Sport

‘Ako smo mogli slaviti u Splitu, Osijeku i Rijeci, možemo i u Maksimiru’

Ovo će mi biti 99. uzastopna prvenstvena utakmica na golu Gorice i to je stvarno velika stvar. Gotovo je nevjerojatno da sam bio na 99 sastanaka prije utakmice, da je 99 puta moje ime bilo na papiru…, kaže “vječni” golman Gorice Kristijan Kahlina uoči Dinama

Objavljeno

prije 7 godina

15. svibnja 2019.

Objavio/la

Marko Vidalina

Da postoji oklada “tko će biti najzaposleniji čovjek na teren” u današnjem ogledu Gorice i Dinama, vjerojatno bi lovu bilo pametno uložiti na njega. Na Kristijana Kahlinu. Golman Gorice, ponajbolji golman HNL-a, neće se prehladiti između 18 i 19.45 sati, to je sasvim sigurno. S druge strane bit će europski Dinamo, prvak, kojeg je dodatno motivirala “nula” s Rijekom u prošlom kolu. Natjerat će Nenad Bjelica svoje igrače na juriš, ali neće u svemu tome ni Gorica šutjeti i gledati.

– Što očekujem? Prije svega, da ćemo imati dobru atmosferu u svlačionici, da ćemo izaći na teren borbeno, s vjerom u pobjedu. Da, baš tako, prije svega u pobjedu. Kao što smo vjerovali i prije nego što smo išli na Poljud, Rujevicu ili Gradski vrt. Ne znam zašto ne bismo mogli skinuti još jednog velikog protivnika u gostima – pita se Kahlina, svjestan da je pred njim i njegovim suigračima posao koji će mnogi nazvati nemogućom misijom.

Iako, gledajući prethodna tri međusobna ogleda Gorice i Dinama, teško se oteti dojmu da je praktički svaki put naš sastav mogao izvući nešto više. Pogotovo u posljednje dvije, maksimirskih 0-1 i goričkih 1-2…

– Dinamo ove sezone još nema poraz na Maksimiru, ali ja mislim da se neke karte mogu okrenuti i na našu stranu. S takvim stavom ćemo i istrčati na Maksimir. Naravno da će biti teško, no gledamo na ovu utakmicu kao i na svaku drugu – govori Kahlina.

Sumnjali su mnogi u njega na početku sezone, nisu vjerovali da je rješenje za prvoligaške izazove, dovodili su mu i konkurenciju, ali Kale, kako ga zovu suigrači, nije tip koji će odustati, ustuknuti, povući se…

– Taj neće loše braniti. Nikad! Da vidiš samo kako čovjek radi, koliko trenira, to je nevjerojatno – govorio nam je ovih dana jedan njegov suigrač, oduševljen najstandardnijim igračem u njihovoj svlačionici, ali i puno, puno šire.

Kahlina će, naime, u srijedu poslijepodne 99. put zaredom stajati na golu Gorice u prvenstvenoj utakmici. Otkad je došao, bilo je to u jesen 2017. godine, bila u pitanju druga ili prva liga, uoči svake utakmice sigurno je samo da sve počinje od Kahline.

– Je, ovo mi je 99. prvenstvena utakmica za Goricu u nizu otkad sam došao. Specifična je to situacija. Kad si sve izvrtim u glavi, shvatim da sam bio na 99 sastanaka prije utakmice, da je na papiru s početnom postavom 99 puta bilo moje ime… To je velika stvar, daj Bože da ovu 99. proslavimo pobjedom – poželio je Kristijan.

Stotinu utakmica u dresu Gorice već je odradio, sad Kahlina lovi stotu uzastopnu prvenstvenu… Foto: Matija Habljak/PIXSELL

Spreman je Kahlina bio za svaku od dosadašnjih 98, bit će i za ovu. Kao i za onu u nedjelju protiv Osijeka. Jedna po jedne, stepenica po stepenica… To uporno ponavljaju iz goričkog tabora.

– Posebna utakmica? Pa dobro, bio sam i igrač Dinama, prošao cijelu njihovu školu, ali igrali smo već s njima, ne bih baš rekao da je posebna. Ona stota, protiv Osijeka, možda će biti posebnija, ipak je to veliki broj… Na početku sezone nisam mogao ni sanjati da ću skupiti ovoliko utakmica, ali već sam naučio koncetrirati se uvijek samo na prvu sljedeću utakmicu. Sad je to Dinamo – kaže Kale.

Ovo je definitivno najbolja sezona u njegovu životu. Sezona dokazivanja u prvoj ligi, sezona konačne potvrde, u kojoj je bio i blizu odlasku ove zime, no ipak je ostao doma. Pa je centralni događaj njegove zime ostalo ono spektakularno osvajanje Kutije šibica, na kojoj je vodio momčad jednako kao što u ostatku sezone vodi svoju Goricu.

– Ova grupa je toliko jaka zato što imamo jako puno igrača koji si u svakom trenutku u svlačionici pomažu međusobno. Uz trenerove naputke što tko mora raditi, i među sobom puno razgovaramo, pokušavamo biti što bolji. Slično je bilo i na toj Kutiji šibica, jer moraš znati što su bolje i lošije strane tvoga suigrača, kako sakriti te mane. Velika je stvar za nas to što puno pričamo. I na poluvremenu, i prije utakmice… Zato imamo takve rezultate – uvjeren je Kahlina, koji ne razmišlja previše o bilo kakvom “clean sheetu” u Maksimiru.

– Lako je za čistu mrežu, važno je da mi pobijedimo. Ili izvučemo bod. Pa neka onda bude i bod i čista mreža… No cilj su tri boda – zaključio je Kahlina sa smiješkom.

Povezane teme:dinamo HNK GORICA kristijan kahlina

Sport

Nek’ se zna: Rukometno evanđelje po Mateju u pobjedi za povijest…

Rukometaši Gorice ispisali su povijest pobjedom 38-31 protiv našičkog Nexea, a do nje su došli zahvaljujući ogromnoj borbenosti, vlastitoj kvaliteti, ali i zahvaljujući uspješnim vizijama svoga trenera…

Objavljeno

prije 3 sata

14. veljače 2026.

Objavio/la

Marko Vidalina

Nakon što je neko vrijeme bio igračka, rukomet je ovog petka na parketu velikogoričke Gradske dvorane ponovno postao – igra! Predivna, prekrasna, najljepša…

Kretala je Liga za prvaka u našoj “premijerki”, a za početak je zakazan sudar Gorice i Nexea. Sudar u kojem je u svim dosadašnjim prilikama pobjednik bio isti, u kojem su Našičani više ili manje jednostavno dolazili do bodova protiv Goričana, pa i nije bilo neobično čuti kako jedan tata ispred svojim klincima uoči utakmice govori:

– Dečki, idemo navijati, ali samo da vam kažem… Gorica će nam danas vjerojatno izgubiti, nemojte se iznenaditi ako bude tako.

Međutim, društvo u crnom, koje je na parketu odrađivalo posljednje sekvence zagrijavanja, imalo je nešto drukčije planove. Oni su baš za ovaj petak 13. isplanirali ispisati povijest…

Dobro, nije baš tako izgledalo u samom početku. Zapravo, ni blizu. Našičani su nakon nepunih osam minuta imali vodstvo 6-0 i sve je upućivalo na to da ćemo i ovoga puta gledati “laganicu” u izvedbi gostujućih zvijezda. Tin Lučin vratio se u klub s europskom broncom oko vrata, legendarni Manuel Štrlek ni u 37. godini nije izgubio ništa od svoje čarolije, a čuli ste možda i za imena kao što su Krešimir Kozina, Leon Vučko, braća Moslavac, braća Cenić… I doista je u tim trenucima izgledalo da će cijelo to društvo imati još jedan običan dan u uredu.

A opet, dečki u crnom nisu odustajali…

Goričani su imali plan i ideju kako igrati protiv Nexea, a od tog plana nisu odstupali ni nakon tog očajnog početka. Trener Matej Mišković pripremao je igru sedam na šest, tu je vidio svoju šansu, a igrači su mu pružili ruku na sve moguće načine. I počeli prvo topiti našičku prednost, koja se vrlo brzo i definitivno istopila, pa smo na predah otišli s tijesnih 20-19 u korist favorita iz Našica.

I sa šansom koja se ukazala. Ceki i prijatelji ozbiljno su to shvatili, neke stvari dodatno im je trener Mišković pojasnio tijekom odmora, pri čemu je jedno nedvojbeno jasno: što god im je rekao, dobro im je rekao!

Grubišić je zabio osam golova, a Karaula, Lopac, Neralić i Ceković po šest… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Goričani su, naime, u nastavak utakmice istrčali u formi gladnih lavova. Svjesni da su primili previše golova u prvom poluvremenu, ali i s osjećajem da se na drugoj strani parketa može zabijati. Pogotovo u ovom formatu, kad tih sedam na šest toliko dobro funkcionira. I na tom valu gorički rukometaši su zajahali, odlučni u namjeri da ne bude kurs do samoga kraja.

Posljedično, par stotina ljudi okupljenih na tribinicama naše dvoranice dočekalo je i prvo vodstvo Gorice, dogodilo se to kod 25-24, nakon čega se naši rukometni junaci više nisu osvrtali. Nisu čak ni pogledali u retrovizor, jer plan je bio samo kako dovršiti senzacionalan posao na petak 13. A plan je, naravno, ostao isti. Sedam na šest, sedam na šest, sedam na šest… Guraj dokle ide, riskiraj koliko god treba, pritom daj i posljednji atom snage.

Energija koja se u tih posljednjih 20-ak minuta rodila među igračima u crnom kao epidemija se proširila i na tribine, na kojima je vladala nada, ali i strepnja. Domaći navijači, nenaviknuti na ovakve pobjede, bili su na rubu sjedalica sve do same završnice, a u gostujućem taboru nervozno su pogledavali u brojke na semaforu. Činio je to i Vedran Zrnić, sportski direktor Nexea, u šoku je razvoj događanja pratio i Goran Šprem, smješten odmah do njega, ali i oni su u nekom trenutku shvatili da ovdje više nema povratka.

I da je Gorica ove večeri zaslužila napraviti nešto ovako veliko!

Ovoga puta, ni manje ni više, fenomenalni su bili – svi! Jakov Neralić sjajno je otvorio utakmicu, brzo su mu se pridružila i dva Marka, mladi Grubišić i iskusni Karaula, na obje strane terena svoje su dali vječni kapetan Hrvoje Ceković i borbeni Rok Malin, na crti su u paru radili Ante Lasan i Vid Starčević, a svima njima u nastavku su se pridružili opasni i efikasni Andro Lopac, čvrsti i zarazno borbeni Bruno Mlakar, da bi kapetana u završnici fantastično odmijenio Maksimilijan Jurić… Uz sve to, golman Marin Sorić imao je jedan od svojih dobrih dana, sa “samo” sedam obrana, ali sedam pravovremenih i silno važnih obrana.

A na čelu te kolone, ponosan i ispunjen nakon svega, trener Matej Mišković. Čovjek koji je imao ideju, koji je znao što želi, ali i kako svoje vizije prenijeti na igrače. Da, oni su ti koji su odradili posao na terenu, oni su jednom Nexeu utrpali nevjerojatnih 37 golova, oni su u posljednje 52 minuta bili bolji od takvog protivnika za suludih 13 razlike (?!), ali ovu pobjedu slobodno možemo označiti i kao – njegovu! Matej Mišković održao je ovom prilikom rukometno predavanje općem auditoriju, ispisao neku vrstu rukometnog evanđelja po Mateju i ostvario vjerojatno najveću, najdražu i najvažniju pobjedu u trenerskoj karijeri.

Prošla sezona i za njega i za klub bila je traumatična, Liga za prvaka pobjegla je u nevjerojatnom raspletu, ali Matej Mišković zadržao je mir. I vjeru u ono što radi. Jednako kao i ljudi iz kluba, koji nisu ni razmišljali o bilo kojoj drugoj opciji osim novog pokušaja. Ove sezone, ispalo je tako, sve se okrenulo na pravu stranu, gorički rukomet završio je tamo gdje mu je mjesto, tamo gdje je zaslužio biti, a otvaranje je prošlo kao iz najljepših snova.

Još jedna igra, još boda dva, prva je Gorica, ša-la-la-la, pjevali su na kraju naši rukometaši… Foto: David Jolić/cityportal.hr

Završilo je tako zbog rada, zbog truda, zbog angažmana, zbog kvalitete koja je definitivno prisutna u ovom rosteru. I, možda i najviše zato, zbog zajedništva. Način na koji su dečki proslavljali svaki gol, svaku dobru obranu, način na koji su proslavili ovu pobjedu, zagrljeni i raspjevani, zapravo nudi odgovor na pitanje kako se dogodilo nešto ovakvo. Nešto što se nikad ranije nije dogodilo.

Važna je ovo pobjeda za građenje samopouzdanja, za rušenje barijera, ali i za sve što slijedi. Goričani žele biti u četiri najbolje momčadi u državi, žele izboriti novi plasman u europska natjecanja, a ova će dva boda potencijalno biti izuzetno važna u toj borbi. Dva boda osvojena protiv medaljaša i legendi, dva boda koja je malotko mogao očekivati. Pogotovo na ovakav način…

– Tata, što nisi ti rekao da će Gorica izgubiti? A mi ih pobijedili sedam razlike… – sletjelo je pitanje na izlasku iz dvorane, odmah nakon fotkanja s Tinom Lučinom.

Čovjek se pokušao izvući, tražio je objašnjenja, ali naprasno je prekinut…

– Znaš, sad kad dođemo doma, igrat ćemo rukomet. Ja ću biti Marin Sorić – odredio se stariji klinac.

– A ja ću biti Tin Luč… Ne, ne, bit ću onaj naš broj 2. E da, Hrvoje Ceković, taj ću biti – dodao je mlađi.

Odgovora na to više nije bilo. Samo smiješak od uha do uha. Jer, to je valjda i poanta…

Nastavite čitati

Sport

FOTO Vatrogasac iz Kobilića odradio prvi tjedan priprema za proljetni dio sezone 2026.

Objavljeno

prije 9 sati

14. veljače 2026.

Objavio/la

David Jolić

Nogometni klub Vatrogasac iz Kobilića, član Druge županijske lige Istok, počeo je s pripremama za nastavak prvenstva, za proljetni dio natjecanja, u prošli ponedjeljak, 09. veljače 2026. Prema riječima trenera Kristijana Goluba, na prvom okupljanju pojavilo se 16 igrača, ostali su opravdano izostali zbog poslovnih odnosno privatnih obaveza. Planom priprema predviđena su tri treninga tjedno.