Poveži se s nama

Vijesti

24 godine od oslobođenja Topuskog

153. brigada HV Velika Gorica započela je borbeno djelovanje 4.8.1995. u ranu zoru u 05:30 sati na pokupskom pravcu

Objavljeno

Osnovna zadaća svih svih snaga HV i MUP-a u vojno redarstvenoj operaciji Oluja, u zoni odgovornosti Zbornog područja Zagreb bila je odbaciti neprijateljsko topništvo što dalje i onemogućiti njihovodjelovanje po Sisku, Kutini, Ivanić Gradu i Zagrebu.

Prema tim gradovima neprijatelj je usmjerio oko 150 topničkih cijevi kalibra od 105 mm naviše. Stoga je zadatak bio prvenstveno neutralizirati neprijateljsko topništvo jer je neprijatelj bio svjestan da se ne može oduprijeti našoj vojnoj sili, ali je bio spreman na odmazdu, djelujući topništvom po našim gradovima, civilnim ciljevima i gospodarskim resursima. Daljnji zadatak je bio uništiti neprijateljske snage na svim smjerovima napada i spojiti se sa snagama 5. Korpusa armije BiH. Planirano je da akcija traje 5 dana, ali su zadani cijeljevi ostvareni za 4 dana.

Neprijatelj je znao da je ključna točka za oslobađanje Banovine Petrinja i tu je pružao najžešći otpor. Iako je tadašnji ministar obrane pokojni Gojko Šušak 5.8.1995. proglasio uspješan završetak vojno redarstvene operacije Oluja, borbena djelovanja su idalje trajala na brojnim pravcima i naši su vojnici ginuli. Osobito je bio zahtjevan petrinjski pravac.

Foto: Ivan Buković

153. brigada HV Velika Gorica započela je borbeno djelovanje 4.8.1995. u ranu zoru u 05:30 sati na pokupskom pravcu izvršivši topničku pripremu napada iz svih artiljerijskih oruđa. Nakon toga krenuo je pješački napad uz nasilni prelazak rijeke Kupe, što je dijelom snaga i uspjela napraviti.

Naše snage naišle su na snažan otpor neprijatelj koji je djelovao koncentriranom topničkom vatrom po našim postrojbama. U toj fazi borbenih djelovanja brigada bilježi i prve gubitke jer ima poginulih i ranjenih.

Komandant Kordunskog korpusa pukovnik Čedomir Bulat i bojnik Tihomir Herceg ,Foto: Ivan Buković

S obzirom da se za Petrinju vodila žestoka bitka, prioriteti na bojišnici su se mijenjali. Tijekom noći s 4. na 5. kolovoza 1995. godine, 153. brigada HV Velika Gorica vrši pegrupiranje snaga na petrinjski pravac i kod Letovanića, u ranu zoru 5. kolovoza ponovo vrši nasilni prelazak rijeke Kupe,dijelom snaga preko pontonskog mosta, a dijelom snaga skelom. Na tom pravcu već su probijene prve neprijateljske linije i 153. brigada HV, u sudjelovanju na desnom krilu 2. gardijske brigade Gromovi, napreduje prema Graberju i Glinskom Selu.

Tempo napada bio je strahovit. U jednom trenutku iz faze napada prelazi se u gonjenje neprijatelja koji se povlači, ali idalje pruža snažan otpor. Zrakoplovstvo HV uništava centar veze neprijatelja u Marinbrodu i omogućuje daljnje napredovanje postrojbi HV, i naše brigade prema Glini.

Puni doprinos 153. brigada HV Velika Gorica dala je prilikom oslobađanja Gline. U borbama za oslobađanje Gline brigada djeluje kao podrška 2. gardijskoj brigadi Gromovi.

U borbama za Glinu sudjeluje i 20. domobranska pukovnija i specijalna postrojba MUP-a. U borbama za Glinu brigada ima poginulih i ranjenih. Zajedno s ostalim postrojbama koje su sudjelovale u oslobađanju Gline, ulazi u Glinu oko 22:30 sati 6. kolovoza 1995. godine.

Nije bilo puno vremena za slavlje u Glini. Zapovjedi su stizale jedna za drugom jer se situacija na bojištu mijenjala praktički iz minute u minutu.

Neprijatelj je u rasulu i pod borbom se povlači prema Dvoru na Uni. 153. brigada HV dobiva zapovijed da nastavi napadno borbeno djelovanje prema Topuskom. Uz 153. brigadu HV u pravcu Topuskog kreće i 102. brigada HV iz pravca Vrginmosta, a 20. domobranska pukovnija „čisti“ teren od Viduševca prema Taborištu, Bučici i Kupi. U ranu zoru 8. kolovoza  1995. godine 153. brigada HV iz dva pravca ulazi u Topusko. Topusko je oslobođeno. Slijedi nezaboravni trenutak kad komadant

21. Kordunskog korpusa, pukovnik Čedomir Bulat, potpisuje predaju neprijateljske vojskegeneralu HV Petru Stipetiću, na haubi automobila i čestita hrvatskoj vojsci na pobjedi.

U centru Topuskog pukovnika Bulata zaustavili su pripadnici 153. brigade HV. Predaja 21. Kordunskog korpusa, prema nekim podacima, predstavlja treću najveću predaju postrojbi u povijesti modernog ratovanja, pored predaje Šeste armije njemačke vojske pod zapovjedništvom feldmaršala Friedricha Paulusa 1943. godine kod Staljingrada i predaje njemačkih armija pod zapovjedništvom feldmaršala Erwina Romela u 1944. godine saveznicima u afričkoj pustinji. Hrvatskoj vojsci u Topuskom predalo se preko 5000 vojnika pod oružjem, a zarobljena su i značajna materijalno tehnička sredstva.

Međutim, to nije bio kraj borbenih djelovanja 153. brigade HV u Oluji. U jednom trenutku bilo je potrebno puno truda da se moral zadrži na visokoj razini. Naime, na TV-u se moglo vidjeti kako se brigade slavodobitno vraćaju u svoje gradove iz spektakularni doček građana, a 153. brigada HV dobila je zadaću da nastavi borbeno djelovanje prema državnoj granici s BiH.

Nakon Topuskog 153. brigada HV, u sudjelovanju sa specijalnim snagama MUP-a sudjeluje u blokadi i čišćenju Petrove Gore, nastavlja borbeno djelovanje do izbijanja na državnu granicu s BiH i uspostavlja kontakt sa snagama 5. Korpusa armije BiH, čime zapravo, zajedno s ostalim postrojbama, u potpunosti ispunjava konačni cilj vojno redarstvene operacije Oluja u zoni odgovornosti Zbornog područja Zagreb.

Vijesti

FOTO: Zasvijetlili božićni ukrasi kod Muzeja Turopolja

Objavljeno

on

26.11.2020. Velika Gorica. Božićni ukrasi kod Muzeja Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

26.11.2020. Velika Gorica. Božićni ukrasi kod Muzeja Turopolja. Foto: David Jolić/cityportal.hr

Tri dana prije paljenja prve adventske svijeće (nedjelja, 29. studenog 2020.) zasvijetlili su božićni ukrasi kod Muzeja Turopolja, postavljen je i adventski vijenac. Zbog pandemije korona virusa i pooštrenih mjera za njegovo suzbijanje, svečani ceremonijal paljenja adventskih svijeća bit će drugačiji nego prijašnjih godina. Ovo je jedanaesta godina da se adventske svijeće pale na istom mjestu.

Galerija fotografija

Nastavi čitati

Vijesti

Plenković predstavio nove mjere: Zatvaraju se kafići, restorani i teretane, nema svadbi…

Preporučuje se da se mise održavaju online

Objavljeno

on

Premijer Andrej Plenković na konferenciji za medije u četvrtak je predstavio nove mjere za suzbijanje epidemije koronavirusa. Strože mjere na snagu stupaju u subotu, a na snazi će biti do 21. prosinca.

Ograničen je broj ljudi na javnim okupljanjima na 25, a na privatnima na 15. Javna okupljanja mogu trajati do 22 sata. Svadbe se obustavljaju, a na sprovodima može biti do 25 osoba. Na okupljanja koja su dopuštena za svaku osobu mora biti osigurano najmanje četiri kvadratna metra površine. U javnom prijevozu popunjenost ne smije premašiti 40 posto mjesta. Vozači, zaposlenici i putnici obavezni su imati maske na licu.

– Kada je riječ o prodavaonicama i trgovačkim centrima, na ulazu se mora istaknuti obavijest o najvećem broju kupaca koji istovremeno mogu biti u prostoru. Obavezna je primjena pojačane higijene i svakodnevno čišćenje prostora – kazao je Plenković.

Pekarnice smiju raditi do 22 sata, na snazi je i dalje zabrana prodaje alkohola od 22 do 6 sati. Obustavlja se rad kasina, automat klubova, kladionica, sajmova, drugih oblika turističkih i gospodarskih događanja. Obustavlja se rad ugostiteljskih objekata, restorana i kafića, osim hotela i kampova koji mogu usluživati samo goste koji u njima koriste uslugu smještaja. Premijer je istaknuo i kako je restoranima dozvoljena priprema i dostava hrane te da kupac osobno preuzme u njima svoju narudžbu, dostavom i drive-in uslugama.

Obustavlja se rad teretana, kao i sportski događaji. Obustavljaju se treninzi osim za najviše stupnjeve natjecanja. Zatvaraju se teretane i sportski centri, a nema ni proba amaterskih zborova. Nema dječjih igraonica, nema plesnih škola. U kinu nema konzumacije hrane. Škole stranih jezika mogu biti samo online. Autoškole, teoretski dio online, vožnja uz pridržavanje mjera. Misna slavlja, preporuka je da se prenose preko TV programa ili preko radija, za njih vrijedi jednako ograničenje od 25 vjernika koji mogu prisustvovati.

Nastavi čitati

Sport

Turopoljski Leicester (ili: Koliko je zaista dobra ova Gorica…)

Nakon deset utakmica Gorica ima 22 boda, treća je na tablici, s četiri boda i dvije, odnosno jednom utakmicom manje od Osijeka i Dinama. Nakon stanke od 34 dana uzela je svih šest bodova i otvorila vrata za priče o velikim, najvećim stvarima…

Objavljeno

on

Mi nismo top momčad. Mi smo momčad koja mora raditi, raditi i raditi. Čim to zaboravimo, čim pomislimo da smo nešto posebno, počet će nam se događati loše stvari…, riječi su koje je već nekoliko puta ove sezone ponavljao trener Gorice Valdas Dambrauskas.

Njihova svrha je, jasno, smirivanje euforije. U bilo kakvom obliku. OK, nije ovaj grad sredina koja je posebno sklona euforiji, prednost života u goričkom prvoligašu upravo je u tome što stožer i igrači mogu raditi u miru, bez pritiska, ali valja to svako malo ponoviti. I kad kreneš u prvenstvo s četiri pobjede, i kad se nakon deset kola držiš u samom vrhu, u društvu svemoćnog Dinama i sve moćnijeg Osijeka.

– Ne vidim apsolutno nikakav razlog da poletimo. Razumio bih to da su do kraja prvenstva dva, tri kola, ali iza nas je tek deset utakmica, a ispred nas još 26. Dakle, ajmo polako, korak po korak, kao i do sad.

I to je rekao Valdas, trezven i vrlo pragmatičan čovjek s Baltika, koji je u cijelom tom smirivanju euforije ipak rekao i ovo:

– Zadržimo li ovakav pristup radu i treninzima, budemo li svakoj utakmici pristupali kao da nam je zadnja, kao da je najvažnija, ovoj momčadi nebo je limit!

I tu, zapravo, dolazimo do ključnog dijela priče. I do ključnih pitanja. Koliko je, zaista, dobra ova Gorica? Koliko je realno ovo što se događa, ova bajkovita situacija u kojoj je Gorica u ozbiljnoj igri čak i za sami vrh tablice? I koliko može potrajati?

Odgovora na ta pitanja, pogotovo u jednom ovako ludom vremenu u kojem živimo, nemoguće je dati. Međutim, u ovom trenutku stvari izgledaju prilično dobro. U deset utakmica ove sezone Gorica ima sedam pobjeda, remi i gostujuće poraze kod Osijeka i Dinama. Pa će tablica reći da Gorica ima 22 boda, četiri manje od Osijeka, koji ima dvije utakmice više, ali i od Dinama, koji ima jednu utakmicu više. Po dvaput su padali Šibenik i Varaždin, po jedanput Hajduk, Slaven Belupo i Lokomotiva, onaj jedan je stigao protiv Istre 1961, a u svemu tome Gorica, sasvim realno, nije odigrala – ništa posebno.

Gorica je skupila već sedam pobjeda ove sezone, uz samo dva poraza… Foto: Hrvoje Jelavić/PIXSELL

Bilo je sjajnih trenutaka, prekrasnih golova, velikih pobjeda, odličnih razdoblja u igri… Međutim, teško je s ove distance izdvojiti neku utakmicu u kojoj je Gorica svih 90 minuta izgledala onako kako trener Dambrauskas želi, bez faza u igri koje očito mogu biti bolje. Uostalom, Varaždin je u ponedjeljak postao prvi protivnik ove sezone od kojega Gorica nije primila gol! Dakle, u jednoj rečenici – ovo je jako dobro, ali može i puno bolje.

I to je, zapravo, najveći zalog za optimizam. Imaš 22 boda, skupio si već sedam pobjeda, a pritom izgledaš kao da si daleko od svog maksimuma. Statistički gledano, Gorica najbolje koristi svoje šanse od svih momčadi u ligi, s najvećim postotkom uspješnosti, a ima i Kristijana Kahlinu, koji često “izvadi” momčad sjajnim reakcijama u situacijama koje se u nogometu nazivaju zicerima. I tu je dio tajne uspjeha, tu je dio objašnjenja kako je moguće da Gorica i uz prezentacije koje nisu impresivne osvaja gomilu bodova.

I nije to slučajno, koliko god se čini da u takvoj situaciji velikim dijelom ovisiš o sreći. Ne, jer tu je prije stvar u koncepciji i sustavu igre, o detaljima koji čine razliku, o treneru s idejom… I hrabrom treneru, koji uvijek, bez obzira na okolnosti, želi postići gol više od protivnika, ići na pobjedu. Svjestan je pritom da će mu se to ponekad i obiti o glavu, kao što se dogodilo u Osijeku, ali takav pristup zasad donosi neusporedivo puno više dobrog nego lošeg.

– Umjesto dva remija, bolje je imati pobjedu i poraz. Tri boda su bolja nego dva – razmišlja Dambrauskas, što se jasno vidi i na terenu.

Trener Valdas Dambrauskas skupio je već 11 prvenstvenih pobjeda na klupi Gorice… Foto: Goran Stanzl/PIXSELL

Gorica je hrabra, borbena, njezina igra ima red i poredak, ali prostora za napredak ima jako puno. Uostalom, nakon svake pobjede trener govori prije svega o stvarima koje nisu bile dobre, o želji da kroz treninge unaprijedi igru Gorice na svim razinama, a dosadašnja iskustva govore da 43-godišnji litavski strateg itekako zna kako se to radi.

– Želim kroz svaki trening podizati svakog svog igrača individualno, a time će profitirati i momčad – još je jedan od postulata kojih se drži Valdas.

Gledajući pojedinačni napredak dobrog dijela igrača u posljednjih pola godine, dojam je da uspijeva u onome što je naumio, da radi upravo to. Ako je svaki igrač danas za nijansu bolji nego jučer, i momčad je za nijansu bolja. I bit će, logično, sve bolja, i bolja, i bolja… Kad se do kraja uhodaju automatizmi, kad igrači steknu još malo samopouzdanja, kad se oslobodi malo više kreativnosti prema naprijed. Kad se sve to dogodi – lijepo je rekao trener – nebo je granica.

– Nije mi ovo neobična situacija, navikao sam se kroz karijeru biti na vodećim pozicijama na tablici – kazao je trener Valdas nakon pobjede protiv Varaždina, teškom mukom izborene.

Međutim, upravo takve pobjede i vode tamo gdje Gorica želi biti. U vrhu, na mjestima koja vode u Europu. Iako, kad pogledaš tablicu, kad shvatiš da Gorica doista može biti samo sve bolja i bolja, kad osvijestiš da je Gorica pronašla način kako pobjeđivati one s dna tablice i dokazala da i dalje može igrati s “velikima”, svašta čovjeku može pasti napamet. Evo, recimo, sjetiti se sezone 2015./16. u engleskom nogometu, spominjati nezaboravnu sezonu malog Leicestera u ovom kontekstu, nije nimalo u skladu s onim o čemu govori Valdas, sa smirivanjem euforije, ali što nas briga… Mi navijači valjda imamo pravo sanjati.

Kristijan Lovrić predvodi Goricu i ove sezone, prvi je strijelac kluba sa sedam golova… Foto: Luka Stanzl/PIXSELL

I maštati. Da će se Osijek i Dinamo “tući” međusobno u teškaškom duelu, a da će Gorica igrati, raditi, skupljati bodove i vrebati iz prikrajka. I možda, eventualno, u nekom ludom raspletu, u završnicu sezone ući kao jedan od kandidata za vrh. Zvuči ludo, čak i nezamislivo da će ovo potrajati toliko dugo, da Gorica neće doživjeti poneki pad, loše razdoblje tijekom sezone, ali s ovakvom skupinom igrača, s ovakvim stručnim stožerom i ovakvim klupskim menadžmentom, ništa ne djeluje nemoguće…

Turopoljski Leicester? Dobro, ljudi, nemojmo se ipak toliko zanositi… Ili?

Nastavi čitati

Reporter 398 - 22.10.2020.

Facebook

Izdvojeno