oduvijek je znala da želi raditi s djecom, a jedno od privih sjećanja joj je kako, dok je i sama pohađala vrtić, tetama pomaže u brizi oko ostale djece. Radila je kao animatorica, vodila škole u prirodi i ljetovanja, radila kao privatna dadilja, ali i konobarica. Uz pomoć roditelja i supruga ipak je odlučila pokrenuti svoj posao i – uspjela.
– Rad s djecom je nešto posebno, ispunjavajuće, veselo, puno ljubavi i sreće. Te malene ručice koje vas grle svako jutro i njihova sreća čine moj život puno ljepšim i sretnijim. Gledati ih kako rastu i napreduju, biti dio njihovog života, učiti ih novim stvarima, gledati kako se razvijaju u prave male ljude je ono zašto radim ovaj posao – kaže Ornela i dodaje kako bi voljela i proširiti posao te organizirati proslave rođendana, kreativne i sportske radionice…
No, nema samo Ornela tu želju. Rad s djecom pruža nevjerojatne mogućnosti i kreativne ideje samo se množe, kod svake od ovih šest dadilja. Što želi ispričala je i Zorica Šalić.
Petar Pan
Ona je radila kao pomoćno osoblje u privatnom dječjem vrtiću i tamo upoznala tetu Tajanu. Vrlo se brzo rodila ideja da bude dadilja te je krenula na tečaj, a prije godinu dana i otvorila svoj obrt Petar Pan.
– Najviše me veseli djecu naučiti nešto novo. Budući da osim s djecom, volim raditi i s biljkama, voljela bih jednog dana izgraditi negdje kuću koja bi imala i staklenik, pa bih djeci pokazivala kako se brinuti za biljke – priča Zorica koja, kaže, zbog papirologije i priprema za rad s djecom nerijetko radi od 4 ujutro do 22 sata.
– Dosta je zahtjevno, ali sam prezadovoljna. Imam super ekipu roditelja i odlično surađujemo. Zadovoljna sam i odnosnom s Gradom, grupu sam jako brzo popunila i odmah sam krenula s 12 djece – objasnila je Zorica.
Prvi katolički obrt
Nadimak blaženog Alojzija Stepinca u djetinjstvu je bio Lojzek, a upravo je tako svoj obrt za dnevno čuvanje djece odlučila nazvati i Martina Kučiš (31), koja je prije nekoliko mjeseci i diplomirala teologiju.
– Ja sam dugo bila student. U međuvremenu sam rodila dvoje djece, radila po dućanima… Razmišljala sam što bih ja htjela raditi i tako mi je palo na pamet da bih mogla čuvati djecu – priča Martina.
Na predavanja za dadilje išla je sa svojom tada sedmomjesečnom kreći, a krenula je i prikupljati sve dokumente za državni poticaj te otvaranje obrta. No, onda se dogodila korona i onaj lockdown zbog kojeg su obustavljeni i poticaji.
– Muž i ja smo se našli pred zidom. Već smo uložili u prostor i sve dogovorili s ljudima. Razmišljali smo i odustati, ali roditelji su nas potaknuli i krenuli smo. U srpnju sam otvorila, imam 12 djece i super zaposlenicu. Bilo je psihički teško jer si stalno u strahu hoćeš li pokriti sve troškove. Sad već dva mjeseca lakše spavam, sve je sjelo na svoje mjesto. Ovaj posao je apsolutno sve što sam očekivala i puno više od toga – kaže Martina.
– Moj obrt je jedini predškolski program s katoličkim predznakom jer sam u međuvremenu i diplomirala. Sada ću poraditi na tome da i službeno u naziv mogu staviti katolički obrt za dnevnu skrb o djeci. To još nema nitko u Hrvatskoj i meni je cilj utrti put u tom smjeru – ispričala nam je vlasnica Lojzeka.
Jedini vrtić na selu
Nikada nije kasno, a posao može dobro ići i na selu – dokazala je to Josipa Španićek koja je u obiteljskoj kući u Novom Čiču otvorila svoj Coflek. Nakon 25 godina rada u vojsci dosadilo joj je sjediti za stolom i objavila je kako pokreće svoj obrt. Ona i suprug počeli su rušiti staru ogradu kako bi napravili novu, sigurniju za djecu. Susjedi su se raspitivali o radovima, priča se proširila i prije nego je Coflek i službeno postojao, šest mjesta već je popunjeno.
– Trebala sam otvoriti 1. svibnja. Ostala sam i bez poticaja za samozapošljavanje zbog koronavirusa, a otvorila sam 1. srpnja. Danas mi je jedino žao što to nisam napravila prije 10 godina – priča simpatična Josipa i nastavlja:”Kad sam rekla da dajem otkaz svi su pitali gdje idem iz državne firme, a ja sam rekla da idem na nešto bolje. I, zaista, ovo je najljepši posao koji se može raditi. Ništa vas ne boli i uvijek ste nasmijani. Trenutno imam samo jasličare, tako sam htjela, i sve su to djeca iz okolice. Vikendom jedva čekam da dođe ponedjeljak.”
Jedna dadilja na šestero djece
Iako rade isti posao, prolaze slične edukacije i interesiraju ih iste stvari, Tajana Miščević naglašava kako dadilje nisu odgajatelji. Unatoč tome, kada otvaraju obrte moraju imati plan rada i završen tečaj za dadilje te odrađenu praksu. No, prednost ovih malih obrta pred gradskim dječjim vrtićima je manji broj djece.
– Imamo jako dobre vrtiće, imamo i nove vrtiće, dobro su opremljeni, odgajatelji su izuzetni, imamo žene koje daju maksimum od sebe, ali puno je djece u jednoj skupini. Previše za taj broj odgajatelja. Jedna teta na šestero djece, kako mi radimo, znači da im se zbilja imate vremena posvetiti. One nikako ne mogu napraviti ono što mogu ja koja radim individualno s djetetom – smatra Tajana i kaže kako se za to ne treba kriviti državu, ali treba raditi na tome da se popravi taj pedagoški standard.
– Još je jedna razlika ta što se kod nas imitira jedna vrsta obitelji u kojoj su djeca različitih dobnih skupina. Budući da je djece manje, rjeđe su i bolesni, a razlika je i u komunikaciji s roditeljima – objasnila je Tajana, a isto kažu i ostale goričke dadilje.
– Sva djeca su različita i imaju različite navike, ali nas dvije do najsitnijeg detalja uspijemo popratiti svako dijete. Znamo koliko je puta kakalo, koliko žlica ručka ili doručka pojelo, koliko je spavalo… a to su informacije koje su roditeljima male djece važne. Ja te informacije u vrtiću ne mogu očekivati da ću dobiti. Znam da te žene daju najbolje od sebe, ali nemoguće je da one za 20-ero djece mogu znati sve to. Ja lako primimijetim neke neželjene situacije ili velike napretke kod djeteta. Također, imam prijateljski odnos s roditeljima i mislim da je to jako vrijedno i za djecu i za roditelje – ispričala je Martina Kučić i dodala kako svi njezini Lojzeki poznaju i njezinu obitelj, a upravo je takav blizak odnos i željela ostvariti.
Foto: Petar Pan
Lista čekanja
Da interes za ovim oblikom brige za djecu u Velikoj Gorici zaista postoji govori i lista čekanja. Najveći interes je za upis djece jasličke dobi kojima, uostalom, ovakav oblik skrbi najbolje i odgovara jer dadilja ima više vremena za brigu oko njih.
– Interes je jako veliki, pogotovo u zadnje vrijeme. Iduće godine u rujnu šestero djece mi odlazi u školu i sva mjesta su već rezervirana. Postoji lista čekanja i kod drugih kolegica. Grad Gorica je grad mladih obitelji s malom djecom. To nije spavaona i demografski jako dobro stojimo. Mislim da bi bilo dobro da se otvara jedan obrt godišnje, pa dok bude potrebno, odnosno dok ne postignemo adekvatan pedagoški standard za svu našu djecu. Neka bude vrtića, obrta i upisnih mjesta, samo da majke ne doživljavaju to da se moraju bojati kuda s djecom – zaključuje Tajana.
HOTNEWS
FOTO Susret inkluzije i poštovanja – Velika Gorica je jedini grad u županiji koji ima Strategiju za osobe s invaliditetom
“Ovoliko parasportaša na međunarodnoj razini iz našega grada nema niti jedan grad u Hrvatskoj.”
U povodu Međunarodnog dana osoba s invaliditetom danas je u Gradskoj vijećnici Pučkog otvorenog učilišta Velika Gorica održan susret osoba s invaliditetom koje je primila pročelnica Lana Krunić Lukinić.
U društvu predsjednika Parasportskog saveza Zagrebačke županije Darka Matića, u svojem uvodnom obraćanju istaknula je dugogodišnju viziju Grada po kojoj svatko ima pravo na dostojanstveni život.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Upravo ste vi naša snaga, naša motivacija i vi ste dokaz da upornost, hrabrost i životna energija tjera nas u lokalnoj samoupravi da budemo još bolji nego što jesmo. Nastavit ćemo i u budućnosti ulagati u pristupačnost, podršku i razumijevanje, jer zapravo grad koji brine o svakom svom sugrađaninu, zapravo brine o daljoj budućnosti – naglasila je Krunić Lukinić.
Podsjetimo da Velika Gorica već 15 godina kontinuirano provodi Strategiju izjednačavanja mogućnosti i prava za osobe s invaliditetom te je jedini grad u Zagrebačkoj Županiji koji ima vlastitu strategiju za to područje.
Foto Sanjin Vrbanus
-Provodimo trenutno i već četvrtu takvu strategiju u suradnju sa našim udrugama, ustanovama i samim korisnicima i želim zahvaliti svima vama pojedinačno što nas svakodnevno učite strpljenju, snazi, ali i ljudskosti. Ovi dani kroz prošli i ovaj tjedan upravo su posvećeni vama, a naša odgovornost traje svaki dan u godini – podsjetila je pročelnica i dodala kako konkretna podrška nije samo na papiru već postoje konkretni programi koji poboljšavaju kvalitetu života.
-Već godinu dana provodimo besplatni desetosatni program za svu djecu u našem predškolskom obrazovanju. No i prije toga, sva djeca koja su imala određene poteškoće u razvoju imala su besplatan vrtić. Tu bi voljela i napomenuti i pohvaliti Centar za djecu mlade i obitelj koji se nedavno preselio u novi, bolji prostor, a zahvaljujući njemu krećemo sa ranom intervencijom, odnosno širimo stručni timove; rehabilitatora, logopeda, psihologa i svih potrebnih stručnih kadrova, u suradnji s našim gradskim vrtićima u sklopu kojih također djeluju stručni timovi kako bi se određene teškoće na vrijeme prepoznale – objasnila je Krunić Lukinić a podsjetila je i na gradnju dva nova vrtića – u Pokupskoj i u Kolarevoj ulici.
Foto: Sanjin Vrbanus
Naime, kapacitet vrtića će biti ukupno 400 djece, svaki vrtić pojedinačno će imati 10 skupina a u budućnosti će određene skupine u tim vrtićima imati dodatne skupine za djecu po teškoćama u razvoju. Podsjetimo, trenutačno na području grada Velike Gorice djeluju dvije takve skupine u dječjem vrtiću Žirek.
Osim toga, Grad godinama provodi i program asistenata u nastavi kroz projekt “Svako dijete ima pravo na obrazovanje”. Trenutačno je osposobljeno 114 pomoćnika za 120 učenika.
Foto: Sanjin Vrbanus
-Ove godine za naše pomoćnike povećali smo satnicu, osigurali specijalizirani prijevoz kombi vozila za osobe sa invaliditetom, a dugi niz godina provodimo program osobnih asistenata. U proračunu iz godine u godinu sudjeluje Savjetovalište za djecu s teškoćama u razvoju i osobe sa invaliditetom, osiguravamo i financijsku pomoć za ortopedska pomagala i subvencije prijevoza na rehabilitacije, financiramo i hranu za sve pomagače, za slijepe, ali i za druge osobe kojima je to neophodno – istaknula je pročelnica.
Po pitanju barijera s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom, Grad je učinio značajan iskorak. Ugrađene su podizne platforme za pristup pozornicama i pristup u zgradama, postavljaju se inkluzivna dječja igrala.
Foto: Sanjin Vrbanus
Među ostalim, osigurana je i audiodeskripcija kulturnih i sportskih događanja, financira se i Parasportski savez i udruge koje okupljaju osobe sa invaliditetom, a drugu godinu za redom i isplata uskrsnica i božićnica.
-Apsolutno smo ponosni na njihove rezultate, bilo na nacionalnim, ali međunarodnim turnirima. Također se nadam da ćete sredinom prosinca ili najkasnije u siječnju dobiti napokon ključeve vašeg novog prostora, jer ujedinjeni u različitostima možemo izgraditi našu Veliku Goricu kao primjer inkluzije i poštovanja za sve – zaključila je pročelnica svoje obraćanje.
Foto: Sanjin Vrbanus
Riječi pročelnice potvrdila je i predsjednica i trenerica u Para stolnoteniskog kluba osoba s invaliditetom Uspon Mirjana Luičić.
-Velika Gorica ima rezultate kojima se ni jedan grad u Hrvatskoj ne može pohvaliti. Čak bih rekla niti Zagreb, i to zbog masovnosti. Ovoliko para sportaša na međunarodnoj razini iz našega grada nema niti jedan grad u Hrvatskoj. Sigurno da je tu potpora grada vrlo, vrlo važna, no potrebna su nam sve veća sredstva kako bismo mogli zadržati tu kvalitetu, posebno zbog zadržavanja trenera – dodala je Lučić i zahvalila Gradu na plaćanju članarina u teretanama, no zatražila je u budućnosti i mogućnost realizacije vlastite teretane, samo za velikogoričke parasportaše.
Foto: Sanjin Vrbanus
Sport
Preokret za pobjedu: Rimac trpa kao tata nekad, Gorica slavila “pod pekom”
Košarkaši Gorice pobijedili su 82-78 u gostima kod Jazine Arbanasa, u utakmici u kojoj su petorica igrača zabila 80 od ukupno 82 poena. A sve to neplanirano se odigralo u velikoj dvorani KC Krešimira Ćosića
Sport
Kup je naš: Gorica ide u Varaždin, Kurilovec gostuje kod – Dinama!
U četvrtfinalu Kupa Hrvatske, povijesnom za velikogorički nogomet, ždrijeb je spojio Goricu s Varaždinom, a senzacionalni Kurilovec s Dinamo! Obje utakmice trebale bi se igrati 2. ožujka…
Sport
Šansa je tu! Spačva je pala, dobre vijesti stigle iz Umaga i Ruda
Rukometaši Gorice uoči posljednjega kola Lige A sve ima u svojim rukama. Pobijedili su Goričani u svojoj dvorani Bjelin Spačvu (32-27), dok su konkurenti uzeli jedan (Trogir) odnosno nijedan bod u svojim utakmicama…
KUD “Nova zora” iz Donje Lomnice organizira božićni koncert 15. prosinca u društvenom domu Donja Lomnica, s početkom u 19 sati. Na pozornici će im se pridružiti i djeca iz DV Medveščak, skupina Pčelice, koja će biti posebni gosti večeri.
Organizatori najavljuju večer ispunjenu tradicionalnim pjesmama i običajima. Program je koncipiran kao zajedničko slavljenje božićnog vremena, u kojem će posjetitelji imati priliku vidjeti i čuti presjek pjesama, plesova i običaja koje društvo njeguje.
Sumještani, ali i svi ostali zainteresirani, pozvani su da se pridruže.
Foto: KUD Nova Zora/FB
-
Moja županijaprije 5 danaMarina Golemac: Sad kad sam u penziji, kupila sam 10 kila gline a putovat ću i na more u suprugov rodni kraj!
-
Priča iz kvartaprije 5 dana22 GODINE U KOLICIMA Pad s balkona u 7. mjesecu trudnoće Renati je obilježio život
-
Sportprije 6 danaHvala, Kapetane! Ikona Turopoljca Mislav Čunčić završio karijeru – šepajući…
-
Vijestiprije 16 satiVelikogorički županijski sud danas u zoni visokog rizika