Sport
Alpas Cup, deseti put! Ponovno će se graditi mostovi među djecom…
Ovog vikenda, od subote u 10 do nedjelje iza 20 sati, u Kurilovcu će se igrati deseto izdanje Alpas Cupa, na kojem će biti momčadi iz Hrvatske, još šest europskih zemalja, ali i jedan klub iz Australije
U novim, prekrasno uređenim klupskim prostorijama, ispod svjetlećega grba NK Kurilovca, smjestili su se predsjednik NK Kurilovca Dražen Vujnović, prvi čovjek Alpas Cupa Vlado Stepanić, direktor tvrtke Alpas Hrvatska Kristijan Japec te vodeći ljudi grada, gradonačelnik Dražen Barišić i njegov zamjenik Ervin Kolarec. Približilo se i deseto izdanje Alpas Cupa, turnira za dječake do 11 godina, koji je na rasporedu ovog vikenda.
– Pred nama je deseto izdanje turnira kroz koji je dosad prošlo 450 klubova iz 16 zemalja i iznimno smo ponosni što smo uspjeli dovesti Alpas Cup do statusa jednog od najznačajnijih turnira za ovaj uzrast i puno šire od Hrvatske – istaknuo je predsjednik kluba Vujnović.
Ukupno je, gledajući sve ove godine, terenom u Kurilovcu trčalo više od 6500 djece, što zapravo najviše govori samo za sebe.
– Deset godina je lijepa tradicija za bilo kakvu manifestaciju, a Alpas Cup je afirmirao Kurilovec, Veliku Goricu i Hrvatsku na nogometnoj karti djece i mladih. Zbog toga ovaj turnir zaslužuje pažnju, ali i čestitke. Drago mi je što su oni pioniri koji su ovo prije deset godina i osmislili izdržali do danas u najvećem broju, jer impozantno je kad čuješ da je tu bilo 450 momčadi iz 16 zemalja, da je ovuda prošlo više od 6500 nogometaša. Svoj toj djeci i njihovim roditeljima uljepšali ste taj jedan vikend, a mladi su se kroz sve ovo i izgrađivali kao osobe, držali na pravom putu. Hvala u ime grada, u ime goričkog gospodarstva i turizma, ali prije svega u ime sportaša – rekao je gradonačelnik Barišić, na što su iz kluba dodali kako ovog vikenda zbog turnira u Kurilovcu u cijeloj Velikoj Gorici nema slobodnih kreveta, jer popunjeni su svi smještajni kapaciteti, što dovoljno govori o sinergiji goričkog gospodarstva i kluba iz Kurilovca.
– Ovo je sportska manifestacija na ponos Velike Gorice, jedna od najjačih koje imamo u gradu, a i šire. Pokazalo se u ovih deset godina da je ovaj turnir visoko na europskoj nogometnoj karti i na to imamo razloga biti ponosni. Ulaskom HNK Gorice u 1. HNL konačno je uspostavljena hijerarhija u turopoljskom nogometu, a tu važno mjesto ima i naš jedini trećeligaš NK Kurilovec, koji u omladinskom pogonu ima više od 200 djece. To je temelj, to je budućnost, ne samo Kurilovca, nego svakog od 17 naših klubova. Moramo ovim putem odati priznanje svima koji su bili uključeni u Alpas Cup ovih deset godina, posebno volonterima i entuzijastima. Hvala im na doprinosu koji daju i na promociji Velike Gorice, jer slika od ovog vikenda ići u mnoge krajeve Europe i svijeta. Dosad smo se pokazali kao odlični domaćini, a vjerujem da će tako biti i ovoga puta – kazao je Ervin Kolarec, zamjenik gradonačelnika, pa nastavio:
– I mi smo preuzeli odgovornost za grad prije deset godina, nastojali smo od početka infrastrukturno pomoći svakom našem klubu, povećavali smo sredstva klubovima, oslobodili smo ih plaćanja režijskih troškova, što govori da ovaj grad itekako ulaže u sport. Vidimo da nam se to i vraća, u prvom redu tako što je sve više naših mladih sugrađana aktivno u raznim klubovima. Imamo više od 2500 registriranih nogometaša u našem središtu, što je bogatstvo. Nogomet je najmasovniji sport, a mi danas sa zadovoljstvom možemo konstatirati da su uspješne sezone iza Gorice i Kurilovca, da su Lukavec i Turopoljac izborili viši rang… To je za nas itekako važno.
Jedan od začetnika cijele ove priče je Kristijan Japec, direktor tvrtke Alpas Hrvatska.
– Uvijek je lijepo biti u ovakvom, sportskom društvu. Došli smo do, kako bi Španjolci rekli, La Decime, desetka je tu, već deset godina smo zajedno. I tek kad to izgovorim, u glavi prevrtim cijelo to razdoblje, sjetim se kako je cijela priča krenula, ali i shvatim koliko smo svi u međuvremenu odrasli i ostarili. A opet, kad se okrenemo iza sebe, možemo svi zajedno biti ponosni. Ovaj turnir je pokazatelj koliko u Velikoj Gorici ima poduzetničkog duha, jer uspjeli smo ovdje objediniti cijelu Europu, iza nas su brojke za veliki respekt i moramo stvarno zahvaliti svim ljudima koji su sudjelovali u ovome tijekom godina. Svi volonteri, svi koji su bili uključeni, dali su u ovo dio sebe, i zato su svi oni i zaslužni što je ovaj turnir doživio ovako lijepu obljetnicu – rekao je Japec i dodao:
– Mi kao tvrtka partner u organizaciji pokazali smo da cijenimo i poštujemo svoj grad, ljude i djecu koji treniraju u svim našim klubovima, koja su i naši konzumenti. Društvena odgovornost je temelj zdravih međuljudskih odnosa i mislim da je zajedničko djelovanje u ovom smjeru kojim mi idemo primjer svim drugim kolektivima i tvrtkama koje žele poboljšati kvalitetu života u Velikoj Gorici. Nadam se da ćemo nastaviti u tom tonu i dalje, da ćemo ovaj turnir gurati prema uvijek istom cilju – objediniti djecu, mlade i roditelje iz svih dijelova Europe, ali i svijeta, da skupimo različite kulture ovdje u Velikoj Gorici, za koju bi rekao da je grad mojih snova.
Posljednji je riječ dobio Vlado Stepanić, glavni koordinator Alpas Cupa, čovjek za kojeg je u najavi rečeno kako “svake godine uzima godišnji odmor zbog ovog turnira”…
– Došli smo do prvog malog jubileja, do desete godine, a to nas ispunjava ponosom i zadovoljstvom. Iza nas je strašan posao, jako puno momčadi iz puno zemalja, a to nam je bila olakotna okolnost i u pripremi za ovaj turnir. Otežavajuće je bilo to što su pripreme tekle usporedno s velikim projektima i radovima u klubu. Bili smo prisiljeni odraditi sve potrebno za nastup u 3. HNL, što smo izveli zahvaljujući Gradu. Logično, na to se nadoveže i potreba da se uredi i ovaj naš društveni prostor, koji smo uredili uz puno muke i odricanja svih nas, ali i pomoći sponzora. I hvala im svima, bogatiji smo za jedan krasan prostor, u kojem ćemo se svi osjećati ugodno – kazao je uvodno Stepanić.
Nastavak je slijedio gotovo u jednom dahu.
– Je li to išlo na uštrb veličine i broja klubova na turniru? U odnosu na prošlu godinu, sigurno je. Lani je bilo i pet klubova iz Njemačke, no svi smo svjesni da su takve akcije vrlo skupe. Mahom je riječ o velikim europskim momčadima, koje imaju svoj rejting i način na koji se odazivaju na turnire, a to podrazumijeva sve ono što je nama ipak preskupo. Posegnuli smo za nešto skromnijom varijantom, ali i ovoga puta bit će tu 11 klubova iz šest europskih zemalja, iz Hrvatske, ali i Australije. Riječ je o našim ljudima, iseljenicima, i drago mi je što imaju želju i potrebu dovesti tu djecu u zemlju njihovih predaka. Njihov posjet Hrvatskoj trajat će osam dana, obići i Krapinu, i Plitvice… A mi ćemo se truditi da budu zadovoljni i u Kurilovcu, kao i svi naši gosti. I tako će biti sve dok bude snage i mogućnosti – istaknuo je Stepanić i zaključio:
– Uvijek nas je vodio motiv koji se vidi i na fotografiji koja je tu na zidu. Na njoj su djeca iz Dinama, Crvene zvezde i Širokog Brijega, svi se spontano međusobno druže, razgovaraju… To je i smisao, ti mostovi prijateljstva koje gradimo.
Bit će svega toga i ove godine, to je sigurno, počevši od subote u 10 sati, kad kreću prve utakmice. Finale je na rasporedu u nedjelju oko 20 sati.
Sport
Mraclin pronašao rješenje: Biljana naslijedio bivši trener Turopoljca
Novi trener seniorske momčadi NK Mraclina je 46-godišnji Milan Marinić, koji je deset mjeseci svoje trenerske karijere već proveo u našim krajevima. Posljednji posao bio mu je u Kloštru
Nakon što je Marko Biljan odlučio prihvatiti poziv ŽNK Gorice i napustiti klupu NK Mraclina, bilo je jasno da će uprava kluba imati jako težak zadatak pronaći adekvatnu zamjenu. To se i potvrdilo u smislu trajanja cijelog procesa, jer tek smo desetog dana srpnja doznali ime Biljanova nasljednika.
“Milan Marinić novi je trener seniorske momčadi NK Mraclin. U svojoj karijeri vodio je Trešnjevku, Turopoljac, Špansko, Top i Kloštar. Vjerujemo u odličnu suradnju koja će nam i u novoj sezoni donijeti mnogo veselja i odličnih utakmica. Milane, dobrodošao!”, objavili su iz kluba.
Vodstvo kluba razgovaralo je u međuvremenu s nekoliko potencijalnih kandidata, zavrtjelo se tu i nekoliko imena s velikogoričkog područja, ali na kraju je izbor pao na čovjeka koji dolazi sa strane, ali zna gdje dolazi! Marinić je, naime, rođen u Sisku, nogometno odrastao u zagrebačkoj Trešnjevci, a kao trener u našem je kraju već radio, u Turopoljcu iz Kuča bio je u sezoni 2020./21. Iz turopoljskog nogometa nakon tih deset mjeseci otišao je zbog poziva iz NK Španskog, a sad se vraća kroz klupu Mraclina, kao iskusni 46-godišnjak.
Sportski direktor Luka Cvetnić pronašao je novog trenera u Milanu Mariniću… Foto: NK Mraclin
Marinić će se vrlo brzo uvjeriti da je došao u neobično dobro posložen “selski” klub, ali i da na raspolaganju ima vrlo zanimljiv kadar. Velikih promjena u svlačionici ne bi trebalo biti, svi najvažniji igrači sretni su i zadovoljni na Grabi, pa će Milan Marinić morati “samo” nastaviti ono što je Biljan započeo na klupi našeg jedinog predstavnika u petom rangu natjecanja.
Pripreme počinju 28. srpnja, odmor se polako bliži kraju, a za očekivati je i poneko osvježenje u igračkom kadru…
Sport
Vratio se Čabi! ‘Sretan sam što sam opet na meni dragome mjestu’
Marijan Čabraja vratio se u Goricu nakon četiri i pol godine. Od početka priprema je s momčadi, a sad je potpisao ugovor do ljeta 2027. godine
Kad je tog ljeta 2018. godine prvi put došao u naš klub, Marijan Čabraja bio je klinac na početku svog puta. Bilo mu je nepunih 20, imao je iza sebe Dinamovu školu, a ispred sebe priliku u Gorici. Priliku koju je zgrabio već tamo oko šestog ili sedmoga kola te prve prvoligaške sezone. Kako je upao u prvih 11, tako je Čabi u prvih 11 i ostao…
U sljedeće dvije godine s Goricom je vodio europske bitke, kroz 80 utakmica zabio tri gola i podijelio osam asistencija, da bi u zimu 2021., u paketu s Darijem Špikićem, preselio u Dinamo. Nogometni put vodio ga je potom preko mađarskog Ferencvarosa, slovenske Olimpije i škotskog Hiberniana sve do Rijeke, njegova posljednjega kluba prije povratka kući.
Sedam godina nakon što je prvi put došao, naime, Marijan Čabraja i drugi put je postao igrač Gorice.
– Sretan sam što sam se vratio na meni jako drago mjesto, u grad i klub u kojem sam proveo jako lijepe dane svoje karijere. Nadam se da ću ponovno pomoći Gorici da ostvari što bolje rezultate i vjerujem da nas čeka dobra sezona – rekao je Čabi.
Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
Netom prije toga potpisao je dvogodišnji ugovor, i to nakon što je u prvoj fazi priprema uvjerio stručni stožer da je na dovoljno dobroj razini, unatoč pauzi od natjecateljskog nogometa. Ozljede su u velikoj mjeri usmjerile karijeru danas 27-godišnjeg lijevog beka, ali u Goricu se vraća potpuno spreman i odlučan da pokaže koliko vrijedi.
Odabrao je dres s brojem 19, što znači da će nositi isti broj kao i u prvom goričkom mandatu, pa preostaje jedino poželjeti mu da bude i jednako uspješno. Za početak, trebat će se izboriti za svoju poziciju, jer četvrtak je bio dan lijevih bekova, u ranijem terminu potpisao je i Elvir Duraković…
Priča iz kvarta
‘Ja sam spartanac Ivan. Skačem preko vatre, ronim u ledu, pužem kroz blato…’
Velikogoričanin Ivan Zvonar jedan je od pionira utrka s preprekama, fizički i mentalno iznimno zahtjevnog sporta koji u Hrvatskoj tek stječe svoju popularnost. U našem jutarnjem programu predstavio je sebe i svoj sport…
Skakanje preko vatre, ronjenje u ledenoj vodi i penjanje preko žičanih ograda samo je dio jednog običnog radnog dana Ivana Zvonara. Velikogorički Spartanac, kako se ljudi iz njegovog sporta nazivaju, gostovao je kod naše Gianne Kotroman u jutarnjem programu City radija i pojasnio što se to krije pod engleskim nazivom OCR, odnosno “Obstacle Course Racing”.
– Najjednostavnije rečeno, to su utrke s preprekama, drukčijeg naziva za to nemamo. Radi se o kombinaciji trčanja na stazi, od 100 metara pa sve do 50+ kilometara. Trči se s prirodnim ili umjetnim preprekama, od bodljikavih žica, iskopanog rova s blatom, gdje moramo puzati i do dvjestotinjak metara, preko penjanja po konopcima visokim po deset metara, plivanja u hladnoj vodi… – uvodi nas u priču Ivan Zvonar pa nastavlja:
– Glavni šef Spartana odlučio je napraviti format od stotinu metara s deset prepreka, s čim će se ovaj sport pojaviti u Los Angelesu 2028. godine. To bi bilo nešto slično onome što smo kao klinci gledali u showu “Nindža ratnici”. Tko najbrže stigne do gumba, on je pobjednik…
Postoje tu razne discipline, od onih “početničkih” do doslovno elitnih.
– Glavne discipline su sprint od 10 kilometara, u srednjoj kategoriji se prelazi 15 kilometara s najmanje 25 prepreka, a u kategoriji “beast” staza je duga najmanje 21 kilometar i ima najmanje 30 prepreka. Uz sve to, postoji i “ultra”, utrka na 50 kilometara s više od 40 prepreka. To još nisam probao, prvo se pripremam za srednju kategoriju… – kaže Ivan.
Počeo se ovim sportom baviti 2015. godine.
– Trčim već više od 20 godina, član sam Maraton kluba Velika Gorica, a trčao sam i za reprezentaciju u planinskom trčanju. Puno sportova sam prošao u životu, ali još u osnovnoj školi shvatio sam da mi trčanje ide najbolje, jer tad sam već pobjeđivao na školskim natjecanjima. Kroz nogomet, tenis i stolni tenis skužio sam da sam za individualni sport, a ova priča krenula je prije desetak godina… Na YouTubeu sam naišao na jedan zanimljiv video, pogledao kako funkcionira taj Spartan i rekao sam sebi: Ajmo probati! Brzo sam se zaljubio u taj sport, budući da je dinamičan, a i poseban je osjećaj svaki put kad pređeš prepreku. Čovjek se osjeća snažno, motivirano, ispunjeno pozitivnom energijom – priča Ivan, koji je vrlo brzo postao i prilično uspješan.
– Neću nikad zaboraviti, u drugoj Spartan utrci u životu trčao sam s najboljim Spartancem Petrom Žiškom rame uz rame, a na kraju sam bio treći. Iznenadio sam i samog sebe, tako da mi je žao što nisam ponio hrvatsku zastavu… Bila mi je čast natjecati se s ljudima kojima sam se vidio, gledao ih na YouTubeu, pogotovo kad su mi na kraju i čestitati, stisnuli ruku. Nevjerojatan osjećaj – prepričava Ivan i dodaje:
– Bio sam treći u Europi u sprintu, na natjecanju u Mađarskoj 2018. godine, nakon čega sam imao malo dužu stanku zbog nekih ozljeda. Sad se vraćam, u lipnju sam bio na utrci “Mountain Madness” i osvojio prvo mjesto, na stazi od osam kilometara sa 20 dosta teških prepreka. Planiram se vratiti dosta jako, sljedeće godine čak bih volio biti i prvak Hrvatske.
Jedan uspješan Spartanac, kaže, mora biti nekoliko sportaša u jednom čovjeku.
– Treninzi imaju tri segmenta, snagu, kondiciju i funkcionalne treninge. Kombiniramo teretanu, cross fit, street workout, trčanje u najvećoj mjeri… Pazim i na prehranu, jer bez toga ne ide. Jedem steakove, malo finije meso, sve što mi treba za regeneraciju, jer ipak treniram šest puta tjedno. U dane kad se utrka približava, malo smanjim taj volumen treninga, malo više odmaram, što je također dio cijelog procesa, jer organizam se mora i osvježiti.
Kad je Ivan Zvonar krenuo ovim sportom, te 2015. godine, u Hrvatskoj je malo tko i znao za ovaj sport. A u susjednom Mađarskoj se na utrkama okupljalo i po 10.000 natjecatelja! Prvi klubovi kod nas počeli su se osnivati tek prošle godine…
– U početku, kad sam se tek počeo baviti time, nitko mi nije pomagao jer nitko nije do kraja ni razumio što je to točno. Ljudi su mi se čak smijali kad bih znao trčati, pa se spustiti u stav za sklek i nastaviti puzati, mislili su da sam malo ćaknut, ali sve je to dio treninga. Tek od prošle godine se osnivaju klubovi u Hrvatskoj, a postoji i poligon u Kerestincu koji puno pomaže kod treninga – govori Ivan.
Trenira sam, bez trenera, brdske uvjete simulira u našem kraju, u Vukomeričkim goricama, ali svaka je utrka novo iznenađenje.
– Utrke budu najčešće u ski resortima, gdje su elevacije baš jake, a staze su svjesno napravljene tako da budu teške, uz ponešto ekstremnih uvjeta. Evo, na Mostecu u Ljubljani bila je utrka pod nazivom “Legionar”, na mjestu gdje se skaču skijaški skokovi. Popeli smo se na vrh i rekli su nam da se moramo spustiti dolje što brže. Jurili smo i do 90 na sat nizbrdo, kroz svu tu travu, pa kroz blato, preko zidova od dva metra, s balvanima od 20 kilograma na leđima, vreća s pijeskom, penjanja na užad, ponekad i gimnastičke karike, preko koji se moraš kretati desetak metara, otprilike kao Tarzan po lijanama… – nabraja Ivan i dodaje:
– Tijekom utrke svaka se prepreka mora proći i to označiti zvoncem. Ako to ne napraviš, slijedi kazna od 30 marinaca, što te jako usporava. Sve se snima kamerom i ako se utvrdi da si ih napravio 29, diskvalificiran si. To je taj spartanski moto, nema odustajanja, nema uzmaka… Na svakoj utrci prvih kilometar ili dva idu lakše prepreke, a kako utrka odmiče, to su prepreke teže. Na kraju zna biti vatra ispred samog cilja, to zna lijepo izgledati na fotkama.
Najčešće je na fotkama bez majice, ali ne zato da bi pokazao mišićavi torzo.
– Kod prelaženja prepreka često pucaju majice i zato je preporuka da se trči bez majice. Zato su sve slike bez majice – sa smiješkom kaže Zvonar.
Gianna ga je u njihovu radijskom druženju prozvala i “gorički Indiana Jones”.
– Ajde, ima nekih poveznica, pogotovo kad gledamo prvi film, u kojem Indiana Jones traži sveti gral, tako to nekako izgleda i kod nas. Jako je dinamično i zanimljivo, toliko da moraš potpisati da svaku utrku trčiš na vlastitu odgovornost, ali lako se zaljubiti u ovaj sport. Svatko tko voli adrenalin, tko misli da je psihički dovoljno jak, neka ode na stranicu ocr.hr i priključi nam se – pozvao je Ivan.
Planovi za nastavak njegova spartanskog puta već postoje.
– Pripremam se za utrku u Austriji u rujnu, natjecanje je opet u planinama, na Alpama, bit će jako teško, ali tu ću vidjeti gdje sam. I na čemu moram dodatno raditi. Nakon toga slijedi utrka u Pescari, u Italiji, koja će biti u listopadu – završio je velikogorički Spartanac.
Sport
Duraković potpisao: ‘Hvala na povjerenju, bit ćemo dobri ove sezone!’
Elvir Duraković novi je igrač HNK Gorice. Stigao je iz Sarajeva, no posljednju polusezonu odradio je na posudbi u Šibeniku, koji je postao ozbiljno goričko crpilište u ovom prijelaznom roku
Krenuo je iz rodnog Bugojna, nogometni put gradio preko Tuzle i Konjica, pa preko Sarajeva došao do Šibenika u proljetnom dijelu prošle sezone, pa ovog ljeta završio u – Velikoj Gorici! Ukratko, tako nekako izgleda nogometni CV novog igrača HNK Gorice Elvira Durakovića.
– Želio bih zahvaliti stručnom stožeru i upravi kluba na ukazanom povjerenju. Gorica je stabilan, dobro organiziran klub i vjerujem da ćemo ove sezone ostvariti dobre rezultate u HNL-u. Ovim putem pozdravljam i sve navijače Gorice koji će nam, vjerujem, biti podrška tijekom cijele sezone – rekao je Duraković nakon što je potpisao ugovor do ljeta 2027. godine.
Duraković je već četvrti igrač koji je ovog ljeta stigao iz Šibenika, no zapravo dolazi iz Sarajeva, koje ga je posudilo Šibenčanima. Dakle, trener Mario Carević nije ga vodio, ali ga je zato dobro upoznao. I procijenio da najbolji lijevi bek Premijer lige BiH iz sezone 2022./23. može biti dobro rješenje za lijevi bok.
Foto: Larisa Trošić/HNK Gorica
U nastupima za Šibenik pokazao je vrlo zanimljive kvalitete, njegov centaršut ponekad radi razliku, prema naprijed je jako koristan, a to bi posebno moglo doći do izražaja u Carevićevih 3-4-2-1, gdje bi Duraković držao lijevu stranu. Mogao bi imati i ozbiljnu konkurenciju, budući da se očekuje i potpis Marijana Čabraja, ali neće Carevića od viška zaboljeti glava…
Durakovića bismo u neslužbenom debiju mogli vidjeti već u subotu od 10 sati, kad Gorica u Čatežu igra pripremnu utakmicu protiv Širokog Brijega, kojeg vode naši Dean Klafurić i Damir Milanović.
Sport
Zlatko Petrac otišao iz NK Bune! ‘Ubila me ova sezona, moram misliti na zdravlje…’
Zlatko Petrac se povukao s funkcije tajnika NK Bune i tako napustio klub nakon dugog, dugog niza godina. U Buni su se emotivno oprostili od čovjeka koji je obilježio zadnja desetljeća breškog nogometa…
NK Buna bez Zlatka Petraca je kao Tito bez Jovanke. Kao Tango bez Casha. Kao Amer bez Rusa. Kao Butch Cassidy bez Sundance Kida. Ili, za novije generacije, kao Baka Prase bez Anje Bla…
Jednom rječju, nezamislivo!
Veličanstveni brk breškog nogometa uvijek je bio tu, čak i onda kad praktički nitko drugi nije želio biti tu. U klubu, uz klub, oko kluba. Bilo je i razdoblja kad je seniorski pogon stavljen u mirovanje, kad su se u Buni loptali samo klinci, pa je sve trebalo ponovno podići… Zlatko Petrac najuže je vezan uz sve te faze. Uključujući i ovu posljednju, s radnim nazivom “Povijest je ispisana”, jer Buna će sljedeće sezone prvi put u 45 godina klupske povijesti igrati u najvišem rangu županijskog nogometa.
I onda, kad se slavlje stišalo, kad su se dojmovi slegli, eto priopćenja iz kluba…
“Poštovani sportski djelatnici i prijatelji našeg kluba, u ime cijele ekipe NK Bune želimo izraziti iskrenu i duboku zahvalnost za izniman doprinos, predanost i dugogodišnji entuzijazam g. Zlatku Petracu koji je mnogo truda uložio u rad našeg kluba i koji se iz osobnih razloga povukao sa mjesta tajnika.
Njegova strast prema sportu, osobito prema nogometu, osjetila se u svakom trenutku – bilo da se radilo o strateškim odlukama u Upravi, podršci mladim igračima ili jednostavnom prisustvu koje je uvijek donosilo motivaciju i snagu.
Njegova odanost, vizija i ljubav prema klubu bili su i ostali temelj na kojem zajedno gradimo uspjehe i razvijamo našu sportsku zajednicu. Hvala još jednom što je dao primjer kako se ljubav prema sportu pretače u konkretna djela i rezultate. Nadamo se da ćemo i dalje moći računati na njegovu prisutnost, savjete i podršku, jer je znanje i iskustvo koje je stekao kroz rad u našem klubu neprocjenjivo”, stoji u priopćenju koje je potpisao predsjednik kluba Josip Jerleković.
Budući da ni slučajno ne spada u one koji će se bojati pitanja i skrivati od odgovora, naravno da se javio iz prve, sa sebi svojstvenim šarmom…
– Nemam kaj skrivati, nema ničega spornog u cijeloj priči. Jednostavno sam se psihički potrošio. Primijetio sam da sam postao jako nervozan, svadljiv, da lako planem, a to sve shvaćam kao posljedicu prošle sezone. Ubila me. Jako puno stresa, nervoze, tenzija… I shvatio sam da se zbog zdravlja moram maknuti od nogometa – kaže Petrac.
Zlatko je veseljak po definiciji, pun duha, uvijek spreman na zajebanciju, ali osjetilo se u glasu da je umoran.
– Nema govora o bilo kakvom neslaganju ili sukobu, Bože sačuvaj. Sve su to moji prijatelji, susjedi, sumještani, poznajemo se cijeli život i nema šanse da do toga dođe. Ponavljam, otišao sam iz kluba jer mislim da takav stres ne utječe dobro na moje zdravlje – govori Petrac.
Ovo “otišao iz kluba” točno je samo uvjetno, ali ipak točnije od onog “maknut ću se od nogometa”.
– Družit ćemo se mi normalno i dalje, uvijek sam tu za savjet, a dolazit ću i na utakmice. Uostalom, u nogometu ostajem i dalje kroz Brešku ligu, kao i u ulozi delegata, a klubu ću uvijek pomoći ako mogu. Međutim, tu su sad novi ljudi, ekipa domaćih ljudi koji su oduvijek oko kluba, jedina je razlika što su sad oni ti koji su preuzeli odgovornost – zaključuje Petrac.
Uskoro će i godišnji odmor, tlak će valjda doći u normalu, a od nogometa će se odmoriti. A onda mu se u nekom trenutku, nekako smo uvjereni, i vratiti…
Jer, NK Buna bez Zlatka Petraca… Nekako ne zvuči prirodno.
-
CityLIGHTSprije 4 danaEKSKLUZIVNA FOTO GALERIJA! Poznati redatelj odabrao Veliku Goricu za snimanje povijesnog spektakla!
-
Sportprije 2 danaČrnko: Ilija Karamatić bit će stopostotni vlasnik kluba, stadion ostaje Gradu!
-
Kulturaprije 4 danaIz “osmog marta” otišao u Pokupsko i stvorio svoju bajku o Turopolju
-
Sportprije 6 danaZbogom, dotrajali starče! Još samo jednom na ovom travnjaku…