Sport

Ante Radoš kao kapetan o Udarniku i drugim nogometnim ćakulama

Objavljeno

prije 10 godina

12. kolovoza 2016.

Objavio/la

Četvrtoligaš Udarnik je ljetos angažirao devetoricu novih nogometaša i zadao si ambiciozan cilj, plasman u 3. Hrvatsku nogometnu ligu. Kurilovčani su do sada u pripremnom periodu odigrali čak osam test utakmica a danas 12. kolovoza doma od 18 sati igraju još protiv Kustošije, onda 17. 08. također na SRC Kurilovec kontra trećeligaša Dubrave i generalku za prvenstvo 20. kolovoza u Pisarovini protiv Jamnice. Svi Udarnikovi suparnici osim Jamnice su jače rangirani, uglavnom trečeligaša. Ante Radoš je starosjedioc i kapetan momčadi u Udarniku pa je logično da smo upravo njega zamolili da komentira mogućnosti nove momčadi, barem na temelju do sada viđenog.

Ante Radoš

Prije toga mora se ukratko predstaviti mladića u najboljim nogometnim godinama koji je na terenu produžena ruka novog trenera, iskusnog Borisa Perkovića. Ante je rođen 5. srpnja 1990. u Zagrebu. Nogometno je školovan u Radniku iz Velike Gorica a na poziv Varteksa kao 15-godišnjak otišao je u Varaždin gdje je proveo pet godina. Nakon toga vratio se u HNK Goricu u generaciju koja se proslavila izborivši 1. HNL a u kojoj velikogoričanima nije bilo dozvoljeno igrati iz toliko puta već opisanih apsurdnih razloga.

Radoš mlađi (u Gorici kao trener u školi nogometa godinama već radi Antin stric Zvonko Radoš, ranije priznati prvoligaški vratar) napustio je Goricu kada je imao 22 godine nezadovoljan (ne)dobivenom minutažom i preselio dva kilometra južnije u Udarnik gdje je eto i danas stožerni igrač. Po vokaciji je Ante stoper ili bočni ali odigrat će on sve što trener od njega zatraži i to jednako kvalitetno.

“Suradnja s novim trenerom Borisom Perkovićem je fenomenalna. Različit je u odnosu na druge stratege s kojima sam radio jer prije svega je pravi čovjek i prijatelj a tek potom nogometni stručnjak. O pojačanjima (Damir Milanović, Ante Džaja, Domagoj Kranjčec, Kristijan Brčić, Dražen Ladović, Ivan Zagorec, Goran Petković, Matej Kelava, Josip Grdenić) ne treba trošiti previše riječi, dečke sam poznavao i ranije jer sam mnogo puta igrao s njima ili kontra njih. Svi oni donijeti će Udarniku i našoj igri dimenziju više a i za cilj koji je postavio klub a koji se zove 3. hrvatska nogometna liga. Osim igrača, svakako je veliko pojačanje i novi sportski direktor Darko Janječić Žica koji će sigurno također pridonijeti ostvarenju ciljeva. Mi starosjedioci brzo smo kliknuli s novacima jer oni su se predstavili kao pravi dečki za klapu a najvažnije jer su kvalitetni igrači. Igre u pripremnom periodu kontra jače rangiranih momčadi pokazuju da smo na pravom putu” – istaknuo je na početku Ante Radoš ali se odmah i nadopunio.

“Na papiru možda i jesmo favoriti za visoke domete ali smo također svjesni da to ništa ne znači bez dokazivanja na terenu. Za osvojiti jedno od prva dva mjesta koja vode u viši rang, mora se poklopiti mnogo toga jer natjecanje je dugo uz moguće neočekivane obrate. Želja je samo da nas zaobiđu ozljede i nepotrebno kartoniranje jer i spomenuto nas može usporiti prema željenome. U slijedeća dva tjedna ostaje nam brušenje forme i dorađivanje detalja. Raspored nam ide na ruku jer u prva dva kola igramo doma, motivacija je na visini i moramo odmah na startu pokazati da je naša tvrđava neosvojiva” – odlučan je kapetan Udarnika Radoš koji je pri završetku nogometne akademije za trenera UEFA B licence.

“Uz igranje u Udarniku treniram i mlađe pionire. Želja postoji da se nakon igranja bavim trenerskim poslom. Uz spomenuto već dvije godine radim u Osnovnoj školi Nikole Hribara kao pomoćnik u nastavi i ovim putem se zahvaljujem stručnoj službi i svim profesorima s kojima surađujem a koji su imali razumijevanja i poneki popust za moje sportske obaveze” – korektno se zahvalio Ante a želi biti korektan i prema stricu negdašnjem odličnom vrataru Zvonku Radošu.

“Od strica sam mnogo toga naučio i hvala mu na tome. Mnogo puta smo u debati o nogometu pa je sigurno i on nešto prihvatio iz moje teorije. Priznajem da je, barem za sada, Zvonko kao nogometaš igrač imao kvalitetniju karijeru ali kao trener ću ga sigurno nadmašiti, ljutio se on ili ne (ha ha ). O dugoročnim planovima ipak ne volim razbijati glavu. Nadam se produženju školskog ugovora za još godinu dana, želja je odraditi paralelno uspješno nogometnu sezonu a onda ćemo vidjeti dalje, nisam čovjek od velikih i dugoročnih planova. Uz sve to, vesele me i male stvari kao na primjer pobjede Reala iz Madrida” – pokazao je na kraju razgovora svoj originalni specifikum Ante Radoš.

Kada bi se nešto pitalo i dolje potpisanog, Ante je kao 26-godišnjak potpuno sazrio kao čovjek i nogometaš. Sigurno ima kvalitete i iskustva igrati nogomet u daleko jačem rangu a pokazao je to igrajući dominantno i u pripremnom periodu u društvu vrlo kvalitetnih suigrača gdje onda i Antini aduti vrijede još više i naglašeniji su. Nova sezona je prilika da se Radoš i Udarnik popnu stepenicu više a onda, kako kaže Ante, tko zna gdje je granica u nepredvidivosti.

Povezane teme:Ante Radoš nk udarnik

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 10 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 16 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.