Poveži se s nama

Kultura

Alpski rogovi, afrički bubnjevi i domaće gajde mogu skupa… U Buševcu!

U Buševcu se na 17. Međunarodnom festivalu tradicijskih glazbala predstavilo osam država, pripremljena je i izložba, kao i stol za kojim su se mogla kušati tradicionalna rumunjska, švicarska i hrvatska jela… A sve je okončano druženjem i glazbenim miksom

Objavljeno

Nitko se više u Buševcu, mjestu u kojem se svako malo događa nešto kulturno, ne čudi kad vidi kako netko ulicom hoda s ogromnim alpskim rogom u rukama. Ili kad začuje zvuk afričkog bubnja pomiješan s turskim ili belgijskim tradicionalnim zvukovima. Pogotovo to nije čudno u ovo doba godine, krajem rujna, kad skupa s prvim jesenskim bojama u Buševec dođu i gosti iz cijele Europe. I tako, evo, već punih 17 godina, iz jeseni u jesen.

– Ovo je 17. Međunarodni festival tradicijskih glazbala, koji je, prema mome sudu, najbogatiji do sad, budući da imamo predstavnike osam zemalja ovdje u Buševcu. Malo smo ove godine proširili cijelu tu priču, pa smo tako pripremili izložbu tradicijskih glazbala, koju smo, nažalost, zbog vremenskih uvjeta morali preseliti na zatvoreno. Riječ je o multimedijalnoj izložbi, gdje se instrumenti mogu pogledati, ali i poslušati. Imali smo i tradicijska jela Švicarske, Rumunjske i Hrvatske. Naši su predstavnici bili čobanac i štrukli, Rumunji su pripremili svoje sarme i tradicionalne kolače, a Švicarci svoj raclette, sir i krumpir. Tko nije probao, neka mu bude žao… – sa smiješkom kaže Nenad Rožić, glavni i odgovorni kad je riječ o ovom festivalu.

Koji je, realno, već uhodana priča, jedna od prepoznatljivosti mjesta udaljenog deset kilometara i parsto metara od Velike Gorice. Zaživjelo je to odavno, svake godine samo raste, pa se ovdje zapravo priča o tradiciji koja će živjeti još dugo, dugo… I imati svoju publiku, kao i svoju svrhu.

– Pokušavamo ovom manifestacijom motivirati mlade ljude da se bave sviranjem tradicijskih glazbala, a vjerujem da smo u tome barem malo i uspjeli u ovih 17 godina, da smo barem nekoga zainteresirali. Uostalom, mladih je sve više u svemu tome, pa valjda jesmo – nada se Neno Rožić.

Program je bio višesatan, na pozornici su se izmjenjivali najčudnovatiji instrumenti, do ušiju su dopirali zvukovi kakve čovjek ne čuje često, a sve skupa je dosta zabavno. Doznaš ponešto o instrumentu, o gostu, poslušaš kako to što svira zvuči i izgleda…

– Gledatelji su mogli vidjeti grupe iz Belgije, Švicarske, Španjolske, Njemačke, Mađarske, Poljske, Turske i Hrvatske. Europa u malome našla se u Buševcu. Predstavljeni su razni instrumenti, nekoliko vrsta gajdi, ali i alpski rogovi, njihova zvona, kao i brojni drugi instrumenti, prilično neobični za naš prostor – govori Nenad Rožić, uz dodatak:

– Na taj način odgajamo djecu, trudimo se da dovedemo Europu u Buševec, ali i da svoju tradiciju predstavimo Europi.

Kad je sve skupa bilo gotovo, već se opasno bližila ponoć, u Društvenom domu u Buševcu prava stvar je tek počinjala. Nitko nije bio umoran, a instrumenti su se tek zagrijali.

– Nakon službenog dijela programa, imamo i onaj neslužbeni dio, koji često bude još zanimljiviji. Pripremimo večeru, pa u svemu tome svatko počne svirati svoj instrument, a kad se svi ti neobični instrumenti spoje, bude jako, jako zanimljivo i zabavno. Glazba spaja ljude, to je činjenica, i teško je to opisati riječima. Treba doživjeti taj spoj, recimo, afričkih bubnjeva i naših gajdi… – zaključio je ovu našu priču Neno Rožić.

Kultura

Najčitaniji hrvatski književnici ovaj tjedan u našem gardu

Turbooks otvara Mjesec hrvatske knjige

Objavljeno

on

Gradska knjižnica Velika Gorica povodom Mjeseca hrvatske knjige i ove godine organizira Turbooks – mali književni festival. Uz tri književne matineje za djecu i tri večernja književna susreta za odrasle od 16. do 18. listopada posjetitelji će moći upoznati najčitanije domaće autorice i autore. Goričankama i Goričanima predstavit će se Željka Horvat-Vukelja, Julijana Matanović, Jelena Pervan, Pavao Pavličić i Ivan Šojat, a glazbeni pedagog Boris Klarić upoznat će mališane s glazbenim čudovištima.

– Da književna druženja proteknu u što ugodnijem tonu pobrinut će se i naše ovogodišnje moderatorice književnih susreta, velikogoričke književnice Jasminka Tihi-Stepanić i Željka Horvat-Vukelja – poručili su organizatori.

U tri dana književnog druženja svatko bi trebao pronaći svog književnog favorita. Program festivala možete pronaći ovdje.

Nastavi čitati

Kultura

U Buševcu fešta “3 u 1”: Malo kestena, malo traktor kosilica i kalendar…

Buševčani su u subotu uživali u šestom izdanju svoje kestenijade, a u sklopu tog događaja održana je i utrka traktorskih kosilica te promocija kalendara udruge Moj Buševec

Objavljeno

on

Subota poslijepodne, topla i ugodna, jesen u svom najljepšem izdanju… Kulisa koja se nadvila nad Buševec dvanaestog dana mjeseca listopada bila je idealna za druženje na otvorenom, a u udruzi Moj Buševec kao da su u dosluhu sa Zoranom Vakulom i društvom. Baš na ovaj dan organizirali su ne jedan, ne dva, nego tri događaja! Kestenijada, utrka traktor kosilica i promocija kalendara u izvedbi ove udruge zapravo su bili jedan, spojeni događaj, ali podijeljen u tri cjeline.

Prva među njima bila je vezana, dakle, uz kestene.

– Evo, na redu je 6. Buševska kestenijada, koja svake godine privlači sve više ljubitelja toga ploda. Dio kestena nabavljamo u Vukomeričkim Goricama, drugi u Hrvatskoj Kostajnici, a sve kako bismo ljudima iz našega kraja približili važnost kestena. Svatko ima svoju omiljenu deliciju, ali dosta kestena u okolici Turopolja ljudi beru i jedu, a vole doći i k nama u Buševec – kaže Danijel Rožić, predsjednik udruge Moj Buševec.

Miris kestena širio se cijelim prostorom iza Društvenog doma, a to ima veze s činjenicom što se nisu pekli onako kako se peku inače.

– Svatko ima svoju varijantu, a mi smo izabrali jednu specifičnu. Kestene pečemo onako kako se to radilo nekad u davninama. Imamo člana udruge koji se potrudio, proučio taj način pečenja, ali to je njegova tajna. Samo on zna kako rezati, ali i peći kestenje – kazao je Rožić s imenom Danijel.

Njegov prezimenjak Ivan, pak, bio je zadužen za kalendar za 2020. godinu, koji je ovom prilikom imao svoje javno predstavljanje.

– Općenito, kalendar je starinski, pravljen je prema Habdelićevu kalendaru iz 17. stoljeća, a radi se o tome da se sačuvaju stari kajkavski nazivi blagdana tijekom godine, jer današnja mladež ih više ne poznaje. Ne znaju što su ‘trojaki’, što je ‘trojački pondelek’, ne znaju kad je ‘marejne’, što je to ‘kraljevo’… Ima cijeli niz blagdana koji su se nekad slavili, a danas su zaboravljeni jer su prevladali štokavski nazivi. Želimo nekako čuvati tradiciju koja je postojala – kazao je Ivan Rožić i nastavio:

– Kalendar je svake godine pun motiva Buševca, a ove godine posvećen je 120. godišnjici osnutka našeg DVD-a i 100. godišnjici osnutka Ogranka seljačke sloge Buševec. U kalendaru su dva vatrogasna motiva i dva motiva iz rada OSS-a, ima četiri stranice, a na svakoj su po tri mjeseca.

Borba za opstanak turopoljskog narječja sve je teža i teža, ali ima još onih koji se trude i pokušavaju.

– Trudimo se, iako vrijeme ide, leti, nestaju čitavi jezici, a to bi se moglo dogoditi i s narječjima. Ali neka ostane zabilježeno i sačuvano, možda netko nekad opet to pokrene. Na tome dosta radi i gorički ogranak Matice Hrvatske, koji se izborio da turopoljski govor dobije potvrdu svoje osobitosti. Voljeli bismo kad bi se to narječje učilo i u školama – kazao je gospon Rožić.

Cijelo to vrijeme čuo se i zvuk motora, jer samo nekoliko desetaka metara dalje na livadi je iscrtana i staza za utrku kakve na našim prostorima dosad nije bilo. Utrkivale su se, naime, traktorske kosilice!

– Ideja je potekla iz SAD-a i Engleske, budući da ovakvih utrka na području Hrvatske dosad nije bilo. Doduše, bilo je natjecanja u kojima su sudjelovali motokultivatori i drugih strojeva, ali utrka traktorskih kosilica dosad nije bilo – kazao je Davor Sovina, organizator utrke Tur Challenge, pa pojasnio pravila:

– Pravila su slična kao u Formuli 1. Prvo idu kvalifikacije, kroz koje se određuje tko će s koje pozicije startati, a zatim i utrka, koja se vozi 15 krugova. Sve skupa traje oko 40 minuta kad je riječ o ovakvim vrstama kosilica, koje idu između osam i deset kilometara na sat.

Trebalo je na stazi prolaziti i prepreke, pokazati vještinu, a jedino što ovoga puta nije bilo važno je košenje trave.

– Mislim da je ovo zabavnije nego kositi, ha, ha. Prvi nam je put da radimo ovako nešto, možda su kosilice i prespore za ovakvu stazu, ali vidjet ćemo… Ovo nam je prva utrka, a u budućnosti želimo da postane tradicionalna, da se uključe i ‘nabrijane’ kosilice, da sve malo više sliči na Street race – poželio je Sovina.

Nastavi čitati

Gospodarstvo

Vrijeme za Čajanku: Predavanja, svirka i jedan Memyjev fatalni kolač…

U organizaciji Ekoregije Velika Gorica, na inicijativu studentice agronomije Valentine Kuzmić, pokraj Muzeja Turopolja održana je VG Čajanka, manifestacija čiji je cilj promovirati zdravu hranu i ekološku proizvodnju, ali i predstaviti ljudima Makabi kapsulu…

Objavljeno

on

Ovaj projekt osmislila sam prije dvije godine, rekla sam to svom kolegi Mariju i on mi je objasnio kako bi se to moglo realizirati. Razmišljam o tome intenzivno već dvije godine i mogu vam reći da mi ovo dođe kao drugi rođendan, kaže nam Valentina Kuzmić, studentica Agronomskog fakulteta i idejna začetnica projekta kojeg je nazvala VG Čajanka.
Predavanje je bilo u tijeku, jednog od njih nekoliko, ljudi su vani šetali po štandovima, razgledavali i kupovali, uživali u kolačima i kavici tik uz Muzej Turopolja, a Valentina je zbrajala dojmove.

– Jako smo puno radili na svemu ovome, projekt poput ovoga jako je teško organizirati, puno je tu detalja o kojima treba voditi brigu – kaže ova buduća agronomkinja, pa objašnjava što joj je osnovni motiv za organizaciju događaja koji je sjajno poslužio kao uvod za nedjeljni Gastro Turopolja:

– Želja mi je bila da u fokusu budu predavanja, zato su ovdje došli profesori s Agronomskog fakulteta i gospođa Marija Ševar iz Ministarstva poljoprivrede. Oni nam govore o ekološkoj poljoprivredi, o eko znaku i Makabi kapsuli, koja je razvijena na Agronomskom fakultetu baš u cilju zdravog uzgoja hrane. To je potpuno prirodni vitamin, koji se dodaje u zemlju, a upoznavanje ljudi s time glavni je cilj VG Čajanke.

U pozadini je svirala i glazba uživo, i za to su se pobrinuli u Ekoregiji, u sklopu koje je i Valentina sve ovo pokrenula. Naglasak je, dakle, na zdravoj prehrani i prirodnom uzgoju, a cijeli događaj ima i neslužbenu oznaku “100% domaće!”

– Što se izlagača tiče, bazirali smo se na to da bude dosta raznoliko, a da izlagači budu isključivo iz Velike Gorice. Želimo i njima dati prostor da izlažu svoje proizvode, da i njihov trud bude nagrađen – kazala je Valentina pa se vratila svojim obvezama.

Među izlagačima, centralno mjesto ovdje je zauzeo jedan kultni gorički lik. Memetali Zenuni, popularni Memy, o vlastitom je trošku došao na Čajanku i predstavio se s jednim posebnim kolačem.

– Prije svega, hvala Valentini. Ovo je njezina ideja da se okupimo ovdje. Kad se takvi ljudi okupe, ne možeš to odbiti – rekao je Zenuni pa nastavio:

– Da, imamo ovdje nešto posebno, jedan kolač kojem sam ja dao ime. On nije nepoznat u južnim dijelovima našeg podneblja, ali ja sam ga malo modificirao, prilagodio ga okusom, kao i imenom. Nazvao sam ga MoSoFa, po počecima tri riječi. On je vrlo sočan, vrlo moćan, a nakon sočnosti i moćnosti je još i fatalan! Ovaj kolač je već u našoj ponudi, ljudi ga izuzetno vole, svi koji ga probaju, a imat ćemo ga i dalje.

Kao i svi pravi majstori zanata, nije želio otkriti recept za ovaj, provjereno, odličan kolač.

– Uvijek volim reći da nepci govore kakav je. Možemo mi pričati što hoćemo, ali kod kolača je važno da probudi sve u tijelu kad dotakne nepce – strastven je Memy kad priča o kolačima.

Bile su tu i jagode, proizvodi od njih, pa još štošta, a na samom kraju smjestila su se ulja.

– Bavimo se bučinim uljem i drugim proizvodima od buče – kaže nam Jadranka Šimunec i OPG-a Noršić iz Odre.

Dok objašnjava kako se njihova ulja rade, kako su u nekim oblicima čak i ljekovita, pa onda nabraja sve proizvode od buče, ljude prolaze, naviruju se, raspituju…

– Ljudi se, normalno, svi žale da je skupo, ali je i kvalitetno. I zato ipak kupuju. Pogotovo mladi, oni koji brinu o svom zdravlju – kazala je Jadranka.

I on je probala Memyjev kolač, za kojeg smo saznali samo da su u njemu čak tri vrste mlijeka… I preostalo je još samo popiti jedan zdravi čaj, koji se kuhao odmah pokraj kolača, te uživati u glazbi.

Nastavi čitati

Reporter 386 - 16.09.2019.

Facebook

Izdvojeno