Vijesti
Baš ono što je trebalo Gorici! Po novome, na Plesu se najbolje papa
Potraga za dobrom klopom u Velikoj Gorici odvela nas je na Pleso, nedaleko od aerodroma, na terasu novoga restorana “PapaMò”, koji je ispao – otkriće
Vi ovdje u Gorici imate sve, grad je super za život, ali jedno vam fali… Malo je tu pravih, vrhunskih restorana, mjesta gdje možeš dovesti nekoga na poslovni sastanak, ali i na opušteno druženje…
Tako mi govorio prijatelj, već godinama s adresom u inozemstvu, deklarirani ljubitelj ića i pića, prije nekoliko godina. Često je i kasnije vrtio tu mantru, teoriju o “gradu s premalo vrhunske gastronomije”, pa sam ga jedva čekao na aerodromu kad je ovoga puta dolazio. Avion je, naravno, ponovno kasnio, ali stigao je baš na vrijeme za ručak.
– Idemo, vodim te na ručak na jedno mjesto – izgovorio sam odmah nakon pozdrava.
Ništa mu drugo nisam želio otkriti, no sve je vrlo brzo bilo jasno. Minutu, dvije poslije parkirao sam nedaleko od aerodroma, na adresi Pleška 105, a prijatelj je gledao…
– Izlazi, tu smo! – požurivao sam ga.
– Opa, ovo je nešto novo… – odvratio je dok je odvezivao pojas i gledao u natpis.
Oči su se raširile već na prvom koraku, nakon što odmjerio prve naznake interijera. Znao sam da ni takav “šmeker” poput njega neće odoljeti ovoj kombinaciji stakla i drva uz dodatke poput dizajnerskih lustera i stalaža ispunjenih bocama vrhunskih vina.
– Dobro nam došli, izvolite menije – prišla nam je nasmiješena konobarica, prijatelju se i taj dio svidio, a nakon što je otvorio meni, krenula je već i lagana euforija.
– Carpaccio od juneće pisanice za predjelo, teleća koljenica s rižotom alla milanese za glavno jelo i za kraj malo salate od hobotnice – izgovarao je narudžbu već nekoliko minuta poslije, očito želeći pred ljupkom konobaricom ispasti još malo važniji i pompozniji nego što doista jest.
– Pizzu s pršutom – dobacio sam puno manje pompozno, a on me u čudu pogledao.
– Čekaj, uz sve ovo ti ćeš jesti pizzu?!
– Ništa ne brini, nisam poludio… Nije ovo obična pizza – objasnio sam ukratko.
Sa svakim zalogajem sve je više uživao, a kad je konačno odložio pribor, duboko je udahnuo i okrenuo se prema konobarici.
– Oprostite, molio bih vas da mi pozovete šefa! Želim razgovarati s njim!
Zbunjena djevojka ponudila je pomoć, pokušala doznati što nije u redu, pretpostavljajući da postoji neki problem, ali ovaj je baš inzistirao. Želi šefa. I baš nam u tim trenucima prilazi čovjek…
– Ja sam vlasnik restorana, u čemu je problem – upitao je, a prijatelj je ustao.
– Majstore, svaka čast! – povikao je srdačno, a konobarica je odahnula…
I sjeo nama je za stol, a priča je krenula od jednog temeljnog, ali logičnog pitanja:
– U čemu je tajna?
Svašta je taj moj prijatelj prošao, brojne restorane, ali ovo je bilo nešto drukčije. Hrana naprosto ima drukčiji okus.
– Naša jela pripremaju se ‘sous vide’ tehnikom kuhanja, na niskoj temperaturi, u vakuumu, što jelo čini bogatijim baznim, odnosnim aromama i punijim okusom. Sva hranjiva svojstva ostaju u namirnici i zato je ona takva – odgovorio je gazda na pitanje koje je glasilo otprilike “kako je moguće da je meso meko kao putar”.
– Imamo u kuhinji i grill smoker, koji omogućuje ravnomjerno pečenje, veću sočnost i bolje arome dima, i kad se sve spoji…
Ok, sve to skupa djelovalo je kao dovoljno dobro objašnjenje, ali prijatelj je išao dalje.
– Probao sam i njegovu pizzu, takvo nešto nisam još probao. U čemu je tu stvar?
Odgovor je bio spreman.
– Na to smo posebno ponosni. Kreirali smo Delikates pizzu, od premium namirnica, baš za prave gurmane poput vas, s originalnom talijanskom mozzarellom i svim drugim visoko kvalitetnim sastojcima, a tijesto je naše, posebno, autorski rađeno od četiri vrste brašna. Miješa se posebnom miješalicom tehnikom velike hidratacije s umješavanjem velike količine zraka zbog čega je u konačnici ono vrlo prozračno. Na kraju se pizza stavlja u pećnicu koja u 60 sekundi odradi posao kako bi tijesto bilo lagano, prozračno, izvana hrskavo, a u sredini mekano – objašnjavao je gazda.
I krenula je šetnja, razgledavanje.
– Vidite, imamo i izdvojeni VIP dio s 20-ak mjesta, idealan za poslovne ručkove, domjenke i proslave, tu je i malo dječje igralište za klince, a imamo i sobe za opuštanje, s privatnim jacuzzijem i saunom – nabrajao je gazda i impresionirani prijatelj mogao je samo zaključiti:
– E, to je baš ono što je Gorici trebalo!
Savršen desert – Amelie kolači
A kad je sve gotovo, kad je želudac pun, vrijeme je za desert… Uz slatke deserte s potpisom chefa Deana, kao što su ukusni semifreddo ili panakota, koji se svakodnevno pripremaju u kuhinji, ljubitelje slatkoga svakako će zanimati i informacija da u ponudi PapaMó restorana su i kolači izravno iz kuhinje Slastica Amelie, omiljenog zagrebačkog odredišta za sladokusce koje je sada stiglo i na Pleso!
Kultura
Mičevec poziva na “Turopoljsku glazbenu šetnicu” – stižu gosti iz Karlovca i Novigrada
Sve će pratiti i tradicionalna Štrudlijada Udruge žena Mičevec.
CityLIGHTS
FOTO Dan branitelja grada Velike Gorice: ‘Oni su ti koji su omogućili slobodu našega grada’
Veliko hvala za sve što ste učinili, za našu Veliku Goricu, za Turopolje, za Republiku Hrvatsku.
Velika Gorica danas je obilježila Dan branitelja grada Velike Gorice. Datum posvećen svim sudionicima obrane Hrvatske i stvaranju temelja suvremene države i grada.
Program obilježavanja započeo je jutarnjom svetom misom u crkvi Navještenja Blažene Djevice Marije, nakon koje su kod spomen-obilježja „Golubica“ položeni vijenci i zapaljeni lampioni u znak sjećanja na poginule i preminule branitelje. Uz predstavnike braniteljskih udruga, obilježavanju su nazočili predstavnici Grada Velike Gorice i Gradskog vijeća. Tom prilikom istaknuta je važnost zajedništva koje branitelji njeguju od početka Domovinskog rata pa sve do danas.
Neven Karas, zamjenik gradonačelnika Velike Gorice, poručio je: „Danas, ono što je najbitnije, svi naši branitelji pokazuju zajedništvo i jedinstvo. Kao što smo bili jedinstveni 1991. tako smo i danas i to je ono što me najviše čini ponosnim.“ Predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić naglasio je kako Dan hrvatskih branitelja nadilazi političke podjele te predstavlja datum oko kojeg postoji zajednički stav svih političkih opcija u gradu: „Čestitka svim braniteljima u ime Gradskog vijeća, svih naših političkih stranaka od lijevog spektra pa do desnog spektra, vladajuće koalicije do oporbene koalicije. Svi zapravo stojimo iza ovog datuma naših branitelja grada Velike Gorice. Upravo kao što je zamjenik rekao, svi smo ponosni na ono što su oni napravili u domovinskom ratu. Omogućili su nam ovu prekrasnu slobodu i zapravo slobodu našeg grada, koji se razvija u europskom stilu kako su oni to i zamislili 1991.“ rekao je Bekić.
Emotivno se prisjetio ratnih dana i dragovoljac Domovinskog rata Dražen Uzelac.
– Evo današnji dan, 10. svibnja je dan Hrvatskih branitelja grada Velike Gorice i to meni kao branitelju jako puno znači. To je jedan dan sjećanja koji podsjeća na to da smo mi krenuli u obranu Hrvatske kada se to veliko zlo diglo na nas. Nismo dvojili ni trenutka, nego smo krenuli u obranu naše domovine i hvala Bogu, uspjeli smo je obraniti. Današnji dan nas sjeća na te dane slave i ponosa.
Nakon službenog dijela programa i odavanja počasti braniteljima, druženje je nastavljeno uz prigodnu okrepu u Društvenom domu Pleso, a tom prilikom, gradonačelnik Krešimir Ačkar, zahvalio je braniteljima na doprinosu slobodi i razvoju Hrvatske.
– Veliko hvala za sve što ste učinili, za našu Veliku Goricu, za Turopolje, za Republiku Hrvatsku. Teške godine koje ste prošli, mladost koju ste ostavili, sloboda koju ste izvojevali, je nešto čemu se možemo samo diviti i reći jedno veliko hvala.
Fotogalerija: Morena Martinović/Cityportal
HOTNEWS
Započinje nova utrka za najbolji hrvatski OPG: prijave otvorene
Prijave su otvorene do 15. lipnja.
Vijesti
Mama Marina otkriva kako izgleda život s osmero djece? “Peremo tri veš mašine dnevno, a u kući je uvijek kreativan nered”
Kila špageta, dvije kile mesa i tri veš mašine dnevno.
Razgovarali: Gianna Kotroman i Matko Mihaljević
Majčin dan danas će mnogi obilježiti ručkom, buketom cvijeća ili kratkim posjetom mami. Tim povodom, naši Gianna i Matko ugostili su Marinu Hrkač, majku osmero djece, pet djevojčica i tri dječaka, a raspon godina u obitelji ide od 11 mjeseci do gotovo 18 godina.
“Ljudi nas često prebrojavaju kad nas vide”, počinje kroz smijeh, svjesna da prizor velike obitelji i dalje izaziva znatiželju gdje god se pojave.
Najstariji su dječaci, najmlađa je djevojčica, a u kući trenutno ima pet školaraca i jednu buduću školarku. Iako brojka zvuči kao logistički izazov, Marina kaže da su se uhodali i da djeca puno toga rješavaju međusobno, posebno kad je riječ o školi.
Po struci je magistrica farmacije. Radila je, no nakon što su djeca počela dolaziti, ona i suprug donijeli su odluku da ostane kod kuće.
“Evo 18 godina sam na porodiljnom, ali radno vrijeme mi je 0-24”, kaže Marina.
Prvo dijete rodila je s 26 godina, a osmo s 42. Sve porode imala je prirodnim putem, a priznaje da strah nikad ne nestaje potpuno, ali da svaki put postane lakše.
Iako bi mnogi pomislili da je s osmero djece nemoguće “izdržati dan”, Marina ima zanimljivu teoriju, ponekad je s jednim djetetom teže nego s osmero.
“Kad je jedno, onda je sav fokus na jedno dijete i ono na mene. Kad ih je dvoje, već imaju neku svoju interakciju. A kad ih je više, stalno se netko ubacuje u ekipu”, objašnjava.
Naravno, to ne znači da je sve jednostavno. Najteže su, kaže, svađe i sukobi, pogotovo kad se u kući istovremeno događa i pubertet i dječje faze.
Dvije do tri veš mašine dnevno i kuhanje “na veliko”
Perilica rublja radi svakodnevno. “Peremo dvije do tri veš mašine dnevno”, kaže Marina.
A kad se kuha, kuha se ozbiljno. U njihovoj kući ručak nije za četiri osobe nego za deset. Za bolonjez ide između kilu i dvije mesa, a špageta cijela kila. Enchilade, koje djeca posebno vole, radi u količini koja bi mnogima bila dovoljna za manje slavlje, 36 komada.
A kad dođe Božić? Marina radi kolače u količinama koje mnogi rade za cijelo susjedstvo, ali kaže da do Štefanja uglavnom više nema ničega.
No, u obitelji Hrkač sve funkcionira jer se posao dijeli. Svako veće dijete ima svoj dan za određene obaveze, nošenje veša, slaganje perilice suđa i slične kućanske poslove.
Kad je Marina bila u rodilištu, suprug je, kaže, uveo pravilo da svaki dan netko mora smisliti što će se kuhati i funkcioniralo je.
Upravo suprugu pripisuje veliku zaslugu za dječju samostalnost. Dok bi ona, priznaje, sve odvozila i svima popuštala, tata je taj koji im daje strukturu.
“Mama zvuči toplije i bliže, ali tata im daje kičmu”, kaže Marina.
Dva auta i zidovi puni crteža
Za prijevoz koriste dva automobila sa sedam sjedala, iako rijetko idu svi zajedno na isto mjesto u isto vrijeme. Djeca imaju aktivnosti, cure idu u glazbenu školu, jedan sin trenira hrvanje, mlađe cure voze na likovne radionice, a put često odrađuju biciklima.
Putovanja su, priznaje, uvijek logistički izazov. Prisjeća se godine kada su imali petero djece i uspjeli ugurati kofere i sjedalice, iako ni danas ne znaju kako. Prošle godine nisu išli na more, ali ove planiraju i već unaprijed razmišljaju kako će sve organizirati.
Žive na katu kuće od oko 130 kvadrata. Starije cure imaju svoju sobu, dječaci svoju s krevetima na kat, a beba je s roditeljima. A kuća? Ona izgleda baš kako biste očekivali u domu s osmero djece.
“Bude dosta pošaranih zidova, često imamo krečenje, ali uvijek brzo svanu novi crteži. To je jedan kreativan nered”, smije se Marina.
Jedna velika obitelj
U svemu im pomaže i šira obitelj. Marina dolazi iz obitelji gdje velike brojke nisu iznimka, brat ima šestero djece, sestra četvero. I krug prijatelja i kumova također je sličan. Majka joj ima ukupno 19 unučadi, no Marina kaže da je stvar često drugačija nego što ljudi zamišljaju.
“Svi se boje kad vide puno djece, misle da su svi mali i skaču okolo, ali nisu svi mali. Generacijski su podijeljeni”, objašnjava.
Marina kaže da je svu djecu dojila, a doji i danas. Djecu doji otprilike do godine i pol. Još kod petog djeteta izračunala je da iza sebe ima šest godina dojenja te je oko pet tisuća puta dijete stavila na prsa, a danas je ta brojka, jasno, još veća.
“Strah ne bi trebao biti zapreka”
Na kraju razgovora, Marina ne pokušava idealizirati majčinstvo. Kaže otvoreno, nijedna obitelj nije savršena.
“Nema savršenih roditelja ni djece. Ja se svaki put bojim poroda, ali svaki put mi bude lakše”, kaže.
Ipak, njezina poruka je da strah ne bi trebao biti razlog da se odustane.
“Isplati se. To je ulaganje u budućnost. Na kraju se uvijek sve isplati”.
-
Vijestiprije 5 danaFOTO Kamion zapeo u križanju kod Petrola, stvorila se velika kolona
-
HOTNEWSprije 4 danaFOTO Novi čelnik županijskih vatrogasaca: ‘Zapovjednici, glave skupa, idemo delati’
-
Vijestiprije 4 danaU petak ujutro dio Velike Gorice ostaje bez struje – evo gdje će se odvijati radovi
-
Sportprije 2 danaSuze pokraj igrališta: HNK Gorica iznenadila navijača za rođendan