Alkar Batur u sridu! Trica sa zvukom sirene za pobjedu u Sinju
Košarkaši Gorice pobijedili su Alkar u Sinju 74-73, u utakmici koja je odlučena na najdramatičniji mogući način, tricom Ivana Batura u posljednjoj sekundi! Goričani su tako teško i zasluženo došli do 12. pobjede u sezoni i prvoga mjesta na tablici
Prava drama odvijala se u dvorani u Sinju u petak navečer, drama kakvu je u stanju prirediti jedino – košarka. Odlučivale su stotinke sekunde, malo (ne)mirnije ruke na jednoj i drugoj strani, a u velikog junaka prometnuo se igrač Gorice Ivan Batur, koji je tricom sa zvukom sirene donio Gorici 12. pobjedu u 15 prvenstvenih utakmica, što je ujedno donijelo i prvo mjesto na tablici!
Mučila se Gorica u Sinju, protiv vrlo dobrog domaćina, praktički tijekom cijele utakmice. Vodio je Alkar u drugoj četvrtini i 11 razlike, Goričani su na trenutke izgledali kao da su miljama daleko od svog pretpoznatljivog ritma, pa su i na poluvrijeme otišli s devet koševa minusa. I sa samo 24 ubačena poena?! U nastavku su se ipak brzo vratili u egal, a serijom 14-1 i poveli 43-42 u 28. minuti.
A onda je krenula posljednja četvrtina… Dva sinjska Amerikanca, Echols i Varance, gurali su domaćina, a Gorica je držala ritam i ostajala u egalu sve do završnice. Minutu i pol prije kraja Varance je tricom odveo Alkar na tri razlike, Maj Kovačevič uzvratio je istom mjerom, a minutu prije kraja opet je Alkar ubacio tricu, Kučan je vratio plus tri za domaćina.
Mate Kalajžić je košem i dodatnim bacanjem opet vratio stvari na početak, za novo vodstvo Alkara pogodio je Echols, a Marko Baković zatim je promašio oba bacanja. Varance je 15 sekundi prije kraja možda mogao i sve riješiti, no zabio je samo jedno bacanje, povisio na tri razlike, da bi Kalajžić koju sekundu poslije ubacio oba. Na tri razlike mogao je pet sekundi prije kraja vratiti Echols, no i on je ubacio samo jedno bacanje i ostalo je 73-71.
U posljednjim sekundama Mate Kalajžić je dodao, a Ivan Batur pogodio tricu za pobjedu
Srećom, ovo je sport u kojem je i pet sekundi dovoljno za velike stvari, a upravo to se i dogodilo u ovom slučaju. Kalajžić je povukao loptu, dao za Ivana Batura, igrača kojem šut inače nije najjače oružje, no iskusni Zadranin ovoga puta je pogodio! U trenutku kad je lopta prolazila kroz mrežicu začula se sirena koja označava kraj utakmice, a ovoga puta označila je i početak velikog slavlja Goričana. Svi su skočili na junaka Batura, kojem je to bila prva i jedina trica na utakmici.
– Ponekad treba imati i malo sreće da bi se došlo do pobjede – priznao je Batur kad se slavlje stišalo.
– Po tko zna koji put pokazalo se da je jako teško gostovati u Sinju, ali na kraju možemo biti zadovoljni. Nosimo bodove kuće i okrećemo se sljedećim utakmicama – dodao je junak utakmice.
Umjesto bolesnog trenera Josipa Sesara i ovu je utakmicu vodio njegov pomoćnik Bože Radoš, no Gorica je zadržala svoju karakteristiku da se poeni ravnomjerno raspoređuju. Mate Kalajžić ubacio je 12 uz pet asista, po 11 su dodali Mazalin, Batur (sedam asista i četiri skoka) i Mašić, a Krešimir Ljubičić otišao je do double-double učinka s po deset koševa i skokova.
– Sve što smo promašili u prvom poluvremenu vratilo nam se tim zadnjim šutem. Rasplet je najsretniji mogući po nas, sretni smo zbog pobjede protiv vrlo neugodnog Alkara. Zanimljiva, prava natjecateljska utakmica, a svojim igračima čestitam na prikazanom u drugom poluvremenu – govorio je trener Bože Radoš.
Na blagdan Tijelova, u četvrtak 4. lipnja, na igralištu NK Dinama Hidrel u Novom Čiču, igra se memorijalni nogometni turnir u spomen na jednu od legendi kluba Franju Milanščaka-Giru. Organizatori su obitelj Milanščak i Dinamo Hidrel. Igraju dječaci rođeni 2013. i mlađi (mlađi pioniri) a sudjeluju HAŠK 1903 iz Zagreba, Ban Jelačić Vukovina, Polet Buševec, Gradići, Velika Mlaka, Stupnik, Mladost Buzin i Vatrogasac Kobilić. Turnir starta u 9 sati a finale je na rasporedu u 19. Turnire su minule tri godine osvajali Jelačić Vukovina, Kurilovec i Jarun.
Foto: Mato Paviša
Foto: Mato Paviša
Tko je bio Franjo Milanščak-Gira? Pisali smo već o tome ali vrijedi ponoviti zbog novih mladih nogometaša koji su tu i još dolaze pa i nas starijih da ne zaboravimo. Rođen je 1955. godine, starosjedilac je Novog Čiča a iznenada je preminuo puno prerano 2017. kad je navršio samo 62. godine. Čitav život posvetio je Dinamu Novo Čiče kao igrač, trener, član Uprave, domar. Osim obitelji, najviše je volio nogomet a pamtimo ga i kao velikog navijača Radnika još u Kolarevoj U Velikoj Gorici.
Posebno se mora istaknuti da je Gira bio standardni igrač najbolje generacije Dinama Novo Čiče kroz povijest koja traje već 78 godina (osnovan 1948. godine). Danas zvuči gotovo nevjerojatno, tada 80-ih prošlog stoljeća igrali su uglavnom domaći dečki pojačani velikogoričkim legendama Željkom Plepelićem-Belim, Stjepanom Mesarićem-Čapom, kasnije i nogometnim gospodinom Krunom Zaloker… Ukratko, tri godine a tri ranga gore! Gira i ostali domaći boemi (vidi fotografiju, jedanaestorica više nije s nama)! Sve uz podršku supruge Dubravke (bila je i dopisnica Sportskih novosti) čiji je otac Ivan Palle također bio uspješan trener Dinama Novo Čiče.
Foto: Mato Paviša
Franjo je iza sebe ostavio sinove nogometaše Marijana i Miru koji su također ostavili dubok trag u Dinamu Čiče, danas je već i unuk Fran sa 16 godina standardni član prve momčadi. Unuka Marina igra u ženskoj HNK Gorici i planira upisati tečaj za trenericu a najmlađi Jan “špana” za “Prstiće” kluba iz Novog Čiča. Jedinstveno, zar nije?
8.6.2023. Novo Čiče – 1. memorijal Franjo Milanščak-Gira. Foto: Mato Paviša/Cityportal.hr
Derbi začelja između Mladosti i Turopolja riješili su gosti u svoju korist, iako su polovicu drugog poluvremena igrali s igračem manje. Turopolje je bolje otvorilo utakmicu, činilo se kao da igraju na domaćem terenu, a brzim akcijama su stavljali domaće pred velika iskušenja.
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gosti su došli u vodstvo u 26. minuti golom Luke Zdunića, lagano plasirana lopta prevarila je vratara domaćih i lopta je u bližem kutu zatresla mrežu. Mladost do kraja prvog poluvremena nije uspjela izjednačiti, a zbog ozljede igru je napustio pouzdani Gabriel Ćurić.
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Početak drugog poluvremena domaća momčad je izvršila dodatni pritisak na vrata gostiju, ali iz dvije-tri prigode nisu uspjeli doći do pogotka. Isključenje Mateja Karlovića u 63. minuti bilo je dodatno opterećenje za obranu Turopolja i Mladost je izjednačila golom Leona Đurašina u 69. minuti.
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Gosti su nakon toga pojačali obranu i u napadu ostavili samo Antonia Lozića, koji je brzu i sjajno izgrađenu akciju u 77. minuti majstorski završio i s desne strane prizemno pogodio suprotni donji kut za – 1:2!
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Obrezina, 31.05.2026. Jedinstvena 1.ŽNL-29.kolo: NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2. Foto: David Jolić/cityportal.hr
Mladost (29 10 3 16 45:66 33) je s 33 boda na 14. mjestu prvenstvene ljestvice, a Turopolje (29 9 7 13 47:58 34) je s 34 boda na 13. mjestu.
Galerija fotografija
Jedinstvena 1.ŽNL NSZŽ, 29. kolo
NK Mladost Obrezina – NK Turopolje 1:2 (0:1)
Obrezina. Stadion: ŠRC Obrezina. Gledatelja: 60. Nedjelja, 31.05.2026., 18 sati. Sudac: Ivan Marinčević (Mičevec). Pomoćni suci: Marko Vuković (Zelina) i Ivan Žakman (Sveti Ivan Zelina). Delegat: Dario Baričević (Nova Kapela). Strijelci: 0:1 – Zdunić (26), 1:1 – Đurašin (69), 1:2 – Lozić (77) .
Rapsodija za kraj! Ovo je način kako se oprostiti od posebne sezone…
Nogometaši Kurilovca zaključili su sezonu u 3. NL Centar visokom pobjedom 6-2 protiv Prečkog, čime su prvenstvo okončali na devetome mjestu. Prvi klupski “topnik” je s 15 golova Luka Sedlaček, treći strijelac lige
Teška i sparna subota već je počela ulaziti u svoju posljednju fazu kad su, od 18 sati, na Udarniku nogometaši Kurilovca krenuli u svoj završni boj što se tiče ove sezone u 3. NL Centar. Posebna je sezona iza nas što se tiče NK Kurilovca, u Kupu Hrvatske ispisana je klupska povijest, ali istovremeno je tu postajala i nešto tamnija strana medalje, u obliku nešto skromnijih rezultata u proljetnom dijelu sezone. Posljednje kolo bilo je prilika da dojam na kraju bude gotovo pa potpuno pozitivan, a ta je prilika i iskorištena…
Na kurilovečko nogometno zdanje stigli su gosti iz Zagreba, nogometaši Prečkog, a Kurilovčani su od prve minute krenuli kao gladni lavovi. Nakon što je nažalost već u sedmoj minuti morao izaći Elijah Chikwado, povratnik nakon ozljede, krenula je serija puno ljepših trenutaka. Prvog u nizu potpisao je Antonio Novak u 13. minuti, golom za 1-0 domaćina.
Već pet minuta poslije pogodio je i Mateo Pršir, a do poluvremena je Prečko potpuno “razmontirano”. Drugim golom Novaka Kurilovčani su u 36. minuti poveli 3-0, a poker lopti u gostujućoj mreži zaključio je Luka Sedlaček.
Pokušao je trener Prečkog s promjenama na poluvremenu, ali već u prvoj minuti nastvka Kurilovec vodi 5-0! Ponovno je pogodio Pršir, ali ovoga puta David, drugi brat. Ogromnih i pomalo teniskih 6-0 postavio je Jakov Caganić golom u 62. minuti, a onda su konačno do daha došli i indisponirani Zagrepčani. Na 6-1 smanjili su iz penala preko Madunića u 66. minuti, a na konačnih 6-2 preko Ožanića u 70.
Kurilovec je tako sezonu završio na devetome mjestu, što nikoga u klubu ni među kibicima neće oduševiti, ali dvije vezane pobjede u zadnja dva kola ipak su uljepšale dojam.
‘Djeca su danas drukčija nego što su bila… Ali ova naša su prvaci države!
Ivica Herceg, posljednjih 40 godina profesor Tjelesne i zdravstvene kulture u velikogoričkoj OŠ Eugena Kvaternika gostovao je u novom nastavku serijala “Sport Zagrebačke županije”…
Godinama mi graničar nije bio posebno zanimljiv. Igrao se u nižim razredima, moj fokus bio je na nekim drugim sportovima, ali danas obožavam graničar! Obožavam trenirati djecu, voditi utakmice, smišljati taktiku i štosove koji bi nam pomažu da budemo bolji…
Ivica Herceg, profesor tjelesne i zdravstvene kulture u OŠ Eugena Kvaternika, tim riječima opisuje sport koji je već polako postao i zaštitni znak Velike Gorice.
– Otkad je školski sportski savez uspostavio natjecanja u graničaru, otkad se on igra u našem gradu, svake godine smo baš mi bili prvaci grada. Nekoliko puta smo imali i zapažene rezultate na poluzavršnici, a sudjelovali smo i na Sportskim igrama mladih, gdje smo već stvarno prepoznatljivi. Događa se da ljudi, čim nas vide, kažu: “Uh, evo opet Goričana i njihovog profe”, ha, ha – kaže profesor.
Najveći uspjeh dogodio se baš ove godine, jer ekipa OŠ Eugena Kvaternika plasirala se na državnu završnicu u Vinkovcima, gdje e osvojila titulu prvaka Hrvatske! Nekoliko dana prije odlaska na istok Hrvatske razgovarali smo s profesorom Hercegom i o graničaru i o svemu drugome…
– Budući da vodim univerzalnu sportsku školu za učenike nižih razreda, kad je uvedeno natjecanje u graničaru za učenike do četvrtog razreda, primio sam se toga. Sve više smo ga igrali i kako je vrijeme odmicalo, uvidio sam da je to jedan izuzetno dinamičan i kompleksan sport. Što se više njime baviš, vidiš koliko si malo znao i koliko možeš naučiti. Pripremamo dvije stvari i za državno natjecanje, jer vidio sam neku novu foru u taktici kroz koju možemo dodatno napredovati.
Graničar se nekad igrao “na ispadanje”, pa bi izbačen bio onaj koga lopta pogodi.
– Više nije tako. Pravila su nova, igra se na bodove, do 15 osvojenih poena ili do 15 minuta, na dva dobivena seta. Osam igrača je u polju, igraju po četiri djevojčice i dječaka, pri čemu na granici u jednom setu bude dječak, a u drugom djevojčica – objašnjava profesor i dodaje:
– Prije 20-ak godina postojala je ideja da se graničar proglasi hrvatskim nacionalnim sportom. Postojala su pravila koja su vezana uz odbojkaški teren, kojem bi se “odrezali” korneri, pa bi to ispalo kao nekakav trapez, ali ne znam gdje je zapelo s tim. Sad je to školski sport i čini mi se da napreduje iz godine u godinu.
Naravno da svaki uspjeh naše djece veseli, pogotovo kad se radi o bavljenju sportom, jer legendarni gorički profesor idealan je izbor za analizu stanja nacije, koja kaže da je takve uspjehe sve teže postizati.
Drugim riječima, u usporedbi s nekim prošlim vremenima, biti profesor tjelesne i zdravstvene kulture danas je…
– Još uvijek lijepo, ali puno teže! Kad sam izabrao ovaj posao, sam sebi sam rekao: “Izabrao si to i sad izvoli, radi!” Unatoč tome, moram reći da je danas teže, pogotovo kad pričamo odgojnom dijelu, o odnosima između učenika, odnosima s roditeljima… Što se tiče samog posla, odnosno nastave, obrazovnog dijela, i dalje se s tim dobro nosim – kaže profesor.
Ivica Herceg je Petrinjac, ali već 40 godina njegova adresa je velikogorička. Bile su mu 24 godine kad je 1986. došao na razgovor za posao i – ostao.
– Trebalo mi je malo vremena da polovim sve što je bilo potrebno, pogotovo zato što su tad to bila djeca mlađa samo desetak godina od mene. Morao sam malo ispratiti odnose među učenicima, kako to ukomponirati… U hodu sam se privikavao, tražio svoj način, ali vrlo brzo sam si sve posložio i to je krenulo – prepričava profesor kojeg opisuju kao “štrebera”.
Svaki njegov sat je pomno isplaniran, do u sekundu, kao da svaki dan pokušava položiti ispit na fakultetu.
– Jesam, malo sam štreberski tip profesora tjelesnog, ali to je moj način. Na prvo mjesto stavljam odgoj, pogotovo u ova nova vremena, ali važno je i obrazovanje, odnosno da djeca odu sa tog sata s nekakvim motoričkim informacijama koje neće moći pokupiti negdje drugdje. Kažu da sam zahtjevan profesor, kažu da sam i strog, što mogu prihvatiti ako to znači da tražim od djece da rade, da inzistiram da kod mene steknu neke radne navike. I zato i danas tako radim.
On se, dakle, nije puno mijenjao, ali zato su se drastično promijenila djeca.
– Gledajući njihovo tjelesno stanje, sitacija je danas jako loša. Mi smo nekoliko puta smanjivali norme u atletici po kojima smo ocjenjivali djecu, a opet ne postižemo rezultate koje smo imali nekad. Radi se o kriterijima koji su za 10-15 sekundi niži, ali ni to većina ne može pratiti. Jako je puno djece koja su izvan sporta, mobiteli i sva ta “pomagala” postali su veliko zlo, teško ih je otrgnuti od toga i u obiteljskom okruženju, a kamoli nama u školi – ističe prof. Herceg.
Oduvijek se u OŠ Eugena Kvaternika trče “dva kruga”, iz generacije u generaciju znaku su se rekordi na stazi dugoj 800 metara…
– Devedesetih si peticu dobio ako istrčiš 2:35, a sad je petica u osmim razredima 3:00! – šokirao je profesor konkretnim brojkama.
– Ublaženo je sve, ali jako je malo koji postižu rezultate za odličnu ocjenu. Nažalost, kod mnoge djece pri ulasku u pubertet, pogotovo kod djevojčica, interes za tjelesni baš drastično pada. Izmišljaju se raznorazni razlozi da se ne vježba, neusporedivo s nekim ranijim vremenima.
Profesori možda tjelesnog nemaju preveliku moć kroz dva školska sata tjedno, ali pomaci se i tu mogu napraviti.
– U ta dva sata može se i puno i malo. Puno se može napraviti pogotovo kod djece koja se ne bave sportom. Ponavljam, bitno mi je stvoriti naviku, da dijete postane svjesno potrebe za tjelesnom aktivnošću i da krene. Naravno, dva sata tjedno je premalo za nekakve bitne pomake, ali može se stvoriti navika da dijete i nakon osnovne škole ima volju i želju barem rekreativno se baviti nekim oblikom sporta. Jednako važno mi je uvijek bilo i usmjeriti djecu u sport, prepoznati talent, pozvati roditelja i uputiti ih gdje uključiti dijete To i danas smatram svojim glavnim poslom, usmjeriti djecu i zainteresirati ih za bavljenje sportom – ističe profesor Herceg, priznajući opet da je to teže nego ranije.
– Prije tridesetak godina nije bilo ni tako velikog izbora. Djevojčice su sve više u plesnim klubovima, dječaci sve više naginju borilačkim sportovima, mijenja se trend. Oduvijek vodim djecu na sva školska natjecanja, bili smo deset godina zaredom na državnom u odbojci, imali smo kontinuitet u košarci, u krosu… Ali ranije su se djeca borila da uđu u školsku ekipu, a danas ih moraš loviti da bi uopće skupio ekipu za nekakvo natjecanje. I traje to već desetak godina… – rekao je profesor.